Danas je delegacija Gradskog odbora SBB Bihać obišla mjesne zajednice: Kulen Vakuf, Orašac, Ripac, Izacic, Gata, Turija, Vrsta, Veliki lug, Mali Lug, Cavkici i Pokoj, te zajedno sa predsjednicima navedenih Mjesnih odbora SBB-a uručila prigodne poklone za ugroženo stanovništvo povodom Bajrama.

Ovom prilikom se zahvaljujemo gospodinu Muhamedu Čavkunoviću koji je donirao poklone.

/Press centar GO SBB BIHAĆ

Jutarnjim molitvama u džamijama, muslimani širom svijeta u utorak, 5. jula, dočekat će jedan od dva najvažnija blagdana, Ramazanski bajram, koji po završetku ramazanskog posta traje tri dana.

U svim džematima na području medžlisa Bihać, ezan za sabah namaz oglasit će se u 4:40 h, dok će se klanjanje bajram-namaza početi u 5:54 h.

Mjesec dana nakon posta, muslimani s velikom radošću dočekuju Bajram, u nadi da će se njihove molitve i ibadeti primiti. Zbog toga i pripreme za ovaj blagdan počinju danima prije, pripremaju se kolači, poziva se rodbina te svi zajedno uživaju u čarima ovog praznika.

/biscani.net

Tradicionalna 44. međunarodna turistička Una regata, koja okuplja zaljubljenike u kajak i rafting, održat će se i ove godine u organizaciji Nacionalnog parka Una u periodu od 28. do 31. jula.

„I pored teške finansijske situacije u NP Una trudimo se, da ovu turističku manifestaciju kao i sve druge u toku godine, učinimo boljom i sadržajnijom. Nadamo se da će broj posjetilaca biti na nivou prošlogodišnjeg“, kaže direktor Amarildo Mulić.

Organizatori će ove kao i prethodne godine osigurati besplatno kampiranje, ulaz u zonu za posjetioce Nacionalnog parka, osiguranje svih učesnika koji posjeduju akreditaciju, angažman iskusnih kajakaša i ronilaca koji će brinuti o sigurnostiučesnika, vatrogasnu službu, kao i besplatne obroke za učesnike u vrijeme trajanja regate.

/rtvusk.ba

Grupacija ”Naša perspektiva” upriličila je u Sarajevu Osnivačku skupštinu Globalne razvojne mreže i Biznis centra bh. dijaspore na kojoj su predstavljeni njihovi ciljevi i planirane aktivnosti, te usvojeni relevantni osnivački dokumenti i formirana upravljačka tijela. Globalna razvojna mreža i Biznis centar bh. dijaspore formirana su s ciljem uključivanja bosanskohercegovačke poslovne dijaspore u financijsku podršku ekonomskom razvoju svoje domovine, Bosne i Hercegovine.

NVO ”Naša perspektiva” okupila je prestavnike kompanija uvlasništvu naših građana u dijaspori lokalnih udruženja poslodavaca i općina, u Sarajevu , a učšće u radu ovog skupa su uzeli i premijer USK-a Izudin Saračević, načelnik općine Bosanski Petrovac Zlatko Hujić i Jusuf Arifagić, direktor i osnivač kompanije ”Arifagić-Investment”. Cilj ”Naše perspektive” je umrežiti bh. dijasporu širom svijeta kako bi pomogla razvoj BiH.

Sama organizacija dosadašnjih velikih poslovnih skupova sa bh. dijasporom nije dovoljna, već dijaspora iziskuje sveobuhvatljivi pristup, pa se stoga pristupilo osnivanju Globalne razvojne mreže bh.dijaspore koja će okupiti najveće bh. organizacije širom svijeta i kompanije u vlasništvu članova zajednice dijaspore i pojedince investitore u jednu mrežu, te Biznis centra u bh dijaspori.
Inače, evidentirano je da osobe bh porijekla koje žive izvan BiH, šalju putem formalnih kanala oko 3.5 milijardi KM novčanih doznaka, što predstavlja 13% BDP-a.

Primjer uspješnog ulaganja bh. dijaspore u ekonomski razvoj BiH i pomoći svojoj domovini svakako je kompanija ”Arifagić-Investment”, i njen osnivač je Jusuf Arifagić koji pored Kozarca, u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i u Bosanskoj Krupi želi otvoriti farme norveških goveda.

Dogovoreno je da se u septembru u Bihaću održi četvrti Biznis forum bh. dijaspore Bhdijafor, do kada će Globalna razvojana mreža i Biznis centar bh. dijaspore donijeti odluku hoće li se osnivati Fond ili Banka bh. dijaspore koja bi trebala biti institucija kaja će donijeti ubrzani zamah i dotok novca bh. dijaspore i investiranje u domovinu.

Kako bi se omogućilo poslovanje kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću, kojoj već duže vrijeme prijeti finansijska blokada, Vlada Unsko-sanskog kantona dala je saglasnost za kreditno zaduženje bolnice u iznosu od 2 miliona KM.

Postoji čitav set problema vezanih za kantonalnu bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić”, a usljed požara koji je zadesio bolnicu prije tri godine, svi problemi su se akumulirali i u punom kapacitetu pokazali svu kompleksnost i sadržinu.

Novim revolving kreditom u visini od 2 miliona KM, odobrenim od strane Vlade USK, privremeno bi se osigurala likvidnost bolnice i izbjegle vrlo izvjesne blokade njenog rada.

“Ovim kreditom nastojimo da pomognemo kantonalnoj bolnici kako bi prebrodila dio gorućih problema, mada u nedostatku finasijskih sredstava za sanaciju, primjerice operacionih sala, i to se čini malim”, istakao je Izudin Saračevič, premijer USK.

Svake godine bolnica posluje sa ogromnim gubicima, a najveći problem ustanove je veliki broj neosiguranih lica na području Unsko-sanskog kantona. Evidencije pokazuju da na području ovog kantona, od ukupnog broja stanovnika, ima oko trideset posto neosiguranih lica, od čega je veliki broj njih u stanju zdravstvene i socijalne potrebe.

“Iako se u zakonskim rješenjima navodi da se prava neosiguranih osoba finansiraju iz budžeta kantona ili općina, to niko ne čini. Znači, troškovi liječenja takvih osoba padaju isključivo na nas”, izjavio je ranije Smail Dervišević, direktor bolnice.

Višegodišnje akumuliranje troškova u proteklim godinama rezultiralo je nemogućnošću da se izmiruju dugovi prema dobavljačima, kao i tekući troškovi poslovanja. Sve je to često dovodilo do blokada računa i prinudnih naplata. Takve situacije rješavane su pozajmicama ili kreditima, pa se godinama stvarao začarani krug zaduženosti.

Kantonalna bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću najveća je “firma” na prostoru USK te sa svojih 870 uposlenika pruža usluge prema skoro 300.000 pacijenata.

Nakon katastrofalnog požara iz jula 2013. godine, kapaciteti bolnice su vidljivo smanjeni: sa 680 kreveta kojima su tada raspolagali, spali su na njih 450, a umjesto četiri operacione sale, trenutno postoje dvije, smještene na odjelu neurologije.

Popisali smo se prije više od dvije godine, a sada smo napokon i saznali koliko nas je. Evo podataka za Unsko-sanski kanton.

Prema danas objavljenim rezultatima popisa stanovništva u BiH živi 3.531.159 stanovnika. Agencija za statistiku BiH objavila je i detaljne podatke o nacionalnoj strukturi stanovništva na svim nivoima.

U Federaciji BiH živi 2.219.220 stanovnika, dok u Republici Srpskoj njih 1.228.423, dok u Brčko distriktu živi 83.516.

Iznoseći podatke prema etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti, navedeno je da u BiH od 3.531.159 stanovnika, osobe koje su se izjasnile po etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti da su Bošnjaci čine 50,11 posto, osobe koje su se izjasnile da su Hrvati 15,43 posto, a osobe koje su rekli da su po etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti Srbi je 30,78 posto.

Sastav stanovništva na području USK

Unsko-sanski kanton broji 273.261 stanovnika, što ga čini četvrtim kantonom po veličini u Federaciji BiH. Broj ženaje nešto veći od broja muškaraca, odnosno 137.957 u odnosu na 135.304, a što se tiče nacionalne pripadnosti u USK-u živi većinsko Bošnjačko stanovništvo, njih 246.012, naspram 5.073 Hrvata, 8.452 Srba i 11.539 Ostalih.

Na području grada Bihaća živi 56.261 stanovnik, od čega 29.220 žena, naspram 27.041 muškaraca. Na području grada živi 49.550 Bošnjaka, 3.265 Hrvata, 910 Srba i 1.879 Ostalih.

Na području općine Bosanska Krupa živi 25.545 stanovnika, od čega 12.997 žena, naspram 12.548 muškaraca. Na području Općine živi 23.578 Bošnjaka, 66 Hrvata, 1.260 Srba i 494 Ostalih.

Na području općine Bosanski Petrovac živi 7.328 stanovnika i najmanj je ovo općina na području USK, a od čega 3.650 žena, naspram 3.678 muškaraca. Na području Općine živi 3.179 Bošnjaka, 26 Hrvata, 3.996 Srba i 85 Ostalih.

Na području općine Bužim živi 19.340 stanovnika, od čega 9.455 žena, naspram 9.885 muškaraca. Na području Općine živi 19.207 Bošnjaka, 8 Hrvata, 1 Srbin i 96 Ostalih.

Na području općine Cazin živi 66.149 stanovnika i najveća je ovo općina na području USK, a od čega 33.077 žena, naspram 33.072 muškaraca. Na području Općine živi 63.463 Bošnjaka, 320 Hrvata, 29 Srba i 1.945 Ostalih.

Na području općine Ključ živi 16.744 stanovnika, od čega 8.379 žena, naspram 8.365 muškaraca. Na području Općine živi 16.130 Bošnjaka, 30 Hrvata, 273 Srbia i 258 Ostalih.

Na području općine Sanski Most živi 41.475 stanovnika, od čega 20.649 žena, naspram 20.826 muškaraca. Na području Općine živi 19.258 Bošnjaka, 358 Hrvata, 943 Srbia i 193 Ostalih.

Na području općine Velika Kladuša živi 40.419 stanovnika, od čega 20.530 žena, naspram 19.889 muškaraca. Na području Općine živi 32.561 Bošnjak, 636 Hrvata, 146 Srba i 6.407 Ostalih.

/kladusa.net

Kompletna organizacija od pripremanja hrane i posluživanja odrađena je u suradnji sa predsjednicama Mjesnih ogranaka Asocijacije žena SDA Bihać.

Muhamed Zirića svojim učešćem u Maršu mira želi odati počast žrtvama genocida u Srebrenici koji se ne smije nikad zaboraviti. Ujedno se zahvaljuje sindikatu BH Telecoma, ministru MUP-USK-a, Saidu Makiću, radnim kolegama, prijateljima i rodbini na podršci.

Svake godine prema Srebrenici se uputi veliki broj građana sa prostora Unsko-sanskog kantona, brojni sportisti, biciklisti, motoristi koji neće dozvoliti da se genocid ikad zaboravi.

Za sve kolege koje žele dobiti informacije o toku marša mogu se obratiti na lični telefon Muhameda Zirića 061/590-350.

/uskinfo.ba

Osvrt na emisiju U FOKUSU emtiovanu na RTVUSK, a vezano o stanju na Univerzitetu u Bihaću

„ žega i vetar i sneg i kisa jedu zemlju i seme u zemlji, a sve što ipak nikne i rodi se, žigošu i saviju i pognu toliko da bi ga, kada bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u bezličje i tamu iz koje se otelo i niklo“ (Ivo Andrić).

Emisija U FOKUSU koja je emitirana 23 juna 2016. na RTV USK pokazala je svu osionost, bijedu, primitivnost i katastrofalnost politike koju vode oni kojima je ovaj narod dao povjerenje da ga povede u srećniju budućnost u kojoj bi generacije koje dolaze vidjele više svjetlosti, doživjele više radostii osjetile više samopovjeranja i samopoštovanja prema samim sebi u danima koji se nalaze ispred njih. I umjesto jedne renesansne priče koja bi mogla nadahnuti i pokrenuti nove generacije ka novim horizontima i novim vidicima i nadanjima, podstrta im je demagoška priča sa mračnim zastorima iz kojih izbija samo studen, vlaga i odbojnost prema svemu onome što bi ovaj narod moglo učiniti srećnijim sa više samopovjerenja u samoga sebe.

Bilo je otužno gledati kako se odvija neravnopravan dvoboj izmedju onih koji bi išli naprijed ka novim idejama, ka novim moralnim uzusima i novom vidjenju univerziteta i novih akademskih vrijednosti, i onih koji bi da se zadrže u svijetu despotske vladavine, birokratske krutosti, spletkarenja i podmetanja, u čijim granicama strah od odmazde ubija svaku pomisao na inventivnost razmišljanja i kreativnost djelovanja. Kada predsjednik jedne lokalne vlade pred javnošću otvoreno iznese osionu prijetnju da će svako ko se usprotivi njegovoj direktivi imati posla sa državom koju on personificira, tu zdrav razum zastaje i ludilo nastavlja svoju igru. Nema dalje bilo kakve rasprave, nema argumenata, nema logike niti pak prava na nadu da će se bilo šta promjeniti u ovom našem nesrećnom društvu. Argument sile, primitivizma i gluposti uspostavlja dominaciju kojoj se jedino može usprotiviti druga viša sila, veća gomila gluposti i primitivizma, što izaziva velike lomove i nevolje koje smo tek ostavili iza nas. Stvarnost postaje još tragičnija i besmislenija ako se ima u vidu da se ova tragikomika odvija po pitanju odnosa na visokoškolskoj ustanovi kao što je bihaćki Univerzitet i da su glavni akteri dešavanja upravo oni koji su najodgovorniji za budućnost ove ustanove i ovog naroda.

Sve što vodi napretku, progresu, što otvara nove vidike, što otklanja frustracijei inferiornost i što jača samopouzdanje, proglašava se nezakonitim i štetnim. Otvaranje širih perspektiva za mlade generacije, stvaranje ambijenta u kojem bi se mogle stvoriti i realizirati nove ideja koje bi Univerzitet mogle povezati sa naprednim svijetom, razaraju se kroz nemilosrdan atak na nosioce tih ideja, proglašavajući ih kao retrogradnu skupinu koja se samo bori za administrativne pozicije na Univerzitetu. Odbija se svako pravo na kritiku, svako pravo na slobodnu misao i na drugačiji način razmišljanja. Odbija se pravo da se postavi ma kakva sumnja u ispravnost, zakonitost i moralnost postupaka Rektora(?) koji se nalazi pod strogom zaštitom autoriteta Predsjednika lokalne vlasti, koji je usput rečeno pod sumnjivim okolnostima došao do statusa PhD studenta upravo na tom istom Univerzitetu na kojem uporno pokušava inaugurirati sva ovlašćenja u rukama Rektora (?), koji je dobio nepovjerenje akademske zajednice. Ostaje otvoreno pitanje da li se ovdje radi o principijelno nezakonitom ponašanju lokalnog Premijera ili o principijelno interesnom ponašanju rigidnog političkog birokrate koji ima opsesivnu težnjuprema akademskim titulama.

Univerzitet u Bihacu već duže vremena se nalazi zarobljen u privatnim interesima nekoliko bivših predsjednika vlada USK i njihovih bliskih rodjaka i tazbine koji su koristeći svoj politički utjecaj kreirali široku mrežu svojih istomišljenika u kojoj nemilosrdno sapliću svaku ideju koja traži novi moderni koncept Univerziteta sa novim nastavnim i istraživačkim programom i sa novom vizijom razvoja društva. Više od 65% uposlenika na Univerzitetu u Bihacu nalazi se u bliskim rodjačkim i tazbinskim odnosima. Nije rijedak slučaj da bliski rodjaci ili supružnici kreiraju, donose i izvršavaju odluke o tome koga dovesti ili protjerati sa Univerziteta, koga promovirati u više zvanje, koga imenovati na odredjene pozicije i sl.. Odlukeo nabavci opreme za istraživanja i nastavu, koja je nekoliko puta skuplja od tržišne vrijednosti, naravno uz dobijenu proviziju za tako dobro odradjen posao, koju će poslije volšebno koristiti za privatni biznis, najčešće je kreacija ovih „rodbinskih/tazbinskih grupa“. Svako pokretanje pitanja odgovornosti ovih grupa automatski vodi odmazdi prema onima koji pokreću to pitanje. Ako se uz to ta odmazda provodi putem državnih institucija, što nije rijedak slučaj, što je bilo vidljivo i u ovoj TV emisiji, stvara se visok stupanj anksioznosti (straha) koji vodi totalnoj paralizi Univerziteta i društva u cjelini. Stvara se društvo anomije (bezakonja) što vodi u zatvoren krug samovolje i nasilja. Od tih porodičnih i tazbinskih veza, zavisi sudbina i budućnost Univerziteta i cijele zajednice, što proizvodi visoke tenzije širokih razmjera, što je velika tragedija i opasnost za ovaj narod.

U njihovoj interpretaciji interesa Univerziteta uništen je koncept Evropskih poslijediplomskih studija, uništen je Centar za ljudska prava i prevenciju konflikta, uništen je koncept medjunarodnog univerzitetskog konzorcija za komparativni studij Medjunarodnog i Islamskog prava, uništena je saradnja sa brojnim univerzitetima iz EU, uništena je koncepcija stalne medjunarodne konferencije RIM, uništen je Ekonomski institut, a koliko se da vidjeti na putu je da se uništi još jedan vrijedan projekt na Pedagoškom fakultetu.U okviru rastakanja i uništenja Univerziteta, ukinut je medjunarodni časopis sa medjunarodnom redakcijom sa dvostrukom recenzijom da bi se publikovali brojni tzv. „godišnjaci“ u kojima se bez ikakve recenzije objavljuju bezvrijedni radovi na temelju kojih se vrši promocija u viša zvanja, što drastično opterećuje budžet Univerziteta odnosno USK. U klimi koju je stvorila ova mešetarsko-rodjačka grupa nikome ne smeta što na Univerzitetu ima gomila zaposlenih pravnika i ekonomista (supruga, ćerki, sinova, kuma, prija i sl.) a što se završni računi i pravni sporovi redovito povjeravaju advokatskim kancelarijama uz velike honorare što značajno opterećuje budžet Univerziteta. Nikome ne smeta što se razni masteri i doktori nauka proizvode za svega nekoliko mjeseci, što se put od asistenta do redovitog profesora prevaljuje za svega nekoliko godina. Nikome ne smeta to što prvo zaposlenje pojedinaca počinje na poziciji ministra i sl.

U tom podmuklom destruiranja Univerziteta, dakako i naroda, djeca pojedinih rektora, dekana, profesora, političara, naprasno se proglašavaju studentima generacije da bi na temelju toga bili izabrani za asistente na fakultetima ovog Univerziteta, sa čime se lanac nepotizma i karikiranja akademske zajednice nastavlja na perfidan i podmukao način. Sa Univerziteta se progone oni koji su svoju akademsku validnost potvrdili na stranim prestižnim univerzitetima da bi se na njihovo mjesto doveli rodjaci i istomišljenici. Stvorena je opća klima linča svakog ko pokuša izaći iz šablona koji prezentira interes ove skupine bivših političara.

Svaki poziv nastavnicimada održe predavanja na stranom univerzitetu, da izlažu na medjunarodnim konferencijama ili sipozijumima koji su van njihovog interesnog kruga, kažnjava se anonimnim prijavama ili krivičnim progonom navodno zbog primanja nadoknade za topli obrok za vrijeme participiranja u medjunarodnim programima. Da bi se akademska aktivnost ovih nastavnika efektno restrikriktirala donose se rektorske naredbe sa kojom su nastavnici univerziteta obavezuju da čuče u svojim kabinetima od 8-16h. Umjesto da se sistematski prati njihova nastavna i naučno-istraživačka aktivnost i da se razvija kreativna atmosfera na Univerzitetu, što je glavni zadatak Rektora, razvija se selektivna birokratska kontrola dolazaka profesora na posao što ubija svaku kreativnu inventivnost bez koje nema modernog Univerziteta i savremene intelektualne elite.

Ovdje nije samo u pitanju uništenja Univerziteta. Ovdje je prije svega ciljuništiti svako inventivno razmišljanje i kreativno djelovanje svakog pojedinca i time uvesti cijeli narod u duboku hibernaciju i tako ostvariti kontrolu i dominaciju nad društvom. Tako će se na zajedničkom putu uništavanja budućnosti ovog naroda naći politička birokracijai tzv. intelektualna elita, koje djeluju pod patronstvom i kontrolom raznih „rodbinskih/tazbinskih grupa“ kojima je glavni ciljnjihovo osobno bogaćenje i zadovoljiti njihove megalomanske malogradjanske interese putem korumpiranja, podmićivanja, dodvoravanja i stvaranja atmosfere straha. Za studente, za generacije koje dolaze, za budućnost ove zemlje njih je malo briga.

Nadu ipak daje djelovanje tužilaštva i suda koji su počeli djelovati na način kako se to radi u normalnim zemljama. Poučan je primjer slučaj Lipovače i Galijaševića koji su od naroda izabrani predstavnici ovog galimatijasa prevaranata i lupeža,završili tamo gdje su završili. Djelovanje ovih „rodbinskih/tazbinskih grupa“prerasta u opasnu rabota koja se mora spriječiti. Medjunarodna zajednica ne smije ostati imuna prema svemu ovom. Cijena može biti previsoka i za nju.

Prof. Dr. Nedzad Bašić

Pravni fakultet

Univerzitet u Bihać