Uskoro će se navršiti deset godina kako je u požaru gorjela Kantonalna bolnica u Bihaću. Iako je prošlo toliko vremena, činjenica je da su se samo određeni odjeli renovirali, dok se u neke u proteklih deset godina nije ulagalo ništa. Zbog toga su uvjeti za rad ljekara i medicinara u Centru urgentne medicine izuzetno loši. No, to ih ne sprečava da svoj posao rade najbolje što mogu.
Ispucali plafoni, razbijene pločice i prostorije bez vrata samo su neki od prizora koje svakodnevno gledaju ljekari i medicinari na Centru urgentne medicine u Bihaću. Ovim prizorima na godišnjem nivou, uz pacijente i njihovu pratnju svjedoči i do 40.000 ljudi.
Utrka za 30 mjesta u Skupštini USK: Ko predvodi stranke i ko se ponovo vraća pred birače?
2
Sedić o požaru: Zahtjev za angažman helikoptera OSBiH odobren, konačna odluka zavisi od procjene zbog miniranog područja
3
Adnan Tulić o kritikama premijera zbog Plješevice: „Neki samo na filmu mogu gledati ono što je Ibrahim Dizdarić prošao“
“Zaista je sramota za jednu ustanovu da ogledalo kuće bude ovakva unutrašnjost kakva je trenutno kod nas. To uveliko utječe i na uslove rada i na raspoloženje medicinskog osoblja. Plafon se obrušava i posljednjih nekoliko potresa svaki put očekujemo kada će nekom od nas pasti na glavu”, govori Irma Arifović, načelnica Centra urgentne medicine u Bihaću.
Osim neuslovnih prostorija, na ovom odjelu suočavaju se i s nedostatkom radne snage.
“Ne znam na koji način i ko je prioritet pri odabiru medicinskog kadra, ali da objasnim u brojkama: na osam radnih mjesta u CUM-u, trenutno u smjeni rade tri tehničara. Na jednom mjestu gdje u toku dana prođe 70-80 ljudi rade dva ljekara po 24 sata”, ističe Arifović.
U upravi bolnice su, kažu, svjesni svih problema, no mogućnosti su im ograničene.
“Trenutno smo limitirani i sa sredstvima i nismo planirali rekonstrukciju provoditi u obimu koji je zatražen. Tražimo način na koji ćemo to izvesti i vjerujem da ćemo do kraja ove godine imati načelno rješenje kako da u potpunosti obnovimo Centar urgentne medicine”, kaže Ermin Goretić, direktor Kantonalne bolnice u Bihaću.
Uprkos lošim uslovima u kojima rade, zdravstveni radnici se trude svoj posao obaviti najbolje što mogu, a toga su svjesni i njihovi pacijenti:
“Došla sam, bila nekoliko dana, sve dobro prošlo za mene, nemam im šta reći.”
“Nešto treba dovesti u red. Recimo, prvo im treba uvesti uslove da mogu normalno raditi. To otpadanje pločica, zidova i sve to, pa 21. vijek je, treba li nešto da pričamo dalje.”
Prema riječima načelnice, ovi ljekari i medicinski tehničari su jedni drugima najveća podrška, uprkos tome što za ovaj odjel drugi često nemaju razumijevanja.
federalna.ba
