Urugvajski predsednik Jose Mujica i njegova udomljena, osamnaestogodišnja kuca s tri noge, Manuela.

Za razliku od njegovih kolega koje imaju preskupe vrhunske šampione, rijetkih rasa, Muhiku već skoro dvije decenije čak i na posao prati usvojena tronoga kujica Manuela.

Kao predsednik Urugvaja, živi u svojoj seoskoj trosobnoj kući, nedaleko od Montevidea. Predsjedničku palaču je ustupio beskućnicima Montevidea i organizacijama koje brinu o beskućnicima, a od svoje plaće odvaja 90% i daje u humanitarne svrhe, jer, kako sam kaže, ”i žena mu zarađuje dobru plaću, što je njima dovoljno za život, pa im čak svakog mjeseca pretekne nešto novca, koji stave u banku za crne dane”.

“To što sam sad predsjednik ne znači da se trebam promijeniti, i zarađivati više nego što mi je potrebno; i osjećam dužnost da pomognem, to nije žrtva, to je moj osjećaj dužnosti”.

Na pitanja ”kako se osjeća kao najsiromašniji predsjednik na svijetu”, odgovara da je “skroman, a ne siromašan, da su siromašni oni kojima nikad nije dovoljno, a ne oni koji žive skromno”.

Na pitanje ”kako s tim stavom uspijeva da pravi ekonomski preporod Urugvaja”, kaže da ”ne može biti protiv potrošačkog društva, jer je takvo vrijeme u kojem živimo i to je važno za razvoj ekonomije, ali može biti protiv rasipništva. I protiv toga se bori. Mada, ne razumije zašto su se ljudi odrekli svojih osam sati slobodnog vremena da bi radili više i više, da bi kupili nove automobile u kojima provedu pola života zaglavljeni u saobraćaju, jer žele da žive u centru grada i da imaju vile na moru u kojima provode dva tjedna godišnje, a ima ljudi u Urugvaju koji nemaju krov nad glavom”.

Za pet godina podigao je bruto nacionalni dohodak skoro duplo, a potrošnju energije iz obnovljivih izvora je podigao čak na 30%, jer duboko vjeruje u čuvanje prirodnih resursa.

Legalizirao je abortus, marihuanu, gay brakove i napravio poseban program pomoći samohranim majkama.
Proveo je 13 godina u zatvoru kao revolucionar kojeg je ranila, mučila i na kraju uhapsila vlast diktatora Bordaberryja. Od tih trinaest, sedam godina u tom zatvoru sadašnji predsednik Urugvaja je proveo po samicama i specijalnim rupama za mučenje zatvorenika.

Bez dozvole čak i da čita knjigu.

Izvor: alternativainformacije

Genijalci su znali kako da jednom rečenicom završe besmislenu raspravu i pokušaj ponižavanja

Ni velike, pa čak i genijalne ličnosti iz ljudske istorije nisu bile imune na neprijatelje i podbadanja. Otkrijte kako su se nosili s time u 10 najboljih odgovora!

1. Sparta Filipu II Makedonskom

Kralj Filip: “Ako pobedim u ovom ratu, vi ćete zauvek biti robovi.”

Sparta: “Ako.”

2. Stiven Hoking studentu

Student: “Tvrdite da bi moglo da postoji nebrojeno puno paralelnih svemira. Znači li to da može da postoji paralelni svemir u kojem sam ja pametniji od vas?”

Stiven Hoking: “Da. Kao i svemir u kojem si ti duhovit.”

3. Doroti Parker pijancu

Pijanac: “Ne mogu da podnesem budale.”

Doroti Parker: “Očigledno je tvoja majka mogla.”

4. Mahatma Gandi novinaru

Novinar:  “Šta mislite o zapadnoj civilizaciji?”

Mahatma Gandi: “Mislim da je civilizacija na zapadu dobra ideja.”

5. Edna Ferber Noelu Kauardu

Kauard: “Edna, pa ti gotovo da izgledaš poput muškarca.”

Edna Ferber: “Kakva slučajnost, i ti isto.”

6. Vinston Čerčil Džordžu Bernardu Šou

Šo: “Šaljem vam dve ulaznice za prvo veče moje nove predstave. Povedite prijatelja… Ako imate nekog.

Čerčil: “Nikako ne mogu da prisustvujem prvoj večeri. Doći ću na drugu… Ako će je biti.”

7. Gručo Marks takmičarki u TV emisiji

Takmičarka: “Imam desetoro dece.”

Marks:  “Deset? Zašto tako puno?”

Takmičarka: “Zato što volim svog muža.”

Marks: “Volim i ja cigare, ali ih ipak povremeno vadim iz usta.”

8. Elizabet Tejlor novinaru

Novinar: “Koji vam je muški glavni lik bio najbolji partner u filmovima?”

Elizabet: “Od onih koji su mi najdraži, trebalo bi da spomenem neke konje i pse.”

9. Eminem novinarki

Novinarka: “Ljudi govore da je Lil Vejn poslat od Boga kako bi naučio ljude kako da repuju…”

Eminem: “Ne sećam se da sam ikoga poslao.”

10. Mocart obožavaocu

Fan: “Gospodine Mocart, razmišljam o pisanju simfonija. Možete li mi dati neki predlog kako da počnem?”

Mocart: “Simfonije su složena muzička forma, možda bi trebalo da krenete s nečim jednostavnijim, pa polako da dođete do simfonije.”

Fan: “Ali, gospodine Mocart, vi ste pisali simfonije u dobi od osam godina!”

Mocart: “Istina, ali ja nikad nikoga nisam pitao kako da to radim.”

Izvor: buka