Šefik Smlatić: „Ključni problem bh. privrede je nepostojanje složenih privrednih sistema, korupcija je uništila obrazovanje“
Savez za bolju budućnost (SBB) Unsko-sanskog kantona objavio je razgovor sa dr. sci. Šefikom Smlatićem, nosiocem liste ove stranke za Skupštinu USK, u kojem je govorio o stanju privrede i obrazovanja, korupciji, političkoj nestabilnosti u Kantonu, odlasku mladih, ali i evropskim i NATO integracijama Bosne i Hercegovine.
Smlatić se osvrnuo i na slogan kampanje „Prekidamo krug. Biramo smjer“, kao i poruku „Premijer s razlogom“, ističući svoje akademsko, privredno i političko iskustvo. Poseban fokus stavio je na potrebu jačanja velikih privrednih sistema, povezivanja obrazovanja i privrede te, kako navodi, borbu protiv političkog zapošljavanja i korupcije.
Saopćenje SBB USK prenosimo u nastavku u cijelosti i bez izmjena:
Ključni problem bh privrede je nepostojanje složenih privrednih sistema , korupcija je uništila obrazovanje
U životu je bio sve- profesor u srednjoj ekonomskoj školi i na fakultetu, ministar unutrašnjih poslova, direktor brokerske kuće, uspješan menadžer u realnom sektoru i certificirani stečajni upravnik. Doktor ekonomskih nauka Šefik Smlatić iz Bihaća u novom (poitičkom) poglavlju života nosilac je Liste za Skupštinu USK ispred SBB USK. Prethodno je u junu predsjednik SBB BIH Fahrudin Radončić izjavio da je Smlatić i zvanično pojačao redove ove stranke,a prilikom predstavljanja kandidata u Bihaću iz SBB je istaknuto da u izbornu trku ulaze sa snažnim ekonomsim programom i sa iskusnim i stručnim ljudima. U tom smislu dr.sci Šefik Smlatić predstavlja „udarnu pesnicu“ neophodnu za rješavanje nagomilanih ekonomskih i društvenih problema u Krajini. Razgovaramo s njim o bh realnosti, obrazovanju, privredi, korupciji kao rak rani bh stvarnosti, političkim obračunima u Kantonu koji je za 33 godine promijenio19 premijera , Krajini kao ogromnom resursu u ljudima, znanju, prirodi, snažnoj dijaspori i Bogom datom prostoru za privredno snažnu regiju poželjnu za život.
· Otkuda i zašto slogan SBB USK „Prekidamo krug. Biramo smjer“, uz već postojeći i poznati oto SBB BiH „Država pobjeđuje“.
· Metaforički i simbolički, ali duboko zasnovano u našem realitetu, „Prekidamo krug“ znači prvo izlazak iz političke baruštine i zastoja, prekid sa praksama „svakodnevnih“ smjena kantonalnih vlada, političkim previranjima i vječitim nestabilnostima. SBB želi da prekine taj „ začarani krug“ nefunkcionalnosti i ekonomskog nazadovanja. Sintagma „Biramo smjer“ znači ekonomski razvoj i stabilnost. To je nužnost ako prekinemo krug loših politika kojima svjedočimo. Za to treba imati viziju i jasan politički kurs, bez lutanja ,a SBB to može uraditi, ako dobije priliku, sa kvalitetnim spojem novih lica, iskusnih kadrova na listama ali i nezavisnim stručnjacima.
· Odgovor na ovo pitanje zanima Unsko-sanski kanton najviše: jedan od Vaših bilborda umjesto gore navedenih slogana sadrži moto „Premijer s razogom“. Objasnite to.
· Polako, predizborna kampanja tek se zahuktava. Bilbord sa ovim sloganom ili motom svojevrsno je „testiranje“ javnosti,a s druge strane, pozencijalna kandidatura ili argumentacija za najvišu izvršnu funkciju vrlo jasno je provjerljiva i ona je utemeljna na specifičnom spoju akademskih, privrednih i svih ostalih referenci koje sam (iz)gradio tokom dugogodišnje karijere – od doktorske disertacije, iskusstva u realnom sektor i kriznom menadžmentu, iskustvu u izvršnoj vlasti. Ja sam najduži period svog stvaralačkog „opusa“ ekonomista- operativac sa političkim iskustvom da provedem program „ Prekidamo krug, biramo smjer“ da bi u konačnici „ Pobijedila Država“. Svima je jasno , naravno, da jedan bilbord sa sloganom koji izaziva pažnju i komentare , ne može učiniti monogo , sim zagolicati pažnju. Konačna odluka o tome da li će neko biti premijer zavisi od izbornih rezultata i sposobnosti stranaka da formiraju stabilnu skupštinsku većinu u Krajini.
· Molim vas da se izjasnite o krajiškom i općenito bh obrazovnom sistemu, u svjetlu katastrofalnih praksi i opasnom premrežavanju privatnih visokoškolskih ustanova zbog čega državni fakulteti dugoročno gube bitku.
· Obrazovni sistem je izvorište razvoja države ili njenog urušavanja. Kod nas je na djelu, nažalost, ovo drugo. Kako graditi ekonomski i održivi razvoj na temeljima pseudoobrazovnih sistema koji „štancaju“ bezvrijedne diplome? Mislite li da se visokoorganizirani tehnološki parkovi i druge kvalitetne tehnološke cjeline mogu realizirati sa mediokritetski uređenim sistemom obrazovanja u kome privatne škole i fakulteti proizvode milione eura vlasnicima a državi isporučuju „bofl robu“ u liku fakultetlija koji imaju papir, ali nemaju znanje?
· Šta treba učiniti?
· Krajnje je vrijeme da se duboko zamislimo gdje smo sad, do čega smo doveli cijeli sistem, gdje se vidimo u budućnosti i kojim sistemima treba da stremimo. SBB će se prvenstveno snažno zalagati za „filtriranje“ visokoškolskih instutucija i odvajanje „žita od kukolja“ uz podršku adležnih dražavnih organa, potom za stipendije za deficitarna zanimanja, praktične nastave, modernije škole, kvalitetnije povezivanje obrazovanja i privrede. Da biste usvajali nove tehnologije, nova znanja trebaju vam izuzetno obrazovani stručnjaci, ali da bi pomicali granice već dostignutih tehnologija, potrebni su vam nadprosječno obrazovani kadrovi. Mi kao državna zajednica nismo društvo u kome društveno političko uređenje svojim građanima omogućilo da uživaju u svim blagodetima ljudskih, ekonomskih, pravnih i svakih drugih sloboda. Mi smo „ lokaliteti“ u kojima pojedinci mogu utjecati i ugroziti neovisnost i najviši kvalitet obrazovnog sistema. To treba pod hitno „izolirati“.
Zašto nam mladost „curi“ preko Izačića i Maljevca? Šta treba učiniti da ostanu i ovdje grade svoju budućnost?
Nađalost, politika diktira i kreira ove procese kroz koruptivne mrežeunutar sistema gdje radna mjesta dobijaju oni koji pripadaju , u tom trenutku, vladajućoj političkoj opciji. Znam za svjež primjer gdje se u jednoj kantonalno insttuciji u ovom trenutku preko javnog konkursa „gradi“ pozicija za radno mjesto kantonalnoj zastupnici i vrlo je vjerovatno da će se to i dogoditi.Iz njene poliitčke opcije svi to znaju i umjesto da to preispitaju ili spriječe, oni se samo pitaju „što ona,a ne ja“.Veliki broj mladih ljudi je duboko razočaran odlučio svoj život nastaviti u trećim zemljama, najčešće radeći na poslovima koji su daleko ispod stečenog nivoa obrazovanja i njihovih sposobnosti, a nekada i zapošljavanjem na poslovima koji nemaju nikakve veze sa stečenim obrazovanjem. Dobijamo surovi paradoks – hvalimo se snažnom dijasporom, a stvari svjedočimo dubokoj razini uruđenog sistema vrijednosti. U izmišljenom ali stvarnom sektoru „političkog zapošljavanja“ je okean nepotizma, kriminala i zloupotreba. To je „crvena linija“ ispod koje politička elita na vlasti gazi osnovna ljudska prava svakog Krajišnika koji idealistički i pošteno vjeruje u zakone ove države. To treba biti jedan od najvažnijh zadataka nove vlasti-spriječiti degradaciju krajiškog čovjeka kroz namještene konkurse za „svoje“ ljude.
- Ima li korupcije i zloupotreba u drugim segmentima krajiškog društva?
- Kako da ne! Krajiški „stručnjaci“ u vlasti i „sa vlasti“ mogu biti „kouči“ ,treneri za korupciju , da budem sarkastičan i ironičan , tu vrstu „struke“ možemo izvoziti bez certificiranja i službenih edukacija, jer oni bi se snašli bilo gdje da odu- u Moldaviji, Grčkoj, susjednoj Hrvatskoj ili bilo kojoj EU državi. Antikorupcijom se zvanično bave državni organi i agencije, a kod nas oficijelno Ured za borbu protiv korupcije ,kao glavno institucionalno tijelo. Nemam saznanja kako ova Agencija radi, koje je rezultate postigla do sada, niti koliko su razvijeni njeni „alati“ u obliku povjerenika po kantonalnim javnim preduzećima i ustanovama. Mogao bih npr., navesti jedan primjer ozbiljne sumnje na korupciju u zdravstvu u KB Bihać u kojoj menadžmenti ove najvažnije zdravstvene ustanove Kantona godinama plaćaju milionske sume zateznih kamata uvijek istom dobavljaču od 70-tak dobavljača ove ZU , po tužbama, zbog neplaćanja na vrijeme realiziranih usluga dobavljaču , a sumnja na zloupotrebe javnih ovlasti i korupciju ogleda se u činjenici da KB , vrlovjerovatno, svjesno ne plati više od 150 i više pristiglih faktura ovom dobavljaču pa na osnovu toga dobavljač ostvari pravo na tužbu i svaki put naplati pored osnovnog duga i visoku zateznu kamatu. Kako je moguće da neko u menadžmentu „zaboravi“ platiti 150 faktura za izvršene usluge?!
· Vratimo se privredi gdje imate veliko iskustvo . Koji su ključni problemi bh privrede?
Ključni problem naše privrede, posebno mislim na proizvodno prerađivački sektor u svim granama, jeste nepostojanje velikih složenih privrednih sistema koji su u svakoj privredi i ekonomiji poluga, poveznica na kojoj posluju srednja i mala preduzeća i koji svoje poslovanje u cijelosti usmjeravaju prema potrebama velikih sistema. Mi smo , nerazumljivom ekonomskom i dugoročnom razvojnom politikom, olako prepustili stihiji velike sisteme, dozvolili da se raznim mahinacijama stečena bogastva radnika samoupravljača pretoče u ruke pojedinaca, čime smo za posljedicu dobili nestanak nosioca privrednog razvoja, te u isto vrijeme, izgubili stasanje novih generacija fabričkih radnika koji su temeljna vrijednost u svakom industrijski razvijenom društvu. Veliki sistemi moraju i trebaju biti pod „zaštitom“ države i floskule kako se trebaju privatizirati, jer to traže tamo neki stranci, su bile samo opravdanje da se pokrene proces prenosa vlasništva i bogaćenje pojedinaca, a urušavanje privrednog sistema i države u cjelini. Greška koja se nije smjela desiti, ali ona je i dan danas na djelu, a za to je danas zadužen famozni „Zakon o financijskoj konsolidaciji“,a posljedice koje su proistekle primjenom ovog fantomskog Zakona su zastrašujuće. Zaboravili smo ili nismo ni znali da bez velikih privrednih sistema nema privrede koja ima snagu prilagođavanja i odupiranja velikim krizama. Bili smo svjedoci intervecionizma u SAD, Njemačkoj, Italiji i drugim državama 2008. godine, u vrijeme velike krize, kako bi sačuvali velike sisteme koji su u privatnom vlasništvu od propadanja. Uzmimo kao primjer kompaniju „Meggle“ u Bihaću i šta bi značio njen nestanak ili prestanak proizvodnje. Hiljade kooperanata koji proizvode mlijeko za „Meggle“ bi ostali bez osnove za dalje bavljenje proizvodnjom mlijeka i sav stočni fond bi za kratko vrijeme nestao. Osim proizvođača mlijeka koji drže mliječne krave, koliko je još privrednih subjekata vezano za tu kompaniju, od proizvođača hrane za stoku, veterinara, laboratorija za kontrolu ispravnosti hrane, proizvodnju ambalaže, trgovine koji prodaju njene proizvode, obrtnike koji daju usluge održavanje elektroenergetskih postrojenja, saobraćajnica, komunalnih usluga, prevoznika i koliko ih još ima a da nisam pomenuo.
Da li su ljudi svjesni šta za jednu sredinu predstavlja jedan veliki privredni sistem?
Vidite, kada jedan takav proizvodni gigant izađe na treća tržišta, kad maksimalno napregne sve svoje proizvodne kapacitete, ljudske resurse, njegova sudbina ne može biti samo briga vlasnika takvih sistema. Takvi sistemi moraju da budu u svakom trenutku ključna briga države i vlada tih država. Šta bi danas BiH, u vrijeme kada hrana postaje strateško oružje u globalnim kretanjima da je sačuvan Agrokomerc? Šta bi za BiH značilo u smislu unapređenja i usvajanja novih tehnologija da i danas imamo Energoinvest i Hidrogradnju u punom kapacitetu? Šta bi značilo BiH u segmentu drvne industrije da i danas u punom kapacitetu imamo Kravaju Zavidovići? Da smo shvatili da se ni po koju cijenu ne smije ispustiti iz ruku države željezara u Zenici, da i dan danas imamo u punom pogonu Soko Mostar, Bratstvo Novi travnik. Koliko još smo uništili takvih sistema, a kakva bi danas bila ekonomska slika da svi oni posluju, stvaraju novu vrijednost, zapošljavaju i čine kičmu ekonomskog razvoja.
· Koliko aktuelni politički sistem može biti kočnica razvoju, ekonomskom prosperitetu, uspostavljanju visoko efikasnog obrazovnog sistema, protoku roba i dobara?
· Malo ili nikako. Uporedite društveno politička uređenja Irske, Južne Koreje, Norveške, NR Kine, Hong Konga kao kineske posebne administrativne regije, Japana i još nekih država sličnih po razini dostignutog tehnološkog razvoja. Ako iste analizirate uporednom metodom kroz analizu njihovih društveno političkih sistema, broju stanovnika, ljudskim pravima i mnogim drugim oblastima, iste nemaju mnogo toga zajedničkog, čak ni sličnog, pa ipak zajednička im je razina privrednog i ekonomskog razvoja dostignuti nivo primjene visokih tehnologija i tehnološkog napretka, koji se temelji na politici provođenja i unapređenja obrazovnih sistema. Steći diplomu, zvanje, bez apsolutno usvojenih znanja i sposobnosti apsolutno je isključeno. To su države u kojima je status profesorskog zanimanja na najvišoj ljestvici uvažavanja i poštivanja, u kojima je obrazovni program, uvjeti u školama, univerzitetima, najviša razina državnog interesa. Imati zvanje profesora podrazumijeva da ste dostigni najviši nivo stručnog, etičkog i socijalnog usavršavanja i razumjevanja. Najbolji primjer danas u svijetu je NR Kina, koja je u zadnjih četrdeset godina napravila skok od doslovno sto godina. Država u kojoj je nakon odlaska Mao Zedonga i dolaska Huao Guofenga, njegovog zamjenika, čija je vladavina trajala veoma kratko, ali ipak dovoljno da je imao vremena da pokrene u istoriji nezabilježenu eru reforme obrazovnog sistema, koji je početak neviđene prekretnice u jednoj državi koja će rezultirarati najbržim tehnološkim usponom koji nije zabilježen nigdje u svijetu. Započetu reformu još snažnije je nastavio da razvija i unapređuje Deng Xiaoping, čiji zamah se ni do današnjeg dana nije usporio, a rezultat je neviđena razina razvoja i modernizacije nekada nerazvijene zemalje sa nezamislivim resursima. Reforma obrazovnog sistema i to na način da se iz obrazovnog sistema maknu poluobrazovani, politički podobni, ključ je i temelj opstanka i razvoja države.
· Ključ je u obrazovanim elitama ?
· Danas je u nabrojanim državama najveće i najsnažnije oružje građana koji u istima žive postotak ili broj obrazovanih ljudi koji su svoje diplome stekli na prestižnim univerzitetima, na kojima je sticanje diplome bez usvojenog znanja i vještina, apsolutno nemoguće. Opet ću , s razlogom uzeti primjer Kine. Ova zemlja godišnje proizvede milion diplomiranih inžinjera, čija razina stručnosti dostiže krajnju granicu koja se prilikom savladavanja naučno-nastavnog programa može postići. Dovoljno je da se ima na umu, kod polaganja prijemnog ispita na nekom od fakulteta u NR Kini, u slučaju da nekom kandidatu bude loše, postoje pripremljene medicinske ekipe koje će mu na licu mjesta pružiti medicinsku pomoć, dati infuziju, osposobiti ga da nastavi sa polaganjem ispita, ali izlazak iz amfiteatra ili najmanje kršenje jasno definiranih pravila pristupanju i prisustvovanju ispitu, kandidata eliminira i to tako da mogućnost ponovnog izlaska ne postoji. Izbor članova tima koji će pripremiti pitanja za ispite je posebna kategorija i razina kojom se oslikava značaj obrazovnog sistema u NR Kini, a slično je i u drugim navedenim državama. Odabir najsposobnijih i najkvalitetnijih đaka u red studenata , a studij sam po sebi dotiče zadnju ljestvicu profesionalnosti i selekcije, isključuje i najmanji propust ili bilo kakav oblik opraštanja od greške i povredu strogo definisanog postupka. Mogućnost kontakta među članovima komisije ili radnog tijela za izradu testova je apsolutno isključena. Oni i ne znaju jedni za druge.
· Slično je i u Japanu gdje su testovi za prijem na fakultet , državni ispit isl državna tajna,a biti u državnim kamisijama čast i visoko priznanje nečije stručnosti…
· Upravo tako, a kod nas koji smo „ hiljadu svjetlosnih godina „ udaljeni od ovakvih primjera zbog nepotizma, privatnih veza i političke pripadnosti i drugih neetičkih slučajeva , naše društvo je na dnu ekonomskog i tehnološkog napretka, jer kod nas je „normalno“ da članica komisije za izbor jednog visokog dužnosnika javlja istom „ meni muštuluk, prošli ste“.
· Jedno državotvornio pitanje. Zašto Bosni i Hercegovini trebaju procesi europskih integracija i ulazak u NATO?
· Kada Bosnu i Hercegovinu gledate kroz prizmu procesa, postignute rezultate i aktuelne trendove koji se dešavaju u obrazovanju, industriji, rudarstvu, turizmu, zdravstvu, upravi, poljoprivredi i državnim službama susrećete se sa nevjerojatnim šarenilom neujednačenosti, dostignutog stepena razvijenosti i općeg standarda svakog pojedinca, ali i zajednice u cjelini. Balast koji dan danas traje, a traje više od trideset godina, predstavlja nepremostiv kamen spoticanja institucionalnom jačanju države sa konstatnom prisutnošću latentnih tenzija koje se u svom sadržaju prvenstveno ispoljavaju u vidu negiranja BiH, opstruiranja svega što ima državno pravni okvir do težnji uspostavljanja nekih novih država, pripajanja i sličnih antiustavnih i antidejtonskih djelovanja. Neujednačenosti pri primjeni i tumačenju zakona, negiranja donesenih presuda, naplate direktnih i indirektnih poreza, raspodjele pdv, kolapsa obrazovnog sistema, tumačenja istorije i da ne nabrajam dalje, jer naprosto ne postoji oblast u kojoj bi imali ujednačen politički stav. Svi ti negativni narativi i animoziteti, koji su u najvećoj mjeri odraz nespremnosti da se prevaziđu traume prošlosti i napravi korak ka budućnosti, neupitno nameću obavezu članstva BiH u NATO, jer u ovakvoj sigurnosno istrošenoj državi, mogućnost incidenta, a nakon tog i eskaliranja u širi konflikt, je više nego realna.
· Da li je u ovom momentu ostvarivo člastvo BiH u NATO savezu?
· Nije.
· Da li je ostvariv ulazak BiH u EU?
· Nije. Politike unutar BiH u ovom trenutku nisu spremne, jer bi se ulaskom u savez država EU u mnogo čemu urušili koncepti na kojima političke oligarhije vladaju ovim prostorom, sa nizom neskrivenih, ali i skrivenih ciljeva. S druge strane, meni su kao čovjeku, poruke podrške iz sjedišta EU i njenih institucija i njihova ustaljena, uopštena terminologija na granici satire i mentalnog vrijeđanja onih građana BiH koji istinski žele biti dio obitelji naroda EU. Samim ulaskom u EU postojeći problemi ne bi po automatozmu nestali i vjerojatno bi još veoma dugo bili prisutni u unutrašnjim odnosima. Ipak treba imati na umu, da i unutar same EU imamo trzavica, različitih stavova i težnji, pa ipak život unutar granica EU i život izvan njenih granica je neuporediv. Siguran sam da bi se članstvom u EU potaknuo razvoj i maksimalna tržišna utakmica u svim našim regijama.
Press služba
