NA DRUŠTVENOJ platformi X osvanula je snimka razmjene vatre između atentatora na Donalda Trumpa, Thomasa Matthewa Crooksa i agenata tajne službe, nakon što je Crooks krenuo pucati prema Trumpu.
Na snimci je vidljiv Crooks koji na krovu puca prema agentima, čuju se pucnjevi i vriskovi ljudi koji su prisustvovali skupu, a nakon nekog vremena vidi se nepomično tijelo atentatora, kojeg su ubili agenti.
Autentičnost snimke potvrdio je i BBC.
Footage of Donald Trump’s shooter Thomas Matthew Crooks opening fire and then getting killed seconds later surfaces pic.twitter.com/2ctMtIkwUs
SARAJEVSKI vatrogasci su jučer spasili dijete (2) koje je bilo samo u kući sa starijom sestrom (4) i koje je vatrogasac zatekao na prozoru, a policija je uhitila jednu osobu zbog kaznenog djela zanemarivanja ili zlostavljanja djeteta ili maloljetnika.
Prema informacijama portala Klix.ba, jučer poslijepodne na Grbavici, u Općini Novo Sarajevo, vatrogasac je spasio dijete koje je bilo na prozoru, zbog čega je postojala opasnost od ozljeda.
Također prema saznanjima portala Klix.ba, majka je ostavila djecu od dvije i četiri godine same u stanu. Zbog toga je intervenirala policija.
Sinoć u 22:20 policija Policijske uprave Novo Sarajevo privela je T.M. iz Sarajeva zbog sumnje da je počinila kazneno djelo “Zanemarivanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika”.
Sve je prijavljeno dežurnom tužitelju Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo.
Osoba koja je privedena predana je u prostorije za zadržavanje privedenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Sarajevo. Policijski službenici nastavljaju s radom na rasvjetljavanju i dokumentiranju navedenog kaznenog djela, piše Klix.
INDIKATIVAN detalj primijećen je oko atentatora na bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
YouTube kanal koji promovira vatreno oružje
Thomas Matthew Crooks, kojeg su nakon razmjene vatre ubili agenti tajne službe, navodno je prema očevicima nosio majicu koja promovira jedan od najpopularnijih kanala na YouTubeu posvećen vatrenom oružju, prenosi SkyNews.
Nosio je sivu majicu kratkih rukava s američkom zastavom na rukavu i tiskanim slovima koji su na fotografijama s mjesta događaja bili djelomično zaklonjeni.
Majica odgovara izgledu majice koja se prodaje na web stranici za vatreno oružje i YouTube kanalu Demolition Ranch, koja promovira korištenje vatrenog oružja.
AMERIČKI mediji već su prethodno objavili kako se nagađa da je napadač zapucao na Donalda Trumpa iz obližnje zgrade.
Sad se pojavila fotografija iz zraka koja prikazuje pušku na valovitom krovu zgrade pored nečega što izgleda kao tijelo, a zamagljeno je na ovoj fotografiji. Sporna zgrada udaljena je oko 150 metara od mjesta gdje je Trump držao govor.
Tajna služba: Neutralizirali smo napadača
Osoba upoznata s istragom potvrdila je za Associated Press kako je policija na mjestu događaja pronašla jurišnu pušku. NBC News, pozivajući se na četiri visoka dužnosnika u policiji, javlja kako je napadač muškog spola.
Američka tajna služba je navela kako je “neutralizirala napadača koji je preminuo”. “Osumnjičeni napadač ispalio je više hitaca prema pozornici s povišenog položaja izvan skupa. Jedan od gledatelja je poginuo, a dvoje je teško ozlijeđeno. Incident je trenutno pod istragom i tajna služba je službeno obavijestila Federalni istražni ured(FBI)”, stoji u priopćenju.
Sedamnaestogodišnji Kristian izgubio je život u nerazjašnjenim okolnostima kada je došao u dodir sa električnom energijom.
Nažalost, dječaku nije bilo pomoći.
Sa velikom tugom vas obavještavamo da je na bolji svijet preselio mladi golman Rudara iz Kamengrada, Kristian Klarić. Kristian je bio momak za primjer i omiljena osoba u društvu. Imao je samo 17 godina.
Naš sugrađanin Almir Bašanović je na svome profilu na društvenoj mreži Facebook podijelio slike koje prikazuju, kako tvrdi, izgradnju mini hidrocentrale na izvoru rijeke Une, što je izazvalo uznemirenost među građanima.
Njegova objava, pod naslovom “Vrelo rijeke Une! Mini hidrocentrala u izgradnji”, izazvala je brojne reakcije. Građani su sa čuđenjem i zabrinutošću komentarisali slike i informaciju o izgradnji hidroelektrane.
Brzu reakciju ispod Bašanovićevog posta u komentarima dao je Alen Zulić, direktor Nacionalnog parka Una. On je naveo da su upoznati svi relevantni faktori u Federaciji Bosne i Hercegovine, uključujući Federalnu ministricu okoliša i turizma te Kantonalno ministarstvo građenja (pod kojim je i okoliš).
“Upravo se sa terena iz Republike Hrvatske vratio glavni nadzornik i stručna osoba iz Kantonalnog ministarstva. Pravimo zapisnik sa kojim ćemo upoznati i širu javnost u BiH,” izjavio je Zulić.
Ova situacija će se dalje pratiti, a građani se nadaju da će nadležne institucije poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zaštitili prirodni resursi rijeke Une.
Jelena Karleuša je sinoć gostovala u emisiji “Ćirilica” te se ponovo govorila o Severini koju je ranije napala zato što je izjavila da je u Srebrenici bio genocid.
Navela je kako ona ne poznaje Severinu, da je jednom prilikom prošla pored nje.
Između ostalog tvrdi da nema problem sa Severinom.
– Ona ima sukob sa zemljom iz koje vuče korijene. Ja ne vjerujem u priču da jedan narod za nešto može da bude kriv i ima izvršnu moć – ustvrdila je.
Voditelj je naveo da su Severinini “deda, otac, bivši muž i sin Srbi”, a da ona “napada Srbe”, na šta se Karleuša nadovezala:
– To sam ja i napisala, a ona je mene napala strašno. Ja njoj ne mogu da objasnim. Smatram da se istina koju ja govorim ne može kupiti ni platiti. Mi smo vidjeli gdje ona radi i pjeva. Svako ko je plati, ona tu pjeva i podržava tu politiku. S druge strane, ona mora da zna da kad se brani svoja zemlja, to ne košta, to se osjeća. To nije neprijateljstvo prema drugim zemljama i religijama – rekla je.
U Memorijalnom centru Potočari danas je obilježena 29. godišnjica genocida u Srebrenici. Održana je komemoracija nakon čega je izvršen ukop i dženaza za još 14 identificiranih posmrtnih ostataka žrtava srebreničkog genocida.
Dolinom bijelih nišana danas su odjekivali bolni uzdasi i jecaji. Najmlađa žrtva koja je ukopana je 17-godišnji Beriz (Omera) Mujić, rođen 1978. godine u Zvorniku, dok je najstarija Hamed (Ibrahima) Salić, rođen 1927. godine.
On je imao 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe.
Brojni građani, zvaničnici i vjerski službenici okupili su se oko tabuta gdje su učenjem Fatihe odali počast nevinim žrtvama.
I ove godine, baš kao i prethodnih, obilježavanju godišnjice genocida je prisustvovalo na hiljade ljudi iz BiH i inostranstva.
Veća grupa iranskih državljana je i ove godine stigla na Marš mira kako bi odali počast Bošnjacima, koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine. Ovaj put je među njima i Elham bin Abbas, mlada spisateljica, autorica knjige o stradanju bosanskih žena.
Elham bin Abbas je iranska spisateljica poznata po svojim djelima koja se bave teškim temama. Autorica je dvije knjige, od kojih je jedna, “Silovanje u džentlmenskom stilu”, posvećena ženama žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini. Knjiga je doživjela četiri izdanja i tiraž od nekoliko desetina hiljada.
Koliko su Iranci zapravo upućeni u ono što se dešavalo u Srebrenici i ostatku Bosne i Hercegovine?
Ne mogu reći da su svi Iranci upućeni u događaje u BiH tokom rata, prošlo je dugo vremena, neki su premladi, ali priča o Srebrenici nije zaboravljena u Iranu. Kroz knjige i grupe koje svake godine dolaze na marš mira, ta se poruka prenosi dalje i priča o onome što se dogodilo. S obzirom na to da smo mi sami doživjeli rat, ti pojmovi nisu nepoznati našem narodu.
Da li je ovo prvi put da dolazite na Marš mira i šta mislite o tome?
Da, meni je prvi put i drago mi je što dolazim s ovom grupom. Planiram se što više upoznati s onim što se desilo u Srebrenici kroz razgovor s ljudima. U grupi imamo i aktiviste, medijske radnike, kulturne radnike, influensere i ljude koji se bave međunarodnim pitanjima. Oni prate dešavanja na međunarodnom nivou. Mi na muslimane u BiH gledamo kao na našu braću i sestre. Ljude iz ove grupe zanima šta se dešava bilo kojem potlačenom narodu, ali ipak su ljudi u BiH na prvom mjestu. Da nema udaljenosti između Irana i BiH i birokratije, zasigurno bi dolazile hiljade ljudi iz Irana u Srebrenicu.
Vjerovatno se ne sjećate, mladi ste, šta se tada dešavalo u BiH, ali da li ste učili o tome, da li su vam stariji pričali?
Za vrijeme rata bila sam dijete, ali nedavno sam imala jednu situaciju gdje je jedna prijateljica pričala o Srbiji. Svi su reagovali na čudan način, ne znamo zbog čega, ali imamo neki čudan osjećaj. To je vjerovatno zbog slike koje imamo iz vijesti iz Bosne i Hercegovine. Mnogi koji su počeli čitati moju knjigu nisu uspjeli da je završe jer je tako potresna.
Da li se u školama u Iranu govori o ratu u BiH? Znamo da je usvajanjem rezolucije o Srebrenici, koju je podržao Iran, to sada veoma bitno pitanje.
Uči se o tome šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini. Zna se da se desio rat, da su bosanski muslimani bili pod agresijom. Djeca u Iranu uče da se podrži svako nad kime se vrši represija i nasilje. Nekada je to bila Bosna, sada Gaza. Izgleda da je svijet zaboravio šta se desilo u Srebrenici, pa se to sada ponovo dešava u Gazi. Jako je bitno da ne zaboravimo šta se desilo u Bosni i sada Gazi.
Kada je riječ o vašoj knjizi, mnogima je zanimljivo da se na perzijskom piše o ratu u BiH. Možete li nam reći nešto o samoj knjizi?
Uvijek kada čitamo književnost o ratu, vidimo da je muški dio zastupljeniji, da se više o njemu priča. I kod nas se piše o tom “muškom” dijelu rata. Kada sam istraživala i pisala, pročitala sam da su mnoge žene molile da budu ubijene, da ne završe silovane. Znate, kada se pojavio ISIL, napravila se slika da su svi muslimani protiv žena, i mnogi su to pripisivali Islamu, a svijet zaboravlja da su sami muslimani bili žrtve nečega sličnog u Bosni. Imala sam potrebu da naglasim da zločin nema vjeru; zločinac nije ni musliman, ni katolik, ni pravoslavac. Silovanja u BiH su se dešavala sistematski, kao ratna taktika. Shvatila sam da moram stajati na strani istine i da je moja obaveza pričati o tome. To su bile nevine žene koje nisu ni smjele da pričaju o tome. One koje su pričale dokazale su da su jako hrabre, i naša je dužnost da to širimo.
Da li biste voljeli da se vaša knjiga prevede na bosanski jezik i da ljudi ovdje to pročitaju?
Ako postoji zainteresovanost bh. javnosti, naravno da bih voljela da bude prevedena. Ne znam kakva bi bila reakcija javnosti da neko ko nije iz BiH piše o zločinima, ali bi mi bilo drago ako bi neko htio da je objavi. Nama se čini da mnogi ljudi u BiH ne žele da pišu o ratu, a kod nas se kaže da ako ne čitaš historiju, ona ti se ponovi. Naša je dužnost pričati o tome i voljela bih da se u Bosni više priča o tome, i u porodici i u školama. Bilo bi mi drago da ovo o čemu sam pisala dođe i do jedne žene koja je spomenuta u knjizi. Neka zna ta žena da je nekome negdje u svijetu bilo bitno šta se desilo ljudima u Bosni i Hercegovini.
Ključani i brojni patrioti okupili su se u Biljanima na tužnoj godišnjici agresorskog napada na ovo ključko naselje 1992. godine u kojem je mučki ubijeno 258 civila među kojima je bilo i šestoro djece. Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić.
– Rijetko gdje, kao u povratničkim mjestima, možete naći toliko dobrih, čestitih ljudi, predanih obnovi i očuvanju života.Tu beskrajnu ljubav prema rodnom kraju i odlučnost da živiš ponosno svoj i na svom osjetićete najbolje u mjestima koja su memorijali žrtvama stravičnih zločina. Takvi su i Biljani. Ne može to shvatiti onaj ko nije istinski plemenit čovjek s vjerom u istinu i pravdu. Ostaviti ovu zemlju pustom bio bi novi zločin prema nevinim žrtvama, mučenim, monstruzno ubijenim i pobacanim u masovne grobnice, da im zemlja pokrije svaki trag postojanja.
To je taj zločinački naum da nestane jedan narod.
Svaka žrtva, svaki branitelj ove zemlje živi u naŝem sjećanju i dok je nas koji pamtimo i istrajavamo na čuvanju istine opiremo se zlu da se ne ponovi. Junski dani su teški u Bosni. Na putu od Biljana do Srebrenice prate te sjene hiljada nevinih duša. Beba Amila, nad čijim nišanom se zagrcnemo u suzama, danas bi bila mlada žena. Zbog Amile, zbog njene majke kojoj su je istrgli iz naručja, to dijete mora ẓ̌ivjeti u našem srcu. Iznova graditi, brinuti jedni o drugima i svoju djecu odgajati na načelima dobra: da budu svjesna sebe, svojih vrijednosti i da se bore za pravdu i dobro svoje zemlje i svih ljudi u njoj, da budu graditelji, a ne rušitelji i da nikome ne žele i ne čine zlo i nepravdu – kako reče jednom naš uvaženi reis, to je naša kultura i vjera. Treba biti gromada od čovjeka da nosiš u sebi ovoliku tugu i djecu vaspitavaš da budu dobri ljudi. Živjeti za sve one koji su pali, svoji i na svom, to je odraz najdubljeg poštovanja prema svima koje su nam zločinci otrgli. Živi ste! Dok je nas i naŝe djece, kazao je u obraćanju premijer USK Nijaz Hušić.
U Ključu je sinoć upriličeno i prikazivanje dokumentarnog filma „Biljani – kuće s pogledom na genocid“ Avde Huseinovića.
“Upravo se sa terena iz Republike Hrvatske vratio glavni nadzornik i stručna osoba iz Kantonalnog ministarstva. Pravimo zapisnik sa kojim ćemo upoznati i širu javnost u BiH,” izjavio je Zulić.
