Na društvenim mrežama i na forumu grada Bihaća se mnogo razgovara o politici i potencijalnim kandidatima za gradonačelnika za naredne lokalne izbore. Neka od imena kandidata smo usvojili od naših čitatelja, a neka smo ostavili za “drugi krug”. Za ovaj put vam donosimo osam zvučnih imena sa političke scene kada je u pitanju Bihać. Neki od njih su već obnašali funkcije gradonačelnika/načelnika Bihaća.
Anketu smo kreirali na Facebook-u na grupi “BISCANI.NET” kako bismo održali virtualne izbore što transparentnije. Uslov za glasanje je da imate registriran profil na Facebooku. Također smo omogućili na anketi da možete više kandidata “zaokružiti”.
Molimo da izdvojite nekoliko sekundi i da glasate.
U Unsko -sanskom kantonu, trenutno je više od 3200 migranta i izbjeglica, o kojima se ne zna mnogo. Većina njih je bez dokumenata i uglavnom, ne žele ostati ovdje. Unsko-sanski kanton, zbog blizine granice, samo je mjesto više koje moraju preći na putu do evropskih zemalja. Do dolaska na cilj, njihov dom su četiri lokalna takozvana prihvatna kampa smještana uglavnom u predgrađima. Bila je to odluka vlasti, koja izaziva, ogorčenost mještana, posebno posljednjih dana
Krajem oktobra prošle godine, Jablanska i bihaćke okolne ulice u svoje okrilje primile su više od 2000 migranta, smještenih u prihvatnom centru „Bira“. Bila je to odluka i potez vlasti koji sada pet mjeseci kasnije izaziva ogročenost mještana.
Ibrahim Mureškić, živi u bihaćkom naselju Jablanska. Njegove prve komšije su migranti iz kampa Bira. Preko njegove zemlje, prečicom, svakodnevno prolaze nepoznati ljudi, prenosi RTV USK.
Nisu krivi migranti, ali smatraju, trpe građani. Mnogi od njih, trenutnu situaciju upoređuju sa 90-ima. Kuće im moraju uvijek biti zaključane, a djeca pod stalnim nadzorom. Nema više, slobodnog hoda ovim ulicama do školih klupa bez pratnje.
S jedne strane ulice ogorčeni građani, a s druge napaćeni migranti okupljeni na obližnjoj livadi. Provode dane na otvorenom, odlučni na prelazak granice jer mnogi ne žele ostati ovdje. Dok u tome ne uspiju, pojedinci iz njihovih redova ne mare za red i disciplicinu. Dolaze u sukob sa zakonom i posljednjih mjeseci, zadaju muke kako građanima tako i policiji koja u dnevnim smjenama ima i do 30-policajaca. Kontorlišu izlaze i ulaze u Unsko-sanski kanton, rješavanju migrantske sukobe, ali i sve češće izlaze na teren po prijavi građana.
Uglavnom su, iako čineći krivična djela, migranti, tražili sklonište, pokušali utoliti glad i adekvatno se odjenuti i obuti. Ipak, na desetine njih počinilo je teža krivična djela koja su, u većoj mjeri, uznemirila javnost. Veliki broj ih je deportovan iz USK, međutim, neki od njih, ubrzo potom su se vraćali.
Policijski službenici uspjevaju, barem za sada, odgovoriti zahtjevnim zadacima na terenu, ali i spriječiti masovni dolazak migranta u USK, kontrolišući njihov ulazak u Unsko-sanski kanton.
Nakon godinu i po borbe malena Dalal se vraća u Bihać kao pobjednik
Nasmijano lice i tople oči bihaćke lavice ujedinile su ljude iz cijele BiH i dijaspore u namjeri da joj pomognu od trenutka kada su njeni roditelji 2017. godine saznali da ima leukemiju. Liječenje su počeli na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu, a nastavili u Njemačkoj gdje joj je urađena transplantacija.
Dalal je zadržala široki osmijeh i dječiju razigranost uprkos tome što je imala devet ciklusa kemoterapije, 10 lumbalnih i koštanih punkcija, a krv joj je vađena mnogo puta. Nikada nije klonula duhom, a danas je konačno došao taj dan – pakovanje je počelo, Dalal kreće u svoj Bihać na najljepšoj Uni.
– “Dragi naši… Došao je trenutak koji smo svi željno iščekivali, naša Lavica se pakuje za polazak kući. Hvala dragom Bogu koji je spustio svoju milost, hvala doktorima i svima Vama divnim ljudima koji ste svaki dan naše borbe proživljavali zajedno sa našom Lavicom. Dalal nastavlja svoje liječenje, pred njom je još godina i pol kritičnog perioda, molimo dragog Boga da je čuva kao i svaki put do sad i da taj period prođe bez ikakvih komplikacija. Našoj Dalalici želimo sretan put i slijedeće javljanje je aBd od kuće u veselom okruženju familije. Dalal Vam šalje ljubav”, objavljeno je na Facebook stranici Za Dalal.
KEČALOVIĆ DAMIR, sin Seada i Ljubice Drakulić, rođen 07.11.1977.godine u Bihaću, JMB 0711977110002, stalno nastanjen u Bihaću ul. Do br. 12.
Kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca po presudi Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 054594 16 K 2 od 11.05.2016.g., pravosnažnoj 29.08.2016.g., zbog produženog krivičnog djela “Zloupotreba ovlasti u privrednom poslovanju” iz čl. 247. st. 2. u vezi sa st. 1 tačka d) i čl. 55. KZ F BiH, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 054594 16 Kž od 29.08.2016.g.
Naredba Općinskog suda Bihać za raspisivanje međunarodne potjernice broj: 17 0 K 054594 16 Iks od 25.03.2019.g.
Prije tri godine ponudili smo im integraciju, oni su odbili, jer oni ranije iftare, kaže glavni imam Said ef. Mujakić
U Stijeni kod Cazina sve je učestalija gradnja kuća koje podižu pripadnici tamošnje selefijske zajednice. Tragom pojedinih strahovanja u Krajini da u ovom paradžematu, navodno, niče nova Maoča, „Dnevni avaz“ posjetio je selo Stijena.
Sigurnosne službe
Islamska zajednica u BiH u februaru 2016. godine takozvanim nezavisnim paradžematima ponudila je integraciju, ili će, u protivnom, zabraniti njihov rad. U aprilu te godine saopćeno je da se sedam od 29 paradžemata pristalo staviti pod okrilje Islamske zajednice, a 22 su to odbila. Jedan od onih koji su odbili je i paradžemat Stijena kod Cazina.
Mještani tog i okolnih sela javno izražavaju zabrinutost, jer oko mesdžida niču nove kuće na zemljištu koje masovno kupuju pripadnici selefijskog pokreta. Put do njihovog mesdžida, centralnog objekta koji koriste za obavljanje namaza, još je makadamski.
Smješten je na manjem uzvišenju. Potražili smo prvo imama džemata Stijena Sulejmana ef. Hašića.
– Nemamo mi pravo o tome ništa govoriti, najbolje je da pozovete glavnog imama u Cazinu Saida ef. Mujakića – upućuje nas on.
Dok čekamo da se neko pojavi ispred mesdžida paradžemata u Stijeni, sa ef. Mujakićem razgovaramo telefonom.
– Mi tu ništa ne možemo. Prije tri godine ponudili smo im integraciju, oni su odbili. Tada sam im rekao da će ubuduće biti predmet sigurnosnih službi i države. Teško je razgovarati s tim ljudima – kaže ef. Mujakić.
On dodaje da su mještani Stijene pogotovo negodovali tokom ramazana, jer selefije po nekom svom satu označavaju termin iftara.
– I na to smo ukazivali, ali bez rezultata – kaže ef. Mujakić.
Pola sata prije termina za ikindija-namaz, koji je ustanovljen Takvimom, s razglasa se oglasio ezan. Nakon dvadeset minuta, iz mesdžida su izašli nekoliko djece i jedan muškarac. Djeca kažu da je to Bajro Kailjković.
Šta je problem
On i njegov brat glavni su u ovom paradžematu. Pristaje na razgovor, ali bez fotografiranja. Na pitanje pravi li se u Stijeni nova Maoča, odgovara:
– Što, zato što imamo brade? Nikoga ne diramo niti nas ko dira. Najbolje je da pričate s našim komšijama pa neka vam oni kažu. Ne vidim ništa sporno u tome da ljudi grade kuće.
On dalje ističe:
– Šta je problem? Može svako kupiti zemlju i na njoj graditi šta mu je volja. Ne znam zašto nekome smetamo. Mi smo obični ljudi, koji imaju svoju viziju puta u dženet. Imamo svoje viđenje i to je to. Ko kaže da se mi moramo ponašati i prakticirati onako kako reis kaže? Ne moramo. I još nešto, odavde niko nije otišao u Siriju. Mi smo spremni svoju državu braniti, uvijek.
Kailjković: Sklonili smo se
Na pitanje zašto su se odvojili od džemata, a džamija je svega 500 metara od njihovog mesdžida, Kailjković odgovara:
– Ovim ljudima smetalo je kako mi klanjamo i mi smo se sklonili. Našu kuću napravio je naš komšija, jer ga je otac istjerao zbog brade.
Komentar o svemu što se događa zatražili smo i od Sanela Zulića, predsjednika Mjesne zajednice Stijena.
– Nisam osoba koja bi to mogla komentirati. Mislim da mi nemamo nikakvih problema – kratko je odgovorio.
Do kraja sedmice bi trebao biti potpisan Protokol o ispunjavanju preostalih obaveza iz kolektivnog ugovora i prekidu štrajka između Ministarstva zdravstva i Sindikata ljekara i stomatologa Unsko-sanskog kantona.
Time bi štrajk ljekara bio zamrznut i od ponedjeljka bi trebali ordinirati sve pacijente.
Protokolom je dogovorena isplata razlike februarske plate do petka, a preostalih sukcesivno uz svaku narednu platu. Plata je ljekarima dodatno uvećana od novembra prošle godine, a nisu je mogli isplaćivati Kantonalna bolnica i Dom zdravlja u Bihaću i Opća bolnica u Sanskom Mostu zbog čega je Sindikat ljekara i stomatologa pokrenuo generalni štrajk, koji traje već četrdeset dana a tokom kojeg su u svim zdravstvenim ustanovama ordinirani samo hitni slučajevi.
Srđan Puhalo je prije nekoliko dana bio u Bihaću na promociji knjige ”Samo frontalno”, a pored toga bilo je i razgovora na temu ”Građanski aktivizam u BiH”.
Tokom svog boravka u Bihaću, Puhalo je na Twitteru napisao: Ako hoćete da vidite kako jedan grad izumire, dođite u Bihać.
Razgovarali smo sa Srđanom Puhalom o tome šta je tačno mislio pod tim što je napisao, ali i o svemu onome što je vidio u Bihaću za tih nekoliko dana koliko je bio tamo.
”Ono što me ponukalo da to napišem, naime, kažu da je u USK u posljednje dvije godine otišlo ljudi veličine jednog grada, a da je broj djece koja idu u školu katastrofalno opao. Bukvalno se taj broj prepolovio u nekim školama. To je bila neka moja ideja kada sam pisao o tome. Doslovno, grad nestaje, jer starci ostaju, mladi odlaze, a djeca se ne rađaju”, počinje Puhalo razgovor za Source.
Kao što je već poznato, Bihać se posljednju godinu bori sa migrantskom krizom, pa smo Puhala pitali šta misli i o tome, te kako mu stanje u Bihaću izgleda s te strane.
”Migranti nisu krivi što ljudi iz Bihaća odlaze. S druge strane, zamislite da imate 3000 migranata svaki dan i da svako potroši 10KM dnevno, to je milion maraka za mjesec. Oni su najjača privredna grana u Bihaću, to ne smijemo zaboraviti. Ti migranti će otići, velika većina njih i oni su najmanji problem dugoročno gledano za Bihać. Veći problem je što su ljudi iz Bihaća digli ruke od tog grada i odlaze u Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Njemačku. Ne možete nekoga drugog kriviti što je u školi bilo 1000 učenika, a sada ih je 500”, govori Puhalo.
A kada je razlog odlazaka u pitanju?!
”Bihać je uvijek bio naslonjen na Hrvatsku i nekako najbliži Austriji. Ljudi su išli, očevi, roditelji, ali su djeca ostajala. Išli su pa ulagali novac u Bihać, vraćali se, planirali da se vrate. Išli su oni što moraju, ili u jednom trenutku nešto im se nije svidjelo unutar ovog sistema, danas je to masovno i odlaze čitave porodice. A pored toga dosta ih je otišlo u Sarajevo ili neke druge gradove u BiH. Hajde ljudi otrijeznite se, pored svih problema, imate i problem da ljudi odlaze. To je vidljivo i golim okom kada dođete u Bihać, pa navečer prošetate, nema ljudi na ulicama”, kaže nam Srđan.
Kako je to slučaj sa Bihaćem i USK, tako ljudi odlaze i iz svih gradova u BiH, u manjem ili većem broju. Ali odlaze. Nekada možda možemo stvoriti sebi utisak da je to postao i trend, jer više ne odlaze samo oni koji su primorani. Da li su zapravo odlasci postali trend?!
”Pređena je ta psihološka barijera, ljudi mnogo lakše odlaze, nego što je to ranije bio slučaj. Uzroci tome su različiti. Imate zamor materijala, umorili su se ljudi od BiH. Na početku ideš zbog novca, da nađeš posao, to je nešto što smo imali ranije, ali sada odlaze i ljudi koji imaju dobra primanja, fine poslove i to objašnjavaju time da ne žele da im djeca žive ovdje. Ono što mi ne znamo je koliko ljudi odlazi. Pitajte poslodavce, sve teže dolaze do radnika, ne dobrih radnika, nego radnika općenito”
Srđan Puhalo smatra da su migranti zapravo najveća privredna grana u Bihaću, ma koliko to suludo zvučalo. Pored toga, naglasio je kako država i entitet ništa nisu uradili za USK i Bihać kako bi pomogli ovom dijelu države da se što lakše nosi sa novonastalom situacijom.
”Činjenica je da migranti stvaraju problem donekle, jer toliki broj ljudi na tako malom mjestu remeti svakodnevnicu bilo kojeg grada pa i Bihaća, jer činjenica je da se kulturološki razlikujemo, imamo drugačije poglede, ali isto tako činjenica je da će oni ostati jedan period i ići dalje. Još jedna stvar, Bihać je prepušten sam sebi, ali pogrešna adresa je da se krive migranti za to. Bihać je pokazao veliku, veliku humanost prema migrantima uz sve ono što su proživjeli posljednjih godinu dana. To niko nema pravo da im ospori, niti može. Ali kažem vam, to je vrh ledenog brijega. Klima je tamo takva da mnogo njih planira da ode. To je problem kojim se trebaju baviti domaći političari. Kako i na koji način motivisati ljude da ne idu, da ostanu i urade nešto. Kako da se vrati optimizam u čitav USK”, rekao je Srđan Puhalo za kraj razgovora za Source.
Nakon što je prije dva dana na facebook stranicu portala Biscani.net stigao apel za pomoć bračnom paru iz Bihaća, kao i uvijek u funkciji svih građana, naš portal je objavio pomenuti apel.
Nedugo nakon toga, bezuvjetnu pomoć je ponudio Sanel Hadžić iz Bihaća. Naime, u apelu koji je naš sugrađanin zatražio i kako je naglasio, radi se o hitnoj operaciji za koju mu je potrebna finansijska pomoć u iznosu od 10.000KM, a zauzvrat nudi dio kuće sa urednim papirima. Potencijalni donator koji živi i radi u Švedskoj, a nakon što je vidio apel za pomoć, odlučio je da on bude kap u moru koja će spasiti još jedan život. Nakon apela, Hadžić se ponudio da pomogne i to na način da će osigurati potrebna sredstva, ali zauzvrat neće uzeti ništa, tačnije kuća koja je ponuđena kao zalog da će novac biti vraćen.
Sinoć je bračni par (identitet porodice poznat redakciji) je kontaktirao svoga donatora i odustao od pomoći, pa je s tim u vezi naš portal i razgovarao sa porodicom.
Biscani.net od prvog trenutka je krio identitet porodice, baš onako kako su oni i tražili.
Kako je supruga izjavila danas za naš portal, njima je pomoć bila potrebna za operaciju kako bi pokušali postati sretni roditelji, a ne za “hitnu operaciju za spašavanjem život” kako smo jučer objavili. Kako je istakla, zahvalili su se Hadžiću na ponuđenoj pomoći, ali ga i obavijestili da će ipak odustati od finansijske pomoći. Razlog tome, kako je potvrdila za naš portal, je medijska pažnja koja je usmjerena na ovaj slučaj, iako portal Biscani net, koji je kao prvi medij objavio ove informacije, ni u jednom trenutku nije objavio identitet bračnog para. Štaviše, da je u pitanju ovakva operacija, otkriveno je tek kada su supružnici odlučili odustati od ove pomoći.
– “Veliko hvala Sanelu koji je htio pomoći, a i vama iz “Biscani.net” hvala što ste objavili naš anonimni apel za pomoć hitne operacije. Ali mi novac ne možemo prihvatiti već se prepustiti sudbini. Mnogo je bilo pozitivnih i negativnih komentara”, izjavila je porodica za portal Biscani.net
U nastavku je prethodno objavljena vijest, 26.03.2019.:
“Halalim 10.000 KM za liječenje sugrađanina”
Nedugo nakon što je na stranicu portala Biscani.net stigao apel za pomoć našem sugrađaninu, koji je ovom prilikom htio ostati anoniman, stigla je i ponuda za pomoć od Bišćanina Sanela Hadžića.
Naime, Sanel Hadžić je Bišćanin koji živi i radi u Švedskoj, a nakon što je vidio apel za pomoć, odlučio je da on bude kap u moru koja će spasiti još jedan život. Nakon apela, Hadžić se ponudio da pomogne i to na način da će osigurati potrebna sredstva, ali zauzvrat neće uzeti ništa, tačnije kuća koja je ponuđena kao zalog da će novac biti vraćen.
Podsjećamo, jučer u poslijepodnevnim satima na stranicu portala Biscani.net javio se sugrađanin kojem je potrebno 10 000KM za hitno liječenje, a koji zauzvrat nudi kuću da se osigura kao zalog da će novac biti vraćen.
“Želim novac halaliti”
– Razgovarao sam sa porodicom i jako mi je žao šta im se dešava. Ponudili su mi ugovor kod notara da njihova kuća bude zalog da će mi vratiti novac, ali ja to ne želim. Ja sam se se isključivo javio porodici da im pomognem i novac im halalim. To ću uraditi kako sam im i obećao. Da im Allah olakša i riješe zdravstveni problem čim prije”, izjavio je Sanel Hadžić za Biscani.net portal.
Ovom prilikom portal Biscani.net želi skrenuti pažnju na veoma human i lijep gest, ali i podsjetiti sve da je tako lahko biti čovjek. Iznos od 10 000KM je prava sitnica naspram onoga što skupljamo i što smo skupljali, jer, “ko uradi trun dobra, vidjet će ga.”
Trojica muškarca s područja Bužima vratili su se u BiH nakon što su protjerani iz Slovenije zbog “ugrožavanja sigurnosti države, javne sigurnosti i javnog reda”.
Riječ je o braći Selviru i Nelviru Durakoviću, te Selimu Ljubijankiću koji se dovode u vezu s Bilalom Bosnićem, osuđenim za vrbovanje boraca za rat u Siriji.
“Dnevni avaz” navodi, pozivajući se na izvore u policijskim agencijama, da su se oni dobrovoljno vratili u BiH iz Slovenije, gdje su imali stalni boravak i bili zaposleni kao vozači.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Slovenije saopćilo je u četvrtak, 21. marta, da je odredilo progon trojici državljana BiH koje zbog veza sa islamističkim krugovima smatra prijetnjom sigurnosti.
“U ovom trenutku možemo reći da je na prijedlog ljubljanske policije upravna jedinica Ljubljana otkazala pravo boravka trojici državljana BiH sa stalnim prebivalištem u Sloveniji zbog ugrožavanja sigurnosti države, javne bezbjednosti i javnoga reda”, navelo je Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Slovenska televizija “POP-TV” navela je da dokumenti policije i obavještajne agencije SOVA, koje posjeduju, pokazuju da će trojka biti protjerana iz države, jer je ustanovljeno da aktivno podržavaju vjerski inspirisan nasilni ekstremizam i terorizam, te da podržavaju upotrebu nasilja za postizanje političkih, vjerskih i ideoloških ciljeva.
