Kada je Evi Dejvidson umrla od raka u aprilu 2016. godine, Kit, njen suprug, nije mogao da podnese tišinu i usamljenost.
– Ne možete zamsiliti kako je to. Mnogo plačeš. Prosto je tako jer ona nije tu – ispričao je 94-godišnji Kit.
Zato je ovaj sudija u penziji odlučio da u svom dvorištu u Minesoti napravi bazen i sada svakoga dana ima toliko posetilaca da u kući, i oko nje više nikada nije tiho.
Bazen je dugačak 9,8 metara, a širok 4,9 i pravljen je tokom zime da bi deca iz komšiluka mogla u njemu da se kupaju leti. Sezona kupanja je počela u julu.
Iako ima troje odrasle dece, Dejvidson nema unuke. Ipak, jedan komšija mu je rekao pravu stvar.
– Ti kao da si usvojio svu decu iz komšiluka. To su tvoji unučići.
Deka Kit više nije usamljen, a u retkim prilikama, kada je bazen prazan, i sam se okupa.
Često budemo zaboravni i desi nam se da zabravimo nešto. Ipak, nije baš čest slučaj da neko zaboravi ženu na benzinskoj pumpi, složit ćete se?
Jedan muškarac će baš zbog toga dugo ispaštati, a evo o čemu je riječ. Bračni par, Claudia i Samuel su se vozili i zaustavili na benzinskoj pumpi.
Samuel je nasuo gorivo, otišao do WC-a i nastavio vožnju ne primjetivši da je njegova žena ostala na pumpi.
Zaboravni suprug kaže da je bio uvjeren da je supruga spavala na zadnjem sjedištu kao kad su tek došli na pumpu. Naime, dok je bio u toaletu, supruga se probudila i izašla da nešto kući.
Ono što je još zanimljivo jeste da je s njima u autu bio i 14-godišnji sin koji je sjedio na suvozačevom mjestu i ništa nije primjetio jer se igrao na svome mobitelu.
Možete zamisliti kako je bilo Samuelu kada je shvatio da je nema u autu, a i njoj kada je vidjela da nema auta.
Urbane legende omiljena su tema po kafićima i kuloarima. Ima ih mnogo, a neke su manje poznate.
Nedavno je munjevitom brzinom društvenim mrežama počeo da se širi jedan status koji je mnoge natjerao na razmišljanje.
Bilo da je još jedna legenda ili istina, veoma je lijepo napisano i poučno. Priče iz beogradskih taksija uvijek su zanimljive. Prenosimo vam status u cijelosti:
Prema ovoj priči, neko je ušao u taksi posle dugog, napornog radnog dana, a taksista bio veoma raspoložen za razgovor… Pa je ispričao jednu zanimljivu i poučnu priču.
“Šta se desilo meni i ženi. Zvoni nam neko na vrata u sred noći. Zlo doba.
Pogledam kroz špijunku, vidim komšija, tridesetak godina, plače. Na “dobar dan” smo, ali znam da mu je umro otac, video sam umrlicu na ulazu u zgradu. Otvaram mu, ustaje i moja žena.
– Komšija, šta se dešava, si dobro, pitam. Žena izjavljuje saučešće.
– Izvinite, molim vas, što vas budim ovako kasno. Treba oca da sahranim, sad ležim budan i shvatam da neću imati para.
– Kakvo vreme. Žao mi je. Koliko fali, komšija?
– Treba mi, ako imaš da mi pozajmiš hiljadu evra.
Zgledamo se žena i ja. Jeziva tišina. Imam. Imam prokletih hiljadu evra, ali imam i malo dete. Jedva znam čoveka. Ali znam kako je kad nemaš. Hrišćanin sam. A imam. Imam tih hiljadu, jebem li ih.
– Slušaj, komšija. Ni sam ne verujem šta ću sad da ti kažem. Vrata smo do vrata. Daću ti pare. Daću ti, ali reci mi u dan kad ćeš da mi vratiš. Otac sam, mala je. Nemoj da me teraš da se mlatimo zbog novca.
– Vraćam ti za nedelju dana.
– Ne seri. Lepo ti kažem, ne seri. Daću ti, nosi, ali reci za mesec dana, za nedelju znam da ne možeš da vratiš. Nemoj to da radiš.
– Dajem ti svoju reč.
Prošlo nedelju dana. Zvoni komšija. Otvaram. Vidim, nosi kafe, slatkiše, pičke materine. Već čekam da krene da se izvinjava i prolongira.
– Komšija, ovako. Kafa je za tebe i gospođu, čokolada za malu. A evo hiljadu evra, kao što sam obećao. Hvala ti dok sam živ. Niko nije hteo da mi pozajmi. Moj matori je bio stipsa, ostario, pamet mu popustila, preturao je po kontejnerima i čuvao pare. Uštedeo je boga oca. Znao sam da jeste, samo nisam znao gde je sakrio. Reci ako treba kamata.
– Ne treba ništa. Živ bio.”
Šta biste vi uradili na mestu ovog čoveka? Da li biste, u slučaju da imate novac koji vam neko traži, pozajmili? Pišite nam u komentarima!
S nadom da će mu drugo pojavljivanje u takmičenju „Zvezde Granda“ da donese sreći dvadesetdvogodišnjak Bojan Ilievski sa velikom hrabrošću kročio je na Grandovu scenu.
Emotivnim izvođenjem numera „Sin“ Šerifa Konjevića i „Pesma“ Šabana Šaulića osvojio je simpatije žirija koji ga je nagradio sa šest glasova. Tome se najviše obradovala Bojanova baka koja se emotivnim rečima obratila Saši i članovima žirija iz čuvene sobe emocija.
Ja sam mu baka sa majčine strane. On nema ni oca ni majku, ja sam mu jedina podrška.
Umrli su mu i otac i majka- rekla je sa knedlom u grlu, nakon čega nije mogla da zaustavi suze.
I Bojanu se steglo grlo, a suze su same krenule dok mu je rame utehe pružila Sanja Kužet koja se u najtežem momentu našla do njega.
Emocije su se miješale, suze nadolazile, a reći podrške i gromoglasan aplauz pružili su mu svi članovi žirija, kao i publika u studiju.
Baka je donijela sreću, šest glasova, pa to je super. Ovo je respektabilno– istakao je Saša i uspio da mu izmami osmijeh na licu.
Saša Popović nije uspio ni da završi rečenicu, a Bojan je kao iz topa rekao -Biram Cecu!
Svetlana se borila sa lavinom emocija koje su je obuzele, pokušavajući da progovori i mladiću iz Skoplja poželi dobrodošlicu.
Šta je Ceco i ti si se rasplakala– pitala je Ana.
Ja, ja… dobrodošao– uspela je Ceca da kaže kroz suze.
Jedan od najemotivnih trenutaka u istoriji „Zvezda Granda“ ni Sašu Popovića nije ostavio ravnodušnim te je rečima podrške dotakao srca svih, a posebno mladog Bojana koji je dobio veliku šansu da svoj život promeni.
I Ceci su krenule suze, nije lako, nije jednostavno. Specifična je situacija, ali Bojane vidi „Zvezde Granda“ su jedna velika porodica, prema tome dobio si tu jednu veliku porodicu, mnogo prijatelja, trudi se i čestitamo ti što si prošao u drugi krug– objasnio je Popović, nakon čega je mladić konačno nabacio osmijeh na lice i sa velikim ponosom napustio Grandovu scenu spreman da krene u ostvarenje svog najvećeg životnog sna, prenosi Pink.rs
U sanskoj pekari “Beki” snimljen je pokušaj krađe novca iz kase.
Naime, kako je vidljivo na snimku koji je objavila upravo prekara “Beki”, vidi se nepoznati muškarac kako preko pulta otvara kasu i provjerava da li ima novca u njoj. Međutim, kada je vidio da nema, udaljio se iz pekare. Kako saznajemo, ovo nije prvi put da muškarac sa snimka krade u ovoj pekari.
Vozač Range Rovera na mostu u Budimpešti po jakoj kiši brzinu nije prilagodio uvjetima, vozio je prebrzo i pretjecao desnom stranom. Srećom sve je završilo samo s oštećenjima vozila
Neprilagođavanje brzine uvjetima na cesti jedan je od najčešćih uzroka nesreća. Za to je doznao vozač iz Mađarske koji je, jureći po kiši, krajnjom desnom trakom (!) izgubio kontrolu nad terencem i potom se sudario s vozilom koje se uredno kretalo srednjom trakom.
Neodgovorni vozač terenca očito nije znao što je da nije znao što je aquaplaning. Vožnja pretjeranom brzinom nakon što kiši sama traži probleme. Gazna površina guma često se u takvim uvjetima ne nosi s pravilnom odvodnjom vode, što dokazuje tzv. akvaplaning – stvara se tanak jar između gume i ceste. Auto se ponaša kao da vozi po ledu, a onda vozač često gubi upravljačku kontrolu.
Na YouTube kanalu BpiAutosok objavljena je snimka snimljena 10. prosinca 2022. na mostu Arpada u Budimpešti. Vozač Range Rovera pretjecao je automobile ispred sebe desnom prometnom trakom. U nekom trenutku je izgubio kontrolu nad vozilom i zabio se u osobni automobil.
Autori snimke brzo su zaustavili svoj automobil i provjerili ima li ozlijeđenih. Ispostavilo se da je u terencu bilo petero mladih osoba mlađih od 20 godina. Srećom, svi su se izvukli iz nevolje. Putnici u srebrnom osobnom automobilu također nisu ozlijeđeni.
Vozač luksuznog terenca nije pazio da se na vanjskom traku nalazi voda te je zbog velike brzine zaplivao i izgubio kontrolu nad vozilom. A na početku mosta stajao je veliki znak s upozorenjem da bi moglo doći do sudara na cesti koja je poplavljena vodom.
Snimke ovog tipa pokazuju koliko je važno brzinu prilagoditi uvjetima na cesti. Dovoljan je jedan trenutak da dođe do tragedije. Srećom, u ovom slučaju nije bilo žrtava, ali ima mnogo takvih skučajeva koji ne završavaju bez težih posljedica.
Povodom proslave Nacionalnog dana Države Katar, Ambasada Države Katar u Bosni i Hercegovini organizirala je jučer svečani prijem u Sarajevu, kojem je domaćin ambasador, Nj. E. Sultan bin Ali Al-Khater.
Iz Ambasade su naglasiti da se ovogodišnji Nacionalni dan obilježava uoči 30. godišnjice uspostave bilateralnih odnosa Države Katar i Bosne i Hercegovine, i naglašavaju snažne veze dvije prijateljske države.
Među uzvanicima na prijemu je i premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić koji je zahvalio na časti da bude dijelom obilježavanja ovog značajnog datuma za Katar.
Povodom jutrošnje akcije koju je provela Državna agencija za istrage i zaštitu BiH, po naredbi Općinskog suda u Bihaću i pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, u prostorijama Vlade USK i Zavoda za zapošljavanje USK, oglasio se premijer USK Mustafa Ružnić.
– U potpunosti podržavam rad policijskih i pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini u borbi protiv svih oblika kriminala i korupcije, pa tako podržavam i aktivnosti koje su danas provedene u prostorijama Vlade USK i Zavoda za zapošljavanje USK. I ja kao premijer, a i Vlada na čijem sam čelu, već godinama pokazujemo da smo odlučni u borbi protiv svakog vida i oblika zloupotrebe položaja i nezakonitog ponašanja i uvijek smo na raspolaganju nadležnim organima kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Također, želim istaknuti korektan i profesionalan odnos svih učesnika akcije nadležnih policijskih i pravosudnih agencija i organa.
Kao legalista i čovjek koji je na poziciji premijera, s ostalim članovima Vlade USK do sada sam svojim radom uspješno odgovarao na brojne izazove i krize s kojima se USK-a i njegovi građani suočavaju posljednjih godina, nadam se samo da ove aktivnosti nisu ni na koji način povezane s aktuelnim političkim momentom u BiH, kada se formira vlast na nivou BiH i da nisu pokušaj opstruiranja uspostave nove izvršne vlasti u USK.
U dubokom uvjerenju da će provesti brzu, efikasnu i profesionalnu istragu i dalje stojim na raspolaganju svim nadležnim institucijama, navodi se u saopćenju za javnost Mustafe Ružnića, premijera USK.
Vozač autobusa Tim Watson brzim razmišljanjem i planiranjem spasio je otetog dječaka kojem je prijetila neizvjesna sudbina u rukama otmičara.
Trogodišnji dječačić proglašen je nestalim nakon što mu se izgubio trag ispred knjižnice u San Franciscu.
No, Watson je u svom autobusu primijetio dječaka koji je odgovarao opisu kako se vozi s muškarcem samo sat vremena nakon obavijesti o nestanku.
Situacija mu je postala još sumnjivija kada je uočio da mališan plače. Morao je pronaći način kako da izbliza promotri dječaka i smislio je plan.
Zaustavio je autobus i po redu ispitivao putnike jesu li vidjeli nestali ruksak.
Naravno, to je bio izgovor da se približi dječaku, nakon čega je vidio ključan detalj koji je navela i policija – nosio je crvene Crocks natikače.
Watson je nakon toga nastavio vožnju i potajno je kontaktirao policiju koja ih je pričekala na idućoj stanici i uhitila otmičara. Zahvaljujući smirenosti i domišljatosti vozača, dječačiću je vjerojatno spašen život.
Izvor: index.hr
Samo će posebni ljudi, velikog srca tek tako pristati da doniraju organ nekome kome je to potrebno. To je upravo ono što je uradio pastor Tim Džouns, međutim, na ovaj način je i njegov život bio spašen, a saznajte i kako!
Krajem oktobra 2014. godine Don Herbert prisustvovao je rasprodaji u crkvi. On zapravo nije ni želio da kupi bilo šta, ali ga je njegova supruga Belinda nagovorila da odu. Uživao je u horskoj muzici, kada je upoznao pastora Tima Džounsa sa kojim je počeo razgovarati o muzici.
Don je pokazao interesovanje za Timove propovijedi, te su razmijenili kontakte prije nego što su se rastali.
Don je patio od brojnih zdravstvenih problema i nedugo nakon što je upoznao Tima, ljekar mu je saopštio da će mu biti potrebna kateterizacija srca, i još gore, transplatacija bubrega.
Ljudi su uglavnom 3-5 godina na listi čekanja za transplataciju bubrega, zbog čega je Belinda očajnički tražila pomoć od svojih prijatelja na Fejsbuku i napisala je: “Želim da čovjek kojeg volim živi još dugo, dugo. Želim da ostarim pored njega!”.
Iako je Tim tek nedavno bio upoznao Dona, on je bio među prvima koji se javio Belindi. Pozvao ju je i rekao da će učiniti sve što je u njegovoj mogućnosti kako bi pomogao, ali nikada nije slutio šta će se njemu dogoditi…
Na svu sreću, Timu je rečeno da ima odgovarajuću krvnu grupu. Savršeno su se poklapali, zapravo jednom u 20 000 dolazi do ovakve kompatibilnosti. Tim je rekao Donu i Belindi dobru vijest i oni su se pripremili za operaciju. Ipak, 9. marta 2015. godine Tim je iznenada dobio užasnu vijest.
Timu je otkriven aneurizam koji ga je mogao ubiti ukoliko bi pukao, a takođe postoji i dobra šansa da on ne bi bio otkriven da nije išao na razna testiranja kako bi donirao organ. Ljekari su uspjeli da ga pronađu i uklone tokom postupka transplatacije, Tim se probudio i njegov život je bio spašen.
Obojica su se oporavljala nakon svojih operacija i ostalo je samo da vide da li će Donovo tijelo uspješno prihvatiti novi bubreg. Na sreću, nije bilo komplikacija.
I Tim i Don su se oporavili i sada se osjećaju odlično. Sada kada su spasili život jedan drugome biće posebno povezani do kraja života!
