Na platou Crkve sv. Ante Padovanskog u Bihaću u nedjelju je paljenjem svijeća i molitvom za duše stradalih obilježena 33. obljetnica pada Vukovara i Škabrnje te zločina počinjenih nad civilnim stanovništvom tih gradova.

Tim povodom Bihać je još jednom poslao poruku solidarnosti i suosjećanja prema Vukovaru i njegovim stanovnicima, ističući zajedničku bol i sjećanje koje ne blijedi.

Grad Vukovar pao je nakon 87 dana nadljudske borbe hrvatskih branitelja, ostavivši iza sebe tragediju koja je zauvijek promijenila historiju. Obilježavanje u Bihaću okupilo je brojne građane, vjerske predstavnike i lokalne zvaničnike, koji su se prisjetili svih žrtava i poslali snažnu poruku zajedništva i opomene za budućnost.

“Molitva je najmanje što možemo učiniti za duše stradalih, jer im se nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti za slobodu koju nam je dala njihova borba. Nekako, slobodu uvijek uzimamo ‘zdravo za gotovo’, a nije nešto što možemo tako doživljavati. Za nju se borimo svakodnevno, a ovi su ljudi dali svoje živote da bismo mi danas u toj slobodi živjeli”, kazao je bihaćki župnik fra Ivan Tučić.

Herojski Vukovar i Škabrnja simboli su masovnih stradanja na ovim prostorima, a tragedije koje su pretrpjeli jedna su od najvećih nakon Drugog svjetskog rata. Na komemoraciji je posebno naglašena važnost zajedništva kao temelja opstanka i budućnosti.

“Vrlo je važno da se prisjećamo svega što se dešavalo od početka ’90-ih, prvo u susjednoj Republici Hrvatskoj i Vukovaru, a potom se prenijelo i na Bosnu i Hercegovinu, posebno na naš kraj ’92.-’93., da bi poražavajuće eskaliralo našom najbolnijom ranom – Srebrenicom. To je obilježilo naše živote i zbog toga je važno da pamtimo i budemo podrška jedni drugima kako nam se ne bi ponovilo”; istaknuo je gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić.

Dodao je kako Bihać svojim primjerom pokazuje da je suživot ključna vrijednost za očuvanje mira:

“Bihać je najbolji primjer otvorenog grada koji baštini ideju suživota. U vremenu kada se pred našim očima i dalje ubijaju nevini, naša je obaveza ukazivati na te tragedije i biti glas savjesti”, kazao je Sedić

Komemoracija u Bihaću podsjetnik je na cijenu slobode i važnost sjećanja, kao i na potrebu stalne borbe za mir i pravdu u svijetu koji se, nažalost, i dalje suočava s tragedijama.

(klix.ba)

Savez logoraša u Bosni i Hercegovini sa svojim članicama – Regionalnim Savezom logoraša regije Banjaluka, Savezom logoraša USK “Dr. Irfan Ljubijankić” te Udruženjima logoraša Ključ, Sanski Most i Bosanska Krupa, danas su obilježili 32. godišnjicu početka raspuštanja logora Manjača, u blizini Banje Luke. Manjača je jedan od najranije formiranih logora u kojem su zatvarani uglavnom Bošnjaci i Hrvati, a nekada i pripadnici srpske nacionalnosti. Procjenjuje se da je kroz logor prošlo oko 5.000 logoraša…

BANJA LUKA/BIHAĆ, 16. novembra – Logor Manjača, inače jedan od najranije formiranih logora u Bosni i Hercegovini je nastao već 1991. godine na tenkovskom vojnom poligonu iznad Banjaluke, sa zadatkom zatvaranja zarobljenih hrvatskih stanovnika tadašnjih ratišta u Republici Hrvatskoj. Svjetski poznati ulaz, sa ćiriličnim natpisom „LOGOR“ , ograđen bodljikavom žicom i minskim poljima, vraćao je slike iz 2. Svjetskog rata i bez dileme ukazivao na činjenicu o kakvom objektu i namjerama se radi, saopćeno je iz Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, ovaj logor je služio za zatvaranje logoraša uglavnom bošnjačke i hrvatske, a nekada i srpske nacionalnosti sa okolnih područja Sanskog Mosta, Ključa, Prijedora, Kotor Varoši, Doboja, Mrkonjić Grada, Šipova i Banjaluke. Štale za stoku koje je prethodno JNA koristila za smještaj životinja za intendatnske namjene, postale su mjesto življenja i umiranja ljudi-logoraša.

Prvo raspuštanje logora, je bilo 14. novembra 1992. godine, kada je puštena veća grupa logoraša, dio razmijenjen, dok je veći broj logoraša prebačen u logor Batković kod Bijeljine. Ali ubrzo zatim, logor Manjača je ponovo otvoren i bio u funkciji sve do 1996. godine i kraja ratnih dejstava u Bosni i Hercegovini. Procjena je da je kroz logor Manjača prošlo oko 5.000 logoraša, a u neposrednoj blizini, Medunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju-MKSJ, je pronašao masovne grobnice gdje su tijela ubijenih logoraša skrivana od javnosti.

Pred MKSJ u Hagu, Sudom BiH, Županijskim sudovima u Splitu i Zagrebu, te Okružnim sudom u Banjoj Luci, za ratne zločine u logoru Manjača osudeni su Milomir Stakić 40 godina zatvora, Radoslav Brđanin 30 godina, Nikola Kovačević 12 godina, Mirko Graorac 15 godina, Dane Lukajić šest godina, Zeljko Bulatović 11 godina, Siniša Teodorović osam godina i Zoran Gajić šest godina zatvora, sveukupno oko 130 godina zatvora.

(rtvusk.ba)

Studiranje na renomiranim univerzitetima širom svijeta nudi mnoge prednosti, uključujući sticanje praktičnih vještina i novih iskustava. Ove prednosti potvrdila je Emina Kliko iz Bihaća, koja je studirala Međunarodne odnose u Turskoj i završila studij kao jedna od najboljih studentica.

Emina se prisjeća početaka studiranja u inostranstvu, kada je osim akademskih izazova, morala da se prilagodi novoj kulturi i jeziku. „Na početku mi je trebalo duplo više vremena da obradim neku temu u odnosu na svoje kolege, ali to je bio izazov koji mi je pomogao da izgradim snagu kao stranca“, rekla je Emina.

Nakon završetka studija, Emina se vratila u BiH, ali nije uspjela pronaći posao u svojoj struci. Ipak, odlučila je nastaviti akademski put, pa je upisala master studij u Sarajevu.

Priču o njenom iskustvu studiranja i izazovima karijere možete pogledati u video prilogu koji je pripremila RTVUSK.