U Gradskoj upravi održana je sjednica Savjetodavnog odbora građana (SOG) kojoj su prisustvovali predstavnici USAID-ovog Projekta pomoći lokalnoj upravi (LGAA), predstavnici Gradske uprave Grada Bihaća te članovi Savjetodavnog odbora.
U fokusu sastanka bilo je predstavljanje aktivnosti Projekta Američke agencije za međunarodni razvoj Pomoć lokalnoj upravi (USAID/LGAA).
Projekt, između ostalog, nastoji ohrabriti građane i poslovne subjekte da utječu na donošenje odluka, traže pozitivne promjene i podsjećaju predstavnike vlasti na odgovornost.
Tim povodom, imenovan je predsjednik Savjetodavnog odbora građana, a aktivnosti ovog odbora započet će kroz prijedloge rješenja i komunikaciju s lokalnom zajednicom u vezi sa problemom humanog zbrinjavanja pasa lutalica te problemom pravilnog upravljanja otpadom koje je Gradska uprava izabrala kao prioritetne usluge na čijem unapređenju želi da radi kroz navedeni Projekat.
Aktivnosti Savjetodavnog odbora građana kroz vrijeme će se moći proširiti, a o svom radu i učinku podnosit će i izvještaje.
U četvrtak u prostorijama zgrade uprave “Jedinstva” održana je press konferencija na kojoj su navijači Jedinstva popularna Sila Nebeska dali jasan stav:
“Predsjednik NK Jedinstva Hasan Semanić javnost je upoznao sa trenutnom, ali godinama unazad situacijom koja vlada u našem Jedinstvu.
Da u gradu postoji glava grada, autoritet, još jutros bi MUP pokucao na vrata NKJ i trazio informacije o utrosku sredstava u NKJ.
Grad Bihac svake godine Jedinstvu daje preko 300.000 KM, odnosno uplacuje redovne mjesečne tranše u iznosu od 30.000 KM.
Novac koji uplaćuje Grad Bihać NK Jedinstvou su namjenska sredstva koja služe prije svega za održavanje omladinskih pogona kao i za održavanje infrastrukture odnosno stadiona.
NK Jedinstvo je samo u zadnjih 10 godina potrošilo preko 4.000.0000 (miliona) maraka građana Bihaća.
Omladinski pogoni NK Jedinstva skoro da i nepostoje, nema plana, programa razvoja, izvjestaja omladinskih škola, nema ništa.
Svaka privatna škola nogometa i gradu ima 3 puta više djece nego NK Jedinstvo, čak i djeca članova uprave treniraju u privatnim školama, a ne u NK Jedinstvu što je apsurd.
Pored toga, djeca koja treniraju moraju plaćati redovno članarinu, a koju treneri uzimaju direktno sebi kao naknadu za svoj rad.
Dečki koji danas imaju 20 godina nikada za svojih 20 godina nisu doživili da gledaju svoga druga, brata ili komšiju kako igra za NK Jedinstvo. Nepamte ni jedan lijepi trenutak vezan za NK Jedinstvo, samo poraze, ispadanja i konstantu propast.
Preko 20 godina NK Jedinstvo nije stvorio ni jednog jedinog igrača za NK Jedinstvo, a kamoli da je sastavio kostur domaće ekipe.
Kada se i pojavi neko ko ima entuzijazam da nesto napravi, poput sadašnjeg predsjednika, onda se vječiti “spasioci” trude da ga popljuju, omalovaže i otjeraju, a upravo su ti ljudi kancer NK Jedinstva koji je davno trebalo odstraniti.
Jedinstvo trebaju voditi mladi ljudi, školovani,pošteni i entuzijasti, mladi ljudi koji imaju viziju, koji žele napraviti nesto pozitivno i za grad i za klub, u ostalom NK Jedinstvo su osnovali 20 godišnjaci,a ne ozbiljni ljudi.
Mogućnost da bira Skupštinu kluba treba imati svaki stanovnik Bihaća ukoliko to želi.
I najvažnije pitanje, ko je taj koji je novcem građana, a u ime NK Jedinstva kupovao alkohol, prezervative i ostale gluposti po tržnim centrima u gradu?
Gdje su utrošena sredstva od IOM-a u iznosu od 200.000 KM i na koji način se pravdaju sva ta sredstva građana Bihaća u GSS.
ZA KRAJ KN SN96 PONAVLJA SVOJ JASAN STAV !
HOĆEMO JAVNU SKUPSTINU !!!
HOĆEMO DA SVAKO IMA PRAVO GLASA JER JEDINSTVO JE INTERES SVIH NAS !!!
Gorica Dodik, kćerka Milorada Dodika, predsjednika RS, objavila je na platformi X snimak na kojem s ocem pjeva pjesmu Šabana Bajramovića.
Iako nije navedeno niti poznato kada je snimak nastao, jasno je da je objavljen kao reakcija na sankcije američkih zvaničnika prema porodici Dodik, ali i kompanijama koje su povezane s njima.
Inače, predsjednik RS je u posljednje vrijeme često reagirao na izjave ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija, a upućivao je i razne uvrede.
Utakmica Škotske i Mađarske u trećem kolu Evropskog prvenstva trajala je više od stotinu minuta jer je u finišu došlo do višeminutnog prekida zbog užasnog sudara na terenu.
Kod jednog slobodnjaka za Mađarsku je Szoboszlai ubacio u kazneni prostor, a tamo je beskompromisnim startom golman Škotske Angus Gunn žestoko naletio na Barnabasa Vargu, napadača Mađarske.
Ostao je Varga nepomično ležati nakon toga, svi su se odmah počeli hvatati za glave i panično reagovati te zvati pomoć ljekara, a njegovi saigrači su ga ubrzo ogradili kako se ne bi moglo vidjeti šta se dešava.
Nakon dužeg prekida je Varga na nosilima iznesen s terena, a svi prisutni su i dalje bili u šoku.
Na kraju je je Mađarska golom u 100. minuti stigla do pobjede koja će je vjerovatno odvesti do osmine finala, a nema sumnje da će tri boda posvetiti Vargi.
Ovog jutra smo sa Razijom Čolaković govorili o muško-ženskim odnosima, pitanjima i komentarima koje joj pratitelji najčešće upućuju na socijalnim mrežama gdje objavljuje svoja promišljanja o životu. Istakla je važnost komunikacije, te analizirala muškarce i žene, te kako pomiriti njihove razlike.
Palestinski fudbaler Ahmad Abu al-Ata i njegova porodica su poginuli u svom domu usljed izraelskog vazdušnog napada u Gazi, saopćio je Palestinski fudbalski savez (PFA).
Zajedno sa Abu al-Atom (34), koji je igrao kao odbrambeni igrač u Al-Ahliju iz Pojasa Gaze, poginula je i njegova supruga Ruba Esmael Abu al-Ata, zdravstvena radnica, i njihovo dvoje djece nakon što je napad iz vazduha pogodio njihov dom u Gazi, saopćeno je iz PFA u subotu.
Lokalni mediji javljaju da se napad dogodio u petak, ali PFA nije rekla o kojem se datumu konkretno radi.
Prošlog ponedjeljka, PFA je saopćila da je fudbalski sudija Hani Meshmeh podlegao povredama zadobijenim u izraelskom raketnom napadu u Pojasu Gaze tokom maja.
Više od 300 sportista, sudija i sportskih zvaničnika je ubijeno od početka konflikta u Gazi u oktobru prošle godine, a sva sportska borilišta na teritoriji su uništena, rekao je tokom mjeseca predsjednik Palestinskog olimpijskog komiteta, Džibril Radžub (Jibril Rajoub).
Među njima su fudbaler Mohamed Barakat koji je poginuo u izraelskom napadu u martu, i Mohamed Katab (Khattab), FIFA pomoćni sudija, koji je ubijen zajedno sa suprugom i četvoro djece u napadu izraelskih snaga na naselje Deir Al Balah u februaru.
Najmanje 37.958 Palestinaca je ubijeno, a 86.032 povrijeđeno u izraelskoj ofanzivi na Gazu od 7. oktobra, saopćilo je ministarstvo zdravlja bazirano u Gazi u nedjelju.
Prema izraelskoj računici, više od 1.200 ljudi je ubijeno, a 250 kidnapovano 7. oktobra, u prekograničnom napadu Hamasa, organizacije koju SAD i EU karakterišu kao terorističku, što je prouzrokovalu vojnu odmazdu u Pojasu Gaze.
Tokom maja, svjetska krovna fudbalska organizacija FIFA je naredila hitnu istragu povodom predloga PFA, koji je podržala Azijska fudbalska konfederacija, da se Izrael isključi iz svih klupskih i reprezentativnih takmičenja zbog rata u Gazi.
FIFA je saopćila da će se ovim pitanjem baviti na vanrednom sastanku svog savjeta u julu.
Dvanaesti tradicionalni turnir u uličnoj košarci „Streetball 3×3 Bihać 2024.“, održava se danas na igralištu Bigram, a organizirao ga je Željko Jurčić i Udruženje “Fenix”. Učešće je uzelo 16 ekipa iz BiH, ali i regiona. Pokrovitelj turnira je Grad Bihać, a podršku su pružili Gradski sportski savez i Sportski savez USK-a.
Udruženje “Fenix” već dvanaest godina uspješno organizira turnir u uličnoj košarci „Streetball Bihać“. Nekad lokalni, na kojem su učestvovale ekipe iz Bihaća i Unsko-sanskog kantona, vremenom je prerastao u regionalni, u kojem učestvuju i košarkaši iz susjednih zemalja. Ove godine učešće je uzelo čak 16 ekipa, čime je ovo takmičenje dobilo na značaju i pažnji koja se pridaje u sportskoj javnosti.
U organizaciji Udruženja porodica žrtava “Istina Kalinovik 92” danas je obilježena 32. godišnjica zločina nad Bošnjacima iz ovog grada i okoline.
Porodice ubijenih i nestalih, svjedoci i građani te brojne delegacije prošli su “Putem smrti”, obilazeći objekte koji su na ovom području tokom rata pretvoreni u logore za Bošnjake, među kojima je i zloglasni logor “Barutni magacin”, ali i lokacije na kojima su nakon rata nađene masovne grobnice sa posmrtnim ostacima žrtava.
Adnan Hadžić je jedan od rijetkih povratnika u Kalinovik gdje se bavi poljoprivredom.
“Povratak ovdje je moj dug prema ocu Veizu koji je zatvoren u logor u školi. Pozvan je navodno na radnu obavezu i tamo su ga ostavili. Nakon toga prebačen je u Barutni magacin odakle je odveden u nepoznato i ubijen. Pronađen je samo dio njegovog skeleta, koji je sahranjen”, kaže Adnan.
Kemalu Pervanu ubijeno je 13 članova porodice, među njima otac, amidža i amidžić.
“Prvo su odvedeni pred zgradu opštine, a nakon toga u zgradu škole. Tu su bili 15 dana, a onda su odvedeni u barutni magacin. Odvedeni su i ubijeni. Od 87 logoraša samo je preživio Fejzija Hadzić, kaže Kemal.
Mjesta stradanja
Obilježavanju je prisustvovao i David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom univerzitetu Connecticut, član Upravnog odbora Programa proučavanja genocida Univerziteta Yale.
On je apelovao je na nadležne da omoguće ostvarivanje prava na postavljanje spomen obilježja na stratištima u Kalinoviku, uključujući spomen muzej i mezarje u Barutnom magacinu te da spriječe veličanje osuđenih ratnih zločinaca u Kalinoviku.
“Bitno je podsjetiti da je za zločine počinjene u Kalinoviku 1992. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo bivšeg zapovjednika Taktičke grupe bosanskih Srba Ratka Bundala na 22 godine zatvora, zapovjednika policijske stanice Neđu Zeljaja na 15 godina zatvora, a komandanta logora Barutni magacin Đorđislava Aškrabu na sedam godina zatvora. Ne treba zaboraviti da su Grujo Lalović i Boško Govedarica, koji su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata koji je su planiralo i podržavao progon bošnjačkog stanovništva općine Kalinovik prisilnim premještanjem, istrebljenjem, protupravnim zatvaranjem, te drugim nečovječnim djelima pobjegli u Srbiju i do sada su izbjegli krivično gonjenje. Propust da se oni krivično gone podriva poštivanje vladavine prava i narušava naše kolektivno ljudsko dostojanstvo”, poručio je Pettigrew.
Kazao je da je uvreda za cijelo čovječanstvo to što je preživjelima onemogućeno postavljanje spomen-obilježja u Kalinoviku.
“Zabrana predstavlja kršenje osnovnog ljudskog prava na memorijalizaciju. Koncentracioni logor Barutni magacin, na primjer, treba sačuvati kao zaštićeno nacionalno spomen-obilježe sa muzejom koji će edukovati buduće generacije kako bi se priječilo ponavljanje zločina. Rezolucijom Ujedinjenih naroda iz januara 2022. godine poziva se na očuvanje takvih lokacija kako bi se obrazovale buduće generacije i spriječila buduća djela genocida. Postavljanje spomen-obilježja na Barutnom magacinu doprinijelo bi, ne samo kulturi sjećanja već i pravednoj budućnosti u Bosni. Iako počinioci zločina u Kalinoviku nisu osuđeni za genocid, njihovi zločini su rezultirali gotovo potpunom eliminacijom bošnjačkog stanovništva. Bošnjačko stanovništvo u Kalinoviku smanjeno je sa otprilike 31 posto 1992. godine na 2 posto 2013. godine.
Zabrana spomen-obilježja za žrtve i mural koji veliča Ratka Mladića na ulazu u grad nastavak su tog nastojanja da se eliminiše bošnjačko stanovništvo sprječavanjem povratka izbeglica kroz psihološko zastrašivanje”, rekao je.
Poziv za uklanjanje murala Ratka Mladića
“U znak sjećanja na žrtve, te u skladu sa bosanskohercegovačkim zakonom protiv veličanja osuđenih ratnih zločinaca, te u ime budućnosti u kojoj se poštuju istina i ljudska prava, pozivam visokog predstavnika da ukloni mural Ratka Mladića na ulazu u Kalinovik. To je surova provokacija koja slavi zločine i prijeti ponavljanjem zločina. Mural Ratku Mladiću mora biti uklonjen u ime sjećanja na žrtve Kalinovika, a posebno na one čiji ljudski ostaci još nisu identifikovani, među kojima su doktor Abdurahman Filipović, Avdija Škoro i Salko Vranović. Danas izgovaramo njihova imena i sjećamo se njih i svih poginulih u Kalinoviku”. poručio je.
Mjesta stradanja civila u Kalinoviku nisu obilježena, poput Osnovne škole Kalinovik koja je služila kao logor, zloglasnog logora ‘Barutni magacin’ koji je u ruševnom stanju. Na mjestu stradanja Mehka brda ubijeno je 13 civila, kod štale Tuzlaka u selu Ratine u općini Foča strijeljano je 25 muškaraca koji su nakon ubistva spaljeni, a na lokalitetu Tuneli-Miljevina ubijeno je 37 osoba. Udruženje “Istina – Kalinovik ’92” postavilo je spomen-ploču kod štale Tuzlaka jer je riječ o privatnom posjedu, međutim lokalne vlasti ignorišu apele Udruženja da se i druga stratišta i mjesta zločina obilježe. U Kalinoviku su ubijena 122 Bošnjaka. Pronađeni su i identifikovani posmrtni ostaci 80 osoba, a još se traga za 42 osobe.
Sud Bosne i Hercegovine izrekao je pravosnažne zatvorske kazne u ukupnom trajanju od 57 godina za zločine u Kalinoviku, ali protiv ključnih krivaca još uvijek nisu podignute optužnice,
U Srbiji je presuđen pripadnik Vojske Republike Srpske Dalibor Krstović zvani Dado zbog silovanja te je zbog tog zločina osuđen na devet godina zatvora.
Haški tribunal je za zločine u Kalinoviku i Foči osudio komandira specijalne dobrovoljačke jedinice Dragoslava Kunarca Žagu na 28 godina zatvora.
