Već duže od tri decenije kamena skulptura “Djevojke s Une” predstavlja jedan od prepoznatljivih simbola Bihaća, pozdravljajući s bedema srednjovjekovne tvrđave, gdje se nalazi, putnike namjernike u taj grad.
Autor ovog umjetničkog djela je akademski vajar Vladimir Hrljević, koji je dobar dio života proveo u gradu na Uni, a trenutno živi i radi u Zagrebu. Skulptura je svečano otkrivena sada već daleke 1986. godine, a ideja da se izradi potekla je od pokojnog Boška Marjanovića, utemeljitelja poznatog udruženja “Unski smaragdi” i jednog od pionira ekologije na ovim prostorima. Iako u Bihaću decenijama traju sporenja oko toga ko je Hrljeviću poslužio kao inspiracija i model za skulpturu, sam autor kaže kako njegovo djelo idelizira ljepotu žene, ali istovremeno je i simbol ljepote rijeke Une.
DANAS OBJAVLJEN REGISTAR: Ovo je TOP 100 osnovnih neto plata u javnom sektoru USK
2
“ZAVIRILI” SMO U ZZO USK: Od 1.679 do 5.262 KM, pogledajte kolike su osnovne plate zaposlenih u Zavodu zdravstvenog osiguranja USK
3
TOP 67 plata u Službi za zapošljavanje USK: Direktor Nedžad Zukanović prima 4.717 KM, rukovodioci preko 3.300 KM
“Moram reći kako niti jedna žena nije bila model za skulpturu. Ona predstavlja idealiziranu ljepotu žene, to je simbol figura koja brendira rijeku Unu i njenu nestvarnu ljepotu. Oslobođena je svih političkih i ideoloških formi, a u neku ruku je oblik iskazivanja slobode žene, njene afirmacije, pa i do razine feminizma”, kaže Hrljević, dodajući kako je Bihać uvijek bio grad lijepih žena. Ipak, postoje mišljenja kako sadašnja lokacija “Djevojke s Une” nije odgovarajuća i da ona treba da bude izmještena na drugo mjesto, pored same rijeke.
“Mjesto gdje se sada nalazi, u parkiću na bedemima stare tvrđave, nije odgovarajuće i ne priliči prvobitnoj simbolici skulpture. Najbolje bi je bilo dislocirati i pronaći joj neko mjesto pored same Une, s kojom čini neodvojivu cjelinu”, smatra profesor likovnog obrazovanja Adnan Dupanović.
Inače, u poslijeratnim godinama skulptura je često bila na meti vandala, a bilo je čak i inicijativa da je trajno uklone jer, navodno, narušava moral i ugled grada. Nepoznati počinioci su je pokušali uništiti eksplozivom, ali je na sreću tada prošla samo s manjim oštećenjima. Tada je podignuta sa zemlje i danas čvrsto stoji s podignutim rukama simbolizujući pobjedu nad vandalskim činom rušenja kao trajno svjedočanstvo neprolazne ljepote.
