Ogorčeni što se ovo nije završilo prije okupili su se danas kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo dinamikom radova. Prozvali su i Gradsku upravu te Zavod za prostorno uredenje iz kojih su pokušali objasniti razloge sporosti završetka radova.

Unatoč kiši okupljeni stanovnici Viničke ulice svoje nezadovoljstvo danas su izrazili prema, po njihovom mišljenju, najodgovornijima za stanje u njihovoj ulici.

Dok je većina radova na drugim lokacijama završena ovdje se zbog nižeg nivoa slijevaju otpadne vode, a tokom ljeta i diže nesnosna prašina. Put kojim uz mještane svakodnevno prolazi i veliki broj školske djece, te uposlenici Pivovare, slabo je održavan te se vrlo rijetko nasipao kako bi se makar malo izravnao, tvrde mještani. Problem je eskalirao promjenom ugovora i izvoclača radova.

Uz pojašnjenje za kašnjenje iz Zavoda za prostorno uredenje pokušali su uvjeriti nezadovoljne mještane da će radovi svakako biti gotovi u ovoj godini bez obzira na vremenske uvjete.

Nakon završetka Viničke ulice biće okončan najveći dio posla u vraćanju bihaćkih ulica u prvobitno stanje, nakon radova na KFW projektu. Usput će se odraditi i manji radovi poput trotara i signalizacije.

Sada je najvažnije odraditi ono što direktno otežava svakodnevni život svih iz Viničke ulice koji su današnjim okupljanjem izrazili svoje nezadovoljstvo trogodišnjim čekanjem na kraj radova.

U školama na području USK-a, data je mogućnost da se učenici, odnosno roditelji opredijele prilikom upisa, u osnovne ili srednje škole, koji jezik da im piše u svjedočanstvu, odnosno đačkoj knjižici njihovog djeteta. Gimnazija Bihać ovakvu praksu slijedi dugi niz godina, kazao nam je direktor Jasmin Hodžić.

U Ministarstvu obrazovanja, nauke kulture i sporta USK-a su nam kazali da djeca imaju pravo na svoj jezik, u bilo kojoj školi koja je u okviru Ministarstva.

U Bosni i Hercegivini, uzimajući u obzir da su Bošnjaci većina, kada je u pitanju poštivanje drugih naroda i njihovih jezika je na nivou. To je osobina koja je oduvijek krasila bošnjački narod gdje poštuju drugo i drugačije. Međutim, kakva je situacija u manjem BH entitetu, ili nekim gradovima gdje su Bošnjaci manjina, znaju oni koji se bore za svoj jezik u svojoj zemlji.

Prema izvještajima MUP-a za period (28. oktobar – 03. novembar) na području Bihaća evidentirano je 5 krivičnih djela:

Dana 27.10.2017.godine, PS obratila se uposlenica kladionica koja je prijavila da je lice B.A.rođen 1995.godine bacio stolicu i koja je oštetila TV. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „Oštećenje tuđe stvari“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
Dana 28.10.2017.godine, PS obratila se uposlenica ugostiteljskog objekta koji se nalazi u sklopu marketa i motela a koja je prijavila nestanak novca iz kase ugostiteljskog objekta i iz kase motela, te oštećenja na vratima marketa. Operativnim radom na terenu, policijski službenici OKP PS Bihać došli su do saznanja da su počinioci ovog krivičnog djela A.S. rođen 1997.godine i B.M. rođen 1996.godine , protiv kojih će biti podnešen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu „ Teška krađa“.
Dana 28.10.2017.godine, PS obratila J.A.rođena 1962.godine koja je prijavila probleme sa svojim sinom J.S. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela “Nasilje u porodici“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
Dana 30.10.2017. godine PS obratila se G.A.rođena 1995.godine koja je prijavila da je zaprimila prijeteće poruke od strane lica S.A.rođen 1977.godine. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „Ugrožavanje sigurnosti“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
Dana 01.11.2017.godine PS obratila se I.E.rođena 1954.godine koja je prijavila da već duži vremenski period ima problema sa svojim unukom I.Z.rođen 1999.godine. Daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela „ Nasilje u porodici“ nastavljaju istražitelji OKP PS Bihać.
Broj zabilježenih slučajeva narušavanja javnog reda i mira za područje grada Bihaća je 7, okarakterizirani kao: „Vika, galama i naročito drsko ponašanje“, „Držanje opasne životinje bez nadzora vlasnika“, „Propuštanje dužnog staranja nad maloljetnim licem“, „Neovlašteno ili neopravdano zalaženje i zadržavanje u ograđenim dvorištima u svojini građana“, „ Fizički napad i Neprijavljivanje događaja policijskoj stanici te ne poduzimanje mjera i radnji na održavanju JRM-a“, „Fizički napad“ i „Pisanje grafita po zidovima, fasadama i na mjestima koja nisu za to predviđena“.

Rekordan broj saobraćajnih nezgoda u toku protekle sedmice dogodio se u Bihaću, kada poredimo sa ostalim gradovima/općinama. Prema izvještajima Ministarstva unutrašnjih poslova na području bihaća za period 28. oktobar – 03. novembar broj saobraćajnih nezgoda bio je 21, u kojima su 2 lica zadobila lakše tjelesne povrede.

Vlada FBiH je zadužila Federalno ministarstvo prometa i komunikacija i Federalno ministarstvo finansija da prilikom izrade prijedloga izmjena i dopuna Budžeta FBiH za 2017. godinu planiraju sredstva od 2.300.000 KM potrebnih za ovaj projekat.

Njegovim okončanjem bili bi stvoreni uslovi za uvođenje putničke linije Sarajevo – Bihać i to Talgo garniturom koja već sada dolazi do Banje Luke.

Bitka za grad trajala je od 2. do 4. novembra 1942., i nastavila se nastupnim maršem jedinica NOVJ-a protiv ostataka razbijenih jedinica i demoralisanih okolnih garnizona. Razbijen je ustaški 4. djelatni stajaći “sdrug” (brigada) i dijelovi 12. domobranske pješačke pukovnije.

Ovo je bila jedna od najvećih u dugom nizu pobjeda NOVJ-a nad snagama NDH koje su uzdrmale NDH i veoma ograničile domen važenja njenih ustanova.

Osvajanjem Bihaća povezana je slobodna teritorija u Bosanskoj Krajini i centralnoj Bosni sa slobodnom teritorijom u Dalmaciji, Lici, Kordunu i na Baniji. Tako je formirana neprekidna slobodna teritorija od Karlovca do Livna u kojoj su obrazovane mnoge vojne i civilne institucije, poznata kao Bihaćka republika ili Titoland (po Nijemcima).

Oslobođeni Bihać postao je vojno, političko i kulturno središte Narodnooslobodilačkog pokreta.

Važno je napomenuti, da je ukupna površina Bihaćke republike iznosila je oko 50.000 km2 te je kao takva bila veća nego današnja Belgija, Holandija ili Švicarska, i kao takva je činila najveću slobodnu teritoriju u Europi u Drugom svjetskom ratu.

Njena širina na pojedinim dijelovima varirala je od 40 do 70 km, dok je u dužini dosezala do 250 km. Partizani su na području Bihaća uspjeli ustanoviti vlastiti sistem civilne vlasti u formi narodnooslobodilačkih odbora, a do političkog ozvaničenja došlo je uspostavljanjem Antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).

Za petero osumnjičenih S. M., A. M., N. K., S. M. i O. G. Tužilaštvo nije ni tražilo pritvor budući da je nakon ispitivanja utvrđeno da su njihovi iskazi u potpunosti kompatibilni sa prikupljenim dokazima.

“Navedeni su opisujući okolnosti pod kojima se ovaj krivično-pravni događaj desio priznali činjenične navode iz naredbe o provođenju istrage, pa je slijedom takvog rezultata, a zbog svrsishodnosti vođenja dalje istrage, odlučeno da se ovih pet lica puste i da se prema istima ne određuju mjere zabrane, odnosno da se ne upućuje prijedlog za određivanje mjere pritvora”, istakli su iz Tužilaštva.

Za osumnjičene S. O., A. Š., A. R. i M. I. upućen je upućen prijedlog za određivanje mjere pritvora, odnosno mjere zabrane, a Kantonalni sud u Bihaću je nakon ročišta odredio pritvor samo za S. O., dok je za A. Š., A. R. i M. I. određena mjera zabrane komuniciranja sa saučesnicima i svjedocima.

Trenutno se traga za još jednim osumnjičenim A. O., no za sada nema podataka gdje se on nalazi.

Podsjećamo, u akciji pripadnika Federalne uprave policije (FUP) i MUP-a USK, a po naredbi Tužilaštva USK, deset osoba lišeno je slobode zbog sumnje na krivično djelo organizovanog kriminala. Među uhapšenima su uposlenici Zavoda zdravstvenog osiguranja USK, ljekari te predstavnici dvije firme koje se bave proizvodnjom ortopedskih pomagala u USK.

Prema nezvaničnim informacijama, vlasnici firmi koje se bave proizvodnjom ortopedskih pomagala, uz saradnju s ljekarima, a bez znanja pacijenata, izdavali su recepte i slali ih u Zavod zdravstvenog osiguranja, gdje su pečatirani. Nakon toga, ZZO je isplaćivao firmama zasad neutvrđeni iznos novca za ortopedska pomagala koja u konačnici nisu ni prodana, uz to još po višim cijenama za 20 posto.