Historičar iz Bihaća dr. sc. Franjo Jurić osvrnuo se na vojni put i ratnu zaostavštinu Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja.
Jurić u svom osvrtu prati Mladićev vojni put od školovanja i službe u JNA, preko ratnih događaja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, do njegove uloge u opsadi Sarajeva, događajima u Bosanskoj krajini i genocidu u Srebrenici.
Ružnić: „Kartica služi da budemo dobri domaćini“ – Dizdarić: „Imam listing, vidio sam gdje se trošilo“
2
Ustavni sud Federacije BiH poništio imenovanje nove Vlade Unsko-sanskog kantona, Ružnić se vraća na mjesto premijera
3
Ružnić: “Pokušaj ustavnog puča je propao”, a građani pitaju: Vraćaju li se zlatna kartica od 15.000 KM, naknade i službena vozila?
Posebno se osvrnuo na Bihaćki okrug, navodeći da je Bihać za Mladića predstavljao strateški problem te ukazujući na, kako navodi, paradoks da je njegova vojska početkom rata raspolagala znatnom vojnom prednošću, a rat završila gubitkom velikog dijela prostora u zapadnoj Bosni.
Na kraju svog osvrta Jurić postavlja pitanje Mladićevog današnjeg predstavljanja u Bosni i Hercegovini, naglašavajući razliku između procjene nečijih vojnih sposobnosti i načina na koji su te sposobnosti korištene.
Objavu dr. sc. Franje Jurića, uz minimalne pravopisne i gramatičke korekcije, prenosimo u cijelosti:
Mladićeva zaostavština
„Ratko Mladić svoju vojnu karijeru započinje 1961. godine, kada je upisao Vojnu akademiju u Beogradu, a u profesionalnu službu stupio je 1965. godine. Napredovao je kroz klasične pješačke i zapovjedne dužnosti, uključujući zapovijedanje pukovnijom i rad u više zapovjednih struktura. Njegov profesionalni razvoj bio je tipičan za visokog oficira JNA.
U lipnju 1991., kao potpukovnik JNA, Mladić je iz Makedonije došao u Knin. Preko ljeta je postao general i zapovjednik 9. korpusa JNA sa sjedištem u Kninu. Već u kolovozu 1991. krenuo je u svoj krvavi pohod u Hrvatskoj. Najprije je razorio i spalio Kijevo i Vrliku, a potom počinio masakr nad hrvatskim civilima u Škabrnji i Nadinu (studeni 1991.). Za ove počinjene zločine nikada nije odgovarao.
Iz Hrvatske svoj ratni put nastavlja 1992. u BiH. Ustrojem VRS u svibnju 1992. postaje zapovjednik njezinog Glavnog štaba. Prije toga, u travnju 1992. Mladić je bio promaknut u čin general-potpukovnika, preuzimajući glavnu ulogu u 2. vojnoj oblasti JNA.
Početkom rata, 1992. godine, vojska kojom je zapovijedao Mladić (VRS) imala je izrazitu prednost u teškom naoružanju, organizaciji i časničkom (oficirskom) kadru. To mu je omogućilo da vodi rat kao klasični operativni sukob velikih formacija. Jedna od karakteristika njegovog načina vođenja rata bila je upotreba dugotrajne blokade i topničkih pritisaka. Najpoznatiji primjer je opsada Sarajeva, za koju je Mladić pravomoćno osuđen u okviru presude Haškog tribunala. Sud je utvrdio njegovu odgovornost za kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja usmjerenu protiv civilnog stanovništva.
Mladićeva strategija i doktrina ratovanja vidjela se i na primjeru Bosanske krajine, posebno tadašnjeg Okruga Bihać. Naime, Bihać je bio Mladiću strateški problem, a Bihaćki okrug mnogo više od lokalnog bojišta. Njegovo postojanje značilo je da srpske snage nisu uspjele potpuno povezati i stabilizirati teritorij koji su smatrale svojim u zapadnoj Bosni. Najveći paradoks Mladićeve krajiške ratne i vojne zaostavštine jeste da je njegova vojska početkom rata imala znatnu vojnu prednost, a završila rat gubitkom velikog dijela tog prostora.
Događajima u Srebrenici Mladićev vojni profil prelazi u kaznenopravnu odgovornost. Haški tribunal je 2017. Mladića proglasio krivim za genocid u Srebrenici, kao i za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Izrečena mu je doživotna kazna zatvora, koja je potvrđena i 2021. godine. Presudom je također utvrđena njegova odgovornost za zločine počinjene u različitim općinama u BiH, a čiji je krajnji cilj bio uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorije koju su vlasti RS smatrale svojom.
Dakle, kada se analizira Mladićev vojnički profil, mora se napraviti jasna razlika između vojne sposobnosti i načina na koji je ta sposobnost korištena. Jedno ne poništava drugo. Njegova vojna sposobnost bila je stavljena u službu politike i ratnih ciljeva za koje je Haški tribunal utvrdio da su uključivali progon, zločine protiv čovječnosti i genocid.
Tako je Mladić svoju karijeru završio pravomoćnom osudom za najteže međunarodne zločine. Unatoč tome, u BiH on za neke ostaje ratni zločinac, a za neke heroj?!“
