Pedesetih godina prošloga stoljeća u jednom krajiškom selu živio je čovjek kojeg su zvali Adže. On se je pitao gotovo za sve što se dešavalo u tom mjestu. Kada bi se desio problem koji uopće nije imao neku težinu, on bi presudio, a presuda je glasila: “Strilati”. I tako bi nekom Bošnjaku otišla glava bez puno rasprave. Mi živimo drugo, modernije vrijeme, ali i dalje ljudi sebi olahko daju za pravo da nekoga odstrijele, samo ovog puta na društvenim mrežama. Nažalost, nerijetko su to pojedinci koji Bogu dragom na sedždu padaju iako znaju da je ljudsko dostojanstvo svetinja i da se mjeri sa svetošću Ka’be časne. Međutim, njima naumpadne to poređenje samo kad je njihovo dostojanstvo ugroženo. Tada će se sjetiti svih kur’anskih ajeta, hadisa i drugih predaja koji o tome govore. Nikada mi neće biti jasno kako to sve ušerijate.
Kažu da su dva izuma nanijela neviđenu štetu u povijesti: pištolj i Facebook. S pištoljem najveća kukavica može ubiti junaka, a na Facebooku ahmak može napasti velikog učenjaka. I što je najtužnije, nema odgovornosti za takve uvrede putem društvenih mreža. Takvima je najbolje ne odgovarati. Ima ona mudra izreka: “S budalom nikada javno ne raspravljaj jer oni sa strane što gledaju, slušaju ili čitaju ne znaju ko je veća budala.”
Utrka za 30 mjesta u Skupštini USK: Ko predvodi stranke i ko se ponovo vraća pred birače?
2
Sedić o požaru: Zahtjev za angažman helikoptera OSBiH odobren, konačna odluka zavisi od procjene zbog miniranog područja
3
Adnan Tulić o kritikama premijera zbog Plješevice: „Neki samo na filmu mogu gledati ono što je Ibrahim Dizdarić prošao“
Činjenica je da smo se navikli da toga ima u politici, iako to naravno nije ispravno. Međutim, tvrdim da ljudi ne mogu razumjeti da se to dešava i u Islamskoj zajednici. Obično to komentarišu kako se “hodže svađaju”. Zbog toga je iznimno važno da se makar mi suzdržimo od javnih komentara na društvenim mrežama, naročito u vremenu kada se bira reisul-ulema.
Napadati visokog dostojanstvenika Islamske zajednice samo zato što je kandidat za reisul-ulemu, uz evidentnu šutnju svih medijskih platformi, nedvojbeni je pokazatelj nedostatka institucionalne odgovornosti o potrebi čuvanja zajedničkih vrijednosti. Naročito je poražavajuće kada to dolazi iz “naših” redova.
Izbori će proći i dobićemo, ako Bog da, reisul-ulemu kakvog zaslužujemo, ali će ostati gorka uspomena na neke komentare koji su bili potpuno nepotrebni jer ljudsko dostojanstvo vrijedi mnogo više od lajka na društvenim mrežama. Živi bili pa vidjeli.
mr. Suad ef. Mahmutović
