Autoceste Federacije BiH će krajem 2019. godine početi graditi brzu cestu Travnik – Jajce dužine blizu 40 kilometara sa četiri trake međunarodnih standarda između Lašve i Nević Polja.

Izgradnja brze ceste Lašva – Nević Polje (Travnik) koštat će 183 miliona eura i Nević Polje – Jajce 550 miliona eura. Izgradnjom ovih dionica brze ceste od Lašve do Jajca stvaraju se i preduslovi za spajanje Sarajeva s Krajinom, na šta se čeka skoro 20 godina.

Brza cesta Travnik – Jajce poboljšat će saobraćajno povezivanje BiH.

Gradnja je podijeljena na tri poddionice: Lašva – Kaonik, Kaonik – Vitez i Vitez – Nević Polje. Polazna tačka gradnje je na Koridoru 5C (Lašva petlja) i završava sa na petlji Nević Polje u blizini Travnika. Glavne strukture su gradnja tri tunela i 18 mostova i vijadukata. Na ovom dijelu su četiri petlje (Lašva, Kaonik, Vitez i Nević Polje).

Javno preduzeće Autoceste FBiH je raspisalo nabavku idejnog projekta i studijske dokumentacije brze ceste Travnik (koja obuhvata pružanje usluga izrade idejnog projekta, saobraćajne studije na osnovu idejnog projekta, studije utjecaja na okoliš, studije za dobijanje prethodne vodne saglasnosti i studije izvodljivosti brze ceste.

“Glavni projekt dionice brze ceste Lašva – Nević Polje je završen te je izrada idejnog projekta za nastavak brze ceste do Jajca prirodan nastavak aktivnosti na izradi i stvaranju preduvjeta za izgradnju navedene saobraćajnice. Jedan od projektnih zadataka na koje treba odgovoriti odabrani projektant već u prvim fazama projekta jeste tačno definiranje vrijednosti izgradnje dionice. Ukoliko tenderska procedura bude okončana u predviđenom roku, dostava prvog dijela projektne dokumentacije (studija ekonomske opravdanosti) očekuje se sredinom 2017. godine. Drugi dio projektne dokumentacije očekujemo do kraja 2017. godine. Gradnja ove dionice je uvjetovana gradnjom prethodne dionice brze ceste Lašva – Nević Polje koja bi trebala biti završena do 2019. godine”, kazali su za Klix.ba iz JP Autoceste FBiH.

Planirana brza cesta će centralna područja BiH (Vitez, Travnik, Donji Vakuf) povezati s autocestom na Koridoru 5C u blizini petlje Lučani (Lašva) te će predstavljati najvažniji putni pravac za FBiH u smjeru zapad-istok. Izgradnjom ove nove cestovne komunikacije ranga brze ceste znatno će se poboljšati uslovi odvijanja saobraćaja duž pravca Sarajevo – Banja Luka.

Izgradnja dionice je uvrštena među “100 prioriteta Vlade FBiH” koje je ova institucija pripremila početkom godine kako bi investitorima ponudila konkretne projekte za finansiranje i ujedno im olakšala tenderske procedure.

Dodatno, izgradnja brze ceste od Lašve do Travnika je ključni projekat za privredni razvoj Srednjobosanskog kantona (SBK), piše Klix.

Aziz Sulejmanović, 66-godišnji brico, živa je gradska kronika koji vam uz osmijeh i uz miris jutarnje kave ispriča sve što se u gradu događalo tijekom proteklog dana, tjedna, mjeseca ili minulih godina koje su na ovom veselom majstoru ostavile dubok trag. Svoju brijačku radnju otvorio je davne 1971. godine i sam je radio sve do 1980., dok se nije oženio Emirom.

“I Emira je od malena maštala raditi ovaj posao, a uz mene ga je dodatno zavoljela, tako da je, nakon što se za mene udala, odlučila izučiti zanat frizerke koji i danas uspješno obavlja”, kaže Aziz.

Do danas ovaj bračni par ošišao je i obrijao na desetke tisuća gađana Bihaća, Ličkog Petrovog Sela, Korenice i Plitvičkih jezera.

“Mnogi seljani i građani susjednih gradova koji su svakodnevno dolazili u Bihać kod mene su svraćali kako bi se ogrijali, odmorili od puta ili u obližnjoj kavani popili kavu. I svaki mušterija i putnik namjernik koji bi sjeo na brijačku stolicu, kad bi svratio kod mene, ispričao bi mi svoje dobre i loše tegobe. Ja sam jednostavno za sve njih bio rame za plakanje i savjetnik, što mi i nije bilo teško”, priča uvijek veseo i nasmijan majstor Aziz.

Prisjetio se kako su on i njegova supruga za vrijeme zadnjeg rata pune četiri godine brijali sve branitelje grada Bihaća iz svih postrojbi. Također, i brojne ranjenike koji su dolazili s prvih crta bojišnice na liječenje, a koji su ležali u bihaćkoj bolnici. Tamo je ovaj bračni par svakodnevno odlazio i u te četiri godine od nikoga nisu naplatili niti jedan novčić.

“Živjeli smo kao i svi građani Bihaća – od humanitarne pomoći. I danas smo ponosni  na to”, kažu nam. Bilo je čak i slučajeva kada su šišali i brijali za litru mlijeka ili kilogram brašna.

No, na njihovoj frizerskoj stolici sjedili su i poznati umjetnici poput zagrebačkog glumca Ivana Grgurevića i nogometne legende Josipa Katalinskog.

O mirovini još ne razmišljaju, no jednoga dana kada odu, nadaju se da će njihova unuka Medina nastaviti tamo gdje su oni stali.

“Kad gledam brojnu mladost kako luta, nezaposlena, velika mi je želja da se osnuje  mješovita zanatska škola za mnoga zanimanja, počevši od krojača, kovača, limara i brijača. To su zanimanja koja su deficitarna”, smatra Aziz koji je posebno ponosan na priznanje koje je dobio ove godine od Općine Bihać.

Riječ je o “Plaketi Grada Bihaća”, a nedavno je dobio i od Obrtničke komore USŽ-a nagradu “Zlatne ruke zanatske” za očuvanje starih zanata, piše Dnevni list.

Na poljoprivrednom dobru Almina Dupanovića u Orašcu, usljed puknuća vodovodne cijevi, velika količina vode poplavila je zasade jagodičastog voća.

Dok su ostali slavili dolazak Nove godine, Almin se u kasnim večernjim satima borio sa vodom, koja je u kubicima istjecala iz šahta i plavila poljoprivredno zemljište.

Na površini od tri dunuma Almin je zasadio nekoliko vrsta jagodičastog voća. Voda i niske temperature sigurno će smanjiti prinose, kaže.

U parcelu od tri dunuma Almin je ove godine uložio blizu 9.000 KM i nada se da naredne godine, kada očekuje prve plodove, ipak neće imati gubitke, piše RTVUSK.

Bosna i Hercegovina je poznata u regionu po tradicionalnim kulinarskim bogatstvima, među kojima posebno mjesto zauzimaju slatkiši i poslastice.

Gastronomskom ponudom BiH uglavnom dominiraju adaptirane izvedbe orijentalnih slatkiša, koji bez konkurencije, uglavnom bivaju neporaženi više stotina godina. Uglavnom… je ključna riječ.

Olga Sadovaja porijeklom iz Moldavije, jedna je od najpoznatijih stanovnica Cazina. Ljubav je dovela u Bosnu i Hercegovinu 1991. godine, a ubrzo zatim je ostala udovica i samohrana majka u ranim dvadesetim godinama života.

Olga je u ratu izgubila supruga, ali osim okupirane teritorije, nešto je još održalo vezanom za cazinski kraj.

„Muž mi je poginuo u ratu, i 1994. godine mi se ukazala prilika da se vratim u Moldaviju. Tada sam svekru obećala da ću se vratiti čim se završi rat, mada mi on nije vjerovao. Prvom prilikom sam došla nazad u Bosnu i započela da vodim život i proživljavam probleme sa kojima se susreću svi stanovnici ovoga kraja. Inače, ja sam po profesiji frizerka i time sam se bavila kad god da sam imala priliku, ovo što sada radim, sasvim je slučajno započelo i nikad to nisam smatrala opcijom za zaradu“, kaže Sadovaja.

Olga Sadovaja je slučajnim isprobavanjem recepta koji je sa sobom donijela iz rodne Moldavije postala nekrunisana kraljica torti na široj teritoriji Cazina. Ona je napravila svoju prvu Medenu tortu, koja će ubrzo postati sasvim pristojan izvor prihoda.

„Svoju prvu tortu, koja se izvorno zove Medovik, napravila sam za kćerkin desti rođendan i to kao rezervni slatkiš uz čokoladnu tortu. Kad sam je prvi put iznjela pred goste nastala je nevjerica, koliko torta izgleda jednostavno i kako je bila snažanog ukusa. Po narudžbi napravila sam jednu za svoju prijateljicu, a ubrzo zatim, svima sam počela raditi takve torte. Krug zainteresiranih se nevjerojatno brzo širio jer do tada nitko nije radio slične slatkiše u ovom kraju. Pošto sam bila nezaposlena i imala kredit koji sam morala otplaćivati, shvatila sam da bih od prodaje torti mogla nešto i zaraditi. Za samo godinu dana stekla sam izuzetan krug lojalnih kupaca koji se redovno vraćaju“, navodi Olga Sadovaja.

Olgina torta je svojim kvalitetom uspjela izgraditi toliku reputaciju da je počela dobijati oblik neformalnog brenda. Pedantno prelomljene bijele kutije bez ikakve oznake u Cazinu su već prepoznatljive i većina zna da su upravo u njima nalazi Olgin delikates.

Skoro k’o Olgina torta

Medenu tortu su počele da prave i druge žene u Krajini, ali Olgina torta je definitivno ostala prototip, odnosno mjerna jedinica kvaliteta slatkiša, „skoro k’o Olgina“ i „ni blizu Olgine“. Čak su mnoge od njih po ugledu na zaradu koju Sadovaja ostvaruje, započele komercijalnu proizvodnju torti.

Recept ove torte Sodova je donijela iz rodne Moldavije, međutim, riječ je tradicionalnom ruskom slatkišu koji se uz varijacije priprema širom teritorija koje su se nalazile u sastavu Sovjetskog saveza.

„Ovo nije izvorni moldavski recept, ali se zadnjih 25 godina Medovik može naći gotovo u svakoj slastičarni u mojoj rodnoj zemlji“, govori ona.

Medenu tortu jedu i oni koji ne preferiraju slatko, jer njen ukus je istovremeno umjereno sladak i blago nakiseo, neko će pojednostaviti i reći, torta je “punog ukusa”.

„Interesantno je da sam recept za ovu tortu dobila od svoje sestre koja nit’ voli jesti, nit’ praviti slatkiše, ali jedino što zna napraviti je Medena torta. Nema neke velike mudrosti osim što u svom sastavu torta mora imati kvalitetne prirodne sastojke i još nekoliko sitnica koje držim kao poslovnu tajnu“, kaže Olga.

Svi sastojci su Medovik torte su prirodni, ali osnova koja torti upravo daje karakter slatkiša je neutralni livadski med. Upravo se i za taj sastojak vezuje i jedna anegdota.

„Jednom prilikom mi je nestalo meda u kući, i izašla sam do supermarketa da kupim namirnice. Uzela sam prvu teglu meda sa police za koji bi se ispostavilo da je bio med hrvatskog proizvođača. Nekoliko žena je uočilo šta sam kupila da bi se za nekoliko dana pročula priča kako je otkrivena tajna Olgine torte, a tajna je bila u medu koju sam kupila da bih ustvari zasladila čaj“, rekla je ona.

Cazinska kraljica torte je posebno ponosna na činjenicu da se njena torta ili bar slatkiš pripremljen po njenom receptu nalazi odmah uz baklavu na bajramskoj trpezi.

„Meni je fascinantno da je moja torta našla svoje mjesto ovdje, rame uz rame sa baklavama, hurmašicama i tulumbama, i postala je već dio tradicije posljednjih deset godina. Ja imam mušterije koje isključivo za Bajram naruče moju tortu, meni je čast, koliko sam prihvaćena i kako mogu imati udio u tradiciju ovoga kraja“, navodi Sadovaja.

Preporuka od usta do usta

Medena torta iz Olgine kuhinje, isključivo se preporukom i inicijativom sladokusaca distribuira širom Bosne i Hercegovine. Redovna je i pošiljka namjenjena Cazinjanima u dijaspori. Direktnim autobuskim linijama šalje se u Švicarsku, Austriju, Njemačku i druge zapadnoevropske zemlje.

„Ja imam svoje mušterije iz Bihaća, Kladuše, Krupe, ali i veliki broj mušterija iz naše dijaspore, upravo sam danas primila veliku narudžbu torti koje bi se trebale poslati u Švicarsku. Moram napomenuti da nemam nikakve reklame niti osobu koja organizuje prevoz, moj posao je razvijen na preporuci i dobroj namjeri“, kazala je.

“Svaki put kada dolazimo iz Austrije neizostavno je da naručimo i Olginu tortu. Danas je to bila moja rođendanska ali za Olginu tortu ne čekamo povod”, navodi Ema Velic Bosnić, redovna mušterija koja je prekinula intervju sa Olgom da bi preuzela svoju narudžbu, piše Al Jazeera.

U petak, 06.01.2017. u 20 sati se igra derbi drugog kola Novogodišnjeg malonogometnog turnira. Dakle, igraju ekipe “AK Begović / BISCANI.NET” protiv ekipe “PEKARA NINAJ”. Pekara “Ninaj” je prošlogodišnji osvajač turnira, te u svojim redovima ima par igrača koji su aktuelilni osvajači poznatog turnira “Kutija šibica” u Zagrebu.

Ono što je također vrijedno sponuti jeste da ni ekipi  “AK Begović / BISCANI.NET” ne manjka kvaliteta, te u svojim redovima ima 3 aktulena BIH futsal reprezentativca, te još par prekaljenih znalaca futsala koji igraju za različite klubove širom BiH.

Na samoj utakmici, u petak, se očekuje prepuna dvorana kao i istinski futsal spektakl, kao prednost ekipe “AK Begović / BISCANI.NET” se može izdvojiti da ih sa klupe predvodi profesori Mladen Šantić, ali i Amir Kozlica, koji je sa tri različite ekipe igrao prolufinala u zadnje 3 godine, dok kao prednost ekipe pekara “Ninaj” izdvajamo da su aktuelni osvajači, te imaju motiv da odbrane titulu.

Ovo će zaista biti finale prije finala, te ovim putem organizatori turnira pozivaju sve ljubitelje sporta i malog nogometa na ovaj sportski spektakl.

BISCANI.NET osvojio turnir 2013./2014.

Prisjetimo se da je “BISCANI.NET” u posljednjem učešću osvojio 29. Novogodišnji turnir 2013./2014. u Bihaću, tada je ekipu predvodio Aldin Kulenović, a trener ekipe je bio Vahidin Čahtarević.

Dream team “BISCANI.NET” – s tim da na ovoj gore fotografiji fale: Elvis Mešić, Endi Nuhanovic, Dario Šestić i Dorijan Ožvald.

Fotografije nakon osvajanja turnira:

Aktuelna ekipa “AK Begović / BISCANI.NET” zahvaljuje na sponzorstvu i sljedećim privrednicima: Inter mozaik, Market Sevdah, Restoran Novi milenijun, Maj komerc, frizerski salon Kozlica, chip Turing Demirovic, In bar, MISSnet, Sani boy, AB panel pilana Jablanska, Ogrijev drveta…

Najveća zahvala ide Muhamedu Begoviću, vlasniku auto kuće “BEGOVIĆ” koji je dao najveći doprinos.

PETAK / 20 sati – DVORANA LUKE Bihać
UTAKMICA: “AK Begović / BISCANI.NET”  –  “PEKARA NINAJ”

Za 11 mjeseci 2016. godine 50.000 ljudi iz BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije dobilo je odobrenje za rad u Njemačkoj, a u istom periodu 2015. godine 16.500, podaci su Njemačke savezne agencije za rad koja se nalazi u Nirnbergu.

Ti ljudi su morali imati konkretnu poslovnu ponudu ili ponudu za praksu, piše njemački list “Welt”.

Najviše su njemački Program za ubrzanje dobijanja azila iskoristili ljudi sa Kosova, te je za 11 mjeseci 2016. godine njihov broj porastao za 263 posto, odnosno na 16.400.

U istom periodu, ljudima iz BiH podijeljeno je 15.400 odobrenja.

Gotovo 55.000 izbjeglica koji ne ispunjavaju kriterije za azil ili im je azil odbijen napustilo je dobrovoljno Njemačku od januara do novembra, što je 20.000 više u odnosu na prethodnu godinu, saopštili su ranije zvaničnici, piše Klix.