Bitka za grad trajala je od 2. do 4. novembra 1942., i nastavila se nastupnim maršem jedinica NOVJ-a protiv ostataka razbijenih jedinica i demoralisanih okolnih garnizona. Razbijen je ustaški 4. djelatni stajaći “sdrug” (brigada) i dijelovi 12. domobranske pješačke pukovnije.

Ovo je bila jedna od najvećih u dugom nizu pobjeda NOVJ-a nad snagama NDH koje su uzdrmale NDH i veoma ograničile domen važenja njenih ustanova.

Osvajanjem Bihaća povezana je slobodna teritorija u Bosanskoj Krajini i centralnoj Bosni sa slobodnom teritorijom u Dalmaciji, Lici, Kordunu i na Baniji. Tako je formirana neprekidna slobodna teritorija od Karlovca do Livna u kojoj su obrazovane mnoge vojne i civilne institucije, poznata kao Bihaćka republika ili Titoland (po Nijemcima).

Oslobođeni Bihać postao je vojno, političko i kulturno središte Narodnooslobodilačkog pokreta.

Važno je napomenuti, da je ukupna površina Bihaćke republike iznosila je oko 50.000 km2 te je kao takva bila veća nego današnja Belgija, Holandija ili Švicarska, i kao takva je činila najveću slobodnu teritoriju u Europi u Drugom svjetskom ratu.

Njena širina na pojedinim dijelovima varirala je od 40 do 70 km, dok je u dužini dosezala do 250 km. Partizani su na području Bihaća uspjeli ustanoviti vlastiti sistem civilne vlasti u formi narodnooslobodilačkih odbora, a do političkog ozvaničenja došlo je uspostavljanjem Antifašističkoga vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).