Na lokalitetu Oštrelj, u blizini sela Bojište, u mjesnoj zajednici Lušci Palanka, koja je udaljena dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, leži više od milion tona rude boksita. Ovo su pokazala istraživanja provedena u proteklih nekoliko mjeseci, a pomenute aktivnosti provelo je preduzeće “Rudnici boksita Jajce”, koje je za to dobilo zeleno svjetlo od strane Ministarstva privrede Unsko-sanskog kantona.
U ovom ministarstvu su rekli kako je na taj način potvrđena ekonomska opravdanost pokretanja eksploatacije boksita, te je pokrenuta procedura za izdavanje koncesionog prava budućem eksploatatoru, a najviše interesovanja je pokazalo pomenuto preduzeće iz Jajca. Procjena je da bi se koncesija mogla izdati na period od 20 godina, uz godišnju proizvodnju boksita koja bi mogla iznositi oko 50.000 tona. Takođe, procjenjuje se da bi se pokretanjem ovog projekta zaposlila 22 radnika, dok bi očekivani koncesioni prihod iznosio više od milion konvertibilnih maraka.
“Eventualno pokretanje proizvodnje rude boksita ekonomski bi oživjelo čitav ovaj kraj, a imalo bi i veliki značaj za samu općinu”, istakao je načelnik općine Sanski Most Faris Hasanbegović. Preliminarna istraživanja provedena prije nekoliko decenija, pokazala su kako planinska oblast planine Grmeč, u trokutu između Bosanske Krupe, Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta krije bogata ležišta crvenog boksita koji se smatra najkvalitetnijom rudom za proizvodnju i obogaćivanje aluminijuma.
Delegatu iz Goražda Sanelu Mušoviću građani 17 mjeseci plaćaju smještaj i troškove za njegov rad u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (PFBiH), iako već deset godina ima svoj stan u Sarajevu.
Ovu privilegiju koristi još 34 Mušovićevih kolega jer su im prebivališta udaljena najmanje 70 kilometara od glavnog grada. Zbog toga oni imaju pravo da iznajme stan u kojem će boraviti dok rade u Sarajevu, a potom i pravo na novac za režije i odvojeni život od porodice.
Svaki mjesec za ova tri troška dobiju 800 maraka i sami odlučuju kako će ih rasporediti. Uz to, plaćen im je i prevoz vikendom do porodica. Iz federalnog budžeta je za dvije i po godine za ove naknade dato nešto više od 825.000 maraka.
Pojedini delegati ugovaraju najniže kirije kako bi im ostalo što više novca od naknada. U velikom broju stanova koji su plaćeni za delegate u stvari žive drugi ljudi: stanodavci i njihove porodice, djeca delegata ili drugi podstanari. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da su ti iznajmljeni stanovi često u starim i neuvjetnim kućama ili u predgrađima, daleko od zgrade Parlamenta FBiH, pa ih najmanje polovina delegata i ne koristi.
Oni nakon obaveza u Parlamentu obično putuju kući ili prespavaju u hotelu. Stanodavci su im često prijatelji, poznanici i stranačke kolege.
Dom naroda PFBiH ne provjerava da li delegati poštuju pravila o ovim privilegijama jer nemaju mehanizme nadzora niti kapacitete.
„Mogućnost manipulacije bez mehanizma nadzora korištenja je nemoguće spriječiti“, kaže sekretar Doma naroda PFBiH Izmir Hadžiavdić.
Zbog nedostatka kontrole ova institucija je delegatu Mušoviću isplatila 11.200 KM za smještaj i troškove života. Tri dana nakon razgovora sa novinarima CIN-a koji su otkrili da Mušović ima stan, on je podnio zahtjev za prekid primanja naknade koji je Dom naroda PFBiH prihvatio. Nije bilo riječi o eventualnoj sankciji za delegata Mušovića.
Prijateljski dogovor
Sanel Mušović na sjednice Doma naroda PFBiH u Sarajevo dolazi iz stotinjak kilometara udaljenog Goražda gdje živi sa porodicom. Kao naknadu za razdvojenost od nje mjesečno dobije nešto manje od prosječne plaće Federacije BiH i novac da ih svaki vikend obiđe.
Mušović je naknadu prvi put zatražio na početku mandata 2015. godine. Delegiran je iz Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona (BPK) kao član Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH. Iako je već deset godina bio vlasnik dvosobnog stana u Sarajevu, udaljenog nekoliko kilometara od Federalnog parlamenta, naknadu je koristio 2015. i 2017. godine.
Oba puta mu je stanodavac bio prijatelj Sadik Miraščija. Prvi put je od njega iznajmio dio porodične kuće za 400 maraka mjesečno. Ove godine je iz budžeta plaćano 200 maraka mjesečno za kuću u izgradnji u kojoj se ne može živjeti.
„Mi smo imali jedan dogovor u kojem se očekivalo da će on vrlo brzo to dovesti u stanje koje je okej“, rekao je Mušović. S obzirom da Miraščija to nije uspio, delegatu Mušoviću je ponudio smještaj u svom hotelu na Baščaršiji.
Mušović je za CIN to potvrdio i rekao da je i tokom 2015. godine ponekad boravio u hotelu svog stanodavca umjesto u iznajmljenoj kući. U Goražde se vraćao kad god je imao priliku. Dom naroda FBiH je Miraščiji redovno plaćao kiriju, a ostatak od 600 KM za režije i troškove odvojenog života od porodice isplaćivao Mušoviću uz plaću.
U pravilima o korištenju ovih naknada ne piše kakav smještaj delegati mogu iznajmiti niti se onima koji već imaju svoj stan zabranjuje pravo na naknadu.
Nakon što su novinari CIN-a otkrili da delegat Sanel Mušović ima stan u Sarajevu, on se odrekao naknade za odvojeni život od porodice. (Foto: CIN)
Sekretar Doma naroda Izmir Hadžiavdić kaže da se to podrazumijeva: „Ne čini li Vam se da bi norma koja bi glasila – ukoliko delegat ima svoj privatni stan u Sarajevu, nema pravo na službeni smještaj – bila malo nezgrapna norma i bila besmislena?“, kaže Hadžiavdić.
Zahvaljujući tome, Mušović je 17 mjeseci dobijao novac za smještaj, režije i troškove života, odvojenog od porodice. On je novinarima CIN-a, koji su i otkrili da ima svoj stan, rekao da ga je kupio porodičnim novcem i da ga zbog specifičnih okolnosti ne može koristiti.
„Nekada različiti porodični dogovori i obećanja Vam utiču da nemate dostupnost nekretnini koja je pravno da, ali u stvarnom korištenju nedostupna Vama“, rekao je Mušović, ali nije htio objasniti detalje.
Kaže da mu iz administracije niko nije tražio dokaz da nema svoju nekretninu u Sarajevu.
Za odvojeni život i smještaj Mušovića u Sarajevu je u 2015. i za prvih šest mjeseci 2017. godine isplaćeno 11.200 maraka. Uz to, dobio je i 1.792 KM za prevoz kući. Da je rekao Administrativnoj komisiji Doma naroda PFBiH da ima stan, ne bi dobio ovaj novac, a prevoz bi mu drugačije obračunavali. Mušović u Skupštini BPK nema primanja, a u Domu naroda PFBiH mjesečno prima oko 4.170 KM.
Novinari CIN-a su ga pitali smatra li svoj postupak moralnim, a on je odgovorio da je moralnost većine ljudi upitna. „U tom pravcu ja bih ovdje govorio opet o savjesti sistema koji dozvoljava da se takve stvari rade“, rekao je Mušović.
Nakon što su novinari CIN-a saznali da ima stan i da je iznajmio kuću u izgradnji, Mušović je podnio zahtjev o ukidanju naknade za odvojeni život od augusta 2017. godine. Zahtjev je usvojen.
Amil Buljubašić od januara do marta 2017. godine nije imao ugovor o zakupu stana, ali je, iako na to nije imao pravo, primao naknadu. Za tri mjeseca isplaćene su mu 1.752 KM. (Foto: CIN)
Prazni stanovi na teret budžeta
U Domu naroda PFBiH sjede 54 delegatkinje i delegata iz deset kantonalnih skupština. Njih 48 su profesionalaci koji plaću primaju u ovoj instituciji, od čega 35 ima pravo i na naknadu za smještaj i odvojeni život od porodice. Uz to idu i troškovi u vrijednosti četiri povratne karte od Sarajeva do mjesta u kojem žive. To je tzv. vikend-prevoz.
Delegati iz Laburističke stranke iz Cazina i Velike Kladuše Mirvet Beganović i Rasim Kantarević mjesečno dobiju po 376 KM za prevoz. Iznajmili su isti stan u naselju Svrake blizu Sarajeva koji im građani plaćaju po 150 maraka. Ostatak od po 650 maraka ide njima u džep.
Oni su novinarima CIN-a rekli da u tom stanu nikada nisu bili i da umjesto toga plate noćenje u hotelu. Beganović je pokazao račun za smještaj u hotelu: „U tom stanu mi se ne isplati doći. Biti u hladnom stanu, prenoćiti i vratiti se u Kladušu?!“
Kantarević kaže da je stan daleko od Parlamenta i da je drugi bilo teško naći. Obojica zakup stana u kojem niko ne živi vide kao jedini način da ostvare pravo na naknadu za odvojeni život.
„Ja znam da je to nemoralno, ali sa druge strane, to je jedini način kojim je u ovom momentu zakonom omogućeno da Vi naplatite neke svoje troškove putovanja, dolaska i boravka“, objašnjava Kantarević.
Za dvije i po godine je Kantareviću i Beganoviću za prevoz i život u Sarajevu dato 55.704 KM.
Daliborka Milović kaže da živi u iznajmljenom dijelu kuće, iako komšinica koja već 11 godina živi u stanu iznad kaže da je nikada nije vidjela. (Foto: CIN)
Za delegata iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH iz Posušja Zdravka Bešlića Parlament plaća 200 maraka stan Rešada Kusturice u sarajevskom naselju Velešići. Novinari CIN-a su utvrdili da u stanu živi bivša Kusturicina supruga, a Bešlić najčešće plaća hotel.
„Spavao sam u hotelu jer je logično. Mi, uglavnom, delegati iz Kluba hrvatskoga naroda, dolje spavamo iz više razloga“, kaže Bešlić, objašnjavajući da mu je ispred hotela auto siguran od krađe.
Do sada je za zakup stana koji Bešlić ne koristi plaćeno 5.800 maraka, a njemu 17.732 marke naknade sa prevozom.
Novinari su Rešada Kusturicu pitali zašto izdaje stan u kojem živi njegova porodica, a on je odgovorio prijetnjom i psovkom: „Šta to Vas briga! (…) Još jednom to vidim! Ja sam Vas ganj’o, mrtva će glava pasti! P…. Vam materina, još jednom dođite na vrata! Ja imam pravo, imam ugovor, plaćam porez“.
Sa njim je Dom naroda PFBiH potpisao još jedan ugovor pa je od januara do aprila ove godine Kusturica dobijao još 150 maraka za smještaj delegata Socijaldemokratske partije (SDP) BiH iz Bugojna Nikole Simića. Ovaj put je Kusturica izdavao dio kuće u sarajevskom naselju Bjelave. Ni Simić nije koristio taj smještaj.
Oba delegata kažu da su do Kusturice došli na prijedlog nekoga iz Parlamenta FBiH, ali se ne sjećaju koga.
Simić je objasnio da mora dogovoriti što nižu cijenu kirije kako bi mu ostatak naknade mogao pokriti troškove hotela.
Izmir Hadžiavdić, sekretar Doma naroda PFBiH, kaže da administracija Doma naroda nema dovoljno zaposlenih koji bi provjeravali da li delegati koriste iznajmljene stanove. (Foto: CIN)
Pravo na plaćeni hotelski smještaj su do 2010. godine imali delegati koji nisu koristili službeni smještaj, a prebivalište im je udaljeno bilo više od 50 kilometara od Sarajeva. Ti troškovi su, kažu u Domu naroda PFBiH, bili ogromni. Zato je 2010. godine donesen Zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH koji ukida pravo na hotelski smještaj. Novi Zakon predviđa naknadu za odvojeni život samo za profesionalne delegate, a to su oni koji su izabrali da im poslodavac bude Federalni parlament. Drugi delegati koji plaću i naknade primaju u kantonalnim skupštinama imaju pravo samo na plaćeno gorivo po dolasku na sjednicu u Sarajevo. Nakon što je donesen ovaj zakon, Simić je prešao u profesionalce.
„Dva puta sam bio za govornicom da kažem: ljudi, natjerat ćete sve u profesionalce, ostavite tu mogućnost, ostavite da zastupnici mogu primati razliku plate i da mogu stanovati u hotelima. (…) Zar stvarno neko misli da sam ja jedini retardiran ili jedan od rijetkih retardiranih u Parlamentu pa da to ne uzimam“, objasnio je Simić.
Nakon što je u aprilu raskinut ugovor o najmu stana sa Kusturicom, Simić je do polovine jula 2017. godine bio bez ugovora. Uprkos tome Simić je nastavio redovno primati novac za odvojeni život, režije i prevoz kući. U maju i junu primio je 1.644 KM.
Damir Jukić je iznajmljeni stan ustupio svojoj stanodavki jer je, kako kaže, htio učiniti dobro djelo. (Foto: CIN)
Sekretar Doma naroda PFBiH Hadžiavdić kaže da se to nije smjelo događati jer je odvojeni život vezan za korištenje stana. „Moguće da je u nekim slučajevima napravljena takva greška, ali ćemo to svakako nastojati ispraviti i to se sigurno neće događati u budućnosti“, rekao je Hadžiavdić.
Kusturica je Simiću drugi stanodavac. Za dvije i po godine mandata Simiću i njegovim stanodavcima isplaćeno je 23.416 maraka.
Ni Simićev stranački kolega iz SDP-a Amil Buljubašić iz Tešnja prva tri mjeseca 2017. godine nije imao iznajmljen stan, ali je primao naknadu. Kada su ga novinari CIN-a pitali za to, on je rekao: „Vjerujte da ne mogu to pratiti. To na bankovnom računu, šta dođe, koja je razlika… Zaista, to je nekakva minorna razlika“. Prema podacima iz Parlamenta, Buljubašić je od januara 2017. godine za odvojeni život, troškove i prevoz dobivao po 584 marke svakog mjeseca.
Edim Fejzić ne zna gdje se nalazi stan koji je za njega plaćan 15 mjeseci. (Foto: CIN)
Ugovor za njegov smještaj je potpisan tek krajem marta 2017. godine za stan na Baščaršiji, uz zakup od 400 maraka. Tromjesečna kirija je tada stanodavcu isplaćena retroaktivno. Početkom maja Buljubašić je rekao da u ovom stanu još nije bio.
„Ovaj stan nisam koristio iz nekih objektivnih razloga. Koristio sam nekakav drugi stan“, rekao je Buljubašić.
Novinari su u stanu stanodavca Miralema Arnautovića zatekli njegovog sina koji kaže da u njemu živi sa porodicom i da to nije stan koji izdaju delegatu. Njegov otac je kasnije, u telefonskom razgovoru, tvrdio da je upravo to stan za koji Dom naroda PFBiH plaća zakup za Buljubašića.
„Obzirom da on tu nije stalno, ja nekad sina pošaljem tu, pa je sin bio tu, a ja djetetu to nisam ništa ni objašnjavao. Nisam se ni nadao da bi neko dolazio, da bi nešto to provjeravao“, objasnio je Arnautović.
Nikola Simić kaže da dogovara manju kiriju sa stanodavcem kako bi mu ostalo više novca od naknade. (Foto: CIN)
Kirija za sobu
Novinari CIN-a su tokom ovog istraživanja u 13 zakupljenih stanova zatekli porodice stanodavaca. U deset slučajeva delegati su rekli da po potrebi dolaze u te stanove. Među njima su i delegati Stranke demokratske akcije (SDA) iz Travnika i Bosanske Krupe Refik Poparić i Mehmed Mahmić te delegat HDZ-a BiH Tomislav Martinović iz Čitluka. Međutim, članovi porodica stanodavaca koje su novinari zatekli u tim stanovima su rekli da ne znaju ko su delegati i da oni ne žive sa njima.
Na pitanje novinara kako to da ga čovjek koji živi u stanu ne poznaje, delegat Martinović je rekao: „To je njegov problem!“
„Ja ne znam šta je Vama taj čovjek rekao, ja znam da živim tu“, na isto pitanje je odgovorio Mahmić.
Poparić nije znao objasniti kako ga čovjek koji živi u stanu nikada nije sreo.
Mirko Batinić, član HDZBiH iz Travnika, za stanodavca je izabrao svog prijatelja Zdenka Markovića. Novinari su u stanu zatekli Markovića koji tu živi sa porodicom. On je rekao da Batinić ima na raspolaganju sobu te da mu on nije ni htio naplaćivati boravak.
„On kaže: prijatelju, ne dajem ti ja, moram to u Parlamentu potpisati, Parlament mora dati. Je li tako? Pojest ćemo i popit ćemo, okrenut ćemo janje“, prepričava Marković svoj razgovor sa Batinićem prilikom dogovora o zakupu.
Prema informacijama iz Doma naroda PFBiH, niti jedan od ugovora sklopljenih sa stanodavcima ne odnosi se na dio stana ili sobu.
„Odluka kojom smo mi razradili zakonske odredbe govori o službenom stanu, ne govori o službenom dnevnom boravku ili službenoj kuhinji. (…) Takva odredba kroz jezičko tumačenje podrazumijeva da mi u Parlamentu Federacije želimo da taj delegat iznajmi stan, a ne neku sobicu“, rekao je sekretar Doma naroda PFBiH Hadžiavdić.
Nikola Simić nikada nije bio u iznajmljenoj kući u sarajevskom naselju Bjelave. Kad je u Sarajevu, on prespava u hotelu. (Foto: CIN)
Za delegatkinju iz Zenice Draženku Subašić, članicu Demokratske fronte (DF), Dom naroda PFBiH plaća 200 maraka za troiposoban stan u sarajevskom naselju Malta. Prema oglasima, cijene iznajmljivanja stanova iste površine u ovom kraju su duplo više. Svakog mjeseca Subašić ostaje razlika od 600 maraka. Stanodavka je njena prijateljica Nerma Šečić-Haračić. Novinari CIN-a su na adresi pronašli drugog podstanara. Kada su mu pokazali fotografiju delegatkinje, rekao je: „Nikad vidio ni čuo!“
Šečić-Haračić kaže da stan nije izdala čovjeku kojeg su novinari zatekli u njemu. „Ne. Ja imam samo jedan ugovor i to sa Draženkom Subašić za koji plaćam porez i neću više nikakav komentar tu dati“, rekla je Šečić-Haračić.
Subašić je rekla da ne zna ko je čovjek koji živi u stanu, jer ga je ona ustupila svojoj prijateljici.
„Ja sam dozvolila da ona tu bude“, rekla je Subašić.
Istraživanje je pokazalo da i u stanu koji je zakupljen za delegata iz Goražda Edima Fejzića, člana Stranke dijaspore BiH, žive drugi podstanari. Oni tvrde da su još krajem 2014. godine preko agencije za nekretnine iznajmili stan od vlasnice Šehzije Sinanović. Međutim, prema podacima iz Doma naroda PFBiH, Sinanović je od početka 2016. do kraja marta 2017. godine za 400 maraka mjesečno izdavala stan Fejziću.
Ona je rodica Fejzićevog prijatelja i stranačkog kolege Sejada Tatarina koji mu je pomogao da nađe stan. Tatarin je novinarima rekao da nije znao da ona već ima podstanare jer je nije ni pitao. „Meni je trebao kroz papire stan (…), jer Edim je rekao ja neću stanovati tu“, rekao je Tatarin.
Sa druge strane, Fejzić kaže da je znao da su podstanari bili u stanu prije zaključivanja ugovora, ali da je očekivao da će oni izaći za par mjeseci. Krajem marta 2017. godine ugovor o zakupu ovog stana je otkazan. Bez obzira na to, on je mjesečno primao 512 KM za život u Sarajevu. Krajem jula ove godine potpisan je novi ugovor o zakupu stana za Fejzića.
U stanovima zakupljenim za Fuada Hadžimehmedovića iz Tuzle i Željka Mirkovića iz Bihaća, članove SBB-a i SDP-a, žive i njihova djeca koja studiraju u Sarajevu. Obojica tvrde da u stanovima sa djecom provode nekoliko dana sedmično. Hadžimehmedović kaže da Parlament ne plaća stan njegovoj kćerki, nego njemu.
„Ako ja iznajmim stan, pa može biti prazan, a da ja kažem kćerki da ide negdje drugo da živi? Ili šta?“, komentarisao je Hadžimehmedović.
„To je moja porodica. Ja živim ovdje. Ja da imam priliku, ja bih svoju suprugu doselio sa sobom. Imam na kraju krajeva na to pravo“, objasnio je Mirković.
Mile Marčeta i Admir Hadžipašić dijele smještaj na spratu kuće stanodavca Safeta Ovčine. U prizemlju živi njegova majka koja nije znala da je gornji sprat iznajmljen. Kaže da na tom spratu ima samo jedan krevet. (Foto: CIN)
Zakon ne poznaje zloupotrebe
Pravila korištenja naknada su određena Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti FBiH koji je donesen 2010. godine i Odlukom o utvrđivanju visine za odvojeni život od porodice, zakup stana za službene potrebe, troškove smještaja i naknadu troškova prevoza iz 2011. koju je donijela Administrativna komisija Doma naroda PFBiH.
Ovakva pravila su dala mogućnost delegatima da sami biraju stanove i iznose zakupnina koje će biti isplaćivane od naknada. Zapravo, omogućila su im da pronađu jeftine stanove u kojima neće boraviti kako bi im ostalo više novca od naknade. Najviša kirija može biti 400 maraka i Dom naroda PFBiH je plaća direktno stanodavcu. Od ostatka delegat plaća režije i troškove života u Sarajevu.
U januaru 2017. godine naknada je povećana sa 600 na 800 maraka.
„Što se tiče mene i mojih kolega, ma to je 200 maraka, to je ništa i zaboravi čovjek“, rekao je delegat iz Širokog Brijega Slobodan Tomić, član Narodne stranke Radom za boljitak. U prvoj polovini 2017. on je u prosjeku mjesečno zarađivao oko 4.300 KM.
Predsjedavajuća Doma naroda PFBiH i predsjednica Administrativne komisije Lidija Bradara kaže da je Komisija podigla visinu naknade jer je željela izjednačiti primanja delegata sa zastupnicima u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta.
„Ne možete diskriminirati svoje izaslanike, bez obzira kako to Vama izgledalo.“
U prvoj četvrtini utakmice u dvorani “Mirza Delibašić” naša reprezentacija je krenula odlično na krilima Džanana Muse i Adina Vrabca, no Armenci su se konsolidovali i nakon prvih deset minuta susreta rezultat je glasio 23:23.
Ismet Sejfić je za samo dvije minute u drugoj četvrtini nanizao 7 poena, a potom su još po 2 dodali Alex Renfroe i Vrabac za seriju 11:0. Armenija je svoje prve koševe u drugoj četvrtini postigla nakon 3 i po minute igre za 34:26. Tri minute prije kraja četvrtine izabranici Duška Vujoševića su stekli najveću prednost od plus 13 (47:34), a do kraja poluvremena Armenija je uspjela spustiti na 8 poena razlike (52:44).
Sredinom treće četvrtine Armenija je stigla na minus 5 (61:56), ali su naši reprezentativci veoma brzo vratili dvocifrenu prednost, te se u posljednjih deset minuta susreta ušlo pri vodstvu naše reprezentacije 73:60.
I u posljednjoj četvrtini Armenci su odigrali dobro, ali ipak nisu mogli odgovoriti na agresivnu igru naših reprezentativaca koji su rutinski slavili rezultatom 98:85.
Musa je bio fenomenalan postigavši čak 28 poena, a na drugoj strani Ryan Boatright je postigao 30 poena.
Našoj reprezentaciji je išao na ruku i rezultat iz Slovačke gdje je domaća reprezentacija savladala Švedsku rezultatom 68:59 i na taj način otvorila vrata kvalifikacija našoj selekciji.
Kakva je kvaliteta zraka u USK ne zna se jer nikakva mjerenja i analize nisu vršene još od 1992. godine. Kako bi se ispoštovala zakonska i regulativa koju nameće Evropska unija, Vlada USK je krenula u proceduru usvajanja Plana zaštite kvaliteta zraka Kantona 2017-2022. godina.
Nacrt je upućen u skupštinsku proceduru, a na njegovoj prezentaciji bit će prisutni konsultanti kako bi poslanicima dali dodatna pojašnjenja na sam dokument.
Predsjednik Saveza udruženja penzionera BiH Mehmedalija Rapa kazao je za Klix.ba da takvu odluku Vlade Federacije BiH nisu očekivali i da će 14. septembra zbog toga održati proteste pred zgradom Vlade Federacije BiH.
“Mi smo očekivali povećanje penzije za 10 posto, bar jednoj kategoriji najugroženijih penzionera. Računali smo da to budu oni penzioneri koji su penzionisani do 31. jula 1998. godine, jer su svim penzionerima penzionisanim do tog datuma donošenjem aktuelnog zakona umanjene penzije za 39,2 posto. Tražili smo od Vlade Federacije BiH da se tim penzionerima stanje nešto popravi i bili smo dogovorili da to bude 10 posto”, kazao je Rapa, dodavši da su danas rekli da će nastojati novim zakonom da iznađu rješenje za taj dio populacije.
“Taj zakon se donosi već 2-3 godine, a reforema penzionog sistema donesena je prije pet godina. Davno je ovaj zakon trebao da stupi na snagu, ali takva je politička situacija u Federaciji BiH da se u Parlamentu ne mogu dogovoriti oko pojedinih odredbi. Mi u Savezu penzionera strahujemo da bi zakon mogao da se usvoji tek nakon izbora, to znači da ćemo čekati još godinu i po”, istakao je Rapa.
Dodao je da za to vrijeme, zbog nepravilnosti u primjeni zakona ili nepravilnih tumačenja određenih odredbi, danas nije mali broj penzionera koji dobivaju veće penzije nego što su imali plaće.
“Skoro svi penzioneri koji sad odu u penziju dobiju veće penzije nego što su imali prosjek svojih plaća. Zbog toga se stalno povećavaju sredstva za izdvajanje penzija i to ide mnogim penzionerima u prilog. Ako se nastavi takvo stanje, a nastavit će se do izbora, pa poslije izbora dok se ne formira vlast, to bi bilo još dvije godine. Tada bi Federalni zavod PIO došao u katastrofalnu situaciju, u nepodnošljivu nelikvidnost”, rekao je Rapa za Klix.ba.
Naveo je da je od zadnjeg povećanja penzija porastao prosjek penzija za 14 KM, a penzioneri koji su bili penzionisani do 2014. godine nisu dobili ni marku.
“To su sve odvukli ovi penzioneri koji su penzionisani po važećem zakonu. Ako se to nastovi još dvije godine zavod bi došao u kritičnu situaciju”, istakao je Rapa.
Nepoznati počinitelji provalili su u nekoliko džamija na području USK. Radi se o džamijama u općini Ključ, te bihaćkim mjesnim zajednicama Ripač i Pritoka.
Kako neslužbeno saznajemo, razlog provale je isključivo koristoljublje jer su su u fokusu kriminalnih radnji bile džamijske kase i elektronski uređaji.
Zabrinuti zbog napada na vjerske objekte, mještani pozivaju nadležne policijske organe da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se počinitelji što prije pronašli. Također, pozivaju nadležno tužiteljstvo da počiniteljima izrekne najoštrije kaznene mjere.
NK Jedinstvo pojačao je svoje redove sa četvoricom novih fudbalera, saopštili su iz bihaćkog prvoligaša.
Crveno-bijeli dres su, naime, zadužili Amar Rekić (23), Ismet Pendek (20), Muradif Hodžić (28) i Miloš Crnomarković (23).
Prilikom potpisivanja ugovora, ljudi iz kluba su izrazili uvjerenje da će fudbaleri koji su dovedeni opravdati povjerenje i davati svoj maksimum na terenu kako bi se ostvario zacrtani cilj, odnosno opstanak u prvoligaškom društvu.
Rekić je golman koji je ponikao u bihaćkom klubu, dok je Pendek omladinski staž stekao u FK Sarajevo, a još je igrao za FK Unis i NK Novi Grad. Radi se o talentovanom igraču koji može igrati na svim pozicijama u odbrani.
Hodžić je centralni vezni igrač, koji je ranije igrao za Krajinu, Krajišnik, Proleter, Jedinstvo iz Brčkog, te u Austriji za Eferding, dok Crnomarković dolazi iz Srbije. Dijete je OFK Beograd, a imao je priliku još nositi dresove Sinđelića, Timoka, BSK Borče, Slobode i Mladosti iz Lučana.
Najbolje se snalazi na lijevom beku, a jednako dobro može odgovoriti i zadacima u napadu.
U novoj sezoni Jedinstvo je startalo porazom od Čapljine, a priliku da dođu do prvih bodova izabranici Nermina Karača će imati predstojećeg vikenda kada Pod borićima dočekuju Igman iz Konjica.
Turbulentno ljeto u federalnom prvoligašu Jedinstvu iz Bihaća se nastavlja. Bihaćki klub prolazi kroz gotovo najteže dane u svojoj historiji.
Iz sezone u sezonu dug je sve veći, rezultati sve slabiji, a igrači treniraju i igraju gotovo bez ikakvih novčanih primanja.
O situaciji u klubu dovoljno govori činjenica da je Jedinstvo na utakmicu 1. kola u Čapljinu doputovalo s 14 igrača i bez rezervnog golmana, a da stvar bude gora, petorica igrača se nalaze na listi suspendovanih.
Tačnije, Ermin Alijagić, Amir Remić, Isak Šehić, Samir Jašarević, Sinan Velagić. Kao obrazloženje navedeno je to da se pomenuti igrači nisu dolazili na prozivku, trenažne procese, kao i da su podizali tenzije i ucjenjivali klub.
Jedinstvo je, inače, novu sezonu u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine otvorilo minimalnim porazom od Čapljine. – piše sportsport.ba
Nekad popularno Bihaćko kupalište “Hatinac” ove godine, kao i proteklih, zjapi prazno. Jedan od uzročnika ovog problema je i nesnosan miris nafte i fekalija koji dopire iz Une.
Ponukani ovim, mještani mjesne zajednice Hatinac su 06.08.2017. godine proveli akciju čišćenja kupališta. Izvršeno je čišćenje korita rijeke Une, košenje ševara, odstranjivanje aktivnog smeća, košenje trave…
Odziv mještana na ovu akciju je bio jako dobar, te su se hatnčani i hatinčake, mještani osviješteni i ljubitelji rijeke Une odazvali u velikom broju. Pohvalno je i to što se nije gledala stranačka pripadnost, jer su u akciji učestvovali mladi i stari različitih stranačkih pripadnosti ili i onih neodređenih.
Nakon akcija provedene na kupalištu “Hatinac” stanje je ostalo nepromijenjeno, građani se i dalje neće moći koristiti ovim kupalištem. Naime kako ističu mještani, izgleda da su se pokazale opravdane sumnje da je cijev s pumpi fekalnog kanalizacionog sistema na “Plandištu” prikopčana na betonsku cijev koja vodi fekalije do samog kupalište.
Jučer u jutro se ponovo pojavio nesnosan miris, moglo bi se reći i smrad, nafte i fekalija koji se širi ovim prekrasnim ali opet smrdljivim kupalištem.
Pozivamo nadležne institucije, da izađu u javnost i objasne o čemu se ovdje zapravo radi. Da li to KFW projekat radi na takav način? Također pozivamo političare da ispitaju o čemu se tu radi i da dođu do odgovora jer ovo je strašno. U Velhovu prečistači rade smanjenim kapacitetom a ovaj veliki kanalizacioni ispust zagađuje kupalište u najnaseljenijem dijelu i dalje.
Hrvatski državni vrh ovih dana, daleko više nego prethodnih godina, potencira priču o hrvatskim zaslugama u oslobađanju Bihaća i, navodnom spriječavanju da Bihać postane nova Srebrenica.
Zasigurno je jedan od glavnih razloga što se krajem godine u Hagu očekuje pravomoćna presuda herceg-bosanskoj šestorci za “udruženi zločinački poduhvat” i sve su prilike da će pravomoćna presuda biti identična prvostepenoj.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković i Miroslav Tuđman dali su gotovo identičnu izjavu: “Oluja je spriječila da Bihać postane nova Srebrenica”.
Nije čudo za hrvatskog premijera Plenkovića, koji je praktično cijeli rat proveo u evropskim prijestolnicama i ugodnim gradovima poput Brisela. Ali, Miroslav Tuđman je upoznat sa svime, pa ipak tvrdi da je “vapaj naroda Bihaća” odlučio da “pomognu”. Nakon tri i po godine krvave opsade bihaćke Krajine, u kojima se Armija RBiH branila i kretala u ofanzivne akcije, danas im iz Hrvatske stižu vojna suosjećanja i lekcije.
Nakon stalnih borbi u proljeće i ljeto 1994. godine Peti korpus potisnuo je Vojsku RS 250 kvadratnih kilometara istočno, zatim potukao i zarobio gotovo sve jedinice Fikreta Abdića. Srbi su pokrenuli dvije moćne operacije “Štit i “Pauk”.
Nakon krvavih i teških borbi, te operacije nisu donijele nikakve posebne pomake u korist srpske vojske. Vidjelo se da kninski Srbi i oni iz RS-a, pomognuti sa jedinicama iz Srbije, ne mogu ništa Bihaću i da su vojno gotovo slomljeni. Miroslav Tuđman zna da je operacija HV i HVO u zaleđu Knina počela nakon sloma svih srpskih ofaziva na Bihać.
Stalni sukobi Petog korpusa sa jedinicama VRS, Vojske RSK i brojnih jedinica iz Srbije sa više od devet hiljada poginulih sa obje strane, govori ko je oslobodio Bihać i slomio snagu jedinica RSK i Mladićevih jedinica.
Štošta je zajedničko između Miloševića i Tuđmana u tretmanu Bihaća, pa je pitanje kako je Fikret Abdić bio istovremeno i srpski i hrvatski poslušnik. I kako su njegove jedinice bile uvijek dio snaga koje su napadale Bihać i Peti korpus? Moglo bi se reći da je Abdić bio i više hrvatski nego srpski igrač. Javnost u BiH je to saznala iz Tuđmanovih stenograma.
Tuđman na sastanku sa generalom Jankom Bobekom 22. novembra 1993. potvrđuje taj svoj odnos sa Abdićem:“Imamo sa Abdićem sporazum, da, ako dođe do razlaza, odnosno kad dođe do razlaza, da ta zapadna Bosna bude sastavni dio Hrvatske.”
Koliko je bila očigledna srpsko-hrvatska saradnja protiv naroda bihaćke Krajine potvrđuju to i potpisi “Zajedničke izjave Abdića sa Bobanom 21. oktobra. uz prisustvo Tuđmana i “Deklaracije” sa Karadžićem uz prisustvo Miloševića, sutradan 22. oktobra 1993. godine.
U tom kontekstu je, nažalost, i tragedija Srebrenice?
Do zločina genocida u Srebrenici došlo je postepeno, a užas se počeo odvijati u proljeće davne 1993.godine.
Tada je počela velika ofanziva Mladićeve vojske i jedinica iz Srbije, pa je ogromna slobodna teritorija svedena na malu enklavu, koju će onda međunarodna zajednica predati u zaštitu snagama UN-a?
Jedinice Armije RBiH su ostale bez municije i adekvatnog naoružanja. Dok je padala okolina Srebrenice i narod se povlačio u grad, ogroman konvoj sa 25 kamiona oružja za Armiju RBiH čekao je u Grudama od kraja februara, pa sljedećih mjesec dana, dok su u Srebrenici neke jedinice ostale gotovo bez municije.
U Tuzli su uzalud čekali taj konvoj iz Gruda kako bi se moglo pomoći Podrinju. Tada predsjednik Alija Izetbegović odlazi u Zagreb i moli Tuđmana da taj konvoj pusti. U Tuđmanovim stenogramima ima zabilježen i taj sastanak. Izetbegović moli za pomoć, a sa hrvatske strane kao protivuslugu traže dislokaciju tvornice municije Igman iz Konjica u Hrvatsku.
Tada se za riječ javlja Gojko Šušak, tadašnji hrvatski ministar odbrane: “Alija, tu u Zagrebu ti sjedi pet aviona robe (oružja op.a.) i tri su na putu, nadvodno. Dok se totalno ne riješi (dislokacija “Igmana”) ja ti metka poslati neću”.
Metak nije ni ušao za Armiju RBiH, a konvoj u Grudama za Armiju RBiH je nestao kao “propao u zemlju”.
Američki diplomati su primjetili da Hrvatska uzima 50 posto od pošiljki oružja za Armiju R BiH, pa onda hercegovački Hrvati uzimaju svoje i na kraju ostaju mrvice za Vladine snage”.
Odjel finansija HVO-a je 29. januara 1993. je naredio zaustavljanje svih pošiljki oružja za Armiju RBiH. Tilman Cilh, njemački humanitarac upozoravao je na “hrvatski embargo” na oružje protiv BiH, premda je bilo šokantno da je taj embargo važio i za Republiku Hrvatsku. To je u potpunosti objašnjavalo odnos Franje Tuđmana prema BiH.
U jeku najgorih srpskih ofanziva na Krajinu, u Bihać su dolazile mrvice i to uglavnom iz Zenice, rizičnim helikopterskim transportom. Bihać je možda trebao biti Srebrenica, ali su se nečija očekivanja izjalovila, zahvaljujući herojskom krajiškom narodu.
Koje su bile namjere Hrvatske u BiH govore i brojni dokumenti stranih diplomata u BiH. Vojska Republike Srpske je u tom trenutku bila u potpunom rasulu, da su ARBiH i HV praktično bile pred ulazom u Banja Luku, ali je akcija zaustavljena pod pritiskom međunarodnih snaga isključivo iz razloga što je procijenjeno da postoji realna opasnost da se vojska Hrvatske neće htjeti povući iz Banja Luke i tog kraja BiH nakon oslobađanja i prepustiti vlast legitimnim vojnim i civilnim vlastima Republike BiH.
Kada je u pitanju oslobađanje Bihaća i Krajine iz potpunog okruženja, ne treba zanemariti bitnu ulogu koju je odigrala HV, ali niko ne smije i nema pravo pristati na to da se Hrvatska kiti svim zaslugama za oslobađanje Bihaća, a da se uloga ARBiH potpuno zanemaruje.
Bihać je, nažalost, bio djelimično žrtva i jedne politike koja mu se danas predstavlja kao spasitelj.
