Azra Dedić: “Ljudi koji su mi dali posao unijeli su svjetlost u moj život”

Azra Mag.
0
Povod za razgovor nam je bila činjenica da je Azra prva zaposlena osoba s Down sindromom u BiH, no, Azra je mnogo više od toga, djevojka s brojnim hobijima i interesovanjima. S 23-godišnjom Bišćankom smo razgovarali o njenoj porodici, o tome koliko joj je zaposlenje promijenilo život, o predrasudama, kao i o njenoj prvoj ljubavi – judou, piše Azra Magazin.

U Bruxellesu je Bosnu i Hercegovinu povodom 21.3., Svjetskog dana osoba s Down sindromom predstavljala Azra Dedić iz Bihaća. Tim povodom, ova 23-godišnjakinja imala je priliku da se druži s predstavnicima mladih s Down sindromom iz gotovo svih evropskih zemalja, kao i s europarlamentarcima. Međutim, to je za Azru, osim druženja, bila i prilika da svojim primjerom, kako u BiH tako i u Evropi, pokaže da, uprkos, predrasudama ona može da živi kao i svi ostali, samo ako joj se pruži prilika. Pažnju šire bh. javnosti mlada Bišćanka na sebe je skrenula nedavno, kada je i zvanično postala prva zaposlena osoba s Down sindromom u BiH.

Program samozastupanja udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“ iz Sarajeva Vam je pomogao da dođete do zaposlenja. Na koji način?

– Samozastupanje sam učila tokom odrastanja, a i danas učim. U taj program sam bila indirektno uključena. Činjenica je da sam do zaposlenja došla u okviru ovog programa, posredstvom udruženja „Život sa Down sindromom FBiH“, čija sam i sama članica već dugo godina. Oni su ostvarili direktni kontakt s mojim poslodavcem, znači CM – cosmetics kompanijom, koji je izrazio dobro volju. Na taj način sam dobila posao.

 Koliko puta ste prije toga aplicirali za posao i na koje pozicije?

– Ranije nisam aplicirala za posao, jer i nije bilo nekih konkursa na kojima bih zadovoljavala uslove. Mada ne vjerujem da bih dobila zaposlenje i da sam aplicirala, s obzirom na to da su moji roditelji i brat nezaposleni, a u vječitoj potrazi za poslom i do sada ništa nisu uspjeli. Ja sam došla do zaposlenja zahvaljujući isključivo empatiji i velikom srcu mog poslodavca.

 Kako ste se snašli u radnom okruženju?

– Jako brzo sam se snašla u radnoj sredini što i nije bilo teško. Kolektiv mi je divan i izuzetno lijepo su me prihvatili i kako sami rekoše unijela sam neku novu svjetlost u CM. I oni su također unijeli svjetlost u moj život.

Šta su Vaša zaduženja u CM – cosmetics marketu?

– Moja zaduženja u CM-u su pomoć kupcima pri kupovini, slaganje robe u police, mijenjanje cijena u toku akcija i kad kupci ispreturaju robu, ja je popravljam.

Koliko je činjenica da ste sada zaposlena mlada djevojka promijenila Vaš život, u kom smislu najviše?

– Zaposlenjem se moj život bitno promijenio. Vrijeme mi je sada ispunjeno, upoznala sam nove ljude i nove životne situacije. Postala sam član kolektiva. Zarađujem svoj novac, a najviše se odrazilo na moje samopouzdanje koje je sada itekako veće.

 BiH je poznata kao društvo puno predrasuda. Koliko često nailazite na njih i kako se s njima borite?

– S obzirom na to da me u mojoj sredini, u mom gradu u kojem živim, gotovo svi poznaju ne nailazim baš često na predrasude. A i kada se to desi, nastojim da se ne obazirem i da ne obraćam puno pažnje na to. Ja uvijek idem dalje.

Jedini ste zaposleni u porodici. Koliko Vam znači to što možete finansijski pomoći svoju porodicu?

– Iako sam presretna što imam posao činjenica da tata, mama i brat nisu zaposleni me rastužuje, jer znam koliko to žele i koliko im je potrebno. Ipak, mnogo mi znači što ja mogu da im pomognem.

 Recite nam nešto o svojoj porodici?

– Moja porodica je divna, bolju nisam mogla poželjeti. Uvijek su uz mene. Pomažu mi, podupiru me u svemu i oduvijek nastoje da mi pruže ono što trebam i želim.

Kakvo djetinjstvo ste imali?

– U djetinjstvu, kao i sada, bila sam okružena pažnjom i ljubavlju svojih najbližiš. Ako se i dešavalo nešto ružno, ja to nisam osjetila, oni nisu dozvoljavali, jer su uvijek nastojali da me zaštite i da budem srećna.

 Po čemu pamtite školovanje? Kakav odnos ste imali s vršnjacima?

– Pamtim po svojim nastavnicima i ekskurzijama, nastupima na školskim priredbama i vršnjacima s kojima sam provodila vrijeme u školi, ali se, nažalost, mimo škole nismo družili.

Završili ste umjetničku školu, smjer likovne umjetnosti. Volite li u slobodno vrijeme slikati?

– Završila sam umjetničku školu, likovni smjer i rado sam slikala, ali sada to rijetko radim, jer se aktivno bavim judoom pa i nemam mnogo slobodnog vremena.

Otkud ljubav prema tom sportu?

– Za judo uvijek kažem da je moja prva i najveća ljubav. To je nešto što zaista volim i gdje se osjećam posebno. Već deset godina treniram u judo klubu „Una“ za koji imam samo riječi hvale. Moji treneri i članovi judo kluba su kao moja druga porodica. Zahvaljujući tome postižem značajne rezultate na takmičenjima.

 Šta volite raditi u slobodno vrijeme?

– U slobodno vrijeme volim otići u šetnju ili shopping. Volim gledati TV, slušati dobru muziku ili pomoći mami u kućanskim poslovima.