Bihać ponovo dolazi u fokus javnosti povodom obilježavanja stradanja na Garavicama iz ljeta 1941. godine. Povodom ovog događaja, dr. Franjo Jurić, historičar, govorio je za portal Biscani.net o manipulacijama brojevima žrtava i o nedovoljno poznatim zločinima nad Hrvatima i Muslimanima u isto vrijeme na širem području Bosanske krajine.

Naredni tekst je autorski tekst dr. Franje Jurića:

Ovih dana, kao i nekoliko godina unatrag Bihać dolazi u središte medijske i svake druge pažnje javnosti, a koja se odnosi na događaje sa početka Drugog svjetskog rata. Naime, riječ je o zločinima ustaškog režima počinjenom u ljeto 1941. na širem prostoru Garavica pokraj Bihaća. Masovni zločini u kojima su stradali nedužni civili, najviše srpske nacionalnosti, kao i mnogi drugi koji su se suprostavili tadašnjem ustaškom režimu i uspostavi ustaške vlasti u Bihaću i ovom dijelu Bosanske krajine.

U nastojanju da se oda počast garavičkim žrtvama, nekoliko godina unatrag Spomen-park Garavice, posjećuju najviši dužnosnici bh entiteta Republike Srpske predvođeni Miloradom Dodikom. I svake godine isto. Pijetet prema žrtvama u drugom planu, a brojevi ubijenih na Garavicama u prvom planu. Po političaru Dodiku, jedne godine 12.000, druge godine preko 14.000, zatim 18.000 ubijenih Srba na bihaćkim Garavicama… I tako svake naredne godine po koja hiljada više. Kao izvore za takve tvrdnje navodi “britanske, talijanske i druge izvore”?! Samo nam nikada ne kaže gdje se svi ti “povijesni, historijski, istorijski” izvori nalaze i kako se do njih može doći (provjeriti)? Nitko to ne zna, osim “istoričara” Dodika. Manipulacija sa žrtvama radi dnevne politike, osobnog političkog probitka ili nečeg sličnog, glavni je cilj koji opravdava sredstvo.

I tako se svake godine povodom obilježavanja godišnjice garavičkih žrtava pune novinski stupci, elektronski mediji i društvene mreže. Žrtve se ne mogu braniti, ne mogu sebe zastupati, a mi se prema njima ne znamo ili ne želimo s pijetetom i poštovanjem odnositi. A da je to tako, pokazuje i Milorad Dodik, koji bi trebao znati da u ljeto 1941. nisu stradavali samo Srbi, nego i Hrvati i Muslimani (Bošnjaci), koje isti želi prikazati isključivo kao zločince. Nažalost, za te žrtve iz 1941. nema spomen obilježja, niti spomen-parkova. Unatoč tome, istina se ne može skriti niti izbrisati. Pa stoga, da Dodika i sve njemu slične politikante koji na žrtvi nevinih ljudi, ma koje nacije ili vjere bili, podsjetimo na zločine nad hrvatskim i muslimanskim civilnim stanovništvom u Krnjeuši, Kulen Vakufu i Ljutačkoj dolini tog istog ljeta 1941., a koje su počinili “ustanici” po nacionalnoj pripadnosti uglavnom Srbi, što kod zločina nije apsolutno važano jer zločinac je zločinac.

Nakon progona i ubojstva hrvatskog civilnog stanovništva u Bosanskom Grahovu, Drvaru i Oštrelju krajem srpnja/jula 1941. na red je došla Krnjeuša (Bosanski Petrovac). U napadu na Krnjeušu 9. i 10. 8. 1941. “ustanici” predvođeni vojvodom Manom Rokvićem ubili su više od 300 civila Hrvata Krnjeuše i okolnih zaseoka. Krnjeuškog župnika sa trojicom sjemeništaraca su nakon mučenja žive bacili u zapaljenu katoličku crkvu u središtu Krnjeuše. Nakon toga, a i poslije završetka rata (1945.) niti jednom Hrvatu nije bio dozvoljen povratak na svoja rodna ognjišta.

Mjesec dana kasnije, 6.9. 1941. “ustanici”, koji su se kasnije nazvali partizanima, opkolili su i napali Kulen Vakuf i sva muslimanska sela u Ljutočkoj dolini. Iz pravca Drvara djelovao je 2. drvarski gerilski odred “Sloboda”, dok su iz Like napad predvodili “ustanici” pod vodstvom Gojka Polovine i Đoke Jovanića, kasnije generala JNA. “Ustanici” iz Like napali su muslimanska sela Ćukove, Klisu i Orašac, tražeći predaju stanovništva. Mještani ovih sela se povlače prema Kulen Vakufu, oni koji su ostali u svojim kućama bili su ubijeni. U Kulen Vakufu je tada živjelo oko 2.000 stanovnika, uglavnom muslimana. Kada su im se priključile izbjeglice iz Ćukova, Klise i Orašca te hrvatsko stanovništvo iz ličkog sela Boričevac, koje je također pobjeglo pred “ustanicima”, ukupan broj stanovnika u Kulen Vakufu početkom rujna /septembra 1941. se popeo na oko 6.000. ljudi. Uvjeti za život su bili vrlo teški, a prijetile su i pojave zaraznih bolesti. U takvim uvjetima, vojno zapovjedništvo Kulen Vakufa je procjenilo da nije moguće izvesti uspješnu obranu mjesta, kojeg su “ustanici” opkolili sa svih strana. Donesena je odluka o evakuaciji stanovništva prema Bihaću. Zbjeg sa civilnim stanovništvom se kretao pravcem : Kulen Vakuf – Čovka – Prkosi – Ripač. Veliki dio zbjega sačinjavala su kola s konjskom zapregom na kojima su bili starci, žene i djeca. Na Čovki su “ustanici” iskopali jarak na šumskom putu kako bi spriječili prolazak konjske zaprege s civilima koji su potom nastavili put pješice. Drugi dio zbjega “ustanici” su na Prkosima iz zasjede zaustavili. Tu je otpočelo njihovo ubijanje. Oko 400-500 žena i djece ubijeno je u obližnjem šumarku, dok je oko 70 odraslih muškaraca ubijeno i bačeno u prirodnu jamu. Preostalih oko 2500 muslimanskih civila vraćeno je u Kulen Vakuf, u zarobljeništvo. Podijeljeni su u nekoliko skupina. Jedna skupina od oko 900 civila (staraca, žena i djece) odvedena je na lokalitet Handžića grahorišta (njiva) pokraj Kulen Vakufa i poubijana. Druga skupina od 400-500 također civila odvedena je u prostor bivše policijske stanice na Vakufskom buku gdje je polovina ubijena, a polovina puštena. Zarobljene muslimanske muškarce iz Kulen Vakufa “ustanici” pod vodstvom Pere Đilasa i već spomenutog Mane Rokvića, odveli su u Martin Brod i tamo ih na najsvirepiji način ubili. Iživljavanje “ustanika” nad Kulen Vakufom u koji su ušli 6.9. 1941. bez otpora, trajalo je desetak dana. Potom su se povukli u planine. Tijekom cijelog rata (1941.-1945.) u Kulen Vakufu se nije vratio život. U napadu “ustanika” na ovo mjesto i ostala muslimanska sela u Ljutočkoj dolini od 6. do 8. 9. 1941. ubijeno je preko 2.000 civila. O ovim zločinima, kao i o onim u Bosanskom Grahovu, Drvaru ili Krnjeuši gdje su u nekoliko dana ljeta 1941. od strane “ustanika” ubijene na stotine civila hrvatske nacionalnosti nije se govorilo u bivšoj SFRJ. Ovim žrtvama spomenici nisu podizani, a njihovi dželati su slavljeni kao “narodni heroji”. Nažalost, ni danas o ovim žrtvama i njihovim egzekutorima se ne govori mnogo. A trebalo bi, ne zbog politikanata poput spomenutog Dodika, nego zbog povijesne istine, današnjih i budućih generacija. Na to nas obvezuje svaka nevina žrtva bez obzira kako se zvala ili kojem se Bogu molila.

Dr. Franjo Jurić,
historičar

Nakon vijesti o smrti uglednog privrednika Petra Studena, stižu izrazi saučešća i oproštajne poruke njegove porodice, kolega i poslovnih saradnika.

Njegov život i rad ostavili su dubok trag, a brojni prijatelji, saradnici i članovi porodice opraštaju se od njega uz riječi zahvalnosti i poštovanja.

Posljednji pozdrav od porodice Studen

Posljednji pozdrav i vječna slava našem dragom suprugu, tati, svekru i djedu

Neizmjerno smo zahvalni za svu ljubav, podršku, usmjeravanje i razumijevanje koje si imao za nas. Bio si najbolji suprug, otac i stub naše porodice. Naučio si nas da budemo jaki, uporni i hrabri, dao si nam krila i uvijek nas bodrio. Nastavićeš da živiš u našim srcima, kroz najljepše uspomene, a tvoje ime nastavićemo da nosimo s ponosom.

Tvoji: Dana, Ilija i Saša, Ana, Petra i Filip

Posljednji pozdrav od kolektiva SCO Holding

Sa tugom i poštovanjem opraštamo se od gospodina Petra Studena.

Njegova posvećenost radu, nesebična podrška svim kolegama, radnicima, poslovnim partnerima, energija kojom je pristupao životu i poslu, ostavili su neizbrisiv trag u svima koji su ga poznavali.

Pamtićemo ga po širokom znanju, preduzetničkom duhu, upornosti, velikodušnosti, mudrosti, vedrini, po tome što je bio inspiracija i oslonac svima oko sebe.

Neka mu je vječna slava i hvala.

Počivaj u miru.
Kolektivi STUDEN&Co Holdinga

Posljednji pozdrav od Udruženja poslodavaca Brčko distrikta BiH

Sa poštovanjem i tugom opraštamo se od uvaženog Petra Studena.

Svojim radom, vizionarstvom, poslovnim vještinama i duhom, dao je ogroman doprinos razvoju privrede, ne samo u Brčko distriktu BiH i Bosni i Hercegovini, nego i cijelom regionu, i to nekoliko decenija unazad. Njegova preduzetnost, izuzetan poslovni duh i energija, bili su pokretačka snaga privrede u nekoliko država.

Bila nam je privilegija poznavati i sarađivati sa takvim čovjekom. Njegovim odlaskom, regionalna ekonomija izgubila je velikog čovjeka, a naše udruženje iskrenog prijatelja.

Neka mu je vječna slava i hvala.
Udruženje poslodavaca Brčko distrikta BiH

Svi koji žele odati počast gospodinu Petru Studenu i izraziti saučešće porodici mogu se upisati u Knjigu žalosti u petak, 12. septembra 2025. godine, od 12:00 do 13:00 sati na Plečnikovim Žalama u Ljubljani. Komemoracija će započeti u 13:00 sati, nakon čega će biti održan sprovod.

Nema još konačnog dogovora o eventualnoj novoj većini i Vladi Unsko-sanskog kantona, odnosno nije potpisan nikakav sporazum, nisu svi iščistili svoje dileme, kazao je za Faktor Elvedin Sedić, predsjednik Pomaka i gradonačelnik Bihaća.

Razgovori o novoj vlasti vode predstavnici Pomaka, NiP-a, NES-a, SDP-a i Stranke za BiH. Ako bi došlo do dogovora, imali bi 18 zastupnika od ukupno 30, a 16 je potrebno za većinu.

Sadašnju vlast čine SDA, NiP, SDP, Pomak i DF.

Na pitanje ko se čeka da “raščisti dileme”, Sedić je odgovorio da se čeka Stranka za BiH da vide sa svojom centralom u Sarajevu, NiP u vezi s njihovim internim dogovorima, ali i ostali.

– Što se tiče Pomaka, mi smo i ranije govorili da su naša saradnja i partnerstvo sa SDP-om i NiP-om neupitni kada je u pitanju Federacija BiH. Mi nismo nikada isticali posebne zahtjeve. Stojimo i dalje na tom fonu jer ova Federalna vlada je pokazala dosta senzibiliteta prema Krajini. Nama je u interesu da osiguramo protočnost i realizaciju projekata – dodao je Sedić.

Zikrija Duraković (Pomak), predsjedavajući Skupštine Unsko-sanskog kantona, kazao je da trenutno nema konkretnog dogovora, a po pitanju informacija da će sutra biti održana sjednica Skupštine USK i izabrana nova vlada, Duraković je rekao da sjednica Skupštine USK u ovom momentu nije zakazana niti ima takvih zahtjeva.

Prema nezvaničnim infomacijama koje smo dobili, u rekonstrukciju vlasti se ide na insistiranje NiP-a, odnosno predsjednika te stranke Elmedina Konakovića kojima treba NES na federalnom i državnom nivou, a NES-ov interes, od ranije je poznato, jeste Vlada USK.

U razgovorima o novoj vlasti USK u ime SDP-a, prema nezvaničnim infomacijama, procese vodi Vojin Mijatović, dok lokalne SDP-ovce, kako se može čuti, niko nije prethodno konsultovao.

Naši izvori navode da, iako su već podijeljeni resori u Vladi USK među “novim partnerima” gdje Šuhret Fazlić treba biti novi premijer, to nije sto posto završena stvar i tokom dana će biti određenih razgovora i opcija na stolu između predstavnika aktuelne većine.

(Foto edit: Biscani.net, izvor: Faktor.ba)

Nakon medijskih natpisa i političkih spekulacija, u Unsko-sanskom kantonu ponovo se intenzivno spominje smjena Vlade USK. Ovaj put priča je dodatno pojačana reakcijom visokog političkog funkcionera SDA Hamdije Abdića Tigra, koji je na svom društvenom profilu poručio:

„IPAK BEZ NJEGA NIŠTA NE IDE! Dolazak Švabe (Šmita) u Bihać u srijedu bila je predigra (pritisak) jer gdje god žive u većini Bošnjaci i stvari krenu naprijed to se mora rasturiti, pa tako i ova Vlada USK. Naravno, ništa to ne bi moglo bez onih koji su samo sebi bitni!“

Kako portal “Biscani.net” saznaje, Abdić se referirao na nedavnu posjetu visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta i njegove supruge Gradu Bihaću, koja je obuhvatila i posjetu Vladi USK. Tokom boravka, razgovaralo se o privrednim prilikama, turizmu, projektima za mlade i rješavanju pitanja državne imovine. Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić ocijenio je posjetu korisnom i naglasio značaj dijaloga s međunarodnim predstavnicima, ističući da suštinske promjene kreću od lokalne zajednice.

Portal “Biscani.net” podsjeća, aktuelna Vlada USK ponovo se nalazi pod pritiskom smjene. Lider Naroda i pravde Elmedin Konaković nedavno je boravio u kantonu, a prema izvorima portala Krajina.ba u toku su najozbiljniji pregovori o formiranju nove skupštinske većine. Prema dostupnim informacijama, premijersku poziciju mogao bi preuzeti Šuhret Fazlić, dok bi druge pozicije dijelile stranke Trojke i koalicioni partneri, dok bi SDA, unatoč značajnom broju izabranih dužnosnika, prešla u opoziciju.

Dalji pregovori o rekonstrukciji Vlade zakazani su za ponedjeljak, a politička scena Krajine ulazi u novu fazu, dok reakcija Hamdije Abdića Tigra dodatno pokazuje da su političke tenzije visoke, a smjena Vlade USK sve izvjesnija.

(Biscani.net)

U samom centru Bihaća proteklih dana postavljeni su bilbordi sa natpisom „Ovo je logor – Lipa Camp“, što je izazvalo brojne reakcije građana i komentare na društvenim mrežama.

Kako portal “Biscani.net” saznaje, među onima koji su se oglasili bio je i gradski vijećnik Adnan Lipovača (DF), koji je u svojoj objavi naglasio da ovakvi sadržaji „predstavljaju grubo narušavanje ugleda Grada Bihaća, njegovih građana i svih vrijednosti koje naš grad baštini“. Lipovača je dodao da Bihać predstavlja grad prirodnih ljepota, rijeke Une, kulture, historije i gostoprimstva, te da javnim i vidljivim etiketiranjem grada nanosi štetu njegovom ugledu, posebno pred turistima i međunarodnim posjetiocima.

Gradski vijećnik stoga je zahtijevao od nadležnih da dostave:

• Informaciju o tome ko je naručio i finansirao postavljanje plakata,
• Tačan iznos sredstava utrošenih za postavljanje plakata,
• Informaciju ko je dao saglasnost ili dozvolu za postavljanje plakata na javnim površinama u centru Bihaća.

„Građani imaju pravo da znaju ko stoji iza ove kampanje koja Bihać prikazuje na ovako ružan i ponižavajući način. Ukoliko ne postoji transparentno obrazloženje i dokumentacija, bit ću primoran pokrenuti daljnje pravne i političke korake“, naveo je Lipovača.

KRAK: Bilbordi „Ovo je logor“ dio izložbe koja potiče dijalog o migrantskoj krizi

Kako portal “Biscani.net” saznaje, na reakcije je odgovorio i KRAK Centar za savremenu kulturu, pojašnjavajući da se radi o izložbi bosansko-danskog umjetnika Nermina Durakovića pod nazivom Naša granica. Izložba komentariše migrantsku krizu u Bihaću, koja traje od oko 2018. godine, te propituje položaj raseljenih, a umjetnik se, koristeći lično iskustvo izbjeglice u Danskoj tokom 1990-ih, obraća evropskim građanima i upozorava na situaciju na vanjskim granicama EU.

KRAK Centar ističe da plakati s porukom „ovo je logor“ imaju funkciju poticanja dijaloga u javnom prostoru i suočavanja s različitim stavovima i mišljenjima. Izložba je dio neformalnog programa WHW Akademije iz Zagreba održane u maju 2025. godine u KRAK-u i realizirana je uz podršku Danish Arts Foundation iz Kopenhagena.

(Biscani.net)

Pripadnici Jedinice za specijalističku podršku Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona učestvovali su na regionalnoj K9 obuci u izazovnim okruženjima, koja je od 1. do 5. septembra 2025. godine održana u Sjevernoj Makedoniji.

Kako portal “Biscani.net” saznaje, obuku je organizirala Misija OSCE-a u Skoplju u saradnji s Njemačkim savezom za spasilačke pse, a okupila je vodiče i službene pse iz cijelog Zapadnog Balkana. Cilj je bio jačanje operativnih vještina, unapređenje institucionalnih kapaciteta i podsticanje regionalne saradnje sigurnosnih agencija.

Predstavnici MUP-a USK dali su značajan doprinos kroz razmjenu iskustava i unapređenje vještina u radu sa službenim psima u kompleksnim i zahtjevnim situacijama. Time je potvrđena važna uloga Unsko-sanskog kantona u regionalnim sigurnosnim procesima i kontinuiranom razvoju kapaciteta policijskih struktura.

Ova inicijativa dio je šire podrške OSCE-a i partnera u jačanju regionalne sigurnosti i saradnje u oblasti sprovođenja zakona.