To je jedna motivacija za rad, stvara se odmah drugačija slika i pristup radniku, sam odlazak na posao čini drugačiji, rekao je uposlenik ove kompanije.
Vlasnik pizzerije City u Bihaću Ismir Hodžić odlučio je da ove godine radnike svog kolektiva počasti odlaskom na more.
O toj velikoj gesti za portal “Avaza” govorio je uposlenik ovog kolektiva Zlatan Begić, koji je već pet godina uposlenik ove kompanije.
Kako je pojasnio uposlenici odlaze u nekoliko grupa, a trenutno je na more otišla druga grupa žena.
– Naš kolektiv broj 34 uposlena. Riječ je o mladom biznismenu i on je odlučio da sve radnike počasti odlaskom na more u trajanju od tri dana, a ostalim je dao slobodne dane. Mislim da je ovo stvarno jedna lijepa gesta i malo je takvih situacija u ovom teškom vremenu kada mnogi odlaze iz države, bježe od privatnika – rekao je Begić za portal “Avaza” te dodao:
– To je jedna motivacija za rad, stvara se odmah drugačija slika i pristup radniku, sam odlazak na posao čini drugačijim.
Želimo podići svijest o tome da svi možemo i moramo raditi na izgradnji i jačanju mira, na izgradnji i jačanju dijaloga i povjerenja u društvu, kao i na izgradnji empatije i razbijanju straha od drugog i drugačijeg, kaže Krvavac.
U Bihaću je sinoć otvorena izložba Muzeja ratnog djetinjstva (MRD) koja daje uvid u lična iskustva djece iz BiH, Ukrajine, Afganistana, Iraka, Palestine, Sirije, Hrvatske, Kosova i Eritreje.
Na svečanom otvaranju prisutnima su se obratile izvršna direktorica Muzeja ratnog djetinjstva Amina Krvavac i šefica misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Laura Lungarotti.
Krvavac je započela svoje obraćanje ističući da je na izložbi predstavljen mali dio kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva koja danas broji više hiljada eksponata.
– Željeli bismo ovom izložbom i našim radom općenito dati glas djeci i mladima i saznati što više o iskustvima i potrebama djece iz ratom pogođenih područja. Također, želimo podići svijest o tome da svi možemo i moramo raditi na izgradnji i jačanju mira, na izgradnji i jačanju dijaloga i povjerenja u društvu, kao i na izgradnji empatije i razbijanju straha od drugog i drugačijeg – zaključila je Krvavac, te se zahvalila partnerima izložbe i svima koji su učestvovali u njenoj realizaciji.
Laura Lungaroti izrazila je zadovoljstvo što izložba MRD-a gostuje u Bihaću prvi put i pozvala sve da pažljivo čitaju izložene priče kako bi razumjeli iskustva o kojima govore, sagledavajući ih iz šire perspektive djetinjstva obilježenog ratom, ali i očima migranata.
– Otvaranje ove izložbe dio je naših napora da povežemo lokalnu zajednicu i ljude u pokretu. Migracije ne treba posmatrati kao problem, one su dio naše svakodnevnice, a kao što neki od izloženih predmeta pokazuju dio su iskustva i ljudi iz BiH – rekla je Lungaroti, dodavši da svi možemo i trebamo raditi na stvaranju okruženja koje je pozitivno i prihvatajuće za sve.
Zainteresovani će izložbu moći pogledati u prostorijama omladinskog centra „Ideja“ (ul. 502. viteške brdske brigade) sve do nedjelje, 10. jula, u terminu od 10 do 13 h, te od 17 do 21 h. Ulaz na izložbu je besplatan.
Nakon Beograda, Prištine i Strasbourga, ovo je četvrta putujuća izložba Muzeja ratnog djetinjstva u 2022. godini, a realizuje se u saradnji sa udruženjem „U pokretu“ i nevladinom organizacijom „IPSIA BiH“, te uz podršku Međunarodne organizacije za migracije.
Strogo je zabranjeno penjati se na piramide u Egiptu.
Pokušate li, osim što možete poginuti, zbog oštećivanja tih prastarih spomenika možete završiti u egipatskom zatvoru i na do tri godine.
To međutim nije zaustavilo njemačkog blogera Andreja Ciesielskog, iz Münchena.
Taj se 18-godišnjak obožava penjati po zgradama i raznim spomenicima, što možete pogledati na njegovom blogu, na kojem možete pogledati i njegove posjete Dubaiju i Hong Kongu.
Mladi se Andrej bez pardona krenuo penjati, ne obazirući se na povike drugih turista, ali i policije, jer ih, kako je napisao, nije razumio s obzirom na to da su govorili na arapskom.
Osam minuta do vrha
Svoj uspon na 4500 godina staru Veliku piramidu u Gizi zabilježio je kamerom.
Do vrha 146 metara visoke piramide mu je trebalo svega osam minuta – za silazak nešto više, čak 20 minuta jer, kako je napisao “sigurnost je na prvom mjestu”.
Nedavno je na jednom blogu koji vodi izvjesni Stiven, osvanuo tekst, koji ovih dana obilazi svijet.
Razlog tome je što se mnogo ljudi, zapravo, pronašlo u njemu!
“Razmišljao sam, ali nikako ne mogu da priuštim dadilju i kućnu pomoćnicu…. moja žena je prinuđena da ostavi svoj posao i u potpunosti se posveti kući i djetetu. Hrani ga i mijenja mu pelene, tješi ga kada plače i ušuškava ga svake noći, ali to je samo početak!
Da, ona je majka i prirodno je da brine o svom djetetu, ali razmislite koliko para moraju dati majke koje to, zbog posla, ne mogu!”
Stiven je čak i izračunao koliko bi na godišnjem nivou koštalo sve što njegova supruga obavlja: Prosječna zarada dadilje – 705 $ nedjeljno, odnosno 36.660 $ godišnje. Čišćenje kuće – 50 do 100 $ svaki put, ili 5.200 $ godišnje. Usluga ”potrčka” (koji bi kupovao namirnice) – 65 $ svaki put, 4 puta nedjeljno, ili 13.520 $ godišnje. Kuhar – 240 $ nedjeljno, odnosno 12.480 $ godišnje. Financijski pomoćnik (raspolaganje budžetom, plaćanje računa, itd) – 15 $ na sat, 5 sati nedjeljno, 3900 $ godišnje. Organizacija okupljanja (porodičnih ručkova, …) – 75 $ po satu, 4 sata, 3 puta godišnje, ukupno – 900 $ godišnje. Praonica veša – 25 $ nedjeljno, 1300 $ godišnje. Ukupna suma godišnje iznosi 73. 960 $!
“Osjećam sram, jer sve ovo vrijeme joj ništa nisam kupio. Osjećam se neugodno jer je ona stalno mislila da previše troši i sve naše prihode baca uzalud.”
“Ona voli mene i našeg sina, naravno bez ikakve novčane naknade! Međutim, moramo da se zamislimo nad time da njihov rad objektivno vrijedi mnogo više od toga koliko zapravo uštede za angažovanje kućne pomoćnice.”
“Na ovaj čudan način, želio sam da joj izrazim duboko poštovanje, kao ženi i majci mog sina, mojoj velikoj podršci!
Ona vrijedi više od svog dragog kamenja na svetu”
Ako se slažete sa ovim, ne ustručavajte se da podijelite!
(magazin.ba)
Policajac Hector Guzman snimio je u podzemnoj željeznici Los Angelesa ženu koja je pjevala Puccinijevu operu, nakon čega je snimka postala pravi hit na internetu.
Za samo tri dana snimku je pogledalo 270.000 ljudi.
Žena se zove Emily Zamourka (52), koja je došla u Sjedinjene Države prije nekoliko desetljeća.
Ona je ispričala da je zbog zdravstvenih problema završila na ulici.
Naime, kako bi pokrila sve troškove počela svirati na ulici, ali je njezina violina ukradena, pa joj je od tada sve krenulo nizbrdo.
Ona je rekla da voli pjevati u metrou zbog akustike koja je podsjeća na nastup u sali i nada se da će joj novopečena slava pomoći stati na noge.
“Bit ću vrlo zahvalna svakome tko pokuša da mi pomogne da se sklonim sa ulice i nabavim svoj dom i svoj instrument”, rekla je Emily za ABC7.
4 million people call LA home. 4 million stories. 4 million voices…sometimes you just have to stop and listen to one, to hear something beautiful. pic.twitter.com/VzlmA0c6jX
Vatrogasci iz Nju Džersija, Tim Jang i Pol Halings, nedavno su radili naporno da ugase požar u svom reonu – čitavih 12 sati.
Potpuno iscrpljeni su otišli tog jutra u lokalni kafić i poručili šoljicu najjače kafe da “povrate hrabrost”.
Služila ih je konobarica Liz Vudvard koja je čula kako prepričavaju dogodovštine sa posla.
Tim i Pol su htjeli da plate, ali su umjesto pravog računa dobili poruku ispisanu na priznanici koja ih je ganula. Liz je napisala:
“Vaš doručak je na mene – ja častim. Hvala vam što nam svima služite i što jurcate na mjesta odakle svi bježe. Bez obzira na vašu ulogu i poziciju, vi ste hrabri i jaki. Hvala vam što ste tako ‘opasni’ svakog dana. Na pogon od vatre i vođeni neustrašivošću. Odmorite se! Liz”
I tu priča tek počinje…
Vatrogasci su joj se zahvalili, a Tim je na Fejsbuku pohvalio Liz i pozvao ljude da posjete njen restoran.
Tim je na Lizinom Fejsbuk nalogu vidio da je njen otac nepokretan i da je ona zatražila pomoć kako bi prikupila novac da mu kupi invalidska kolica. Odmah je pozvao ljude da doniraju sredstva u njen fond.
– Ispostavilo se da je mlada dama koja nam je platila obrok osoba kojoj treba pomoć – napisao je Jang.
Za samo nekoliko dana na Lizin račun je pristiglo 70.000 dolara – daleko više od neophodnih 17.000 koje je tražila. Ona i njena porodica nisu mogli da iskažu zahvalnost koju su osjećali prema Timu i Polu.
– Samo sam im platila doručak. Nisam očekivala od njih ništa više do osmjeha. To je dokaz da ljudi treba da budu ljubazni jedni prema drugima i da čak i najobičniji gest može da vam promijeni život – prenosi sajt viralthread.com njene riječi.
Da se dobro dobrim vraća, to je tako normalno! Ili smo možda pomalo zaboravili na tu činjenicu. Liz, Pl i Tim su nas zato podsjetili.
(magazin.ba)
