Bihać i Krajina oduvijek imali veliki geostrateški značaj za sve imperije koje su dolazile…

Bosanska Krajina je tokom historije bila poprište susreta različitih kultura i civilizacija koje su obitavale na njenoj plodnoj ali i krvavoj zemlji, ispunjenoj ratovima za granice i teritorije. Svaka od tih civilizacija ostavila je tragove svoga postojanja od kojih su neki vidljivi i danas. Jedan od ostataka velikih civilizacija koje su prodefilovale Krajinom je i rimska cesta koja se protezala preko Bihaća i povezivala dijelove Rimskog carstva u Hrvatskoj sa onim u Bosni i Hercegovini i šire.

Graditeljski poduhvat

Put je dugo vremena bio skriven od očiju javnosti, a lokalno stanovništvo mu nije pridavalo veliki značaj. Sve dok ga istraživači iz bihaćkog udruženja „Naša Krajina naša Baština“ nisu nanovo otkrili.

„Idući putem od Izačića preko ondašnjeg naselja Prnjavor zapala mi je za oko makadamska cesta kakvu do tad nisam vidio na području Unsko-sanskog kantona. Kaldrma se prostire u dužini oko sedam kilometara sve do nekadašnjeg naselja Čerkezovac. To me ponukalo da istražim o kakvoj se cesti radi i prekopavajući historijske izvore, otkrio sam da je na ovom području nekada postojala japodska cesta, a kasnije rimski put takozvani „viae militares“ koji je u srednjem vijeku spajao Hrvatsku preko Bihaća sa jugom Dalmacije. Radi se o jednom kvalitetnom putu koji je urađen vrlo stručno, što bi se reklo inžinjerski i sistemski, tako da možemo slobodno kazati da se radi o jednom graditeljskom poduhvatu.“, kaže Rešad Behić, inžinjer koji radi u Direkciji za ceste Unsko-sanskog kantona

Historičari navode da su Rimljani gradili ceste i bili vrlo dobri majstori za to. Imali su veliku ideju o tome da povežu centralni dio sa ostatkom svoga carstva u čemu su i uspjeli. Tako je i nastala poznata izreka „svi putevi vode u Rim“ jer tako je bukvalno i bilo. Behić ističe kako se ne može sa stopostotnom sigurnoću ustvrditi kako se radi o jednoj od rimski cesta, ali da po svom izgledu i načinu gradnje ukazuje da se najvjerovatnije radi o jednom takvom putu.

„Svi poznatiji historičari su saglasni da je ova cesta bila povezana sa dolinom današnjeg Bihaća u kojem je nekada živjelo Ilirsko pleme Japoda. Cesta je preko Bihaća, Bosanskog Petrovca povezivala Metulem i zemlju Japoda, zbog čega je i dobila naziv „japodska cesta“. O ovoj cesti nema značajnijih dokaza, ali ima uporište u brojnim naseljima u vidu gradina u kojima su obitavale stočarske zajednice. Zato bi volio da oni koji se bave historijom da dođu na licu mjesta, pogledaju a zatim istraže svu arhivsku građu kako bi utvrdili o kojem tačno se putu radi, koga je radio i sa kojom namjerom. Međutim, sasvim očigledno je da se radi o putu koji se nalazi na ruti nekadašnje japodske ceste koja je povezivala Japode u Lici i Japode u dolini Une.“, tvrdi Behić

Digitalni atlas rimski cesta

U Prvom tomu Arheološkog leksikona Bosne i Hercegovine od 1988. godine, navodi se kako je najznačajnije istraživanje koje je izvršio V. Radimsky ustvari bilo otkriće japodskih nekropola kod Bihaća iz predrimskog a dijelom i rimskog perioda, Jezerina i Ribića kod Bihaća. „Obilje grobnih priloga i dobra dokumentacija omogućili su izradu arheološke sinteze o kulturi protohistorijskih Japoda“, navodi se u Arheološkom leksikonu na strani 30.

Dakle, historičari i arheolozi su utvrdili postojanje Japoda koji su u prošlosti obitavali na ovom području, a nakon njih i Rimljani, što govori u prilog činjenici da su Bihać i bihaćka regija oduvijek imali veliki geostrateški značaj za sve imperije koje su dolazile, prolazile i odlazile kroz ovaj dio Bosne i Hercegovine.

Rimska cesta Salona-Siscija prolazila jednim dijelom je prolazila kroz bihaćku dolinu i protezala se dalje niz Unu prema Bosanskoj Krupi i Bosanskom Novom. Da li je ova put bio dio te ceste, ne može se sa sigurnošću ustvrditi, tim prije jer su rimski putevi imali ugrađene miljokaze ili usječene kolotrage, što ovaj put nema ali ne to ne isključuje mogućnost, kaže Behić, da su ti putokazi vremenom nestali, propali ili da čak nisu ni postojali na tom putu u slučaju da se radilo o putu manjeg ranga i značaja u to vrijeme.

„Na putu se vide ostaci kamene utvrde, kaldrme sa jakim rubnjacima širine oko 2.5 metra upravo onako kako su rimski putevi građeni. Ovaj pravac se nalazi u digitalnom atlasu rimskih cesta koji je potvrđen kao pravac koji je nekada spajao Bihać ili nekadašnji municipij Raetinium a današnji Golubić sa ovim povijesnim krajevima ovamo u Lici u susjednoj Hrvatskoj.“, kaže Behić

Iz svega prethodno navedenog jasno je da je bihaćka regija nekada bila sjedište Ilirskog plemena Japoda koji su bili potčinjeni Rimskom carstvu. Poznata su arheološka nalazišta ovog plemena iz datog perioda i nesporno je da je bihaćka regija bila povezana sa širim područjem u cilju trgovine i komunikacija. O svemu navedenom u konačnici glavnu riječ bi trebali reći naučnici i stručnjaci koji bi trebali sve detaljno ispitati a ovaj kraj to, zbog svoje bogate kulturne i historijske baštine, zaslužuje.