S vremena na vrijeme se na internetu pojavi printskrin neke komične prepiske u kojoj je jedna strana nešto opasno izvalila i tako nasmijala sve korisnike društvenih mreža na kojima se to obično i dijeli.

Ovaj put jedan Bosanac je objavio svoju prepisku sa bankom koju je vodio preko “vajbera”. Na pitanje iz banke hoće li biti plaćanja preostalih rata, čovjek je komično odgovorio:



– Pa šta ja znam, ovi naši političari su zeznuti, ako oni budu htjeli da zaratiće se sigurno, ali ja ću pobjeći iz Bosne ako se to desi – napisao je on.

Pretpostavljamo da je on htio da se našali sa bankom, ali možda je čak i ozbiljno shvatio pitanje.

Njegov izlazak s parkirališnog mjesta zaslužio je aplauz.

Njegov podvig koji je oduševio mnoge prenosimo u nastavku pa svakako pogledajte i provjerite kako mu je to uspjelo.

Mnogi se vjerovatno ne bi usudili ni pokušati izvesti ovaj manaver.



Međutim, ovom vozaču je to uspjelo za nešto više od jedne minute.

Izvor: tuzlanski.ba

Wolverines ( Gorska kuna ) su poznati po svojoj usamljenoj prirodi, ali fotograf divljih životinja je snimio iznenađujuće nježan trenutak između jedne vukodlake i njenog djeteta.

Dok je snimao svoj dokumentarni film , Andrew je snimio mamu Wolverine kako pažljivo nosi mladunče u ustima do nove jazbine.

Petogodišnja misija reditelja o divljim životinjama Andrewa Manskea da pronađe jednog od najneuhvatljivijih mesoždera na svijetu dostigla je visoku tonu uz izrazito nezastrašujući zvuk: tihi plač bebe.

Škripa koja je dopirala iz jazbine skrivene ispod dubokog snijega bila je preteča jednog ozbiljno ljupkog stvorenja.



Prema autoru, snimak predstavlja prvi put da je beba wolverine viđena u divljini. Ova vrsta je oduvijek bila poznata kao divlje životinje s velikim kandžama koje više vole da žive usamljeničkim životom.

Redatelj je klip nazvao vrhuncem svoje karijere, rezultatom pet hladnih zima koje je proveo prateći ozloglašene neuhvatljive životinje na kanadskom sjeveru.

Rijetki snimak koji je snimio prikazuje stvorenje koje demonstrira prekrasne majčinske instinkte uobičajene za sisare, poput slonova koji će se jako boriti da svoje bebe sačuvaju od opasnosti .



Nježni snimci pokazuju prvi put da je beba ovog stvorenja ikada viđena u divljini dok ga majka nosi u novu jazbinu.

Redatelj je bio zaprepašten kada je vidio kako je stvorenje iskočilo tokom dana. Ali, vjeruje da je mama to učinila kako bi premjestila svoje kiće u drugu jazbinu kako bi ih zaštitila od grabežljivaca u tom području.

Wolverines imaju reputaciju neuhvatljivih, usamljenih životinja – ali snimak dokazuje da su “mnogo društveniji nego što smo mislili”.



Molimo, PODIJELITE ovo sa prijateljima i porodicom.

Priča koja slijedi je pravi dokaz da život piše romane.

Triš je imala 18 godina kada je zatekla majku na podu, onesviješćenu. Upravo se vratila kući iz škole i stavila torbu na kuhinjski pult. Pozvala je majku, ali nije bilo odgovora. I tada ju je našla. Triš je odmah pozvala hitnu pomoć. Njena mama je još uvijek disala. Međutim, Triš u tom trenutku nije imala pojma šta će se desiti. Trišina mama je imala moždani udar zbog koga je pretrpjela oštećenja. Više nije mogla da radi, a njena ušteđevina je otišla na medicinske račune. Triš je znala da se njen san da može da uči nikada neće ostvariti. Uspjela je da završi školu i onda je morala da preuzme odgovornost i nađe posao. Od ušteđevine njene majke ništa nije ostalo. Njihovi životi su zavisili od Triš.

Posao sobarice

Uslijed teških životnih okolnosti, Triš je bila prinuđena da prihvati bilo kakav posao. Vidjela je oglas u lokalnim novinama koji je tražio sobaricu. Odlučila je da se prijavi. Bila je to posljednja stvar koju je željela da uradi, ali nije imala nikakav izbor. Dakle, pozvala je broj na oglasu i desilo se da je to bila pozicija u popularnom domu za bogate starije dame. Zvala se gospođa Džonson i vjerovatno je bila jedna od najpoznatijih ljudi u njihovom malom gradu. Uzgred, bila je i slijepa.

Gospođa Džonson je potpuno izgubila vid nakon što ju je vruće ulje isprskalo i bila je po znata po svojoj vrlo nezgodnoj naravi. Domaćica gospođe Džonson, Seli, dogovorila je da Triš dođe na intervju istog popodneva. Triš je bila zadovoljna, barem je to bio poziv za posao. Nadala se da gospođa Džonson neće biti previše grozna prema njoj.

Triš je odvezla mamin stari auto do mjesta gdje je živjela gospođa Džonson. Bio je to najbogatiji dio grada na vrhu brda. Poželjela je da tamo da živi. Stigla je na odredište i pokucala na vrata. Seli je otvorila vrata i pustila je unutra. Pokazala je Triš da krene prema dnevnoj sobi, gdje je gospođa Džonson pila šolju čaja. Naravno, Triš je znala da ovaj prvi utisak mora da bude sjajan. Triš je pozdravila staricu, koja je pitala ko je ona. Rekla joj je da joj se sviđa njen glas, što je bilo dobro. Gospođa Džonson uopšte nije djelovala užasno ili mrzovoljno kao što su svi tvrdili. Pitala je Triš za njene godine i ona joj je rekla da će uskoro imati 19 godina, a starica joj je odgovorila da će njena unuka napuniti takođe 19. Triš je pitala gospođu Džonson gdje je njena unuka, ali je starica počela da se trese i bila je prilično uznemirena. Rekla je Triš da ne treba da brine o njenom privatnom životu, ali i da će joj dati probnu nedjelju u kući.

Nevjerovatno otkriće

Te nedjelje, Triš je naporno radila. I zato je delovalo da je gospođa Džonson zadovoljna. Bio je njen četvrti dan u kući i Triš je primijetila da gospođe Džonson nema nigdje. Konačno je odlučila da pita Seli gde je. „Pa“, odgovorila je Seli, „danas je dan kada joj je kćerka umrla. Svake godine se zaključava na ovaj dan, tako da je nećete vidjeti do sutra.”

Naravno, Triš je bila iznenađena, mislila je da je preminula staričina unuka. Triš joj je ispričala kratku historiju, objašnjavajući da se njena kćerka pomiješala sa lošom masom i da je zbog toga zatrudnila sa 15 godina. Bebu je dala na usvajanje kada je imala dvije godine, a nedugo zatim je umrla u saobraćajnoj nesreći. Triš je bila šokirana, i ona je bila usvojena. Konačno je pomislila koliko je srećna što ima svoju mamu.

Sljedećeg dana, Triš se vratila na posao kao i obično. Ali odjednom je čula tresak koji je dolazio iz sobe gospođe Džonson. Ušla je unutra da vidi šta se dogodilo. Vidjela je staricu kako kleči na zemlji. Okvir za slike je pao. “Pusti da ti pomognem!” Triš je pozvala dok je pritrčala ženi u pomoć. „Koja je to slika?“ Pitala je Triš. Triš je okrenula okvir i uzdahnula. Iznenađujuće, osoba u okviru slike bila je ona kao dijete! Naravno, bila je šokirana i zbunjena i pitala je staricu zašto ima njenu fotografiju. Gospođa Džonson je bila još više zbunjena. Triš je objasnila da je djevojčica na fotografiji ona, a starica je logično je počela da plače. “Ako je ovo istina, to znači da si ti moja unuka!” Triš je ponovo uzdahnula, rekla je gospođi Džonson da je usvojena. Pristala je da uradi DNK test sledećeg jutra.

Naravno, DNK rezultati su pokazali da je Triš unuka gospođe Džonson. Starica je rekla Triš da se ona i njena majka odmah usele, da više neće željeti ništa. Bila je tako srectna što ponovo ima porodicu. Naravno, Triš je vjerovala da ju je sudbina dovela u tu kuću. I, konačno, njena majka se uselila i dobila najbolju njegu koju novac može da kupi. Najbolji dio je bio što je sada Triš mogla da uči, bio je to njen san za koji je mislila da se nikada neće ostvariti. I naravno, gospođa Džonson konačno više nije bila usamljena.

Kristina Ozturk, 26-godišnja Ruskinja, upoznala je 59-godišnjeg Galupa prije nekoliko godina na odmoru u Gruziji i odmah su, kako kažu, ”kliknuli”. Već sa 17 godina rodila je prvu kćerkicu, a danas, pet godina kasnije, ima čak 22 djece – i ne planira stati.

Ostalu djecu nije, kaže, rodila prirodnim putem, već je imala surogat-majke kojima je platila ukupno 138.000 funti, odnosno oko 156 tisuća eura za uslugu.

“Oduvijek sam sanjala o tome da imam veliku obitelj, a isto je htio i moj suprug. Nakon što smo se upoznali, krenuli smo u ostvarivanje zajedničkog sna. Ne znam jesmo li najveća obitelj na svijetu, ali znam da smo najsretnija”, izjavila je ova mlada mama koja trenutno živi sa 16 dadilja u Batumi.

Svog supruga Galipa opisala je kao svog ‘mentora, vodiča i bajkovitog princa sve u jednom’. Kristina ne misli da je propustila nešto iz mladosti time što je rano postala majka, baš naprotiv, veseli se tome da ima još djece.

“Sedmično potrošimo oko 3500 do 4200 funti (oko 4000 do 4700 eura) na potrepštine za bebe, katkada bude manje, pokatkad više. Dadilje plaćamo oko 3000 kuna sedmično. Trenutno živimo u kući na tri kata, a u budućnosti ćemo morati još izgraditi ili kupiti veću kuću. Nemamo još tačan plan, zasad ima mjesta za sve nas.

Dadilje žive s njima u kući te danonoćno rade brinući se za djecu. “S njom je tako lako biti, uvijek ima osmijeh na licu, a istovremeno je sramežljiva i tajanstvena”, kaže Galip i dodaje da je to bila ljubav na prvi pogled. Kako prenosi LADbible, par je prvo planirao dobiti jedno dijete godišnje, ali shvatili su da imaju mogućnosti za više njih u kraćem razdoblju.

Sve bebe su stigle u dom Ozturkovih u rasponu od 18 mjeseci. Galip ima i devetero djece iz prošle veze s partnericom koja je 10 godina starija od Kristine. “O tome sam sanjala od djetinjstva. Moj je suprug također sanjao o velikoj, sretnoj obitelji”, izjavila je Kristina.