Najbolji bosanskohercegovački košarkaši Jusuf Nurkić i Džanan Musa zajedno su danas klanjali dženazu i odali počast žrtvama genocida u Srebrenici.
U Memorijalnom centru Srebrenica danas su u kabure spušteni posmrtni ostaci 14 žrtava genocida, koje su nakon 29 godina pronašle smiraj.
Nakon podne i ikindije namaza klanjana je dženaza žrtvama, koju je predvodio reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein efendija Kavazović, a među prisutnima su bili košarkaši Phoenix Sunsa i Real Madrida.
Najmlađa žrtva danas ukopana je 17-godišnji Beriz (Omera) Mujić, rođen 1978. godine u Zvorniku, dok je najstarija Hamed (Ibrahima) Salić, rođen 1927. godine. On je imao 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe.
Nurkić i Musa svoj odmor provode u domovini jer je košarkaška sezona završena, a reprezentativnih obaveza nemaju.
Musa je u prethodnoj sezoni s Realom postao prvak Španije, a s klubom je prije nekoliko dana potpisao i novi ugovor pa će ostati član Kraljevskog kluba još godinu, dok je Nurkić i dalje dio Phoenix Sunsa.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, donijela Odluku kojom se 11. juli 2024. godine, Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, proglašava Danom žalosti u Federaciji BiH.
Dan žalosti se obilježava obaveznim isticanjem zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, odnosno jarbola, na zgradama zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa vlasti, javnih ustanova, institucija i drugih pravnih lica na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Na Dan žalosti ne mogu se održavati programi kulturno-zabavnog karaktera na javnim mjestima u Federaciji BiH. Medijske kuće na teritoriji Federacije BiH su dužne uskladiti i prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.
U obrazloženju je istaknuto da je Odluka donesena radi izražavanja saučešća i suosjećanja s porodicama žrtava, te sjećanja na genocid u Srebrenici.
z Federalnog ministarstva rada i socijalne politike istakli su da će u četvrtak, 11. jula u okviru obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici biti klanjana kolektivna dženaza za identifikovane žrtve koji će svoj vječni smiraj naći na memorijalnom mezarju u Potočarima.
Pozvali su medije i građane u Federaciji BiH da dostojanstveno isprate Dan žalosti.
Podsjetimo i to da Vijeće ministara BiH u dva kruga glasanja nije postiglo konsenzus za donošenje odluke o proglašavanju 11. jula Danom žalosti u Bosni i Hercegovini.
Na sve odluke je potreban konsenzus, odnosno po dva glasa iz reda konstitutivnih naroda.
Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo stigao je u Potočare, gdje će se danas obaviti ukop 14 identificiranih žrtava genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice iz jula 1995. godine.
“Oni koji danas ne obilježavaju genocid u Srebrenici kao Dan žalosti nisu ljudi”, poručio je mitropolit crnogorski Mihailo.
Mitropolit crnogorski Mihailo u Srebrenicu dolazi svake godine, već od 2005. godine.
“Zašto su ih ubijali?Zato što nisu vjerovali u ono u šta Srbi vjeruju, ili Crnogorci… Pa to je slobodna volja ljudi, da vjeruju kako god ko hoće. Ja kad sam rekao – Jedan je Allah, Jedan je Bog – kažu Mihailo primio Islam. Ja sam rekao, ovo su neke ljudske nakaze koje ja ne mogu da shvatim. Ja sam od 2005. stalno ovdje. I bit ću i iduće godine, ako budem živ! To je moja zakletva. Koliko god mogu da se krećem, da dođem u Sebrenicu i da se poklonim mučenicima. Ja ne mrzim nikoga, ali hoću mir među ljudima. Čuj, ja tebe da mrzim?! Ako Boga znaš, to je nemoguće!”, poručio je ranije Mihailo.
Ni na dan obilježavanja 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, na regionalnom putu Bratunac – Potočari postavljene fotografije poginulih pripadnika tzv. VRS nisu uklonjene.
Fotografije su postavili potomci poginulih i predstavnici Organizacije porodica poginulih iz Srebrenice i Bratunca.
Face-ovi reporteri su zabilježili fotografijama i videosnimcima postavljene fotografije, od kojih se mnoge ponavljaju po nekoliko puta, kako bi se broj žrtava prikazao kao mnogo brojniji.
Prema ranijim navodima RTRS-a, fotografije su postavili potomci poginulih i predstavnici Organizacije porodica poginulih iz Srebrenice i Bratunca.
Fotografije su postavljene prvi put prije dvije godine na putu ka Memorijalnom centru “Potočari”, također uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici.
Policija je tada naredila uklanjanje ovih fotografija, a Tužilaštvo RS podnijelo je krivičnu prijavu protiv Srđana Rankića, načelnika Općine Bratunac.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je u izjavi medijima uoči komemoracije žrtvama genocida u Srebrenici kazao da se na bazi sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici treba graditi snažna država, kako bi se osiguralo da se ništa slično ne ponovi.
“Teško je voditi politiku u BiH, teško je ljudima koji vole ovu zemlju. Posebno je teško ljudima u Srebrenici koji su pod vlašču onih koji negiraju genocid i koji su počinili genocid. Živimo s onima što u ratu puškama i tenkovama nisu uspjeli da završe, pokušavaju danas. Teško je, ali valja izdržati”, kazao je Izetbegović.
“Sa sjećanjem na ljude koji su stradali ovdje trebamo graditi snažnu državu, kako bismo bili sigurni da se nikada više u BiH nikome neće desiti stvari kao prije 29 godina”, dodao je u izjavi za medije lider SDA.
Još je kazao da je Rezolucija o obilježavanju genocida u Srebrenici usvojena u UN-u dobro došla, ali da treba uraditi više.
“Neće da shvate jer ne žele da se suoče s istinom, Rezolucija je dobro došla jer je udarila na jedan plan koji je kulminirao u beogradu sa Svesrpskim saborom. Rezolucija je to rasturila, ali to nije dovoljno. Na bazi Rezolucije treba nešto nešto uraditi za ljude u Srebrenici koji trpe strah i poniženje. Ako ostane mrtvo slovo na papiru, ništa od toga”.
Umjetnica Šejla Kamerić je 2003. godine predstavila rad Bosnian Girl (Bosanska djevojka) na kojem je prenesena šokantna poruka koju je nepoznati nizozemski vojnik napisao na zidu fabrike akumulatora u Potočarima.
“Nema zube…? Brkovi…? Smrdi kao go*no…? Bosanska djevojka!”, napisao je. Tarik Samarah je fotografisao Šejlu, a nakon toga je na plakat stavljena ova poruka.
Ovaj Šejlim rad je izlagan diljem svijet. Njegov cilj je tematiziranje predrasuda kao diskriminirajuće prakse koja vodi do zločina.
Ona je na ovaj način “natjerala” ljude da postanu svjesni predrasuda i neljudskosti prema ženama iz Bosne i Hercegovine te ratnih zločina počinjenih nad njima.
“Živimo u stalnom ratu u kojem se ženska tijela posmatraju kao teritorija. Bosanska djevojka nisam ja, nego bilo koja djevojka ili žena… bilo ko čija su prava uskraćena. Ovaj rad dolazi iz Bosne i Hercegovine, ali govori univerzalnu priču o mržnji i predrasudama”, izjavila je Kamerić ranije.
Tarik Samarah je također autor monografije “Srebrenica”. Ova monografija je zajedno s radom Bosnian Girl predstavljena prije dvije godine u galeriji Tate Modern u Londonu.
“Grafiti koje su pisali UN vojnici na zidovima bivše fabrike akumulatora u Potočarima ilustrativna su metafora indiferentnog odnosa međunarodne zajednice prema bosanskim muslimanima tokom devedesetih godina. Grafiti predstavljaju dokument i svjedočenje o predrasudama, ravnodušnosti i manjku empatije. Fotografije grafita su sastavni dio moje fotografske priče o Srebrenice, jer osim onih koji su počinili zločine u Srebrenici, postojali su i oni koji su mogli spriječiti genocid, a nisu. Oklijevanje međunarodne zajednice da spriječi genocid u Srebrenici, ali i rat u Bosni i Hercegovini, ukorijenjeno je, između ostalog, u predrasudama koje su zabilježene na ovim grafitima. Tematizirajući grafite postavljamo pitanje li bi sudbina Srebrenice bila drugačija da predrasude nisu bile toliko snažne?”, rekao je.
Ajla Efendić danas ukopava svoju dvojicu amidža Hasiba i Ćamila. Ustvari, to su amidže njenog oca, ali ih i ona zove tako.
– Oni su bili stariji ljudi, invalidi. Jedan amidža je bio u potpunosti nepokretan, drugi se slabije kretao – rekla nam je Efendić suznih očiju i drhtavog glasa.
Oni nisu bježali, sve i da su htjeli – nisu mogli.
– Ubijeni su na kućnom pragu. Tu smo ih i našli, odnosno njihove lobanje. Ništa više nismo mogli naći od posmrtnih ostataka – kazala je Efendić.
Ukopala je već dedu i još jednog amidžu.
– Moj babo je preživio. Prešao je taj put smrti. Ali na tom putu je izgubio svog brata. Bio je isto stariji, nije nosio oružje, nije se branio – istaknula je Efendić.
Odlučili su se na ukop kako bi Hasib i Ćamil pronašli svoj smiraj.
– Nadamo se da ćemo pronaći još neke posmrtne ostatke – rekla je.
Među 14 žrtava koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi ove godine nalaze se i dva brata i maloljetnik.
U Srebrenici se danas obilježava 29. godišnjica genocida počinjenog 11. jula 1995. godine.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, na kolektivnoj dženazi će biti ukopani posmrtni ostaci 14 žrtava genocida.
Bit će ukopano 14 žrtava
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari bit će ukopani: Hasib (Uzejir) Efendić, rođen 1931. godine, Ćamil (Uzejir) Efendić, rođen 1928. godine, Mehmed (Daut) Krdžić, rođen 1961. godine, Sabrija (Asim) Omić, rođen 1966. godine, Mušan (Ramo) Šiljković, rođen 1956. godine, Sakib (Ragib) Harbaš, rođen 1975. godine, Beriz (Omer) Mujić, rođen 1978. godine, Ahmet (Ismet) Jašarević, rođen 1971. godine, Nevres (Mehmed) Salihović, rođen 1970. godine, Ibrahim (Muharem) Salkić, 1935. godine, Midhat (Adem) Bašić, rođen 1973. godine, Hajdin (Kadrija) Mustafić, rođen 1959. godine, Latif (Arif) Mandžić, rođen 1964. godine i Hamed (Ibrahim) Salić, rođen 1927. godine.
Najmlađa žrtva imala samo 17 godina
Među 14 žrtava koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi ove godine nalaze se i dva brata i maloljetnik.
Najmlađa žrtva među 14 osoba koje će biti ove godine ukopane na kolektivnoj dženazi je Beriz Mujić, dječak koji je imao samo 17 godina kada je ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci nađeni su 28 godina nakon njegove smrti.
Ubijen je u julu 1995. godine na području Sućeske kod Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na području općine Srebrenica. Beriz će biti ukopan uz svoga brata Hazima, a u genocidu je ubijen i njihov otac Omer.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana je Hamed (Ibrahima) Salić, rođen 1927. godine. Imao je 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe.
Zajedno će biti ukopana braća Efendić – Hasib i Ćamil. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz različitih grobnica na području Srebrenice, Kula i Potočara i to 2011. i 2006. godine. Oni će konačan smiraj ove godine naći uz svog trećeg brata Edhema koji je u Potočarima ukopan 2007. godine.
Najveći zločin na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida koji je tadašnja tzv. “VRS” pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici.
Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH.
Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu.
Šefika Mustafić smogla je snage i došla u Potočare gdje će sutra ukopati bratića od supruga Hajdina Mustafića, koji je ubijen u genocidu počinjenom u ljeto 1995. godine u Srebrenici.
– Ukopala sam dva sina, jedan je bio 1976. godište, drugi 1979. godište. Mlađeg sam ukopala bez glave. Ukopan mi je i brat, daidžić, muževi amidžići, amidža. Sutra ćemo ukopati bratića od muža, samo dvije kosti. Kopa se sav muslimanski svijet i gotovo. A opet kažu nije tako – rekla nam je Mustafić dok je stajala pored Hajdijinog tabuta.
Proslavljeni bosanskohercegovački košarkaš Jusuf Nurkić stigao je u Potočare gdje će sutra biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop 14 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici, javlja Anadolu. Veliki broj djece i omladine želio je da se fotografiše sa Nurkićem.
Iz kruga bivše Fabrike akumulatora u Potočarima u večernjim satima do prostora Musale u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari izneseni su tabuti s posmrtnim ostacima 14 novoidentifikovanih žrtava genocida.
Tabute sa posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava na rukama do Musale prenijeli su članovi porodica ubijenih kao i učesnici “Marša mira” koji su u večernjim satima stigli u Potočare nakon trodnevnog pješačenja od Nezuka.
Kolona je formirana od bivše Fabrike akumulatora do Musale u mezarju Memorijalnog centra gdje će sutra biti klanjana dženaza i obavljen ukop. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi je sedamnaestogodišnji Beriz (Omera) Mujić.
Najstarija žrtva koja će za sada biti ukopana je Hamed (Ibrahima) Salić, rođen 1927. godine. Imao je 68 godina kada je nestao u ljeto 1995. godine na području Žepe. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani na lokalitetu Slap u Žepi, u maju 2014. godine.
Ove godine će zajedno biti ukopani braća Efendić – Hasib i Ćamil. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz različitih grobnica na području Srebrenice, Kula i Potočara i to 2011. i 2006. godine. Oni će konačan smiraj ove godine naći uz svog trećeg brata Edhema koji je u Potočarima ukopan 2007. godine.
