Učenice drugog razreda JU Medicinske škole u Bihaću, smjera medicinskog tehničara, u sklopu časa psihologije odrađuju projekat na temu mentalnog zdravlja.

Projekat odrađuju učenice Nuhanović Nejla, Rošić Sumeja i Zulić Aldina, uz vodstvo profesorice psihologije, Hadžić-Mehić Esme. S obzirom da se svake godine 10. oktobra u svijetu obilježava Dan mentalnog zdravlja, cilj je bio ovim projektom osvijestiti što više ljudi o bitnosti očuvanja mentalnog zdravlja.

Sproveli su vid ispitivanja građana, te ustanovili da jako mali broj njih upravo i zna šta zapravo znači biti mentalno zdrav. Mentalno zdravlje ne ispunjava samo vid odsustva bola i mentalnog poremećaja, ono je mnogo više od toga. Ono zapravo predstavlja psihički stabilnu osobu koja je u mogućnost da sama odnosi odluke za svoj život, da je orijentirana u vremenu, sposobna da se nosi sa svakodnevnim vidom stresa života, te da je sposobna da doprinosi zajednici.

Pomenuli smo i Svjetski dan mentalnog zdravlja. Njega je zapravo pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 1992. godine, u cilju podizanja svijesti o problemima mentalnog zdravlja i mobilizacije za bolje mentalno zdravlje ljudi. Na taj dan se nose zelene vrpce, one označavaju očuvanje i podršku mentalnog zdravlja i smanjenju stigme i diskriminacije.

Tim činom, mi smo u školi dijelili profesorima i našim kolegama i kolegicama zelene vrpce, kako bi i oni bili jedan vid podrške mentalno oboljelim. Došli smo do zaključka da bi se u svijetu trebalo više razgovarati na ovu temu, obzirom da koliko god je bitno fizičko zdravlje, isto toliko je i mentalno, a u suštini veoma je zapostavljeno.

U vidu raznih organizacija, edukativnih članaka, videozapisa, kroz školstvo i slično, mogli bi povećat broj mentalno osviještenih, poručile su učenice. S obzirom da je tehnologija zauzela prvo mjesto u životu većine nas, trebalo bi ispoljavati što više edukativnih sadržaja, kako bi ljudi mogli svoje vrijeme na internetskim stranicama iskoristiti na edukativan način.

Takodjer, uvesti u nastavni plan i program broj sati koji bi bio posvećen mentalnom zdravlju za svaki uzrast. Imajući na umu da se mentalni poremećaj može javiti kod djece od predškolskog uzrasta, pa nadalje. Isto tako, omogućiti rad stručnog kadra, psihologa, u svakoj od obrazovnih ustanova, kako bi oni mogli biti podrška djeci i primijetiti prve znakove mentalnog poljuljkivanja.

Po postotku, najviše mentalno ugroženi su upravo adolescenti, čije mentalno stanje u većem broju slučajeva dovelo je upravo i do suicida. Tim povodom, u edukaciju bi trebali uključiti i roditelje koji će biti sposobni da uvide prve promjene na svojoj djeci, te im i pomoći. Živimo u okolini gdje je odlazak psihologu tabuu tema, te gdje se pacijent smatra ludom osobom.

Tu činjenicu treba iz korijena mijenjati, jer najprije živimo u 21. stoljeću i imamo takvo mišljenje o stručnoj osobi koja je zadužena za očuvanje zdravlja kao i svaki drugi doktor. Postoje stvari koje ne možemo iznijeti ni svojim bližnjima, te tako se zatvaramo u sebe i pomišljamo na ono najgore i smatramo da je taj problem “dovoljno dobar razlog” za dizanje ruku na sebe.

Dobrog razloga za okončanje života na najtužniji način nikad nije bilo, nema ga a i neće ga biti. Iz tog razloga bi svaka osoba na mjesečnoj bazi trebala bar jednom posjetiti psihologa radi svog boljeg života. “Život je borba i ne predajite se, neko Vas voli ma koliko se činilo da to nije tako.”, jedna je od poruka koje smo dijelili u našoj školi zaposlenicima i učenicima kako bi ih podržali i poboljšali im dan, poručile su učenice Medicinske škole iz Bihaća.