Pregledom Audija, hrvatskih registarskih oznaka, kojim se državljanin hrvatske dovezao do prijelaza, pronađena je puška i deset metaka.

Prema nalogu tužioca Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona, predat je službenicima Ministarstva unutarnjih poslova R. Hrvatske kao i oružje, municija i odjeća s tragovima počinjenja krivičnog djela.

Kako ističu u Operativnom centru MUP-a Unsko-sanskog kantona, nakon verbalnog sukoba, nasilni suprug je fizički nasrnuo na svoju suprugu i nanio joj teške tjelesne povrede.

Nakon prijave, intervenisali su policajci koji su nasilnika lišili slobode i priveli u prostorije PS Bihać radi kriminalističke obrade. Povrijeđenoj F.F. prva pomoć je ukazana u hitnoj službi Doma zdravlja Bihać.

O događaju su obaviješteni dežurni kantonalni tužilac i Centar za socijalni rad Bihać, a uviđaj na licu mjesta obavili su pripadnici Odjela kriminalističke policije PS Bihać.

Nakon kompletiranja predmeta protiv nasilnika će biti podenesen izvještaj Kantonalnom tužilaštvu zbog krivičnog djela nasilje u porodici.

U čast Branislava Verišića 13. 08. 2017. godine održaće se 3. Memorijalna utrka ”Stazama Brane Verišića”. Utrka će startati u 10h ispred lovačkog doma u Bihaću, a njena dužina iznosi 12,5 kilometara.

Kotizacija za utrku se ne naplaćuje, a pravo učešća imaju svi aktivni trkači, rekreativci, šetači, biciklisti…

Brane se trčanjem aktivno bavio od 4. januara 1978. godine, a svoju prvu službenu trku istrčao je 18. oktobra 1981. u dužini 24,5 kilometara na Plitvičkim jezerima. Posljednja utrka bila je Bihać – Srebrenica ove godine.

Napisao je i knjigu posvećenu sportu kojim se bavio i iznimno ga volio.

Vlada Unsko-sanskog kantona na jučerašnjoj sjednici usvojila je Izvještaj o radu s financijskim poslovanjem Službe za zapošljavanje. Prema tom izvještaju u 2016-toj godini na evidenciji nezaposlenih zabilježeno je oko 2500 lica manje u odnosu na 2015-tu godinu. Stopa zaposlenosti je veća za 1,2 % i iznosi 16,73 %. Stopa nezaposlenosti manja je za 2,3 % u odnosu na 2015. i iznosi 56,98 %.

Krajem 2016. godine na evidenciji Službe registrirane su 44.192 nezaposlene osobe i bilježi tendenciju laganog pada u odnosu na 2015. godinu za 2408 lica. Najviše je zaposleno u Cazinu 219, te Bihaću 205 osoba. Kada je u pitanju kvalifikaciona struktura najviše je zaposleno KV radnika, 391, ili 42,2 % . Najviše radnika je zaposleno u ugostiteljstvu i trgovini. I pored velikog broja nezaposlenih interesantno je pomenuti da za potrebe tržišta nedostaje radne snage.

S evidencije Službe za zapošljavanje svakodnevno se briše i određeni broj lica. Brojni su razlozi za to, od nejavljanja na evidenciju, pa do odlaska u inostranstvo, kaže Jasmin Prošić, Služba za zapošljavanje USK.

Posljednji izvještaj Službe za zapošljavanje USK-a je za mjesec maj ove godine. Prema njemu ukupno brisanih s evidencije u izvještajnom periodu je 1686 lica, od čega 652 žene. U istom mjecu prijavilo se 943 novih lica koja traže zaposlenje.

Za početak nam reci nešto više o sebi?

Zovem se Haris Babić. Rođen sam 09.08.1993. godine u Bihaću, gdje sam završio osnovnu i srednju školu JU Gimnazija “Bihać” te Pedagoški fakultet, Odsjek tjelesni odgoj i sport, gdje sam bio i predsjednik Unije studenata Univerziteta u Bihaću. Trenutno sam aplicirao na Master studij u Tuzli na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport gdje se nadam da ću biti primljen, te tako nastaviti svoje daljnje obrazovanje kako bih usavršio svoje znanje i na taj način stručno pomogao razvoju sporta i sportske kulture na Unsko-sanskom kantonu. Što se tiče mog trenerskog iskustva, već duži niz godina sam trener u Univerzalnoj školi sporta “Una”, te sam tako stekao jako veliko iskustvo.

Od kada ste pokrenuli program obuke plivanja za mlade osobe i šta je bio glavni pokretački motiv?

Univerzalna škola sporta obuku plivanja za neplivače/plivače radi već 6 godina,a ja za naše članove od ovog ljeta nudim i individualne treninge, gdje sam i prvi trener za djecu takvog tipa u Bihaću. Moj rad možete pogledati na dolje navedenoj stranici:

https://www.facebook.com/Sportski.trener.za.djecu/?fref=ts

Kao glavni pokretački motiv je taj što više od 70% djece školskog uzrasta ne zna nikako plivati, a imamo najljepšu rijeku u BiH gdje djeca i odrasli ljeti idu na kupanje pa lako može doći do nesretnih slučajeva iz razloga sto djeca neznaju plivati.

Kako gledate na plivanje kao sport u BiH?

Nažalost, pored puno talenata koje ova država ima, jako malo se ulaže općenito u sport ,a pogotovo u plivanje gdje i sami možemo vidjeti da se ne pridaje velika pažnja tom sportu. Da se mene pita ja bih plivanje uveo kao predmet u školi. Mi nažalost nemamo niti gradskog bazena, što je žalosno, ali se nadam da ćemo u skorije vrijeme imati jer na podrućju USK postoje gradovi koji imaju i čak po 2 otvorena i jedan zatvoreni bazen.

Imate li uzora u životu?
Moj najveći uzor su moji roditelji, koji su me uputili na pravi put. Nažalosto, živimo u okruženju gdje je lako krenuti lošim putem međutim slušajući savjete svojih roditelja i čvrstog karaktera mogu reći da sam postigao velike rezultate. Imam velike ambicije i ogromnu želju za daljnjim uspjesima ne samo po pitanju mene,već i da svoje usjehe i znanje dijelim sa mlađim generacijama.

Koliko ti je studij pomogao da upotrijebiš stečeno znanje u praksi?

Što se tiče studija, ja sam već od Osnovne škole znao da ću studirati Kineziologiju. Tata mi je također bio učitelj, kao i sestra,a narodna kaže: „s koljeno na koljeno“. Iskreno se nadam da ću se poslije završetka Magisterija zaposliti u školi. Na fakultetu sam, mogu reći stekao jako puno znanja, kako teorijskog tako i praktičnog i ovim putem se zahvaljujem svim profesorima, asistentima na prenesenom znanju i savjetima koje prenosim na svoje mlađe naraštaje. Nadam se da ću biti primljen na Magisterij tako da bih se mogao još više usavršavati sto me samo potiče da napredujem jos više.

Mnogi tvrde da nema ljepšeg rada od rada sa djecom, da li je tako i kod tebe?

Ja vam mogu reći da je ovo najljepši posao na svijetu, za mene to nije rad vec ljubav prema sportu koju upotpunjuju aktivnosti sa djecom. Koliko god da mi je teško taj dan, kada sam sa djecom sve drugo zaboravim, osjećam se drugačije. Osmijeh ne skidam s lica, imam strpljenje prema djeci, pružam im maksimalnu pažnju, a i oni to sami vide, kao i njihovi roditelji koji me često i nesebično zatrpaju riječima hvale. Sa djecom treba znati i raditi, imati taj pedagoški pristup prema djeci, nije to baš lako kako se kaže, jer ipak smo mi odgovorni ako se djetetu nešto desi. Jednom prilikom tokom predavanja nam je profesor Naim Ćeles rekao:“svaki čas bez ozljede je uspješan cas“, upamtio sam dobro njegove riječi i one su uvijek tu kada radim sa djecom.

Možeš li nam ispričati neku zanimljivost s vaših treninga?

Svaki naš trening je na svoj način zanimljiv, a ovim putem ću spomenuti svoje mališane koji su me obradovali prošle godine 9. augusta kada mi je bio rođendan, neki od njih su mi poklonili crteže sa čestitkom i na taj način mi uljepšali dan. To sve govori koliko jedni druge volimo i cijenimo.

Koliko je sport bitan za život iz tvoje perspektive?

Ja sam mnogo puta kada god sam imao priliku apelirao na roditelje da upisuju svoju djecu u bilo koji sport, tako i ovim putem. Nije bitno o kojem je sportu riječ, bitno je da je dijete aktivno,a i sami roditelji trebaju da, ako već nemaju vremena od posla, izdvoje u sedmici 2 do 3 puta da se i sami rekreiraju, bilo to šetanje ili nešto drugo, bitno je da su u pokretu, jer znamo da živimo sjedeći život.

Govoriti o bavljenju sportom,a ne spomenuti zdravlje bilo bi suludo, tako da na prvom mjestu stavljam zdravlje, jer evo konkretno plivanje je sport gdje razvijamo cjelokupnu muskulaturu tijela, kardiovaskularni i respirarotni sistem,a onda onaj drugi društveni, gdje se djeca druže, stiču nova iskustva i nove prijatelje. Ne moraju roditelji brinuti da li mu je dijete na cesti, kafiću, kladionici i svim nedaćama koji im ovaj život pruža.

Imate li kakvu poruku za mlade ?

Da donesu ODLUKU u životu, jer donijeti odluku je jako bitno. Treba puno odricanja, a najviše vjere u sebe. Prije spavanja kada razmišljaju o toj odluci, i sve ideje što su „prošle“ kroz glavu, da se ne završi samo na tome već ujutro kada ustanu da odmah počnu raditi na tome i sve ono što su zamislili da pokušavaju sprovesti u djelo. Nikad ne trebaju odustajati, a pogotovo ne na prvoj prepreci, a prepreka će biti cijeli život

Da su Krajišnici poznati po svojoj gostorpimljivosti u svijetu svima je jasno. Mladi ljudi iz Krajine pored gostoprmiljivosti Krajišnicima dodaju novu crtu a radi se o PODUZETNOSTI.

Tako maldi par Haris Felić iz Bihaća i Maida Hadžalić iz Cazinu su otvorili prošle sedmice coffeeshop i u njemu prodaju CBD-Cannabis koji su sami uzgojili na svojoj plantaži od 5000 m2. U razgovoru s nama kažu da su čuli za taj medicinski canabis i informisali se o zakonskoj regulativi, biljkama i legalizaciji. Nakon toga dolaze na ideju da sami sade biljke cannabisa i otvoraju prvu webshop stranicu www.cbd-cartell.com.

Poslije otvorenja shvatili su da skoro 50% njihovih klijenata su ljudi koji traže alternativu za medikamente. Da li je to liječenje glavobolje pa do liječenja raka, svi traže CBD-Cannabis kako bi mogli izbjegavati skupe i štetne tablete. A svi znamo da su neke tablete, koje se troše štetne funkcijama jetre.

cafeshop
Ali naravno, dolazi nam i dosta klijenata koji bi malo da se opuste i odmore od napornog dana.

Ukoliko se pitate sta je CBD-Cannabidiol je substanca od Cannabis biljke koja djeluje na tijelo umirujuće. Pošto CBD nema psihoaktivnosti, ne računa se u opojna sredstva. Po zakonu u Austriji biljke canabisa su legalne dok ne prelaze 0,3 % THC-a. Mladi par u Coffeeshopu nudi gostima uz kafu i razna pića i CBD-Cannabis za konzumaciju dali žele u lokalu ili žele za ponjeti kući.

Uskoro planiraju da otvorie više Coffeeshop u drugim gradovima u Austriji. Nadamo se da će uskoro i u Bosni i Hercegovinu proširiti svoj posao.

Sav posao radi njih troje: bišćanin Haris Felic star 21. godinu, njegova djevojka cazinjanka Maida Hadzalic stara 19 g. i gastronomski partner Andreas Franz iz Austrije.

Želimo puno sreće i uspjeha.

Adnan Nezirov, popularni pjevač iz Bihaća, koji je muzičku slavu u našoj zemlji stekao nakon pobjede na Hayatovom muzičkom takmičenju „Zvijezda možeš biti Ti“, zbog odličnog vokala i epiteta vrsnog zabavljača čest je izbor za pjevača na svadbama širom BiH.

Javnosti je malo poznata činjenica da Adnan trenira fudbal, tačnije igra na poziciji golmana, a često ističe da mu je nogomet uz muziku jedna od velikih ljubavi, a talenta za sport mu, također, ne nedostaje.

No, taj podatak bio je poznat mladencima na jednoj velikoj svadbi u Bihaću, koji su pjevača sa kojim su
proslavili početak bračnog života odlučili obradovati i počastiti zaista jedinstvenim poklonom.
Mlada Amela Ćehić i mladoženja Džan Seferagić poklonili su Nezirovu original dres Asmira Begovića, golmana bh. reprezentacije. Pjevač je bio oduševljen i jako sretan tim znakom pažnje.

Na ovoj svadbi porodice Seferagić na kojoj je bilo 500 zvanica, Nezirov je dobijao izdašne bakšiše, a majka mladoženje Zinka „zakitila“ ga je sa hiljadu eura.

Od aprila ove godine, kad je počela sa radom apikomora Nuhanovića, u vlasništvu oca Husnije i sina Armina, bihaćku oazu zdravlja gdje su apiinhalacije besplatne, pohodilo je na stotine zadovoljnih korisnika. Jedan od njih je i Zijad Halilović, trener kik boksinga.

Za BH pčelar je ispričao kako se uz apikomore zaljubio u pčelarstvo te da na vlastitoj koži osjeća mnogobrojne zdravstvene blagodeti koje nudi ova bihaćka oaza zdravlja.

– Već duže vrijeme sam osjećao neke probleme vezano za sinuse i nakupljanje tog sekreta koji mi je poseban problem pričinjavao tokom sna. Čim sam saznao za apikomoru, odlazim na apiinhalacije. Poboljšanje osjećam odmah pa postajem redovni posjetilac. Apiinhalacije sam preporučio svim svojim poznanicima, rodbini, komšijama. Trenutno dovodim i svoje takmičare kako bi poboljšali plućni volumen i ojačali respiratorni sistem – priča Zijad.

– Zijad se uz apikomoru zaljubio u pčelarastvo. Kad smo vrcali med, on je došao da vidi kako se to radi, ostao je cijelo vrijeme sa nama. A u apikomori redovno čita BH pčelar, mi naime, tamo držimo sve primjerke časopisa. Inače, Zijad je u toku treninga morao koristiti i pumpice za alergijski bronhitis, ali, nakon apiinhalacija, trenira bez problema i ne koristi nikakve druge terapije – ispričali su ponosni vlasnici prvih komora zdravlja na području USK.

Prelijepi grad Bihać već mjesecima liči na veliko radilište i to najviše zbog realizacije KFW projekta – prečišćavanja kanalizacije, zbog kojeg je prekopana većina ulica. Detalji oko sumnjive potrošnje sredstava i povoljnog raskida ugovora bivšeg gradonačelnika i bivšeg izvođača radova predmet su prijave koju su Tužilaštvu podnijeli gradonačelnik Šuhret Fazlić i Gradsko vijeće. S obzirom na manjak para u budžetu, vraćanje asfalta na ulice ne ide onako kako se očekivalo, pa se osjeti veliko nezadovoljstvo svih građana, izuzev automehaničara koji imaju pune ruke posla.

Zajednički odgovor

Ali, mladi bihaćki umjetnik Anik Dub uspio je svojim performansom da artikulira taj glas nezadovoljstva građana, da zabavi, nasmije, ali i da pošalje snažnu poruku. Preko noći su osvanuli flasteri na bihaćkim ulicama i prolaznici su odmah rekli “to je to”, legitiman prikaz apsurdne realnosti.

Anik je apsolvent Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a nedavno je imao i prvu samostalnu izložbu karikatura “Lica sa ulica”, koju su za njega najavili članovi benda Dubioza kolektiv. Iako je od 2012. godine svrstan među top pet bh. street artista, Anik do sada nije bio u društveno angažiranim projektima. Kaže da su ga na to primorali građani.

– Dođem po sendvič i u radnji mi se žale da im je opao posao zbog razrovanih ulica, tako i trgovci koji se žale da im zbog prašine propada izloženo voće. Moj posao umjetnika i jeste da vizualno prikažem ono što nas sve muči, to je naš zajednički društveni odgovor na realnost. Ovakve ulice su naše rane, posjekotine, zato sam uradio to sa flasterima, ispričao nam je Anik.

On se bavi modernom vizualnom umjetnošću, radio je u Beču i Linzu, ali uvijek se vraća u rodni Bihać, gdje svojoj generaciji želi pokazati i dokazati da se može uspjeti poštenim radom.

– Omladina prvo mora pronaći sebe, do 20. godine skužiti ko su i šta žele da rade. Zatim, do tridesete godine trebaju ulagati u svoju karijeru i posao, da bi poslije toga ubirali plodove vlastitog rada. Ja za drugi način ne znam niti me interesuje. Nažalost, omladina je danas pod pritiskom pogrešnih shvatanja i robovanja stvarima. Žao mi je što mladi uzore vide u lopovima i kriminalcima samo zato što oni imaju dobru garderobu i vozaju dobre aute. Bogatstvo je unutra, to je ono što ti jesi, priča nam mladi bihaćki umjetnik.

Također smatra da je za poslijeratnu generaciju u BiH internet pokvario mnogo toga.

– Došao nam je prebrzo, prije nego se izgradio kvalitetan obrazovni sistem. Danas se omladina prema internetu ponaša kao prema eksternom disku, ništa ne uče, a kada im nešto zatreba, sve traže na Googleu. Treba imati taj “eksterni hard disk”, ali glavnu memoriju treba nositi u glavama, a ne u torbama ili džepovima, ispričao je za Oslobođenje Anik Dub.

Murali za Bihać

On je imao 16 godina kada je dobio svoj prvi kompjuter, a s obzirom na to da je rođen kada je rat počeo, priznaje da je imao siromašno djetinjstvo. Teške okolnosti, prema njegovom mišljenju, samo su stepenice koje vode sazrijevanju, a tako je i sa društvom. Na primjer, trenutno nailazi na prepreke da od vlasti dobije listu slobodnih zidova na kojima bi uradio murale, čime bi uljepšao grad. A na Zapadu umjetničke instalacije poznatih street artista samo podižu vrijednost zidova i objekata. Tako je i sa državom BiH, ona više vrijedi ako na sebi nosi tragove radova svojih umjetnika, a trenutno im sistem ne dopušta da dođu do izražaja.