Krajina je u proteklih nekoliko mjeseci postalo utočište za migrante koji dolaze iz praktično svih dijelova Azije i Afrike. Ljudi koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu većinom nisu izbjeglice iz Sirije, a najviše je tu ekonomskih migranata.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić sutra će posjetiti Unsko-sanski kanton. Tema sastanka između ministra Mektića sa lokalnim i kantonalnim vlastima je rješavanje problem migranata u Krajini. Kako saznajemo, sabirni centar za sve izbjeglice bi trebao biti u Salakovcima u blizini Mostara. Naime, ministrica za ljudska prava i izbjeglice Semiha Borovac izjavila je da će na današnjoj sjednici Vijeća ministara to ministarstvo ponuditi da se vrata izbjegličkog centra u Salakovcu otvore za migrante, u prvom redu za porodice sa djecom i djecu bez roditeljskog staranja.

Dodala je da će ponuditi da se ovaj izbjeglički centar pretvori u privremeni centar za tražitelje azila, te dodala da je Salakovac spreman odmah primiti 296 osoba.

(Usn)

Danas je, u Bihaću, potpisan Ugovor između Univerziteta u Bihaću i Vlade Unsko-sanskog kantona kojim je definisana saradnja u procesu realizacije prijema 100 diplomanata u kantonalne organe državne službe kao lica na stručnom osposobljavanju. Ugovor su potpisali rektor UNBI Fadil Islamović i Šefik Veladžić, sekretar Vlade USK, u prisustvu Huseina Rošića, premijera Unsko-sanskog kantona.

Vlada Unsko-sanskog kantona je na 186. sjednici donijela Odluku o prijemu lica na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, u organima uprave na području Kantona.

Ovom Odlukom Vlada je utvrdila da će na stručno usavršavanje u kantonalne organe uprave i upravne organizacije biti primljeno 100 diplomanata, koji će biti raspoređeni u skladu sa stručnom spremom i iskazanim potrebama kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija.

Ovim ćemo omogućiti mladim ljudima da steknu radno iskustvo i stručno se usavršavaju, ističe premijer USK Husein Rošić.

– Ovo je druga od niza mjera koje realiziramo, sukladno usvojenoj Strategiji za mlade. Prva se odnosila na prijem asistentata na Univerzitet u Bihaću i proveli smo je u saradnji sa Federalnim zavodom za zapošljavanje. Sad ćemo primiti 100 pripravnika, kako bi im omogućili da steknu radno iskustvo. Imamo i najavu Federalnog ministarstva za pitanja boraca da će sufinansirati prijem 50 pripravnika iz kategorije boračkih populacija. Planirali smo sredstva u budžetu za ovaj program, a u međuvremenu svi kantonalni organi uprave i upravne organizacije su bili zaduženi da dostave podatke o potrebama za prijem osoba na stručno usavršavanje u ovoj godini. Nakon što Univerzitet formira listu kandidata proceduru prijema na stručno osposobljavanje i dostavi je Uredu Vlade pristupit ćemo procesu prijema, kaže premijer Rošić.

Rektor Univeziteta u Bihaću Fadil Islamović ističe da je ovo prvi projekat takve vrste te se nada pozitivnim iskustvima, kako bi proces kontinuirano tekao i po isteku godine dana, koliko je predviđeno da traje stručno usavršavanje zarad sticanja radnog iskustva u organima uprave.

– Uskoro ćemo objaviti javni poziv mladim ljudima, koji su diplomirali na Univerzitetu u Bihaću, koji su bez radnog iskustva i na evidenciji Službe za zapošljavanje da se jave svojim matičnim fakultetima i izraze interes za ovaj program. Tako će se formirati lista kandidata. Ukoliko budu iskazane potrebe za profilima koje UNBI ne školuje tada će se kandidatske liste formirati prema iskazanom interesu diplomanata drugih Univerziteta u BiH, kazao je rektor UNBI.

Povodom mubarek ramazana, koji nastupa večerašnjim zalaskom sunca, reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio je danas vjernicima ramazansku poruku koju prenosimo u cijelosti:

– U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvala Allahu Uzvišenom, Stvoritelju Milostivom.

Hvala Mu na blagodati vjere, mira i domovine.

Neka su mir i blagoslov Božiji nad svim vjerovjesnicima i nad Muhammedom, a.s., njegovom časnom porodicom i plemenitim sljedbenicima.

Braćo i sestre,

Pred nama je mjesec posta, pun praštanja i Božije milosti, našeg odricanja i darežljivosti. Sutra je prvi dan šehri ramazana. Ramazan zbog događaja koji su se u njemu desili zauzima istaknuto mjesto među mjesecima u našem kalendaru. U njemu je noć Lejletu-l-kadarska, kada je počela objava Časnog Kur’ana. U tom odabranom mjesecu zrake Božanskog svjetla u svom punom sjaju ogrijale su ljudsku dušu i srce, prosvijetlile ljudski razum i ukazale na puteve sreće i spasa.

Danas kada sve više ljudi progovara jezikom nepovjerenja, potrebni smo Riječi Božije koja nam pomaže da pogledamo i odbacimo koprenu koja nam se nameće, da u ljudima vidimo ono najbolje i da se s onima s kojima se ne slažemo okupimo oko zajedničke riječi. Zato, draga braćo i sestre, provedite ovaj mjesec uz posljednju Božiju objavu, uz njene poruke i pouke.

Ramazan je za muslimane ovih prostora bio mjesec Kur’ana. Naši dobri preci su u ramazanu vidjeli mjesec prilika. Bio je to mjesec u kojem su se posebno natjecali u dobru. Neka opet bude tako. Ponovo oživimo naše džemate i džamije, i stare vjere plamen u našim zajednicama. Ne pozivajmo druge u dobro riječima nego postupcima.

Ramazan je prilika za preporod naših duša, ali i naše zajednice. Posteći, mi postajemo svjesni vlastitih slabosti, nemoći i granica, ali i toga šta snagom svoje volje možemo postići. Pokažimo solidarnost prema onim slabijim u našim mahalama, našoj zajednici i društvu općenito. Posebno vas pozivam da preuzmemo zajedničku odgovornost za izbjeglice, migrante i žrtve trgovine ljudima kojih je ovih danas sve više u našim gradovima. Država treba ponuditi rješenja za ovo pitanje, a mi moramo pokazati ljudskost i solidarnost i pomoći prema svojim mogućnostima.

Braćo i sestre,

Svima vama u domovini i iseljeništvu želim sretne i blage ramazanske dane i da u njima zasluže Božiji oprost i milost.

Ramazan šerif mubarek olsun – stoji na kraju ramazanske poruke reisu-l-uleme Kavazovića.

Momci sa YouTube kanala “Crombat” odlučili su da isprobaju kvalitet nekadašnjih sljedovanja suvih obroka koje su dobijali vojnici u bivšoj Jugoslaviji.

A gdje bolje testirati tako nešto nego ispred ogromnog napuštenog podzemnog aerodroma Željava u Bihaću, na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Iznenadilo ih je što su mesni narezak, riba i pirinač nakon otvaranja konzervi i dalje dobro mirisali i što se za sve te godine nisu pokvarili.

Tridesetak godina stare konzerve nalazile su se u očuvanoj originalnoj kutiji, koju su u Jugoslovenskoj narodnoj armiji dobijali vojnici kao dnevno sljedovanje suvog obroka.

(RTS)

Autobuska stanica u Sarajevu. Peron broj 11. Sat prije ponoći. Oko 40 izbjeglica čeka autobus za Bihać. Cilj je Hrvatska, a onda neko bolje sutra. Ne žele vjerovati da dalje od bh. granice neće moći.

– Stani u red, polako – galami vozač autobusa, kidajući kupone od karata, dok ga očajni migranti blijedo gledaju, znajući da nešto nije uredu.

Cilj je Evropa

Krenuli smo iz Sarajeva. Visoko, Kakanj, Travnik, Donji Vakuf. Pauza od 15 minuta. Svi hrle u toalet i po vodu, žvake, internet na benzinskoj pumpi. Jedan mladić sam sjeda za šank. Prilazimo mu i upoznajemo se. Sirijac Semir je iz Alepa.

– Može kafa – pitamo ga, na što otužnim i blagim smiješkom odobrava.

Uz pomoć Google prevodioca i lošeg engleskog uspijevamo razgovarati.

– Moja mama i brat su poginuli. Da sam ostao, i ja bih bio mrtav do sada. Idem u Hrvatsku inšallah – govori 28-godišnji Sirijac.

Nudimo ga cigaretom, odbija i vadi kutiju „laki strajka” nudeći nam. Kaže da mu je dosadilo spavati po parkovima, da mu je dosadilo maltretiranje policije.

Nije oženjen. Na putu je sa tri svoja prijatelja.

– Držimo se zajedno. U Bosnu smo ušli iz Srbije. Nama je cilj Evropa. Vidjet ću kako ću dalje u Hrvatsku. Neki naši poznanici su prošli – govori Semir.

– Polazak – povika vozač.

Dolazak u zoru

Sat otkucava 3.30 sati. Iako je bila planirana još jedna pauza, vozači se smjenjuju i nastavljaju dalje bez pauze. U Bihać stižemo u 4.40 sati.

Neki odlaze odmah u napušteni Đački dom, gdje su smještena njihova braća po sudbini. Druga grupa odlazi u park, treća taksijem, a neki ostaju na autobuskoj stanici.

Od noćnog čuvara jednog lokala saznajemo da nije pametno u ta doba ići u njihovo improvizirano sklonište. Čekamo jutro.

Odmah s ulice potresne slike. Dječija graja, odrasli sjede u hladovini. Žene oko vatre, kuhaju čaj. Dan prije ih je na ručku bilo 250. Prilazi nam Hasib iz Afganistana.

– Možete li mi nabaviti mobilni telefon, moj je razbijen – upita nas.

Kada smo mu objasnili da smo novinarska ekipa, a ne humanitarci, slegnu ramenima.

– Da vam pokažem gdje spavamo – povede nas uz stepenice.

Uvjeti krajnje nehumani. Na betonu nedovršene zgrade prostrli spužve, ćebad, što imaju….

Hasibu u naručje trče sin i kćerkica. Grle i nas.

Stalno novi dolaze

Na drugoj strani ispred jednog šatora i beba od pet mjeseci.

– Za sada je dobro ovdje. Osjećamo se sigurno. Mada stalno novi ljudi dolaze, ja čekam da mi sestra ozdravi pa da idemo dalje – pojašnjava Hasib.

Od volontera Crvenog križa Bihać saznajemo da je već 27 registriranih izbjeglica oboljelo od šuge.

– Prijeti epidemija – tvrde oni.

Ostavljamo ih, a oni s pogledima punim čežnje molećivo gledaju za nama…

Fazlić: Šta ako nam dođu hiljade migranata?

Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, kazao je jučer za naš list da je situacija još pod kontrolom, ali je iskazao i veliku zabrinutost sve većim prilivom migranata.

– Šta ako ih dođu hiljade? Mi se s tim nećemo moći nositi. Gradska uprava nema snage, a Kanton po onoj narodnoj “selo gori, a baba se češlja”, njih ništa ne zanima. Mnogo je opasnosti, sigurnosnih, zdravstvenih. Bihać je turistički grad – kaže Fazlić.

Nova migrantska ruta je otvorena, a prema nekim procjenama tim putem prema BiH stiže oko 60 hiljada migranata. Ruta kojom migranti iz BiH idu u Hrvatsku je Sarajevo – Krajina. Trenutno je u Bihaću nekoliko stotina migranata, a predviđa se da će dolaskom toplijeg vremena ta brojka dostići i nekoliko desetina hiljada migranata u tranzitu.

Ekipa hrvatskog RTL-a trenutno je u prihvatnom centru za migrante u Bihaću u koji svaki dan stižu novi ljudi s autobusima. Centar je napravljen u napuštenom Đačkom domu.

Oko 300 migranata trenutno se nalazi ovdje, a mnogi stalno pokušavaju da pređu u Hrvatsku na zelenoj granici. Većinu ih vrate nazad.

Novi migranti pristižu svaki dan. Gradonačelnik Bihaća kaže da se grad sve teže nosi s velikim valom koji bi mogao postati sve jači. Ljudi su uglavnom iz Iraka i Sirije te Palestine. Bihać im daje ručak svaki dan, a Crveni križ medicinsku pomoć te deke i higijenske potrepštine. Prema najnovijim informacijama, među migrantima se pojavila i zarazna bolest, tačnije, svrab na koju je upozorena i ekipa RTL-a.

“Ono što mi možemo uraditi u ovom momentu je da onima koji uđu u BiH ponudimo određeni vid humanitarne zaštite. Ali, od skoro 2.900 registriranih koji su ušli u BiH, manje od njih 300 zatražilo je azil. U Delijašu imamo azilantski centar koji nije popunjen, a oni u Sarajevu, u gradu, prave šatore”, rekao je Mektić.

Kazao je kako će prijedložiti proširenje kapaciteta za prihvat i registraciju migranata, te da oni moraju poštivati odluke nadležnih organa ove države.

“Mi moramo znati da s Europskom unijom, s Briselom, Frontexom i svima drugima moramo tražiti rješenje kako bi na početku prekinuli ovu rutu. Ne možemo je prekidati mi ovdje u BiH. I pazite, moram da budem iskren, zemlje kroz koje ova ruta ide ne ponašaju se korektno. Neki samo okreću glavu od tog problema i čekaju da migranti slobodno, što brže, prođu kroz tu državu. A što će to negdje, nekome, na kraju doći kao problem njih ne brine i zato se to dešava onako kako se dešava”, naglasio je Mektić

Jasmin Musić, savjetnik premijera USK i Hazim Kapić, ministar zdravstva u Vladi Unsko-sanskog kantona obišli su danas improvizirani centar za prihvat migranata u zgradi bivšeg đačkog doma u Borićima u Bihaću, u pratnji predstavnika Crvenog križa koji pomaže u prihvatu migranata, Zavoda za javno zdravstvo USK i direktorice Doma zdravlja Bihać Anele Softić Kasumović.

– Stanje na terenu je pod kontrolom ali daleko je to od uvjeta koje čovjek zaslužuje. Crveni križ, Zavod za javno zdravstvo i Dom zdravlja svakodnevno komuniciraju i koordiniraju aktivnosti, kaže ministar Kapić.

Jasmin Musić, savjetnik premijera USK ističe da Unsko-sanski kanton, u rješavanju problema oko prihvata migranata na human način i daljeg postupanja treba pomoć države.

Premijer USK Husein Rošić, koji je zadužio predstavnike Vlade i zdravstvenih insitucija da prate stanje i poduzimaju mjere prevencije, kaže da očekuje uskoro sastanak sa državnim ministrom bezbjednosti kako bi razgovarali o mjerama rješavanja problema.

– Do tada lokalni i kantonalni nivo, ograničeni u ovlastima i budžetima, poduzima aktivnosti u okviru svojih mogućnosti, kako bi i humano postupali prema migrantima i držali situaciju pod kontrolom, kaže premijer USK.

Tokom dana ministar Kapić je posjetio i Veliku Kladušu gdje je sa direktorom Doma zdravlja Senadom Okanovicem obišao improvizirani kamp migranata, šatorsko naselje u centru grada.

Konstatovali su potrebu za unapređenjem mjera prevencije zaraznih bolesti,kao i o potrebi pojačane finansijske pomoći Domu zdravlja. I u Velikoj Kladuši ukazuju na mogućnost pojačavanja migrantskog vala te da trebaju pomoć međunarodnih institucija koje su usmjerene na pomaganje državama koje su suočene s migrantskim krizama.

Završen je treći dio državnog prvenstva u kickboxingu u najtežoj disciplini K1 style.

Učešće je uzeo i KBS FAVORIT BH iz Bihaća kojeg su predstavljali Ema Bajrić , Šejla Oraščanin , Ajla Vojić i Rasim Alunović i osvojili dva zlata i dva srebra, saznaje Biscani.net portal.

Ema Bajrić je odlično započela finalni meč međutim već u drugoj rundi je povreda skočnog zgloba koju vuče već nekoliko mjeseci bila odlučujuća da ne nastavljamo dalje i rizikujemo veću štetu.

Šejla je bila dominantna u finalu protiv takmičarke iz Konjica i jakim tempom prinudila je na predaju. Šejla je proglašena i za najbolju takmičarku na Državnom prvenstvu u disciplini K1.

Ajla je u finalu sudijskom odlukom 2: 1 pobjedila takmičarku iz Sarajeva i samim tim objedinila titule prvakinje BiH u tvrdim disciplinama.

Rasim je radio finale u seniorskoj konkurenciji “A” klase protiv iskusnog reprezentativca BiH Milana Babića iz Gacka.

Prema ocjeni mnogih stručnih lica u dvorani to je bio najbolji meč na prvenstvu a slavio je sedmorostruki prvak BiH Babić odlukom sudija 3:0.

Odlični nastupi Bišćana koji već u četvrtak očekuju nastup na svjetskom kupu u Mađarskoj.

Novo priznanje i za Emu Bajrić

Također u Gacku je održana i skupština kickboxing saveza BiH na kojoj je upriličena dodjela priznanja najboljim takmičarima za 2017. godinu, a naša Ema je dobila priznanje za najbolju juniorku u BiH.

Siromaštvo se oduvijek smatralo najbolnijom pošasti koja može zahvatiti jedno društvo. U BiH je sve više narodnih kuhinja koje svojim korisnicima osiguravaju obroke i koliko je moguće dostojan život. Sociolozi smatraju da se naša država nalazi na rubu egzistencije, a to su potvrdile i analize relevantnih institucija.

Hajrudin Šahić, predsjednik Humanitarne organizacije Merhamet, nam je rekao kako se u nešto više od 20 kuhinja širom zemlje godišnje pripremi više od tri miliona obroka za socijalno ugrožene kategorije stanovništva. Dodao je da se svakodnevno pripremi 8.000 obroka.

“S obzirom na tešku ekonomsku situaciju, Merhametu se u mnogim gradovima BiH svakodnevno prijavljuje veliki broj građana sa zahtjevom da postanu korisnici usluga javnih kuhinja. Merhamet se, kao i država, bori s teškom ekonomskom situacijom i sveopćom krizom. Nastojimo da, ako ništa drugo, zadržimo postojeći broj korisnika narodnih kuhinja, ali i da, uz ogromne napore, odgovorimo zahtjevima ugroženih građana. Uglavnom, iz Merhameta niko nikad nije otišao gladan”, kazao nam je Hajrudin Šahić.

Dodao je da Merhamet ima osam regionalnih odbora u BiH i da je najviše korisnika u onom u Tuzli koji svakodnevno u Narodnoj kuhinji Imaret pripremi blizu 2.500 obroka za ugrožene građane u Tuzlanskom kantonu.

U Narodnoj kuhinji Imaret u Tuzlanskom kantonu su istakli kako, osim u Tuzli, Narodne kuhinje postoje i u Lukavcu, Gračanici, Kalesiji, kao i 17 punktova na tim područjima. Finansijsku pomoć dobijaju od Vlade TK, Grada Tuzle i općinskih vlasti u kojima imaju narodne kuhinje, ali većinu prihoda ostvaruju zahvaljujući donacijama.

“Svakodnevno raste broj novih zahtjeva te tako godišnje vršimo reviziju korisnika i osobe koje nam ne donesu adekvatnu dokumentaciju mi smo primorani izbrisati iz članstva. Imamo zahtjev za otvaranje novih punktova na području različitih mjesnih zajednica, ali mi nemamo baš toliko uslova da bismo mogli sve to isfinansirati”, naveli su u Narodnoj kuhinji Imaret.

U Narodnoj kuhinji Merhamet u Zenici registrovano je 300 korisnika, a obroke dostavljaju u više općina na području Zeničko-dobojskog kantona. Osim u Zenici, postoje još dvije Narodne kuhinje u Kaknju i Brezi. Kao i većina narodnih kuhinja, finansiraju se uglavnom od donacija, a 13 posto sredstava osigurava Vlada ZDK.

“Povećava se broj korisnika narodnih kuhinja, ali isto tako i broj ljudi koji traže pomoć, a koji nisu naši korisnici. Često ih moramo odbiti jer zbog nedostatka finansijskih sredstava ne možemo im nažalost pomoći. Također smo primijetili da se dobna granica pomjerila i da više nije riječ o starijoj populaciji, sve više mladih traži pomoć”, naglasili su iz Narodne kuhinje Merhamet u Zenici.

Iz Crvenog križa BiH su istakli kako su od svog postojanja vodili brigu za socijalno najugroženije kategorije stanovništva. Dodali su da u strukturi Crvenog križa Federacije BiH trenutno rade dvije kuhinje i to jedna u Sarajevu, a druga u Mostaru u kojima se svakodnevno priprema obrok za 2.000 korisnika (Sarajevo blizu 1.500, a Mostar 500 korisnika).

“Crveni križ KS u Centralnoj kuhinji priprema 1.500 obroka dnevno i skroman broj paketa hrane za najugroženije građane Kantona Sarajevo. Hrana se vozilima distribuira na 19 punktova, u sedam općina. Obrocima iz kuhinja Crvenog križa BiH mogu se zadovoljiti potrebe za samo 60 posto građana koji ispunjavaju stroge kriterije. Korisnici su životno ovisni o pomoći kuhinja, jer svakodnevno dobiju toplu kuhanu hranu. Od značaja su društveno-odgovorne kompanije i pojedinci koji povremeno doniraju određene artikle ili finansijska sredstva”, rekli su nam u Crvenom križu BiH.

Narodna kuhinja Stari Grad u Sarajevu ima dovoljno hrane i redovno snabdijevaju svoje korisnike zahvaljujući brojnim donacijama i pomoći Kantonalne vlade. U glavnom gradu BiH osim ove postoji još pet narodnih kuhinja koje imaju ukupno 3.400 registrovanih korisnika.

Iz Narodne kuhinje Stari Grad su istakli kako ona trenutno ima 1.023 korisnika i da se taj broj ne razlikuje mnogo u odnosu na prethodnu godinu.

“Svoju misiju smo proširili i na periferne dijelove grada te svakodnevno vozimo obroke u Tarčin za 39 porodica. Riječ je o 150 stalnih članova što ukazuje na to da su te porodice mnogobrojne”, pojasnili su iz Narodne kuhinje “Stari Grad” Sarajevo.

Na području Republike Srpske otvoreno pet narodnih kuhinja

Prema podacima Crvenog krsta RS-a na području ovog entiteta postoji pet narodnih kuhinja, u Banjoj Luci (435 korisnika), Bijeljini (200 korisnika), Bileći (63 porodice), Vlasenici (50 korisnika) i Tesliću (50 korisnika).

“Potreba za otvaranjem narodnih kuhinja postoji i u drugim gradovima, međutim, nema dovoljno sredstava. Ukoliko se one otvore, onda uprave gradova moraju preuzeti obavezu da se svaki dan osiguraju obroci. Raste broj novih korisnika i nikada nikoga nismo odbili, a svake godine dobijemo blizu osam novih članova”, naveli su nam iz Crvenog krsta RS.

Iz prethodno navedenih podataka možemo zaključiti da narodne kuhinje na području Bosne i Hercegovine imaju najmanje 16.998 korisnika. Osobe koje koriste narodne kuhinje mogu se svrstati u ekstremno siromašne, jer nisu u stanju sebi i svojim bližnjim osigurati dnevne obroke.

U BiH trećina stanovništva živi na granici siromaštva

Sociolog Jusuf Žiga je pojasnio kako se siromaštvo definiše na nekoliko načina. Istakao je da postoje uobičajeni standardi, s koliko novca, odnosno dolara prema podacima Svjetske banke jedna osoba može raspolagati u toku dana da nije na granici siromaštva, ali i da to opet nije ujednačeno širom svijeta zbog različitih životnih standarda. Kao primjer naveo je da se osoba smatra ekstremno siromašnom ukoliko nema jedan ili dva dolara dnevno za zadovoljavanje minimalnih egzistencijalnih potreba.

“Naravno, postoje standardi i za neke podnošljivije kategorije siromašnih ljudi i onda se to preračunava na nekoliko načina. U našoj državi se to gleda kroz potrošačku korpu pa se izračuna koliko je sredstava u toku mjeseca potrebno po stanovniku da bi mogli kupiti minimalne potrebe vezane za hranu, piće i odijevanje”, kazao je sociolog Žiga.

Za BiH je rekao da je evidentno da barem trećina njenog stanovništva živi na granici siromaštva ili čak ispod njega i da to znači da se bez sumnje može ubrojati u siromašna društva.

“Postoji nekoliko razloga koji su doveli našu državu u siromaštvo. Ja neprestano govorim da bh. društvo raspolaže potentnim materijalnim resursima, što znači da bi se na ovim prostorima moglo prosperitetno i kvalitetno živjeti. Problem je u tome što se te moguće pozitivne komparativne životne prednosti ne koriste, počevši od toga da imamo nesređenu političku situaciju pa do ‘inat’ politika kako ih ja zovem, u kojima se samo zadovoljavaju vlastiti interesi, a potencijal svakog pojedinca umanjuje”, pojasnio je sociolog Jusuf Žiga.

U 2015. godini više od pola miliona stanovnika u BiH je živjelo ispod praga relativnog siromaštva

Agencija za statistiku BiH i Svjetska banka relativno stanovništvo definišu kao prihod domaćinstva ispod 60 posto prosječnog nacionalnog dohotka.

Agencija za statistiku BiH posljednju Anketu o potrošnji domaćinstva provela je 2015. godine na uzorku od 7.702 domaćinstva. Na teritoriji Federacije BiH anketirano je 60,3 posto domaćinstava, jedna trećina u Republici Srpskoj i skoro šest posto u Brčko distriktu.

Tako je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2015. godini stopa relativnog siromaštva bila niža u odnosu na 2011. godinu (16,9 posto naspram 17,9 posto). Ona je u ovom periodu bila manja u Republici Srpskoj, a veća u Brčko distriktu BiH dok je u Federaciji BiH stagnirala. Prosječna mjesečna potrošnja po domaćinstvu bila je u prosjeku za 149,85 KM manja u odnosu na 2011. godinu.

U 2015. godini više od 170.000 domaćinstava, tačnije, više od 500.000 stanovnika u našoj državi je živjelo ispod praga relativnog siromaštva.

“Mjesečni prag relativnog siromaštva za jednočlano domaćinstvo u BiH u 2015. godini bio je 389,26 KM. Prag siromaštva za dvočlano domaćinstvo bez djece bio je 583,89 KM mjesečno, a za četveročlano domaćinstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina bio je 817,45 KM mjesečno. U poređenju sa 2011. godinom, stopa relativnog siromaštva u BiH je u 2015. godini bila manja za jedan posto. Prag relativnog siromaštva je također smanjen za 27,14 KM mjesečno”, navedeno je u anketi.

Prema izvještaju CCI-a u BiH je zabilježen loš životni standard i spor ekonomski rast

Centri civilnih inicijativa su nedavno objavili izvještaj “Stanje nacije” koji se odnosi na provođenje i efekte reformi u BiH. Riječ je o sveobuhvatnom pregledu informacija o realizaciji mjera iz Reformske agende u oblastima poput javnih finansija, poslovne klime, tržišta rada, vladavine prava, socijalne politike i slično. Jedna od oblasti analize bilo je upravo siromaštvo te raspon plata i penzija u našoj državi.

“Tokom tri godine, tačnije, od početka provedbe Reformske agende, prosječna plata u oba entiteta porasla je za pet posto, što je dovoljan pokazatelj da životni standard raste usporeno. Ovakav porast plata nije dovoljan pogotovo ukoliko uzmemo u obzir da je i potrošačka korpa rasla za jedan posto te je i dalje gotovo dvostruko veća od prosječne plate. Prema zvaničnoj statistici, prosječna mjesečna isplaćena neto plata u Federaciji BiH iznosila je 852 KM, a u Republici Srpskoj 832 KM”, navedeno je u izvještaju.

Na Grafikonu 1. je prikazan odnos potrošačke korpe, prosječne plate i prosječne penzije u BiH gdje je primjetno da je u posljednje tri godine došlo do povećanja prosječnih plata, a stagniranja prosječnih penzija te da se s druge strane potrošačka korpa povećava za jedan posto.

“Njihov odnos nam pokazuje koliko je loš životni standard i koliko je slaba kupovna moć građana u BiH. Može se zaključiti da je potrebno skoro dvije prosječne neto plate ili četiri prosječne penzije da bi se priuštila jedna potrošačka korpa. Ovi poražavajući podaci također ukazuju i na nedovoljan ekonomski rast i razvoj. Ukoliko prosječne plate budu rasle tempom kao prethodne dvije godine, bit će potrebno više od 15 godina da jedna prosječna plata bude dovoljna za kupovinu potrošačke korpe, dok je po pitanu penzija apsurdno praviti ovakve procjene, jer će ovim tempom, proći više od 500 godina da penzija bude dovoljna za kupovinu potrošačke korpe”, pojašnjeno je u izvještaju.

Grafikon 2. pokazuje raspon penzija po kategorijama u Federaciji BiH, gdje je vidljivo da u posljednjih pet godina nema skoro nikakvih promjena, odnosno, pozitivnih pomaka. Nevjerovatno zvuči podatak da 98 posto penzionera živi i ima mjesečnu penziju 800 KM ili manje, dok dvije trećine, odnosno 66 posto penzionera preživljava sa samo 350 KM ili manje mjesečno.

“Slično kao u FBiH, u RS-u 99 posto penzionera prima penziju 800 KM ili manje, što podrazumijeva da takva osoba nema dovoljno prihoda ni za nabavku hrane, bezalkoholnih pića, troškova stanovanja i energije. Jednako je indikativno da više od tri četvrtine penzionera ima penziju nižu od 500 KM te da dva od tri penzionera, tj. 66 posto penzionera prima penziju nižu od 300 KM, čime je potpuno jasna socijalna slika društva. Vidljivo je da su kroz pet godina promjene minorne, zapravo da se, s obzirom na to da nema rasta penzija, obim siromaštva ne umanjuje prijavom novih penzionera”, zaključeno je u izvještaju.