Nakon spajanja Bosna-Sunca osiguranja Sarajevo i Zovko osiguranja Žepče, nastala je najveća osiguravajuća kuća u BiH.
Ova kuća bi već početka naredne godine trebala promijeniti naziv i zvati se Adriatic osiguranje, piše BiznisInfo. Iz BSO-a za naš portal nisu željeli komentarisati informacije o promjeni naziva.
– U toku je procedura upisa u registar, po okončanju bit ćete blagovremeno obaviješteni,kratko nam je rečeno iz BSO-a.
Bosna-Sunce osiguranje je 14. novembra kupilo Zovko osiguranje za 9 miliona maraka. Proces spajanja je okončan 15. decembra kada su održane Skupštine oba društva, na kojima je Zovko pripojen BSO-u.
Jadransko ulaganje d.d. Zagreb, kao jedan od dioničara BSO-a, uputilo je prije Skupštine zahtjev za promjenu imena društva. Inače, BSO je dio koncerna Agram, zajedno s Euroherc osiguranjem Sarajevo.
BSO je u prvih 11 mjeseci 2017. imalo iznos bruto premije od 46 miliona KM, po čemu je bilo na 4. poziciji, a Zovko osiguranje nešto više od 17 miliona i nalazilo se na 11. mjestu.
Njihova zajednička premija je iznosila 63 miliona, što je mnogo više od 52 miliona KM, koliko je iznosila premija Uniqa osiguranja koje je držalo lidersku poziciju.
Karate klub “Bihać” proteklog vikenda je nastupao na međunarodnom karate turniru u Austriji, AUSTRIAN KARATE CHAMPIONS CUP 2018. Učešće je uzelo oko 700 takmičara iz 130 klubova i 23 države.
Izuzetan rezultat ostvarili su takmičari Mahmutović Sara koja je u kategoriji kadetkinja -54 kg osvojila 1. mjesto i Čehić Ajdin koji je u kategoriji U21 +84 kg osvojio 1. mjesto.
Iz bihaćkog kluba su posebnu zahvalnost izrazili porodici Mujagić koja im je omogućila nastup na ovom prestižnom turniru u Austriji.
Članovi akademske zajednice u našoj zemlji u rijetkim slučajevima trpe sankcije i kazne nakon što budu prijavljeni za kršenje pravila lijepog ponašanja koja su im propisana etičkim kodeksima. Postupci utvrđivanja povrede kodeksa traju predugo, a skoro u svakom slučaju okrivljeni prođu nekažnjeno.
Etički kodeksi visokoškolskih ustanova u našoj zemlji sadrže moralna načela i načela profesionalne etike kojima se u svom javnom i profesionalnom djelovanju trebaju voditi nastavnici, naučnici, umjetnici i svi zaposlenici univerziteta i njihovih organizacionih jedinica.
Pojedini univerziteti u Bosni i Hercegovini već godinama imaju etičke kodekse, dok su neki tek u posljednjih godinu ili dvije formirali svoje pravilnike. Sve prijave kršenja kodeksa zaprimaju etički odbori, a etički savjeti tumače kodekse te usmjeravaju univerzitete na unapređenja etičkih standarda.
Mali broj prijava
Sudeći prema odgovorima koje smo dobili iz nekoliko univerziteta, članove akademske zajednice nerijetko prijavljuju zbog kršenja propisanih pravila ponašanja. Međutim, skoro svaki slučaj završi bez kazni i sankcija. Ovakva situacija najčešća je na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA) koji čini 25 fakulteta i akademija te pet instituta.
“Na 25 organizacionih jedinica u 2017., kao ni u proteklih pet godina, nije bilo sankcionisanja uposlenika zbog kršenja Etičkog kodeksa” kazali su nam iz Službe za odnose s javnošću UNSA.
Kako saznajemo, od 2013. do danas, jedan profesor s Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu prijavljen je zbog kršenja Etičkog kodeksa. Međutim, Etički odbor Elektrotehničkog fakulteta nakon provedenog postupka nije utvrdio da je u ovom slučaju postojalo kršenje Kodeksa.
Također, na sarajevskom Fakultetu islamskih nauka u proteklih pet godina zabilježena je jedna prijava, ali nijedna osoba nije sankcionisana zbog kršenja Etičkog kodeksa.
“Dva profesora Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu prijavljena su u 2016. zbog kršenja moralnih i profesionalnih načela. Etički komitet još nije dao svoje mišljenje u ova dva slučaja”, dodaju iz UNSA.
Na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u glavnom gradu BiH 2015. je evidentirana jedna prijava zbog narušavanja Etičkog kodeksa, ali nije bilo izrečenih sankcija.
Dok su članovi akademske zajednice u Sarajevu prolazili nekažnjeno, Univerzitet u Bihaću (UNBI) još nije donio odluku o kršenju Etičkog kodeksa u pet slučajeva, koliko je zaprimio prijava u protekle dvije godine.
“Etički komitet Univerziteta u Bihaću nije okončao postupke koji su pokrenuti radi utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa, odnosno u toku su postupci po žalbama”, kratko nam je odgovorio rektor UNBI-a Fadil Islamović.
Za razliku od Sarajeva i Bihaća, Univerzitet u Tuzli (UNTZ) kaznio je dosad dva zaposlenika, a izrečene su im lična opomena i dvije javne opomene koje još nisu pravosnažne. Inače, Etički komitet UNTZ-a u proteklih pet godina zaprimio je deset prijava kršenja Kodeksa nastavničke etikete od čega je samo u 2017. bilo šest prijava.
“Zaposlenik kojem je izrečena lična opomena učinio je povredu iz člana 4. Kodeksa, u kojem je navedeno da u ophođenju s kolegama, saradnicima i studentima treba biti ljubazan, korektan i tolerantan, pridržavajući se načela naučne istine i kritičnosti. Zaposlenik kojem je izrečena javna opomena učinio je povrede Kodeksa koje se tiču ugleda i dostojanstva Univerziteta, ophođenja s kolegama, saradnicima i studentima i obaveze nastavnika da dosljedno provodi načela Kodeksa u interesu ugleda Univerziteta, svog ugleda i dostojanstva, ugleda i dostojanstva studenata i svih ostalih osoba s kojima sarađuju te u interesu profesije i poslova koji obavlja”, kazala nam je Dževdeta Mujović-Mujkić, šefica kabineta rektora UNTZ-a.
Senat banjalučkog Univerziteta usvojio je Kodeks profesionalne etikete tek polovinom prošle godine. Do septembra 2017. registrovali su tri prijave kršenja Kodeksa, ali nije bilo sankcionisanja profesora, studenata ili drugih uposlenika UNIBL-a.
“Kodeks se primjenjuje u profesionalnom i javnom djelovanju svih članova akademske zajednice Univerziteta, i to nastavnog, naučnoistraživakog i umjetničkog osoblja, studenata i administrativnog osoblja Univerziteta. Načela Kodeksa primjenjuju se na odgovarajući način i na druge osobe koja nisu članovi akademske zajednice Univerziteta, ali učestvuju u radu i djelovanju Univerziteta, pod uslovom da se ponašanje i djelovanje tih lica može direktno povezati sa Univerzitetom”, pojasnili su nam iz UNIBL-a.
Studenti različitih mišljenja
Pitali smo i studente smatraju li da njihovi profesori poštuju Etički kodeks.
“Svi profesori s mog odsjeka s kojima sam imala priliku sarađivati poštuju pravila lijepog ponašanja, kako među kolegama, tako i sa studentima. Također, svi se oblače u skladu s pravilima”, kazala nam je Amina Šatrović, studentica Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
S njom se složio i njen kolega Arijan Jasika koji ističe da je Etički kodeks jasan većini profesora.
“Smatram da apsolutno poštuju pravila lijepog ponašanja i oblačenja. Postoji nekoliko izuzetaka koji imaju kompleks više vrijednosti. Iako poštuju pravila, uvijek daju studentima do znanja da su oni ipak autoritet”, dodao je Jasika.
Dok jedni nemaju nijednu optužbu protiv profesora, drugi studenti su nam se požalili na razne neugodne situacije na fakultetima. U želji da ostanu anonimni, vjerovatno u strahu da njihove izjave ne utječu na ocjene u indeksima, govore nam da je neljubaznost i isfrustriranost profesora veliki problem brojnih visokoškolskih ustanova. Ipak, sva koplja ne lome se na profesorima. Neprimjereno oblačenje studentica još jedan je problem na fakultetima.
Na kraju, samo se rijetki članovi akademske zajednice odluče prijaviti kršenje pravila. Mnogi ne znaju ni na koja vrata bi pokucali, a sudeći prema odgovorima iz bh. univerziteta, dugotrajne procedure sprečavaju ih da naprave bilo kakav korak i prijave kršenja etičkog kodeksa.
Zakon o zabrani pušenja u Federaciji BiH utvrđen je u formi nacrta, a njegovo usvajanje, sudeći prema posljednjim informacijama do kojih je došao „Avaz“, sačekat će još najmanje mjesec.
I dok je za mnoge ovakav zakon za svaku pohvalu, jer će njime biti zabranjeno pušenje na javnim mjestima, ugostitelji se sve glasnije bune.
Strah od otkaza
Kažu da je ovakav nacrt zakona najrigorozniji na svijetu, jer je riječ o potpunoj zabrani pušenja. Strahuju i da će provedba zakona smanjiti broj gostiju u kafićima te da će doći do velikog otpuštanja uposlenika iz ugostiteljskih objekata, što će povećati broj nezaposlenih.
Iz tog razloga oni su tražili da u zakon bude uvrštena klauzula koja predviđa da ugostitelji mogu birati hoće li njihov objekt biti pušački ili nepušački, a ako je riječ o prostor do 50 kvadrata, što je slučaj u Njemačkoj, Hrvatskoj i Austriji.
Predsjednik Udruženja hotelijera i restoratera BiH Amir Hadžić stava je da su u nacrt zakon trebale biti uvrštene njihove primjedbe.
Mnogo uposlenih
– Na svim javnim raspravama kojima smo prisustvovali tražili smo da nam predlagač zakona, Ministarstvo zdravstva FBiH, potvrdi da će naši prijedlozi biti uvršteni u prijedlog zakona koji treba biti sačinjen i koji bi trebao uvažiti sve rečeno i napisano tokom javnih rasprava. Stalno nam je odgovarano da će se svi prijedlozi razmotriti, ali, evo, ni 90 dana po okončanju javne rasprave nemamo nijednu informaciju o tome šta se od prijedloga i usvojilo – pojašnjava on.
Iz Udruženja podsjećaju da su u svakom trenutku spremni dodatno pojasniti svoje stavove i prijedloge predlagaču zakona te izražavaju nadu da će Ministarstvo zdravlja prihvatiti prijedloge industrije ugostiteljstva i turizma, koje u ovom trenutku broji više od 65.000 uposlenih.
Hadžić: Tražimo odgovore
Zakon usvojen jedino u Brčkom
Do sada je jedino skupština Distrikta Brčko završila procedure usvajanja novog zakona i nakon javne rasprave održane u Distriktu, usvojila zakon kojim se vlasnicima ugostiteljskih objekata do 50 kvadrata površine omogućava da se opredijele za to hoće li njihov objekt biti za pušače ili nepušače, što je u cijelosti u skladu s prijedlozima koje su ugostitelji i restorateri dali i za područje Federacije.
Menadžment Nacionalnog parka Una zajedno sa čelnim ljudima Grada Bihaća, Općine Bosanska Krupa i Vlade USK-a započeo je sa pripremama i promocijom ovogodišnjeg 46. izdanja Internacionalne Una regate koja će trajati od 25. do 28. jula 2018. godine na potezu Martin Brod – Bosanska Krupa.
Želeći upoznati javnost sa aktivnostima oko Una regate, čelni ljudi Grada Bihaća i Općine Bosanska Krupa, Nacionalnog parka Una i Vlade USK-a na današnjoj konferenciji za medije predstavili su dio aktivnosti i programa koji očekuje učesnike i posjetioce jedinstvenog turističkog brenda Unsko-sanskog kantona.
„Ove godine odlučili smo se za novi pristup promocije Una regate i nakon dva održana radna sastanka evo današnjom press konferencijom mi krećemo u promociju i pripreme za 46. Una regatu na kojoj i ove godine očekujemo preko 400 učesnika. Program će biti raspoređen kroz tri etape i biti će obogaćen kvalitetnim pratećim sadržajima i kulturno-zabavnim programom. Mnoge stvari još dogovaramo i pripremamo, ali sam uvjeren da će ovogodišnja Una regata dostojno predstaviti prirodne ljepote USK-a i biti lider turističke promocije ovog kraja „- kazao je Amarildo Mulić, direktor NP Una.
Podršku ovogodišnjoj Una regati dati će i Vlada USK-a, koja će prema riječima Ante Marjanovića, ispred Ministarstva privrede USK-a, podržati Una regatu kao manifestaciju koja obogaćuje turističku ponudu USK-a i njenih prirodnih ljepote, kulturnog i historijskog naslijeđa, ali dodaje Marjanović, i domaćinstvo i susretljivost stanovnika USK-a.
„NP Una kao organizator pokazao je jedan ozbiljan pristup pri organizaciji Una regate i stoga je Općina Bosanska Krupa podržala ovu manifestaciju i ove godine ćemo uraditi korak više u organizacijskom smislu i uz kvalitetan program u našem gradu možemo pokazati naše domaćinstvo i ispratiti naše goste i učesnike regate na posljednjoj etapi. Ovo je dobra manifestacija koja ima potencijal i za nas je bitna u promociji turističkih potencijala i za pohvalu je što smo ove godine krenuli vrlo rano u pripremama i to je garant da ćemo ove godine imati više turista nego li prošle „- kazao je Armin Halitović, načelnik Općine Bosanska Krupa.
Ističući da je Una regata za Grad Bihać jedna od strateških manifestacija i turistički brend koji promoviše rijeku Unu, bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić kazao je da će Grad Bihać i ove godine podržati organizaciju Una regate i biti jedan od promotora najbolje zabave na rijeci Uni.
„Mi ćemo ove godine od maja do oktobra napraviti jedan program koji će turistima ponuditi svakodnevna dešavanja i Una regata je kruna događaja tokom ljeta. Raduje činjenica što se i privatni sektor uključio u ovaj projekat i to govori da ćemo imati pozitivne ekonomske efekte za sve građane Bihaća. Na nama je da naše prirodne ljepote promovišemo u što boljem svijetlu i smatram da je Una regata u tom smislu najbolji promotor našeg grada“ – kazao je gradonačelnik Fazlić.
Želeći da otrgne od zaborava stari mahalski govor i običaje, bihaćki enigmata i pisac Dževad Harbaš odlučio je da, na osnovu sjećanja iz djetinjstva, ovjekovječi neke adete koji su specifični za područje Bihaća i Krajine. Priče se sastoje od događaja i dijaloga pisanih nekadašnjom krajiškom ikavicom. Knjiga je naišla na vrlo dobar prijem čitatelja u Krajini i šire, a sam autor je dobio niz pohvala za ideju očuvanja jednog specifičnog vremena.
“Obje knjige su sastavljene od priča i događaja iz nekadašnjeg zemana, dječije radosti i načina na koji su se djeca nekad igrala. Svaka moja priča je nostalgična i prati odrastanja i djetinjstvo iz vremena s kraja 1960-ih i početka 1970-ih. Knjige su napisane, onako, u etno stilu, sa nostalgijom i emocijama sa mnogo dijaloga. Dakle, u knjizi ima različitih tema i priča od fasunge, nekadašnjih borbi horoza, starog šporeta fijakera, suneta i bajrama do radničkih akcija pomoći onom ko gradi kuću. Želja mi je da ovom knjigom one malo starije generacije vratim u prošlost kad se malo imalo, a dobro živjelo, a mlađim naraštajima prikažem kako je izgledalo djetinjstvo bez interneta i pametnih telefona”, objašnjava Harbaš
Neke priče iz prve knjige “Priče iz naših avlija” doživjele su i radio-izdanje u okviru čega je autor gostovao u nekoliko emisija na lokalnim radiostanicama koje su nakon emitovanja sinhronizacije njegovih priča, nagrađivali slušaoce ovom knjigom.
“U okviru emisija postavljao sam neka pitanja vezana za običaje koji se spominju u ovim knjigama. Sjećam se, javila se jedna djevojčica, a ja sam je upitao šta je to fasunga, na što je ona zaćutala i onda odgovorila nakon mamine intervencije. Dakle, mlađe generacije ne znaju dosta tih termina i običaja koji su egzistirali sredinom prošlog stoljeća. Upravo je to i bio motiv pisanja ovih priča koje su zasnovane na istinitim događajima, od kojih sam većinu lično doživio, a neke sam napisao po sjećanju i na osnovu priča starijih”, priča Harbaš.
Kuću gradile komšije i prijatelji
Mnogo je ljepota i draži nekadašnjeg vakta u kojem nije bilo mržnje i zavisti, a ljudi su bili spremni priteći u pomoć bez interesa. Bilo se iskreno i srčano, kaže Harbaš i dodaje kako mu je tadašnji običaj gradnje kuće ostao u lijepom sjećanju, jer su očevi prijatelji došli da besplatno pomognu izgradnju njihove kuće.
“Moj otac je radio na željeznici, koja je u to vrijeme bila jaka firma. Imao je puno radnih kolega s kojima je imao jako dobre odnose. Inače u to vrijeme se gajilo neko poštenje i ljudskost bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost, za razliku od danas kada ljudi jedni drugima zavide čak i unutar jedne vjerske skupine, a kamoli između pripadnika različitih vjera. Ljudi su uzimali godišnje odmore da jedni drugima pomognu u izgradnji kuće, a bilo je puno teže graditi nego danas, od toga da je bilo teško dobiti kredit za materijal do toga da se sve ručno radilo. Danas je taj proces uveliko olakšan, pa ipak nemamo takve solidarnosti kakva je u to vrijeme vladala”, pojašnjava Harbaš.
Brklja i kina
Krajišnici su imali posebne običaje povodom svadbe, koji su se nažalost izgubili i nestali. Harbaš te običaje kroz svoje priče iz avlija pokušava oživjeti i nanovo aktualizirati. Upravo je to razlog zbog kojeg su njegove dvije knjige avlijskih priča naišle na veliko zanimanje bihaćke publike.
“Kina je bio običaj koji je vezan za svadbu. Trajala je i po nekoliko dana, jer se čekalo da se iskupi sva rodbina koja je dolazila iz raznih krajeva. Na kinu se išlo zaprežnim kolima, a neki su putovali i po cijeli dan. Tom prilikom su se pripremali specijalni darovi, a mi djeca smo postavljali brklju. Kada bi mladoženja poveo mladu kroz njenu mahalu, dočekala bi ga skupina dječaka koji bi zapriječili prolaz drvenom trkljom koju su zvali brklja. Od tog naziva je nastalo ime današnjeg naselja koje se nalazi na ulazu u sami centar Bihaća. Četvrt grada poznatija po imenu Brklja, nekada je na ulazu imala drvenu rampu koja je služila za sprečavanje neželjenih osoba da uđu u grad. Ta rampa je bila otvarana pijačnim danom jednom u sedmici. Tada bi mještani iz okolnih naselja dolazili na gradsku pijacu i kupovali, prodavali ili razmjenjivali proizvode”, priča Harbaš.
Bajram se na ovim prostorima uvijek dočekivao svečano i dostojanstveno. Čak i kada se nije imalo, za takve prigode se ako treba i uzajmilo, priča Harbaš.
“Majka bi svakog Bajrama sašila novu odjeću. Ako ne bi imala novca, onda bi uzajmila, a trebalo je dati i onima koji taj dan pokucaju na vrata i zatraže bajramsku hediju. Danima su trajale te pripreme za bajrame. Sjećam se da bi majka pomela i očistila sve od dvorište i kuće, do odjeće i posuđa. Naspremalo bi se puno hrane, što je nas djecu radovalo jer bi to bila prilika da se šta lijepo pojede, što se inače ne bi jelo, od Bajrama do Bajrama. Gosti su dolazili, a otac odlazio njima. Žene su uglavnom bile u kućama i dočekivale. Mi, djeca smo se sastajali van mahale i jedni drugima pokazivali šta smo dobili na Bajram. Sjećam se da bismo prostrli jedno ćebe na koje bi sve to istresli i onda skupa jeli. Danas se bajrami dočekuju u nešto izmijenjenoj formi, ali ipak u određenoj mjeri identični onim nekadašnjim. Zahvaljujući vjeri, to su rijetki običaji koji su se uspjeli očuvati do dašanjih dana”, kaže Harbaš.
Ostaju samo sjećanja zapisana na listovima Harbašovih knjiga, da svjedoče jednom davnom vremenu i običajima kojih više nema. Ipak, rijetki od njih su ostali da prkose vremenu tehnologije u kojem djeca ne znaju šta je radost igranja i zabave, jer su dominanje, kozanje, šiša i ostale igre, samo obilježje sretnog djetinjstva generacija koje su odrastale bez tehnologije.
Dana 18.01.2018. godine, PS obratila se B.S.rođena 1966.godine, koja je prijavila da joj je nepoznata osoba te istoj strgao torbu sa ramena i udaljio se u nepoznatom pravcu.
Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „Teška krađa“ izvršena na naročito drzak način nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
Na području USK-a, javni red i mir u protekla 24 sata narušen je 4 puta a policijski službenici su intervenisali te protiv počinioca poduzeli zakonom predviđene mjere i radnje.
Bihać – 2 narušavanja-„ Prosjačenje“ „Izazivanje osjećaja ugroženosti drugog lica da će napasti na život i tijelo“
Cazin – 1 narušavanje- „ Naročito drsko ponašanje“
Velika Kladuša- 1 narušavanje „ Prosjačenje“
Dogodilo se i 5 saobraćajanih nezgoda u kojima su dva lica zadobila lake tjelesne povrede.
Bihać – 2 saobraćajne nezgode
Bosanski Petrovac- 2 saobraćajne nezgode (2 lica zadobila LTP)
Dok se kroz maglu i loše puteve provlačimo kako bismo stigli do dragulja Nacionalnog parka „Una“ kojem svi putevi vode – Štrbačkog buka, prolazimo kroz Orašac, čiji nas mještani pozdravljaju, naviknuti na nepoznata lica i turiste koji svakodnevno prolaze.
Stižemo do cilja, a tamo nas srdačno dočekuje Jasmin Smailagić, „unski rendžer“, Bišćanima poznatiji kao Šeki. Umjesto uobičajeno, on nas pozdravlja kroz smijeh: „Je li vam od Orašca po ure trebalo? Ovo je prirodna gimnastika“, opisujući tako loš put koji vodi do Štrbačkog buka. „Kažu da će napraviti, samo pitanje je kad“, kaže Šeki i dodaje:
– Ali, sve se to zaboravi kada se vidi ljepota Une, nema te slike koja ovo može objasniti i dočarati.
Svi oduševljeni
I zaista je tako. Štrbački buk, slap jedinstven u svojoj posebnosti, zasipa milijardama maglenih prozirnih iglica, a huk ulijeva strahopoštovanje prema ovom čudu na jedinstvenoj Uni. Najljepši je ovo dio Nacionalnog parka, potvrdit će mnogi, ali i najposjećeniji.
– Prošla turistička godina bolja je od svih prethodnih. Ljetos su bili turisti iz Emirata, Grčke, Španije, Argentine, Austrije, Njemačke, Italije i svih susjednih zemalja. Prezadovoljni smo i zimi. Iako je hladno, uvijek nekoga ima. Svi odlaze s osmijehom i, što nam je najvažnije, svi se vraćaju – zadovoljan je Smailagić.
Zatječemo tu Admira Imamovića, turističkog vodiča, s grupom iz Omana.
– Ovo se mora vidjeti. Nikakav opis tu ne pomaže. Svi smo oduševljeni, jednako ostavlja bez daha bio tu prvi ili deseti put. Savršeno je, i ljeti i zimi – govori Imamović.
Smailagić: Kada će popraviti put
On na Štrbački buk dolazi minimalno pet-šest puta godišnje. Svakoj grupi koju vodi Bihać je „tačka pod moranje“. Unom su zadivljeni svi, ma odakle dolazili.
Malo podalje, uzvodno u Martinbrodu netaknuta priroda, desetine slapova Une i kanjon Unca koji dopunjuje očuvano kulturno-historijsko i tradicijsko naslijeđe, sedam stoljeća star manastir građen unskom sedrom, mlinovi i bučnice – istinski su dragulji turističke ponude Nacionalnog parka „Una“.
Uređene šetnice
– Ljeti je ovdje blizu hiljadu i po turista dnevno. Dolaze sa svih strana svijeta. Međutim, ni ove zime nije pusto. Samo na Novu godinu i dan kasnije Unu je došlo vidjeti oko 500 turista. S obzirom na to da je hladno i nivo vode je viši nego ljeti, mi smo zaista zadovoljni – govori Amarildo Mulić, direktor NP „Una“.
Kako se i ekipa „Avaza“ uvjerila – netaknuta priroda, uređene šetnice i gastronomska ponuda zasnovana na domaćoj bosanskoj kuhinji, sadržaji su kojima i najprobirljiviji gosti definitivno ne mogu odoljeti.
Registar UNESCO-a
Smailagić nas ispraća s osmijehom, uz riječi: „Vidimo se mi uskoro. Ko jednom dođe, vrlo brzo se vraća. Neprocjenjivo je provesti jedan dan života ovdje.“
U tome je i odgovor zašto je podržana inicijativa da se Štrbački buk i slapovi u Martinbrodu upišu u registar svjetske prirodne baštine UNESCO-a.
– Inicijativa je podržana i najdalje za dvije godine, koliko inače traju procedure, to će i biti – optimističan je Anto Marjanović, predsjednik Nadzornog odbora NP „Una“.
Bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić razgovarao je danas sa Fatom Nadarević, predsjednicom Kantonalnog suda Bihać i predstavnicom Delegacije EU u Bosni i Hercegovini o aktuelnom projektu izgradnje nove zgrade Kantonalnog suda.
Radovi na izgradnji privode se kraju, a Gradska uprava Bihać kroz izdavanje neophodnih dozvola maksimalno je stojala na usluzi investitoru prilikom izgradnje zgrade, koja će kako ističe gradonačelnik Fazlić, omogućiti još bolje uslove za rad uposlenika suda.
„Nova zgrada zapravo je dodatna podrška radu pravosudnih organa u našoj zemlji i sretni smo što će naš grad dobiti jedan nov i moderan objekat koji će dodatno poboljšati uslove za rad uposlenika kantonalnog suda “- istakao je gradonačelnik Fazlić.
S obzirom da veliko interesovanje vlada kod humanih ljudi BiH i dijaspore povodom aktuelene humanitarne akcije za malog Bišćanina Alija Pivića, roditelji dječaka Hase i Mirela su se oglasili putem društvene mreže Facebook te poručili sljedeće:
Postovani,
nas Ali se vraca iz Zagreba danas u Bihac.Sto se tice nalaza vijesti su dobre,sve je idealno razvijeno za ugradnju umjetne puznice.Nazalost ima i druga strana a to je da moramo uplatiti novac unaprijed na racun bolnice da oni mogu nabaviti uredjaj te novac za troskove operacije.U ponedjeljak cemo imati predracun sa svim troskovima ugradnje i uredjaja.Uredjaj kosta sam oko. 20 000 eura,i sto je jos jako bitno rehabilitacija ne spada u ove troskove operacije tako da ce nam biti potreban puno veci iznos od 30 000 eura kao sto smo na pocetku rekli.Prvi nam je korak doci do ovih 30 000e do cega smo jos jako daleko jer smo skupili tek trecinu ovog iznosa pa vas zato molim sve da se ujedinimo i da ucinimo dobro djelo.Podrzite nase akcije te podrzite nas u iduci vikend na trgu gdje cemo imati stand na kojem cemo prodavati razne sitnice cijom kupnjom donirate novac za operaciju Alija.
