Sve više Nijemaca radi u susjednoj zemlji. “Plaće su duplo veće, ne vraćam se”
OSAM sati ujutro. Somaeh Metzger kuca na vrata gospođe Pennig-Chaussy i ulazi. “Dobro jutro. Kako ste?” kaže njegovateljica. “Gudde Moien”, odgovara ona. Marie Josée Pennig-Chaussy ima 94 godine i već šestu godinu živi u staračkom domu Op Lamp u Wasserbilligu u Luksemburgu. Somaeh Metzger je 50 godina mlađa. Počinje uobičajena procedura za koju na raspolaganju ima dobrih pola sata.
Somaeh Metzger oblači gospođu Pennig-Chaussy, pomaže joj ustati iz kreveta, smješta je u invalidska kolica i odvodi u kupaonicu. Nakon deset minuta vraćaju se u sobu. Gospođi Pennig-Chaussy je stalo do toga da sama nanese ruž na usne, makar joj njegovateljica pomaže držeći njenu već drhtavu ruku. Razgovaraju o nekadašnjoj kazališnoj karijeri starije dame – ponekad na njemačkom, ponekad na luksemburškom, sve to začinjeno frazama na francuskom.
Neusporedivo bolje nego u Njemačkoj
Prije gotovo 20 godina Somaeh Metzger je odlučila dati otkaz u jednom njemačkom staračkom domu i otići raditi u susjedni Luksemburg. Naučila je luksemburški na tečaju koji je organizirao njen poslodavac. Od kuće u njemačkom Trieru, gdje živi s obitelji, do radnog mjesta ima 13 kilometara, za što joj treba jedva dvadesetak minuta. “Nisam ni na trenutak zažalila zbog svoje odluke”, kaže Metzger za Deutsche Welle.
Nipošto nije jedina koja iz Njemačke ide na rad u susjedni Luksemburg. Prema tamošnjem Nacionalnom institutu za statistiku, preko 52.000 Nijemaca radi u ovoj maloj državi – što je 30 posto više nego prije deset godina. Velika većina njih i dalje živi u Njemačkoj i putuje na posao. Samo u sektoru zdravstvene i socijalne skrbi registrirano je 6300 Nijemaca, a među njima je najmanje 4000 njegovatelja poput Somaeh Metzger.
To se vidi i na njenom radnom mjestu: preko 80 posto od 147 zaposlenika u staračkom domu Op Lamp su Nijemci koji brinu za 81 stanovnika doma. “Ne tražimo posebno njegovatelje iz Njemačke”, kaže direktorica Mireille Wirtz-Lenertz. Ali u pograničnoj regiji se proširila vijest kako su uvjeti rada u Luksemburgu mnogo bolji nego u Njemačkoj. Prekovremenih sati gotovo nema, više je osoblja u skrbi, zaposlene se poštuje, a i plaća je gotovo dvostruko veća. “Zarađujem više u Luksemburgu sa 60% radnog vremena nego u Njemačkoj kad bih radila puno radno vrijeme”, kaže Metzger.
I u Luksemburgu su zabrinuti
Veliko Vojvodstvo Luksemburg sa svojih 670.000 stanovnika nedavno je opet povećalo plaće zaposlenima u brizi za starije i bolesne. S deset godina radnog staža njegovateljica u staračkom domu godišnje zarađuje oko 65.000 eura – plus bonusi, dok medicinska sestra može dobiti i oko 100.000 eura.
Luksemburg je očito spreman još bolje plaćati njegovatelje jer je i tamošnje stanovništvo sve starije. Prema procjeni udruge njegovatelja Copas, u sljedećih pet godina bit će potrebno popuniti 4000 radnih mjesta u sektoru njege, uključujući 900 medicinskih sestara, a tu su i drugi djelatnici: od fizioterapeuta pa do pomoćnika u kuhinji.
No u Luksemburgu svake godine završi obuku tek nešto više od 100 njegovatelja. Već sada oko 50 posto medicinskih sestara dolazi iz susjednih zemalja. Upraviteljica luksemburškog staračkog doma Wirtz-Lenertz se boji da će u idućim godinama postati teže doći do njegovatelja iz Njemačke. “Plaće i tamo rastu”, kaže ona, ali se pouzdaje u bolje uvjete rada, niže poreze i na kraju bolje mirovine u Luksemburgu.
Katastrofa u Njemačkoj
Istovremeno, to je katastrofa za staračke domove i bolnice s druge, njemačke strane granice. Samo iz bolnice Barmherzige Brüder u Trieru svake godine odlazi po 25 do 30 medicinskih sestara u Luksemburg, kaže ravnatelj sektora njege te bolnice Jörg Mogendorf: “Taj trend ponovo raste.” Kaže kako pokušavaju zadržati osoblje dodacima na plaću i raznim pogodnostima, ali ljudi im i dalje odlaze.
I Komora djelatnika u sektoru njege pokrajine Rheinland-Pfalz svjedoči da se situacija “nipošto nije poboljšala, dapače: postalo je još gore”. Njezin predsjednik Markus Mai misli da se malo toga može učiniti protiv odličnih plaća u susjednim zemljama: “Jedino što se može poduzeti je općenito povećati broj zaposlenih tog sektora u pogođenim regijama. No naša Komora, kao državna institucija, ima malo utjecaja ili mogućnosti oblikovanja situacije.”
“Ne vraćam se!”
Za Somaeh Metzger ne dolazi u obzir da ikad više radi u svojoj domovini: “U Njemačkoj sam bila odgovorna za devet ili deset staraca u jednoj smjeni, često sam radila 15 dana zaredom. U Luksemburgu imam pet osoba za koje brinem.” Ona ne vjeruje da će se tu nešto promijeniti. U Luksemburgu poslodavac uvažava njezine želje prilikom organizacije rasporeda. Somaeh Metzger je izuzetno zadovoljna: “Mogu bez poteškoća usuglasiti svoj posao i privatni život. To je i preventivna mjera protiv lošeg raspoloženja i stresa.”
A toga je u Njemačkoj sve više, ne samo u sektoru njege.
(index.hr)
