Adnan Nezirov, popularni pjevač iz Bihaća, koji je muzičku slavu u našoj zemlji stekao nakon pobjede na Hayatovom muzičkom takmičenju „Zvijezda možeš biti Ti“, zbog odličnog vokala i epiteta vrsnog zabavljača čest je izbor za pjevača na svadbama širom BiH.

Javnosti je malo poznata činjenica da Adnan trenira fudbal, tačnije igra na poziciji golmana, a često ističe da mu je nogomet uz muziku jedna od velikih ljubavi, a talenta za sport mu, također, ne nedostaje.

No, taj podatak bio je poznat mladencima na jednoj velikoj svadbi u Bihaću, koji su pjevača sa kojim su
proslavili početak bračnog života odlučili obradovati i počastiti zaista jedinstvenim poklonom.
Mlada Amela Ćehić i mladoženja Džan Seferagić poklonili su Nezirovu original dres Asmira Begovića, golmana bh. reprezentacije. Pjevač je bio oduševljen i jako sretan tim znakom pažnje.

Na ovoj svadbi porodice Seferagić na kojoj je bilo 500 zvanica, Nezirov je dobijao izdašne bakšiše, a majka mladoženje Zinka „zakitila“ ga je sa hiljadu eura.

Od aprila ove godine, kad je počela sa radom apikomora Nuhanovića, u vlasništvu oca Husnije i sina Armina, bihaćku oazu zdravlja gdje su apiinhalacije besplatne, pohodilo je na stotine zadovoljnih korisnika. Jedan od njih je i Zijad Halilović, trener kik boksinga.

Za BH pčelar je ispričao kako se uz apikomore zaljubio u pčelarstvo te da na vlastitoj koži osjeća mnogobrojne zdravstvene blagodeti koje nudi ova bihaćka oaza zdravlja.

– Već duže vrijeme sam osjećao neke probleme vezano za sinuse i nakupljanje tog sekreta koji mi je poseban problem pričinjavao tokom sna. Čim sam saznao za apikomoru, odlazim na apiinhalacije. Poboljšanje osjećam odmah pa postajem redovni posjetilac. Apiinhalacije sam preporučio svim svojim poznanicima, rodbini, komšijama. Trenutno dovodim i svoje takmičare kako bi poboljšali plućni volumen i ojačali respiratorni sistem – priča Zijad.

– Zijad se uz apikomoru zaljubio u pčelarastvo. Kad smo vrcali med, on je došao da vidi kako se to radi, ostao je cijelo vrijeme sa nama. A u apikomori redovno čita BH pčelar, mi naime, tamo držimo sve primjerke časopisa. Inače, Zijad je u toku treninga morao koristiti i pumpice za alergijski bronhitis, ali, nakon apiinhalacija, trenira bez problema i ne koristi nikakve druge terapije – ispričali su ponosni vlasnici prvih komora zdravlja na području USK.

Prelijepi grad Bihać već mjesecima liči na veliko radilište i to najviše zbog realizacije KFW projekta – prečišćavanja kanalizacije, zbog kojeg je prekopana većina ulica. Detalji oko sumnjive potrošnje sredstava i povoljnog raskida ugovora bivšeg gradonačelnika i bivšeg izvođača radova predmet su prijave koju su Tužilaštvu podnijeli gradonačelnik Šuhret Fazlić i Gradsko vijeće. S obzirom na manjak para u budžetu, vraćanje asfalta na ulice ne ide onako kako se očekivalo, pa se osjeti veliko nezadovoljstvo svih građana, izuzev automehaničara koji imaju pune ruke posla.

Zajednički odgovor

Ali, mladi bihaćki umjetnik Anik Dub uspio je svojim performansom da artikulira taj glas nezadovoljstva građana, da zabavi, nasmije, ali i da pošalje snažnu poruku. Preko noći su osvanuli flasteri na bihaćkim ulicama i prolaznici su odmah rekli “to je to”, legitiman prikaz apsurdne realnosti.

Anik je apsolvent Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a nedavno je imao i prvu samostalnu izložbu karikatura “Lica sa ulica”, koju su za njega najavili članovi benda Dubioza kolektiv. Iako je od 2012. godine svrstan među top pet bh. street artista, Anik do sada nije bio u društveno angažiranim projektima. Kaže da su ga na to primorali građani.

– Dođem po sendvič i u radnji mi se žale da im je opao posao zbog razrovanih ulica, tako i trgovci koji se žale da im zbog prašine propada izloženo voće. Moj posao umjetnika i jeste da vizualno prikažem ono što nas sve muči, to je naš zajednički društveni odgovor na realnost. Ovakve ulice su naše rane, posjekotine, zato sam uradio to sa flasterima, ispričao nam je Anik.

On se bavi modernom vizualnom umjetnošću, radio je u Beču i Linzu, ali uvijek se vraća u rodni Bihać, gdje svojoj generaciji želi pokazati i dokazati da se može uspjeti poštenim radom.

– Omladina prvo mora pronaći sebe, do 20. godine skužiti ko su i šta žele da rade. Zatim, do tridesete godine trebaju ulagati u svoju karijeru i posao, da bi poslije toga ubirali plodove vlastitog rada. Ja za drugi način ne znam niti me interesuje. Nažalost, omladina je danas pod pritiskom pogrešnih shvatanja i robovanja stvarima. Žao mi je što mladi uzore vide u lopovima i kriminalcima samo zato što oni imaju dobru garderobu i vozaju dobre aute. Bogatstvo je unutra, to je ono što ti jesi, priča nam mladi bihaćki umjetnik.

Također smatra da je za poslijeratnu generaciju u BiH internet pokvario mnogo toga.

– Došao nam je prebrzo, prije nego se izgradio kvalitetan obrazovni sistem. Danas se omladina prema internetu ponaša kao prema eksternom disku, ništa ne uče, a kada im nešto zatreba, sve traže na Googleu. Treba imati taj “eksterni hard disk”, ali glavnu memoriju treba nositi u glavama, a ne u torbama ili džepovima, ispričao je za Oslobođenje Anik Dub.

Murali za Bihać

On je imao 16 godina kada je dobio svoj prvi kompjuter, a s obzirom na to da je rođen kada je rat počeo, priznaje da je imao siromašno djetinjstvo. Teške okolnosti, prema njegovom mišljenju, samo su stepenice koje vode sazrijevanju, a tako je i sa društvom. Na primjer, trenutno nailazi na prepreke da od vlasti dobije listu slobodnih zidova na kojima bi uradio murale, čime bi uljepšao grad. A na Zapadu umjetničke instalacije poznatih street artista samo podižu vrijednost zidova i objekata. Tako je i sa državom BiH, ona više vrijedi ako na sebi nosi tragove radova svojih umjetnika, a trenutno im sistem ne dopušta da dođu do izražaja.

U Bosni i Hercegovini, uz povoljne uvjete za vožnju, saobraćaj se na većini putnih pravaca odvija bez zastoja i posebnih ograničenja, osim na dionicama gdje su u toku radovi.

Na dionicama cesta gdje su u toku radovi saobraća se sporije.

Zbog radova na autocesti E-661 Banja Luka – Bosanska Gradiška, za sav saobraćaj zatvorena je petlja Mahovljani. Vozačima se preporučuje korištenje petlje Aleksandrovac ili M-16.

Na dionici M-18 Brod na Drini – Šćepan Polje (granica BiH/CG), zabranjen je promet za sva vozila čija ukupna masa prelazi 16 tona.

Sporije odvijanje prometa zbog radova očekivati je na: M-4 Simin Han – Donje Caparde, M-5 Donji Vakuf – Travnik, M-6.1 Prolaz kroz Mostar (od raskrižja Šemovac do raskrižja kod hotela Ero), M-16 Poriče – Kupres, M-17 Maglaj – Žepče (Goliješnica) i M-18 Vogošća – Sarajevo (Hotonj).

Zbog radova na razminiranju terena u blizini saobraćajnice mogući su povremeni zastoji tokom dana na M-16.2 Bugojno – Uskoplje (u mjestu Osojnica) i M-19.3 Rogatica – Ustiprača (u mjestu Dub).

Zbog izvođenja radova u Mostaru, obustavljen je promet u ulici Maršala Tita (na relaciji Šarića džamija – Lučki most) i u ulici Mostarskog Bataljona (na dionici most Musala – raskrsnica ulica Adema Buća i Alekse Šantića), dok je u ulici kardinala Stepinca (dionica od Hotela Ero do Carinskog mosta) desna traka zatvorena za promet, a lijeva je otvorena za dvosmjerni promet.

Pojačan je izlazak osobnih vozila na graničnim prijelazima Doljani i Izačić. Na ostalim graničnim prijelazima nema dužih zadržavanja.

Granični prijelazi za pogranični saobraćaj Imotica – Duži i Slano – Orahov Do, između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine privremeno su prekategorizirani u granične prijelaze za međunarodni promet putnika, saopćeno je iz AMSBIH-a.

Na lokalitetu Oštrelj, u blizini sela Bojište, u mjesnoj zajednici Lušci Palanka, koja je udaljena dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, leži više od milion tona rude boksita. Ovo su pokazala istraživanja provedena u proteklih nekoliko mjeseci, a pomenute aktivnosti provelo je preduzeće “Rudnici boksita Jajce”, koje je za to dobilo zeleno svjetlo od strane Ministarstva privrede Unsko-sanskog kantona.

U ovom ministarstvu su rekli kako je na taj način potvrđena ekonomska opravdanost pokretanja eksploatacije boksita, te je pokrenuta procedura za izdavanje koncesionog prava budućem eksploatatoru, a najviše interesovanja je pokazalo pomenuto preduzeće iz Jajca. Procjena je da bi se koncesija mogla izdati na period od 20 godina, uz godišnju proizvodnju boksita koja bi mogla iznositi oko 50.000 tona. Takođe, procjenjuje se da bi se pokretanjem ovog projekta zaposlila 22 radnika, dok bi očekivani koncesioni prihod iznosio više od milion konvertibilnih maraka.

“Eventualno pokretanje proizvodnje rude boksita ekonomski bi oživjelo čitav ovaj kraj, a imalo bi i veliki značaj za samu općinu”, istakao je načelnik općine Sanski Most Faris Hasanbegović. Preliminarna istraživanja provedena prije nekoliko decenija, pokazala su kako planinska oblast planine Grmeč, u trokutu između Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta krije bogata ležišta crvenog boksita koji se smatra najkvalitetnijom rudom za proizvodnju i obogaćivanje aluminijuma.

Delegatu iz Goražda Sanelu Mušoviću građani 17 mjeseci plaćaju smještaj i troškove za njegov rad u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (PFBiH), iako već deset godina ima svoj stan u Sarajevu.

Ovu privilegiju koristi još 34 Mušovićevih kolega jer su im prebivališta udaljena najmanje 70 kilometara od glavnog grada. Zbog toga oni imaju pravo da iznajme stan u kojem će boraviti dok rade u Sarajevu, a potom i pravo na novac za režije i odvojeni život od porodice.

Svaki mjesec za ova tri troška dobiju 800 maraka i sami odlučuju kako će ih rasporediti. Uz to, plaćen im je i prevoz vikendom do porodica. Iz federalnog budžeta je za dvije i po godine za ove naknade dato nešto više od 825.000 maraka.

Pojedini delegati ugovaraju najniže kirije kako bi im ostalo što više novca od naknada. U velikom broju stanova koji su plaćeni za delegate u stvari žive drugi ljudi: stanodavci i njihove porodice, djeca delegata ili drugi podstanari. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da su ti iznajmljeni stanovi često u starim i neuvjetnim kućama ili u predgrađima, daleko od zgrade Parlamenta FBiH, pa ih najmanje polovina delegata i ne koristi.

Oni nakon obaveza u Parlamentu obično putuju kući ili prespavaju u hotelu. Stanodavci su im često prijatelji, poznanici i stranačke kolege.

Dom naroda PFBiH ne provjerava da li delegati poštuju pravila o ovim privilegijama jer nemaju mehanizme nadzora niti kapacitete.

„Mogućnost manipulacije bez mehanizma nadzora korištenja je nemoguće spriječiti“, kaže sekretar Doma naroda PFBiH Izmir Hadžiavdić.

Zbog nedostatka kontrole ova institucija je delegatu Mušoviću isplatila 11.200 KM za smještaj i troškove života. Tri dana nakon razgovora sa novinarima CIN-a koji su otkrili da Mušović ima stan, on je podnio zahtjev za prekid primanja naknade koji je Dom naroda PFBiH prihvatio. Nije bilo riječi o eventualnoj sankciji za delegata Mušovića.

Prijateljski dogovor

Sanel Mušović na sjednice Doma naroda PFBiH u Sarajevo dolazi iz stotinjak kilometara udaljenog Goražda gdje živi sa porodicom. Kao naknadu za razdvojenost od nje mjesečno dobije nešto manje od prosječne plaće Federacije BiH i novac da ih svaki vikend obiđe.

Mušović je naknadu prvi put zatražio na početku mandata 2015. godine. Delegiran je iz Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona (BPK) kao član Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH. Iako je već deset godina bio vlasnik dvosobnog stana u Sarajevu, udaljenog nekoliko kilometara od Federalnog parlamenta, naknadu je koristio 2015. i 2017. godine.

Oba puta mu je stanodavac bio prijatelj Sadik Miraščija. Prvi put je od njega iznajmio dio porodične kuće za 400 maraka mjesečno. Ove godine je iz budžeta plaćano 200 maraka mjesečno za kuću u izgradnji u kojoj se ne može živjeti.

„Mi smo imali jedan dogovor u kojem se očekivalo da će on vrlo brzo to dovesti u stanje koje je okej“, rekao je Mušović. S obzirom da Miraščija to nije uspio, delegatu Mušoviću je ponudio smještaj u svom hotelu na Baščaršiji.

Mušović je za CIN to potvrdio i rekao da je i tokom 2015. godine ponekad boravio u hotelu svog stanodavca umjesto u iznajmljenoj kući. U Goražde se vraćao kad god je imao priliku. Dom naroda FBiH je Miraščiji redovno plaćao kiriju, a ostatak od 600 KM za režije i troškove odvojenog života od porodice isplaćivao Mušoviću uz plaću.

U pravilima o korištenju ovih naknada ne piše kakav smještaj delegati mogu iznajmiti niti se onima koji već imaju svoj stan zabranjuje pravo na naknadu.

Nakon što su novinari CIN-a otkrili da delegat Sanel Mušović ima stan u Sarajevu, on se odrekao naknade za odvojeni život od porodice. (Foto: CIN)

Sekretar Doma naroda Izmir Hadžiavdić kaže da se to podrazumijeva: „Ne čini li Vam se da bi norma koja bi glasila – ukoliko delegat ima svoj privatni stan u Sarajevu, nema pravo na službeni smještaj – bila malo nezgrapna norma i bila besmislena?“, kaže Hadžiavdić.

Zahvaljujući tome, Mušović je 17 mjeseci dobijao novac za smještaj, režije i troškove života, odvojenog od porodice. On je novinarima CIN-a, koji su i otkrili da ima svoj stan, rekao da ga je kupio porodičnim novcem i da ga zbog specifičnih okolnosti ne može koristiti.

„Nekada različiti porodični dogovori i obećanja Vam utiču da nemate dostupnost nekretnini koja je pravno da, ali u stvarnom korištenju nedostupna Vama“, rekao je Mušović, ali nije htio objasniti detalje.

Kaže da mu iz administracije niko nije tražio dokaz da nema svoju nekretninu u Sarajevu.

Za odvojeni život i smještaj Mušovića u Sarajevu je u 2015. i za prvih šest mjeseci 2017. godine isplaćeno 11.200 maraka. Uz to, dobio je i 1.792 KM za prevoz kući. Da je rekao Administrativnoj komisiji Doma naroda PFBiH da ima stan, ne bi dobio ovaj novac, a prevoz bi mu drugačije obračunavali. Mušović u Skupštini BPK nema primanja, a u Domu naroda PFBiH mjesečno prima oko 4.170 KM.

Novinari CIN-a su ga pitali smatra li svoj postupak moralnim, a on je odgovorio da je moralnost većine ljudi upitna. „U tom pravcu ja bih ovdje govorio opet o savjesti sistema koji dozvoljava da se takve stvari rade“, rekao je Mušović.

Nakon što su novinari CIN-a saznali da ima stan i da je iznajmio kuću u izgradnji, Mušović je podnio zahtjev o ukidanju naknade za odvojeni život od augusta 2017. godine. Zahtjev je usvojen.

Amil Buljubašić od januara do marta 2017. godine nije imao ugovor o zakupu stana, ali je, iako na to nije imao pravo, primao naknadu. Za tri mjeseca isplaćene su mu 1.752 KM. (Foto: CIN)

Prazni stanovi na teret budžeta

U Domu naroda PFBiH sjede 54 delegatkinje i delegata iz deset kantonalnih skupština. Njih 48 su profesionalaci koji plaću primaju u ovoj instituciji, od čega 35 ima pravo i na naknadu za smještaj i odvojeni život od porodice. Uz to idu i troškovi u vrijednosti četiri povratne karte od Sarajeva do mjesta u kojem žive. To je tzv. vikend-prevoz.

Delegati iz Laburističke stranke iz Cazina i Velike Kladuše Mirvet Beganović i Rasim Kantarević mjesečno dobiju po 376 KM za prevoz. Iznajmili su isti stan u naselju Svrake blizu Sarajeva koji im građani plaćaju po 150 maraka. Ostatak od po 650 maraka ide njima u džep.

Oni su novinarima CIN-a rekli da u tom stanu nikada nisu bili i da umjesto toga plate noćenje u hotelu. Beganović je pokazao račun za smještaj u hotelu: „U tom stanu mi se ne isplati doći. Biti u hladnom stanu, prenoćiti i vratiti se u Kladušu?!“

Kantarević kaže da je stan daleko od Parlamenta i da je drugi bilo teško naći. Obojica zakup stana u kojem niko ne živi vide kao jedini način da ostvare pravo na naknadu za odvojeni život.

„Ja znam da je to nemoralno, ali sa druge strane, to je jedini način kojim je u ovom momentu zakonom omogućeno da Vi naplatite neke svoje troškove putovanja, dolaska i boravka“, objašnjava Kantarević.

Za dvije i po godine je Kantareviću i Beganoviću za prevoz i život u Sarajevu dato 55.704 KM.

Daliborka Milović kaže da živi u iznajmljenom dijelu kuće, iako komšinica koja već 11 godina živi u stanu iznad kaže da je nikada nije vidjela. (Foto: CIN)

Za delegata iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH iz Posušja Zdravka Bešlića Parlament plaća 200 maraka stan Rešada Kusturice u sarajevskom naselju Velešići. Novinari CIN-a su utvrdili da u stanu živi bivša Kusturicina supruga, a Bešlić najčešće plaća hotel.

„Spavao sam u hotelu jer je logično. Mi, uglavnom, delegati iz Kluba hrvatskoga naroda, dolje spavamo iz više razloga“, kaže Bešlić, objašnjavajući da mu je ispred hotela auto siguran od krađe.

Do sada je za zakup stana koji Bešlić ne koristi plaćeno 5.800 maraka, a njemu 17.732 marke naknade sa prevozom.

Novinari su Rešada Kusturicu pitali zašto izdaje stan u kojem živi njegova porodica, a on je odgovorio prijetnjom i psovkom: „Šta to Vas briga! (…) Još jednom to vidim! Ja sam Vas ganj’o, mrtva će glava pasti! P…. Vam materina, još jednom dođite na vrata! Ja imam pravo, imam ugovor, plaćam porez“.

Sa njim je Dom naroda PFBiH potpisao još jedan ugovor pa je od januara do aprila ove godine Kusturica dobijao još 150 maraka za smještaj delegata Socijaldemokratske partije (SDP) BiH iz Bugojna Nikole Simića. Ovaj put je Kusturica izdavao dio kuće u sarajevskom naselju Bjelave. Ni Simić nije koristio taj smještaj.

Oba delegata kažu da su do Kusturice došli na prijedlog nekoga iz Parlamenta FBiH, ali se ne sjećaju koga.

Simić je objasnio da mora dogovoriti što nižu cijenu kirije kako bi mu ostatak naknade mogao pokriti troškove hotela.

Izmir Hadžiavdić, sekretar Doma naroda PFBiH, kaže da administracija Doma naroda nema dovoljno zaposlenih koji bi provjeravali da li delegati koriste iznajmljene stanove. (Foto: CIN)

Pravo na plaćeni hotelski smještaj su do 2010. godine imali delegati koji nisu koristili službeni smještaj, a prebivalište im je udaljeno bilo više od 50 kilometara od Sarajeva. Ti troškovi su, kažu u Domu naroda PFBiH, bili ogromni. Zato je 2010. godine donesen Zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH koji ukida pravo na hotelski smještaj. Novi Zakon predviđa naknadu za odvojeni život samo za profesionalne delegate, a to su oni koji su izabrali da im poslodavac bude Federalni parlament. Drugi delegati koji plaću i naknade primaju u kantonalnim skupštinama imaju pravo samo na plaćeno gorivo po dolasku na sjednicu u Sarajevo. Nakon što je donesen ovaj zakon, Simić je prešao u profesionalce.

„Dva puta sam bio za govornicom da kažem: ljudi, natjerat ćete sve u profesionalce, ostavite tu mogućnost, ostavite da zastupnici mogu primati razliku plate i da mogu stanovati u hotelima. (…) Zar stvarno neko misli da sam ja jedini retardiran ili jedan od rijetkih retardiranih u Parlamentu pa da to ne uzimam“, objasnio je Simić.

Nakon što je u aprilu raskinut ugovor o najmu stana sa Kusturicom, Simić je do polovine jula 2017. godine bio bez ugovora. Uprkos tome Simić je nastavio redovno primati novac za odvojeni život, režije i prevoz kući. U maju i junu primio je 1.644 KM.

Damir Jukić je iznajmljeni stan ustupio svojoj stanodavki jer je, kako kaže, htio učiniti dobro djelo. (Foto: CIN)

Sekretar Doma naroda PFBiH Hadžiavdić kaže da se to nije smjelo događati jer je odvojeni život vezan za korištenje stana. „Moguće da je u nekim slučajevima napravljena takva greška, ali ćemo to svakako nastojati ispraviti i to se sigurno neće događati u budućnosti“, rekao je Hadžiavdić.

Kusturica je Simiću drugi stanodavac. Za dvije i po godine mandata Simiću i njegovim stanodavcima isplaćeno je 23.416 maraka.

Ni Simićev stranački kolega iz SDP-a Amil Buljubašić iz Tešnja prva tri mjeseca 2017. godine nije imao iznajmljen stan, ali je primao naknadu. Kada su ga novinari CIN-a pitali za to, on je rekao: „Vjerujte da ne mogu to pratiti. To na bankovnom računu, šta dođe, koja je razlika… Zaista, to je nekakva minorna razlika“. Prema podacima iz Parlamenta, Buljubašić je od januara 2017. godine za odvojeni život, troškove i prevoz dobivao po 584 marke svakog mjeseca.

Edim Fejzić ne zna gdje se nalazi stan koji je za njega plaćan 15 mjeseci. (Foto: CIN)

Ugovor za njegov smještaj je potpisan tek krajem marta 2017. godine za stan na Baščaršiji, uz zakup od 400 maraka. Tromjesečna kirija je tada stanodavcu isplaćena retroaktivno. Početkom maja Buljubašić je rekao da u ovom stanu još nije bio.

„Ovaj stan nisam koristio iz nekih objektivnih razloga. Koristio sam nekakav drugi stan“, rekao je Buljubašić.

Novinari su u stanu stanodavca Miralema Arnautovića zatekli njegovog sina koji kaže da u njemu živi sa porodicom i da to nije stan koji izdaju delegatu. Njegov otac je kasnije, u telefonskom razgovoru, tvrdio da je upravo to stan za koji Dom naroda PFBiH plaća zakup za Buljubašića.

„Obzirom da on tu nije stalno, ja nekad sina pošaljem tu, pa je sin bio tu, a ja djetetu to nisam ništa ni objašnjavao. Nisam se ni nadao da bi neko dolazio, da bi nešto to provjeravao“, objasnio je Arnautović.

Nikola Simić kaže da dogovara manju kiriju sa stanodavcem kako bi mu ostalo više novca od naknade. (Foto: CIN)

Kirija za sobu

Novinari CIN-a su tokom ovog istraživanja u 13 zakupljenih stanova zatekli porodice stanodavaca. U deset slučajeva delegati su rekli da po potrebi dolaze u te stanove. Među njima su i delegati Stranke demokratske akcije (SDA) iz Travnika i Bosanske Krupe Refik Poparić i Mehmed Mahmić te delegat HDZ-a BiH Tomislav Martinović iz Čitluka. Međutim, članovi porodica stanodavaca koje su novinari zatekli u tim stanovima su rekli da ne znaju ko su delegati i da oni ne žive sa njima.

Na pitanje novinara kako to da ga čovjek koji živi u stanu ne poznaje, delegat Martinović je rekao: „To je njegov problem!“

„Ja ne znam šta je Vama taj čovjek rekao, ja znam da živim tu“, na isto pitanje je odgovorio Mahmić.

Poparić nije znao objasniti kako ga čovjek koji živi u stanu nikada nije sreo.

Mirko Batinić, član HDZBiH iz Travnika, za stanodavca je izabrao svog prijatelja Zdenka Markovića. Novinari su u stanu zatekli Markovića koji tu živi sa porodicom. On je rekao da Batinić ima na raspolaganju sobu te da mu on nije ni htio naplaćivati boravak.

„On kaže: prijatelju, ne dajem ti ja, moram to u Parlamentu potpisati, Parlament mora dati. Je li tako? Pojest ćemo i popit ćemo, okrenut ćemo janje“, prepričava Marković svoj razgovor sa Batinićem prilikom dogovora o zakupu.

Prema informacijama iz Doma naroda PFBiH, niti jedan od ugovora sklopljenih sa stanodavcima ne odnosi se na dio stana ili sobu.

„Odluka kojom smo mi razradili zakonske odredbe govori o službenom stanu, ne govori o službenom dnevnom boravku ili službenoj kuhinji. (…) Takva odredba kroz jezičko tumačenje podrazumijeva da mi u Parlamentu Federacije želimo da taj delegat iznajmi stan, a ne neku sobicu“, rekao je sekretar Doma naroda PFBiH Hadžiavdić.

Nikola Simić nikada nije bio u iznajmljenoj kući u sarajevskom naselju Bjelave. Kad je u Sarajevu, on prespava u hotelu. (Foto: CIN)

Za delegatkinju iz Zenice Draženku Subašić, članicu Demokratske fronte (DF), Dom naroda PFBiH plaća 200 maraka za troiposoban stan u sarajevskom naselju Malta. Prema oglasima, cijene iznajmljivanja stanova iste površine u ovom kraju su duplo više. Svakog mjeseca Subašić ostaje razlika od 600 maraka. Stanodavka je njena prijateljica Nerma Šečić-Haračić. Novinari CIN-a su na adresi pronašli drugog podstanara. Kada su mu pokazali fotografiju delegatkinje, rekao je: „Nikad vidio ni čuo!“

Šečić-Haračić kaže da stan nije izdala čovjeku kojeg su novinari zatekli u njemu. „Ne. Ja imam samo jedan ugovor i to sa Draženkom Subašić za koji plaćam porez i neću više nikakav komentar tu dati“, rekla je Šečić-Haračić.

Subašić je rekla da ne zna ko je čovjek koji živi u stanu, jer ga je ona ustupila svojoj prijateljici.

„Ja sam dozvolila da ona tu bude“, rekla je Subašić.

Istraživanje je pokazalo da i u stanu koji je zakupljen za delegata iz Goražda Edima Fejzića, člana Stranke dijaspore BiH, žive drugi podstanari. Oni tvrde da su još krajem 2014. godine preko agencije za nekretnine iznajmili stan od vlasnice Šehzije Sinanović. Međutim, prema podacima iz Doma naroda PFBiH, Sinanović je od početka 2016. do kraja marta 2017. godine za 400 maraka mjesečno izdavala stan Fejziću.

Ona je rodica Fejzićevog prijatelja i stranačkog kolege Sejada Tatarina koji mu je pomogao da nađe stan. Tatarin je novinarima rekao da nije znao da ona već ima podstanare jer je nije ni pitao. „Meni je trebao kroz papire stan (…), jer Edim je rekao ja neću stanovati tu“, rekao je Tatarin.

Sa druge strane, Fejzić kaže da je znao da su podstanari bili u stanu prije zaključivanja ugovora, ali da je očekivao da će oni izaći za par mjeseci. Krajem marta 2017. godine ugovor o zakupu ovog stana je otkazan. Bez obzira na to, on je mjesečno primao 512 KM za život u Sarajevu. Krajem jula ove godine potpisan je novi ugovor o zakupu stana za Fejzića.

U stanovima zakupljenim za Fuada Hadžimehmedovića iz Tuzle i Željka Mirkovića iz Bihaća, članove SBB-a i SDP-a, žive i njihova djeca koja studiraju u Sarajevu. Obojica tvrde da u stanovima sa djecom provode nekoliko dana sedmično. Hadžimehmedović kaže da Parlament ne plaća stan njegovoj kćerki, nego njemu.

„Ako ja iznajmim stan, pa može biti prazan, a da ja kažem kćerki da ide negdje drugo da živi? Ili šta?“, komentarisao je Hadžimehmedović.

„To je moja porodica. Ja živim ovdje. Ja da imam priliku, ja bih svoju suprugu doselio sa sobom. Imam na kraju krajeva na to pravo“, objasnio je Mirković.

Mile Marčeta i Admir Hadžipašić dijele smještaj na spratu kuće stanodavca Safeta Ovčine. U prizemlju živi njegova majka koja nije znala da je gornji sprat iznajmljen. Kaže da na tom spratu ima samo jedan krevet. (Foto: CIN)

Zakon ne poznaje zloupotrebe

Pravila korištenja naknada su određena Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH koji je donesen 2010. godine i Odlukom o utvrđivanju visine za odvojeni život od porodice, zakup stana za službene potrebe, troškove smještaja i naknadu troškova prevoza iz 2011. koju je donijela Administrativna komisija Doma naroda PFBiH.

Ovakva pravila su dala mogućnost delegatima da sami biraju stanove i iznose zakupnina koje će biti isplaćivane od naknada. Zapravo, omogućila su im da pronađu jeftine stanove u kojima neće boraviti kako bi im ostalo više novca od naknade. Najviša kirija može biti 400 maraka i Dom naroda PFBiH je plaća direktno stanodavcu. Od ostatka delegat plaća režije i troškove života u Sarajevu.

U januaru 2017. godine naknada je povećana sa 600 na 800 maraka.

„Što se tiče mene i mojih kolega, ma to je 200 maraka, to je ništa i zaboravi čovjek“, rekao je delegat iz Širokog Brijega Slobodan Tomić, član Narodne stranke Radom za boljitak. U prvoj polovini 2017. on je u prosjeku mjesečno zarađivao oko 4.300 KM.

Predsjedavajuća Doma naroda PFBiH i predsjednica Administrativne komisije Lidija Bradara kaže da je Komisija podigla visinu naknade jer je željela izjednačiti primanja delegata sa zastupnicima u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta.

„Ne možete diskriminirati svoje izaslanike, bez obzira kako to Vama izgledalo.“

Kakva je kvaliteta zraka u USK ne zna se jer nikakva mjerenja i analize  nisu vršene  još od 1992. godine. Kako bi se ispoštovala zakonska i regulativa koju nameće Evropska unija, Vlada USK je krenula u proceduru usvajanja Plana zaštite kvaliteta zraka Kantona 2017-2022. godina.

Nacrt je upućen u skupštinsku proceduru, a na njegovoj prezentaciji bit će prisutni konsultanti kako bi poslanicima dali dodatna pojašnjenja na sam dokument.