Prije dvadeset i četiri godine ubijen je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dr. Irfan Ljubijankić. Za ovaj zločin predpostavlja se da je kriva vojska takozvane Republike Srpske Krajine, koja je oborila helikopter u kojem se nalazio dr. Ljubijankić.

Irfan Ljubijankić rođen je 26. novembra 1952. godine u Bihaću. Osnovnu školu i gimnaziju završava u svom rodnom gradu, nakon čega odlazi na Univerzitet u Beograd, gdje je 1977. godine završio Medicinski fakultet. Specijalizirao je otorinolaringologiju i crevikofacijalnu hirurgiju. Zaposlio se u Bihaćkoj bolnici na Odjelu Uho, grlo, nos. Jedno vrijeme radio je u Libiji, kao doktor opće prakse. Pored toga što je doktor, Ljubijankić je bio i kompozitor klasične muzike, te političar i diplomata.

Na polju politike istakao se za vrijeme prvih višestranačkih izbora, kada je njegova politička opcija odnijela veliku pobjedu u Bihaću. U to vrijeme bio je predsjednik Okruga Bihać te stranke, a Ljubijankić je također obavljao funkciju predsjednika Glavnog odbora i bio je član Izvršnog odbora SDA. Također, Bišćane je pokrenuo na odbranu od agresije stvaranjem Patriotske lige, koja će kasnije prerasti u Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine. Odlukom Vlade 23. juna 1994. godine imenovan je za Ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine. Do postavljanja na ovu funkciju bio je doktor u Bihaću. Kao ministar aktivno je radio na promociji domovine, a u diplomatiji se zalagao za međunarodnu podršku Republici Bosni i Hercegovini. Dr. Ljubijankić je primjer osobe koji je odavao znakove veličine, kako u društvenom, tako i u političkom životu Bosne i Hercegovine. To je čovjek koji ni u politici ni u medicini nije odstupao od principa koji se naziva – humanost.

Do smrti dr. Ljubijankića došlo je kada je srpska vojska raketom oborila  helikopter u blizini Slunja. Tom prilikom smrtno su stradali i njegovi saputnici, zamjenik državnog ministra pravde Izet Muhamedagić, Mensur Šabulić savjetnik u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Zagrebu, Fadil Pekić, pripadnik MUP-a BiH i Ljubijankićev pratilac, te članovi posade Mirsad Dupanović, Mihail Maksumenko Grigorijevič i pilot Dudajev. O njihovoj tragičnoj smrti prva je izvijestila televizija „Knin“, koji su na mjestu pada helikoptera snimili prilog o „velikom uspjehu“ tzv. Vojske Republike Srpske krajine.

Ovaj zločin nikada nije do kraja rasvijetljen, niti je za isti iko odgovarao. U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine postoji predmet koji govori o ovom zločinu, međutim nikada niko nije pokrenuo konkretne radnje kojim bi se krivci za ovo zlodjelo doveli pred lice pravde.

Bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, nakon vijesti o pogibiji dr. Ljubijankića, između ostalog, rekla je: “Smrt Irfana Ljubijankića više je od tragedije.” Ljubijankić je svojim nesebičnim zalaganjem i kao hirurg i kao ministar bio graditelj Bosne i Hercegovine. Sanjao je o svojoj domovini kao slobodnoj i nezavisnoj, a to najbolje opisuju i njegove riječi: “Pošto je naš osnovni cilj opstati, mi našem narodu moramo izboriti slobodu, ali ne po svaku cijenu, što znači da cilj ne opravdava sva sredstva. Drugim riječima, to znači da trebamo uvijek misliti na osnovne moralne ljudske i etičke norme, ne vraćati zlo jer mi nismo zli ljudi, ne služiti se njihovim lošim metodama i uvijek imati na umu da sve što činimo to drugi gledaju. Ne možemo se mi danas ponašati kao zločinci, ne samo što mi to nećemo već i zato što nam to nije u genima. Naši preci su nam ostavili u amanet ljudstvo, poštenje i humanost. Tri najviše civilizacijske vrline, u njima je razum i snaga veća nego u maču. Zato ja danas u ovakvom na oko bezizlaznom stanju, u kakvom se momentalno nalazimo, vjerujem u budućnost Bosne i Hercegovine. Upravo zato što veliki dio našeg naroda u svojim genima nosi ove civilizacijske vrline i volju za slobodom.”

Ljubijankić je sa političke scene otišao kao vrlo mlad. Ipak, ostat će upamćen kao markantna ličnost novije bosanskohercegovačke historije, kao politička i ljudska legenda za primjer svim generacijama. Sahranjen je 8. juna 1995. godine u Bihaću. Posthumno je odlikovan ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. Danas, Kantonalna bolnica u Bihaću nosi njegovo ime.

Intelektualno.com / Alen Borić

Srednja Medicinska škola u Bihaću danas je, pored redovne nastave, upriličila Dane otvorenih vrata. Učenici bihaćkih osnovnih škola imali su mogućnost saznati nešto više o aktivnostima, ali i stručnim zvanjima koje ova škola obrazuje. Trend rasta broja upisanih učenika u ovu školu, kako doznajemo od rukovodstva, i dalje je evidentan, usprkos činjenici da je sve više građana koji odlaze iz naše zemlje, a time je i manje učenika

Bosna i Hercegovina, a posebno USK, i dalje bilježi rast odlaska mladih ljudi iz domovine.

Loša opća klima u zemlji, koja s godinama raste, razlog je zašto mladi ljudi traže svjetliju budućnost u zemljama zapadne Europe, a kako se saznalo da bi početkom 2020. godine u Njemačkoj trebao stupiti na snagu zakon koji će olakšati zapošljavanje stručne radne snage, posebno medicinskog osoblja, među učenicima i studentima medicine se o ovoj temi itekako polemiše.

Medicinska škola u Bihaću kao jedna od najmasovnijih u kontekstu broja učenika, pored MSŠ u Sanskom Mostu koja ima odjeljenje za stručno usavršavanje medicinara, jedina je ustanova spomenutom svrhom na području USK koja može dati diplomu za stručno zvanje koje ova škola obrazuje. Dok druge škole bilježe pad pri upisu, Medicinska škola Bihać, na drugoj strani zbog svega ranije navedenog, – nema te probleme.

Prije nekoliko godina Medicinska škola Bihać ukinula je vanredno školovanje, te je uveden program obrazovanja odraslih kojeg mogu upisati samo kandidati koji imaju najmanje osamnaest godina i to je u stvari prekvalifikacija. Ovaj program obrazovanja poštuje sva pravila prema praravilniku o obrazovanju odraslih po kojem škola mora da traje dvije i pol godine, a svršenici ovog programa u Bosni i Hercegovini i inostranstvu imaju apsolutno pravo aplicirati na poslove za koje su i dobili diplomu u ovoj ustanovi.

Vrijedi podsjetiti kako na području USK, postoje samo dvije Medicinske škole pod ingerencijom države, i to u Bihaću, te u Sanskom Mostu koja djeluje u sklopu Mješovite srednje škole. Prema podacima iz Ministarstva obrazovanja u Kantonu egzistiraju i tri privatne srednje medicinske škole. Dvije u Bihaću i jedna u Cazinu, a registriran je veći broj privatnih ustanova ili drugih fizičkih lica, koji se bave osposobljavanjem za njegovatelje, što znači da oni za obuku, koja traje od 6 do 10 mjeseci, ne stiču diplomu, već samo uvjerenje, piše RTV USK.

Svečana akademija povodom obilježavanja Dana Unsko-sanskog kanton

Danas je dostojanstveno obilježen 27. maj – Dan Unsko-sanskog kantona.

Unsko-sanski kanton ove godine navršio je 24 godina od konstituisanja. USK je formiran 1995. godine, kada je u opkoljenom Bihaću održana konstituirajuća sjednica Skupštine USK. Dan Kantona ujedno je i godišnjica pogibije državne delegacije predvođene dr. Irfanom Ljubijankićem, tadašnjim ministrom vanjskih poslova BiH, čiji je helikopter, po povratku iz okruženog bihaćkog okruga, oboren u reonu Slunjskih brda. 

Predstavnici Vlade i Skupštine USK odali su jučer počast poginulim članovima državne delagije, na mjestu pada helikoptera u Slunju. Danas je organizovan prijem za članove porodica te položeno cvijeće na spomen obilježja braniteljima BiH a večeras će u Bihaću biti održana svečana akademija.

U Centru “Duga”, gdje borave djeca koja su napuštena ili ostala bez roditelja, u mjestu Kulen Vakuf, nadomak Bihaća, tokom vikenda održana je 17. međunarodna likovna kolonija, a cilj tog događaja je pomoć ovim mališanima.

Od ove godine, kolonija nosi ime po Admiru Lješčaninu, bivšem direktoru i osnivaču centra, koji je preminuo prije dvije godine.

Na ovogodišnjoj likovnoj koloniji sudjelovalo je pedeset umjetnika iz zemalja regiona, ali i nekoliko evropskih država, a urađeno je stotinak umjetničkih slika.

Prikupljena djela se katalogiziraju, izlažu u umjetničkim galerijama širom svijeta i potom prodaju na aukcijama, a sav prihod tako ostvaren uplaćuje se na račun pomenutog centra.

Cilj je skrenuti pažnju javnosti na problematiku djece koja su privremeno ili trajno ostala bez roditeljske zaštite, te prikupiti finansijska sredstva za kvalitetniji rad Centra.

Vremenom je ova internacionalna likovna kolonija postala jedan od značajnijih kulturnih događaja ovog tipa u Bosni i Hercegovini, te svake godine okuplja renomirana imena iz svijeta umjetnosti.

Inače, idejni tvorac događaja je poznati bihaćki novinar i ekolog Boško Marjanović, a prva likovna kolonija održana je 2002. godine.

Prvobitno kolonija je imala lokalni karakter, na njoj su sudjelovali samo umjetnici sa prostora USK, da bi vremenom prerasla u respektabilan internacionalni kulturni događaj.

Kroz Centar “Duga” u proteklih 18 godina, koliko postoji ova ustanova, prošlo je preko 800 djece koja su ostala bez roditeljskog staranja, a trenutno u njoj boravi dvadeset mališana.

U Pritoci kod Bihaća, na magistralnom putu M5 jutros u 07:50 se desila saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovala tri vozila bh. registarskih oznaka.

Ženska osoba inicijala D.A. rođena 1971. godine u Bihaću koja je upravljala vozilom Peugeot, teško je povrijeđena, dok su druga dva vozača koja su upravljala vozilima Golf (Ć.N. rođen 1996. godine u Bihaću) i Škoda (Š.M. rođen 1974. godine u Bihaću) lakše povrijeđena.

Uzroci saobraćajne nesreće još uvijek nisu poznati jer uviđaj na licu mjesta još traje.

Uskinfo.ba

Zavod zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona potpisao je Ugovore sa ovdašnjim domovima zdravlja i bolnicama, te sa kliničkim centrima van Kantona, u koje se naši pacijenti šalju na dalje liječenje.

Procedura zaključivanja ugovora, kako smo već informisali javnost, ove godine je kasnila, zbog odugovlačnje u donošenju Financijskog plana Zavoda, koji je usvojen tek u martu. Ipak, neusvajanje plana Zavoda na vrijeme, manja je briga, u odnosu na one koje bi se mogle javiti u narednom periodu. Naime, sve je manje stanovnika u Kantonu, što utiče i na smanjenje broja osiguranika, a time i plan prihoda Zavoda
Nešto više od 107 miliona maraka iznosi ovogodišnji budžet Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona. Najveći dio usmjerava se za rad javnih zdravstvenih ustanova kojima je Zavod glavni izvor finansiranja. Iako Financijski plan predviđa povećanje prihoda u odnosu na prošlogodišnje, stanje na terenu, u prvim mjesecima, ne ide u prilog tome.

Trenutne financijske prilike ne idu na ruku očekivanjima zdravstvenih radnika o novom povećanju boda jer trenutni priliv sredstava u budžet Zavoda ne daje prostora za izradu rebalansa koji je bio najavljivan u slučaju da dođe do porasta prihoda. To je jasno dato do znanja i tokom pregovora sa Sindikatima, kazao nam je između ostalog u razgovoru Sanel Bajramović, v. d. direktora ZZO USK.

Kako smo imali priliku čuti u razgovoru sa našim sagovornikom, na pitanje zašto prihodi Zavoda padaju, odgovor treba tražiti u činjenici da Kanton gubi stanovnike a time i Zavod osiguranike. Ljudi napuštaju radna mjesta i odlaze u inostranstvo a upravo su doprinosi koji se izdvajaju iz njihovih plata, glavni izvori iz kojeg se finansira Zavod. Donekle su očekivanja da će biti više sredstava, najavljenim blagim povećanjem primanja uposlenih u ovoj godini.

Proteklih godina značajna financijska injekcija bile su doznake iz inostranstva, na osnovu primanja Krajišnika koji rade u inostranstvu. No i u ovom slučaju priliv novca je umanjen jer su u cjelosti doznačena sredstava koja su se po ovom osnovu ranije dugovala USK i sada se redovno izmiruju. U postojećim prilikama postalo je itekako važno da svaka marka ostane zdravstvu u kantonu.

Za sada ugovaranje Zavoda i zdravstvenih ustanova tiče se usluga koje su na nivou iz ranijih godina. Podsjetimo i to da se ove godine, zbog odugovlačenja usvajanja Financijskog plana Zavoda kasnilo sa potpisivanjem Ugovora sa zdravstvenim ustanovama. Posao je konačno završen odnosno zaključeni su Ugovori sa domovima zdravlja, Kantonalnom i općom bolnicom, Kliničkim centrima Sarajevo, Tuzla, Mostar, BH Centar za srce te lječilištima Gata i Fojnica, piše RTV USK.

Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, danas je u Bratuncu razgovarao sa humanitarcima iz Bihaća, koji ovih dana uručuju pakete pomoći povratnicima u pet podrinjskih opština.

Tradicionalnu humanitarnu akciju već jedanaestu godinu organizuje Planinarsko društvo “Horizont“ iz Bihaća, predvođeno predsjednikom Elvirom Musićem.

Kako je rečeno na sastanku, na kojem su, uz Musića prisustvovali i drugi učesnici akcije, osigurano je 200 prehrambenih i higijenskih paketa, u vrijednosti oko 40.000 maraka.

Paketi su podijeljeni povratnicima u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku, Milićima i Vlasenici.

U akciji prikupljanja sredstava za pakete su učestvovali i Medžlis Islamske zajednice Bihać, Udruženje Pomozi.ba i Vlada Unsko-sanskog kantona.

Na sastanku sa potpredsjednikom Salkićem se razgovaralo o radu “Horizonta“ i budućim projektima ovog društva koji se planiraju realizovati.

Delegacija Unsko-sanskog kantona, na čelu sa premijerom Mustafom Ružnićem, posjetila je danas mjesto pogibije dr. Irfana Ljubijankića, ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

U ranim jutarnjim satima 28. maja Ljubijankić je helikopterom krenuo prema Zagrebu, a s njim su bili njegov pratilac major Fadil Pekić, tadašnji savjetnik u Ambasadi BiH u Zagrebu Mensur Šabulić, zamjenik državnog ministra pravde Izet Muhamedagić te dva pilota porijeklom iz Ukrajine.

Ovim je helikopterom dopremana pomoć za opkoljeni Bihaćki okrug. Letjelica u kojoj su ministar vanjskih poslova BiH i njegovi saradnici putovali prema Zagrebu srušena je u rejonu Kremena, na okupiranom području Slunja, s položaja nekadašnje Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK).

O njihovoj tragičnoj smrti javnost su prvi obavijestili novinari tadašnje Televizije Knin koji su na mjestu pada helikoptera snimili prilog o još jednom “velikom uspjehu” pripadnika VRSK. Naknadno su oficiri VRSK nagrađeni za ovaj poduhvat. Ipak, u vezi sa Ljubijankićevom smrti i danas postoji niz kontroverzi.

Irfan Ljubijankić rođen je 1952. godine u Bihaću, a Medicinski fakultet završio je na Univerzitetu u Beogradu. Specijalizirao je otorinolaringologiju i cervikofacijalnu hirurgiju, a postdiplomske studije završio je u Zagrebu. Početkom rata izabran je za predsjednika Okruga Bihaća, a ministar vanjskih poslova BiH postao je odlukom Vlade u novembru 1993. godine. Na toj dužnosti je i poginuo 28. maja 1995. godine.

Tema druge epizode serijala AJB “Raspad industrije u BiH”, u produkciji Centra za razvoj medija i analize, je Agrokomerc.

Od bune do Babe. Od mjenica do dionica. Od nastanka do nestanka. Zašto je nastao Agrokomerc? Kako je zaustavljen egzodus Krajišnika koji su bježali od neimaštine i sankcija zbog Cazinske bune?

“Jer voda teče kuda Babo reče”, uzrečica je iz tog doba.

Babo je onaj koji je davao sigurnost. Ime mu je Fikret Abdić. Kreator je Agrokomerca, čuda prehrambene industrije, kompanije koja je zapošljavala 13.000 radnika.

A onda je izbio požar.

“To je bio razlog da Duško Zgonjanin u Agrokomerc pošalje UDBA-u”, kaže Brano Miljuš, saradnik Hamdije Pozderca.

“Tako je počela ‘Afera 87’”, složit će se gotovo svi sagovornici.

Babo u zatvoru

Meta su bili Pozderci. Radnicima su nuđene Miloševićeve slike, Babo je završio u zatvoru.

“Do toga nije trebalo doći”, reći će tri decenije kasnije tadašnji sudija Rifat Konjić.

Hamdija Pozderac je umro. Fikret Abdić se vratio u Agrokomerc.

“Bio sam predsjednik Radničkog savjeta kada smo Fikreta vratili u Agrokomerc”, kaže Mirsad Veladžić, kasnije veliki protivnik krajiškog Babe.

Fadil Bihorac je dugogodišnji radnik Agrokomerca. Danas je predsjednik Nadzornog odbora te kompanije.

“Sve je bilo dobro dok Fikret Abdić od farme nije pokušao napraviti državu.”

Tako je nastala autonomija. Vrijeme u kojem su hale Agrokomerca postale logori, vrijeme u kojem su radnici postali zatočenici, a Babo zločinac.

“Agrokomerc je pomagao agresora”, kaže Bihorac.

A onda je došla Armija BiH i vojska nezaposlenih. Od predratnih 13.000 radnika Agrokomerca, na poslu je ostalo njih 150. Imovina u inozemstvu je izgubljena, a ona u Krajini devastirana. Preduzećem formalno upravlja stečajni upravnik, iako stečaj nije pokrenut. Direktor rukovodi, a nije upisan u sudski registar. Sudovi su nad halama upisivali dvostruke vlasnike i hipoteke na osnovu dugova iz nekog drugog vremena. Direktore je u kancelarije uvodila policija, a odvodila SIPA.

“Nisam kriv”, reći će Mujo Milak, bivši direktor Agrokomerca, optužen za kriminal u ovoj firmi.

“Koliki je kriminal, trebalo ih je u zatvoru završiti na desetine”, kaže Rifat Dolić.

Pravosuđe je opet zakazalo. Agrokomerc je na izdisaju. Ili možda ne? Nakon petnaest godina pilići su se vratili u halu Elezovići.

Brojni sagovornici

U ovom filmu govore: Mujo Milak, bivši direktor Agrokomerca, Fadil Bihorac, član Nadzornog odbora Agrokomerca, Mersad Hamidović, direktor Agrokomerca, Ibrahim Mujić, optuženik iz “Mjenične afere” i saradnik Fikreta Abdića, Ramo Hirkić, ministar privrede u vrijeme takozvane autonomije, Rifat Konjić, sudija iz afere “Agrokomerc”, Esad Šabanagić, novinar iz Velike Kladuše, Zlatko Balić, radnik Agrokomerca, Branislav Tapušković, advokat Hakije Pozderca, Brano Miljuš, saradnik Hamdije Pozderca, Mirsad Veladžić, bivši guverner USK-a i bivši radnik Agrokomerca, Muhamed Škrgić, saradnik Fikreta Abdića i predstavnik dioničara, Zlatko Dizdarević Buco, akademski kipar iz Velike Kladuše i autor spomenika Muji Hrnjici, Borislav Pristojković, nekadašnji logoraš i radnik Agrokomerca, Zlatko Beganović, čuvar napuštenih hala, i Senad Avdagić, radnik Agrokomerca.

“Centar za razvoj medija i analize”, u čijem sastavu djeluje on-line magazin Žurnal. Magazin Žurnal poznat je po svom TV serijalu “Afera”, dokumentarnih filmova o korupciji u BiH. Svi radovi dostupni su na YouTube kanalu ZurnalInfo. Filmovi “Vladar iz podzemlja” i “Terma” su dobitnici nagrade EU za istraživačko novinarstvo.

Avdo Avdić rođen je 11.08.1981. godine u Tuzli.

Diplomirao na Odsjeku za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Prvi tekst objavio je u Jutarnjim novinama 2003. godine. Iste godine postao je dopisnik Oslobođenja iz Tuzlanskog kantona. U augustu 2005. godine dobio je treću nagradu za najboljeg dopisnika dnevnog lista Oslobođenje.

Ujesen 2006. godine prelazi na FTV, gdje postaje novinar Političkog magazina „60 minuta“. Društvo novinara BiH mu 2009. godine dodjeljuje nagradu za najbolje televizijsko istraživačko novinarstvo.

U maju 2012. godine imenovan je za urednika Informativnog programa FTV. Nakon što je razriješen, ujesen 2015. godine, postaje saradnik online magazina Žurnal, a kasnije i uposlenik Žunala. Koautor je priče o prodaji diploma u BiH, te autor priča o paravojnim formacijama u RS i djelovanju obavještajnih službi iz Hrvatske na teritoriji BiH.