Još traje humanitarna akcija Kantonalne bolnice (KB) „Dr. Irfan Ljubijankić“ u Bihaću za kupovinu transportnog inkubatora.

– Na račun je već uplaćeno dosta novca, ali, osim inkubatora, potrebno je kupiti i dodatnu opremu. Mnogo donatora javlja se i iz inozemstva – saznajemo iz Kantonalne bolnice u Bihaću.

Na Odjelu za ginekologiju i akušerstvo u ovoj bolnici godišnje se rodi više od 2.300 beba, a šest posto njih treba dodatnu njegu zbog infekcije ili preranog rođenja. Zato je neophodno njihovo liječenje u kliničkim centrima udaljenim stotine kilometara od bihaćke bolnice.

– U takvim slučajevima transportni inkubator će bitno doprinijeti sigurnosti u transportu novorođenčadi, odnosno smanjiti mogućnost dodatnog oštećenja mozga, koje može dovesti do trajnih posljedica po rast i razvoj djeteta – navedeno je u saopćenju KB „Dr. Ifran Ljubijankić“.

Samo prošle godine iz KB u Bihaću izmješteno je 20 beba, među njima devetero rođenih prije vremena. Bebe su do Sarajeva ili Banje Luke transportirane u krevetićima jer je stari transportni inkubator dotrajao.

Savremeni, potpuno opremljeni inkubator s respiratorom košta oko 100.000 KM. Takvi inkubatori osiguravaju respiratornu podršku tokom transporta, tako da dijete do kliničkog centra stiže u najboljim uvjetima.

Žiroračun za donacije

Svi koji žele podržati ovu humanitarnu akciju, mogu donirati sredstva uplatom na žiroračun: 161 035 000 318 0090 Udruženje – podružnica ginekologa i perinatologa USK Bihać, Svrha doznake – kupovina transportnog inkubatora.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Hrvatske završilo je stručni nadzor nad Centrom za socijalnu skrb u Puli, koji je bio zadužen za slučaj Denisa Pašića, dječaka iz Bihaća, koji je u maju prošle godine svirepo ubijen u Puli.

Podignuta optužnica

Mališana je zadavila i u more bacila njegova majka Kjara Pašić (Chiara, 32), državljanka Hrvatske, protiv koje je podignuta optužnica za ovaj monstruozni zločin. Uskoro joj počinje suđenje u Županijskom sudu u Puli.

Tamošnje Ministarstvo, potaknuto ubistvom nedužnog dječaka, stavilo je pod lupu pulski Centar za socijalnu skrb. Otkriveni su brojni propusti u radu ove ustanove, odnosno da socijalni radnici nisu poduzeli zakonom omogućene mjere kako bi se dječak zaštitio. Smijenjena je ravnateljica Sandra Milošević i u toku je imenovanje nove.

Među najvećim greškama bila je ta što Centar nije provjerio navode Rite Rojnić, Kjarine majke, koja je navodila da joj je kćerka psihički bolesna.

Suprug u zatvoru

Utvrđeno je i da su mjere za zaštitu dječaka poduzimane nepravovremeno. Iako im je Kjara ispričala kako se nalazi u teškoj situaciju te da je nezaposlena dok joj je suprug u zatvoru, Centar nije provjerio u kakvim je uvjetima živio ubijeni dječak.

Otvoreno je i pitanje što je sa 14-godišnjom Marijanom L., koja se, zajedno s Kjarom, našla na optuženičkoj klupi, jer joj je pomagala u zločinu. Maloljetnica je, inače, bila štićenica Doma za odgoj djece i mladeži Pula.

Dogovorile kako će ga ubiti

Kjara Pašić i Marijana L. su 23. maja prošle godine, zajedno i prema dogovoru, u stanu na adresi Akvilejski prilaz u Puli ugušile dječaka, a zatim su tijelo odnijele do obale mora bivše vojarne “Vallelunga” i tamo ga bacile u more. Državno odvjetništvo obustavilo je istragu protiv Ademija Burima (29), hrvatskog državljanina, koji je, također, hapšen zbog krivičnog djela neprijavljivanje počinjenog krivičnog djela.

U Kulturnom centru u Cazinu večeras je otvorena izložba fotografija autora Muje Begića pod nazivom “Kad je vrijeme stalo”, nakon čega je održana i promocija njegove nove knjige “Genocid u Sanskom Mostu”.

Izložba fotografija “Kad je vrijeme stalo” dio je naučno-istraživačkog projekta dokumentovanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava počinjenih na području Bosanske Krajine, a prikazuje satove i lične predmete pronađene u masovnim grobnicama uz žrtve. Izložba je zajednički projekt autora i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajeva, a do sada izložba je bila postavljena u Bihaću, Sarajevu, Zagrebu i Mostaru.

“Većinu fotografija zajednički smo uradili Edis Vojić i moja malenkost. Ono što je interesantno je činjenica da su skoro svi satovi koji se nalaze na ovim slikama stali baš u vrijeme kada su žrtve ubijene, a u čemu se krije i posebna simbolika. Upravo zbog toga smo željeli pokazati da, unatoč tome, vrijeme nije stalo i da pamtimo sve žrtve. Kažu da je čovjek mrtav tek onda kada ga više niko ne pamti. Mi sa ovom izložbom želimo pokazati da ne zaboravljamo žrtve i da im odajemo dužni pijetet”, rekao je Begić za Klix.ba.

Najveći broj fotografija nastao je iz masovne grobnice Tomašica, ali i drugih širom Bosanske Krajine. Izložba ostaje u Cazinu do 25. januara.

Nakon otvaranja izložbe, održana je promocija Begićeve osme knjige “Genocid u Sanskom Mostu”. Riječ je o naučnoistraživačkom radu koje predstavlja prvu sveobuhvatnu studiju o ratnim zločinima počinjenim u Sanskom Mostu.

Knjiga sadrži više od 850 stranica dokumenata poput policijskih i drugih izvještaja, medicinske i obdukcione nalaze, vještačenja, svjedočenja i mnogo relevantnih izvora koji će poslužiti budućim istraživačima, ali i mlađim naraštajima, koji trebaju da se upoznaju sa dešavanjima na ovim prostorima.

“Dokumentirao sam sve masovne i pojedinačne zločine i ubijanja, kao i sve masovne i pojedinačne grobnice. Navedeno je preko 720 žrtava imenom i prezimenom uz tačne metode i načine kako su ubijeni, nestali ili pokopani. Smatrao sam i da prostor Bosanske Krajine treba staviti u fokus kada su u pitanju stradanja, jer mislim da je na određeni način zapostavljen i da se vrlo malo zna o onom šta se ovdje dešavalo u odnosu na druge krajeve BiH. Ako znamo da je u Bosanskoj krajini tokom rata postojalo oko 150 logora kroz koje je prošlo blizu 100.000 Krajišnika, onda mislim da se argumentovano može govoriti o počinjenju genocida i na ovom prostoru”, rekao je autor.

Mujo Begić je šef područnog ureda za Bosansku Krajinu Instituta za traženje nestalih osoba BiH (ICMP), te stalni naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Do sada je napisao nekoliko referentnih djela na temu zločina protiv čovječnosti, a prije ove knjige objavio je fotomonografiju o najvećoj masovnoj masovnoj grobnici Bošnjaka i Hrvata Prijedora – Tomašici.

Promotori večerašnje knjige u Cazinu bili su historičari Nijazija Maslak, Bahrudin Beširević i Dino Dupanović, a moderator novinar i publicista Mirza Sadiković.

Dana 10.01.2018. se navršava 23.godina od pogibije našeg komandira rahmetli Jasmina Kulenovića – Havarije. Istog dana će se na mezarju Humci u 10 sati posjetiti mezar rahmetli Jasmina Kulenovic Havarije.

Jasmin Kulenović – Havarija rođen je 12.11.1957. godine u Bihaću, kao dobrovoljac se priključio u TO pri MZ Luke gdje je i živio, a poslije je teklo kao u filmu.

Prvi okršaj, prve akcije, prve bitke. Bio je običan borac sve do formiranja I brigade DO, tu je prošao sve faze od komandira odjeljenja, potom komandira čete, do zamjenika komadanta bataljona te na kraju komadant bataljona.

U jednoj od prvih većih akcija s početka rata dobio je nadimak HAVARIJA jer je na jednom zadatku u Maljevcu uništo jednu veliku neprijateljsku grupu.

Načinio je, rekoše prijatelji, veliku Havariju pa mu tadašnji pomoćnik za moral i komadant brigade gospodin Mujo Demirović dade taj slavni nadimak HAVARIJA. Nije to samo bio Jasminov nadimak, to je bilo ime i čete kojom je komandovao.

Bilo i ostalo, a od danas će svi ti hrabri momci nastaviti prenositi slavu tog hrabrog imena. Jasmin je nekoliko puta nagrađivan, a jedna od najdražih mu je bila dodjela priznanja ZLATNI LJILJAN 18.03.1994. kada je obavljao dužnost komadanta bataljona 501 b.b.

Koliko je puta nagrađivan, toliko puta je lakše i teško ranjavan. Morao je Jaso dalje u nove pobjede. Očekivali su ga novi zadaci i nove pobjede. Život je izgubio na velikokladuškom dijelu ratišta u području Podzvizda 10. januara 1995.godine.

Neka mu je veliki rahmet i hvala za sve što je učinio za naš narod i za našu BiH.

U nastavku priloga o tragediji u kojoj je 28. maja 1995. godine život izgubio nekadašnji ministar vanjskih poslova BiH dr. Irfan Ljubijankić i još šest ljudi, u dokumentarnom serijalu autorice Arijane Saračević-Helać, emitiranom na FTV-u 2012., pojašnjeni su motivi posljednjeg Ljubijankićevog dolaska u rodni Bihać.

Dizdarić: Ja sam živi svjedok da je imao torbu | General Dudaković: Nije mu poznato koliko je novca bilo | Supruga Minka Ljubijankić: Irfan je bio zabrinut | Dr. Ljubijankić u Skupštini USK: Posljednji dolazak u rodni Bihać

Veladžić: Prema njemu, priče su „stvar mašte”

Silajdžić: Tvrdi da je helikopter pogođen

Da je ozbiljno prihvatila poziv bavljenja ovim poslom govore i činjenice da redovno ulaže u svoju karijeru, a dokaz tome je i nedavno snimljena pjesma i video spot naziva “Provjereno moj”.

– “Muzika je moj cilj u životu od malih nogu. Pjevala sam uvijek po malo ali ne profesionalno sve do 2012. godine kada sam snimila svoju prvu pjesmu pod nazivom “Prestati neću”. Muzika je i dalje dio mog života, jer me za ovaj posao veže čista ljubav prema muzici. Do sada nisam mnogo pridavala pažnju reklamiranju i medijima iz više razloga. Prvi i najvažniji, posvetila sam se svojoj djeci i njihovom odgoju, a drugi razlog moja skromnost”, kazala je Izeta Kantarević.

U Kantonalnoj bolnici “Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću ne vrše se operacijski zahvati nad pacijentima zbog nedostatka anestetika, potvrđeno je za Klix.ba u ovoj ustanovi.

“Trenutno se vrše samo hitne operacije, dok su sve druge na čekanju zbog nedostatka anestetika”, kazala nam je Amelda Šehić, glasnogovornica bolnice, dodajući da u ovom momentu ne može davati više informacija.

Ona nam nije otkrila od kojeg datuma se operacije ne vrše, kao ni do kada bi trebalo potrajati ovo vanredno stanje.

Prošle sedmice Uprava bolnice je obavijestila javnost da je suočena i s problemom nedostatka transportnog inkubatora za bebe rođene prije vremena, što znatno otežava rad medicinskom osoblju ovog odjela. U nadi da će javnost prepoznati značaj nabavke transportnog inkubatora, organizirana je i humanitarna akcija. Uplatom sredstava na račun Udruženja Podružnica ginekologa i perinatologa USK, građani mogu donirati sredstva te na taj način omogućiti nabavku transportnog inkubatora.

Prema riječima Amelde Šehić, u međuvremenu su prikupljena sredstva za nabavku inkubatora, no akcija i dalje traje budući da je uz inkubator potrebna i brojna dodatna oprema.

Također, prije 20-ak dana onkološki pacijenti kantonalne bolnice u Bihaću bili su uskraćeni za usluge, nakon što je jedini onkolog na odjelu otišao na godišnji odmor, a nije na vrijeme pronađena njegova zamjena. Ipak, problem je riješen nakon što je doveden onkolog s UKC Tuzla.

Podsjećamo, poslovanje kantonalne bolnice u Bihaću već duži niz godina se odvija u otežanim uslovima zbog dugova koji iznose blizu 14 miliona KM, od čega 7 miliona prema dobavljačima, što za posljedicu ima otežanu isporuku lijekova, potrošnog materijala i usluga.

U cilju stvaranja uslova za izlazak iz teške finansijske situacije, Upravni odbor bolnice predložio je dugoročno kreditno zaduženje na iznos od 13 miliona KM, s rokom otplate kredita od 12 godina i procijenjenom kamatnom stopom do 6,5 posto, koji je odobrila Skupština USK krajem novembra prošle godine.