Home Blog Page 1219

Ministar Dedić tvrdi: Hiperprodukcija kriva za problem malinara

Na sastanku su razmatrani zaključci koje je Federalni parlament donio na tematskoj sjednici o poljoprivredi s ciljem poboljšanja položaja poljoprivrednika, s posebnim akcentom na položaj malinara.

Ministar Dedić je gostujući u emisiji Dan uživo na N1 televiziji kazao da se govorilo o problemima proizvođača malina i smilja, kao i svim problemima u ovom sektoru.

Na pitanje kako se uopće desilo da je proizvodnja malina od zlatnog posla postala takav problem da neki malinari pale malinjake i protestvuju, ministar Šemsudin Dedić je kazao da je došlo do hiperprodukcije u proizvodnji maline i smilja u protekle dvije godine.

U proizvodnji maline je došlo do poremećaja na tržištu što je izazvalo nervozu. Prošle godine je u hladnjačama ostalo više od 7.000 tona maline koja nije plasirana na tržište i zbog toga su otkupljivači na oprezu. Oni su neoprezno izašli na tržište i iznijeli otkupne cijene, koje čak nisu ni proizvodne cijene. Iznos od 1,68 KM je proizvodna cijena maline. Tržište će odrediti konačnu otkupnu cijenu“, rekao je Dedić.

On je kazao da se hiperprodukcija dogodila u posljednje dvije godine jer se nije pratilo tržište.

Bh. malina ima potencijal, ali svi skupa moramo pratiti tržište i da država stane iz proizvođača kada naiđu na probleme. Proizvodnju nisu pratili ni skladišni kapaciteti“, dodao je Dedić.

Vlada Unsko-sanskog kantona je prošle sedmice u dogovoru sa proizvođačima zagarantovala najnižu otkupnu cijenu od 2,5 KM. Jesu li i ostali kantoni pokazali raspolozenje?

Ministarstvo je iniciralo sastanak sa proizvođačima, otkupljivačima i predstavnicima akademske zajednice. Formirana je radna grupa koja radi na sistematskom rješavanju problema bh.maline. Održan je sastanak s resornim ministrom. FBiH godišnje izdvaja 65 miliona KM, a kantoni oko 18 miliona za poticaje u poljoprivredi. Svaki kanton ima različite mjere kada je u pitanju podrška malinarima. Unsko-sanski kanton je ta sredstva usmjerio u regulisanje otkupne cijene kako bi proizvođači imali sigurnu minimalnu otkupnu cijenu od 2,50 KM. Bitno je i da se proizvođačima odmah plati ta malina, da ne čekaju“, izjavio je Dedić za N1.

Federalni ministar je kazao da u entitetu Republika Srpska imaju znatno manje količine u proizvodnji maline. Dedić je istakao da samo Albanija slabije kotira od BiH kada su u pitanju sredstva koja se izdvajaju za poljoprivredu.

Naša malina je kvalitetna i to svi moramo znati. Ali treba nam viša faza prerade kako bi prvu klasu prodavali po većoj cijeni, a ostale klase po cijenama koje diktira tržište. Sistematsko rješavanje podrazumijeva donošenje niza pravila i odluka koje je već pripremila radna grupa“, rekao je Dedić i istakao da BiH izvozi malinu čak 70% u Srbiju.

Dedić naglašava da najmanje što treba poljoprivrednicima je politiziranje njihovih problema.

Svi skupa trebamo reagovati. Kako se znamo pohvaliti da smo uspješni i 10. po proizvodnji maline, tako trebamo svi reagirati kada se desi problem.”

Obilježavanje 25. godina Besmrtne i Legendarne u srijedu 19. jula kod kasarne Grabež

U Bihaću je danas održan radni sastanak Organizacionog odbora za obilježavanje 25. godišnjice bihaćkih brigada, 501. Slavne i 502. Viteške brigade Armije R BiH. U sklopu obilježavanja 25. godišnjice formiranja 501. Slavne i 502. Viteške brigade Armije R BiH , Savez branilaca USK-a, Ministarstvo za pitanja boraca i RVI i Gradska uprava Bihaća organizirati će prigodnu manifestaciju 19. jula 2017. godine u 18:00 sati na lokalitetu kasarne Grabež.

Zajedničkom druženju pripadnika „Besmrtne“ i „Legendarne“ isti dan prethoditi će polaganje cvijeća na mezarje Humci i katoličko groblje Žegar, te zajednički prijem ratnih komandanata i boraca 501. Slavne i 502. Viteške brigade kod premijera USK-a, ministra za boračka pitanja i RVI u Vladi USK-a i gradonačelnika Bihaća.

„Bihaćke brigade dale su nemjerljiv doprinos odbrani grada i tadašnjeg Bihaćkog okruga i ponosni smo što smo časno i herojski odbranili državu BiH. Dvadeset pet godina je dug period i željeli smo okupljanjem i druženjem na lokalitetu kasarne Grabež poslati poruku da već u narednim godinama na ovom lokalitetu kroz formiranje spomen parka mladim naraštajima ostavimo u amanet dio naše historije koja govori kako se branila država Bosna i Hercegovina“- istakao je Hamdija Adbić, predsjednik Saveza branilaca USK-a i ratni komandant 502. Viteške brigade.

On je zajedno sa Mirsadom Selmanovićem, ratnim komandantom 501. Slavne brigade i Dževadom Malkočem, ministrom za pitanja boraca i RVI pozvao građane da svojim dolaskom 19. jula na lokalitet kasarne Grabež uveličaju obilježavanje 25. godišnjice formiranja bihaćkih brigada.

Elektroprivreda BiH podržat će projekte od značaja za USK

Husein Rošić, premijer Unsko-sanskog kantona sa savjetnicima Salihom Dedićem i Jasminom Musićem te resornim ministrima Jasminom Burnićem i Samirom Sedićem, primio je danas članove menadžmenta Eletroprivrede BiH, na čelu sa Bajazitom Jašarevićem, generalnim direktorom.

Na današnjem sastanku potvrđeno je da se kreće u finalizaciju projekta oko potpisivanja koncesionog ugovora za HE Una Kostela u Bihaću čime bi, po tom osnovu, gradu Bihaću i Kantonu pripadao određeni iznos koncesione naknade, koja se, do sad, nije plaćala.

Razgovaralo se i projektu rekonstrukcije mosta preko rijeke Une, putem kojeg se sa magistralnog puta M14 pristupa naseljima Kostela i Brekovica i postrojenju HE ¨Una Kostela¨. Rekonstrukcija mosta bit će od značaja za normalno funkcionisanje saobraćaja na ovoj dionici a menadžment EP BiH planirao sredstva za ove radove, kako je ranije bilo dogovoreno u kontaktima sa premijerom USK, potvrdio je direktor Jašarević.
Također prihvaćena je i inicijativa mr. Rošića da JP Elektroprivreda osigura potrebne uslove za pokretanje drvne industrije u DI Sanica, Ključ, nakon što investitor uđe u posjed poduzeća kako bi proizvodnja mogla otpočeti bez problema sa snabdijevanjem električnom energijom.

Bajazit Jašarević kazao da JP EP BiH planira aktivno podržati projekte razvoja industrijskih zona u općinama i Gradu Bihaću što je doprinos ovog poduzeća razvoju privrede.
Na sastanku je bilo riječi i o aktivnostima u toku koje prethode davanju koncesije za izgradnju vjetroparka u Bihaću, što bi bio jedan od kapitalnih projekata te vrste u BiH, a EP BiH je i dalje vrlo zainteresirana da sudjeluje u tom projektu.

Vagoni se tresli zbog Mesićevih šala

Da ne znamo kome je bila posvećena Kaštelanova pjesma koje više nema ni u jednim balkanskim udžbenicima, pomislili bismo da je pisana za čarobnu dolinu Une i njene ljepote koje posljednje četiri godine promovira i štiti Nacionalni park (NP) „Una“.

Jedinstveno cjelodnevno putovanje Unskom prugom u Rotary vozu sa više od 200 putnika u krajiškoj „safari turi“ vozom, autobusom i „tabanić fijakerom“, 14. po redu, pružilo je svima neponovljive utiske. Prvo veliko iznenađenje na bihaćkoj željezničkoj stanici bilo je kada se u otvoreni vagon koji je mnoge, u šali, asocirao na onaj kultni iz filma „Dobro uštimani mrtvaci“, ukrcao najpopularniji poslijeratni političar u regiji i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Jedna jedina

Od tada pa sve dok je boravio „s ekipom“ Stipe je bio alfa i omega izuzetnog putovanja prekrasnim krajolikom dok se električni voz probijao kroz stjenoviti predio sa 16 tunela.

Uvaženom gostu prvo su birali šešir da ga ne prži „zvizdan“ koji je već oko 9 sati ujutro podigao živu na skoro 30 stepeni.

Uz Mesića su najčešće sjedili direktor NP „Una“ Amarildo Mulić, akademik Mujo Demirović te Livnjak Dalibor Jurkić, poznati bh. lobista i poslovni čovjek iz Frankfurta, zaslužan za Mesićev dolazak na Rotary voz.

Potom je krenuo animacijski program u izvođenju bihaćkog benda „Legende Japoda“.

– Znate li bećarac „Mala moja, zašto si se stegla, kad te baja uz tarabe pegla“ – pitao je Mesić dok se vagon tresao od smijeha.

Potom mu je ispunjena i „muzička“ i to „Lička kapa“ sa refrenom „Lička kapa, crna i crvena, oj livado, kraljice zelena“.

Raspoloženje putnika palo je „ispod nule“ kada je voz stao u Loskunu. Tamo, pred polusrušenim objektom željezničke stanice uokvirene dvodecenijskim korovom, stajao je mobilni kombi hrvatske Granične policije. Prizor je bio pomalo nadrealan – svih 210 putnika moralo je izaći kako bi im graničari skenirali pasoše.

– Divno se osjećam, ovo je putovanje kakvo čovjek može samo zamisliti zbog ljepota ovoga kraja i Une, koju su još stari Rimljani nazvali „jedna jedina“. Ja sam i počasni građanin Bihaća i uvijek se radujem doći. Ali smeta ova administracija. Svi moramo izaći iz voza, a to se moglo riješiti jednim potezom – da su se službenici ukrcali s nama u vlak i pregledali putovnice – kazao je Mesić.

Razvijanje jufki

Put je nastavljen do Martinbroda te šetnjom do vodopada Milančev buk i obilaskom manastira Rmanj iz 15. stoljeća, zadužbini Katarine Branković.
U Kulen-Vakufu turisti sa Rotary voza obišli su džamiju sultana Ahmeda II, a udruženje žena priredilo je „food bazar“ uz degustaciju domaćih specijaliteta. I ovdje je dominirao Mesić.

– Znate li koja je razlika između terorista i protokola? Sa teroristima se može pregovarati – kazao je Mesić i izazvao salve smijeha.

Turistički dan nastavljen je vožnjom autobusima do vodopada Štrbački buk, najveće prirodne atrakcije NP „Una“ i BiH visokog 24, a širokog 40 metara s kompleksom manjih slapova i sedrenih katarakta. Tu je upriličen ručak i animacijsko takmičenje u razvijanju jufki, a uzbudljivi safari dolinom Une okončan je u akšam povratkom u Bihać.

Zabavljao ih Čarli Čaplin

Putnike je u vozu svojim gegovima zabavljao Reuf Ferhatović, bihaćki Čarli Čaplin. Dok je sve nasmijavao, najmlađeg putnika, dvogodišnjeg Grgura iz Novog Mesta užasno je prepao, pa su ga roditelji sklanjali od simpatičnog Ferhatovića.

Stipe i Maršali

Među putnicima bio je i bračni par Maršal (Marshall) iz Sarajeva. Džim (Jim), rođeni Irac, i  Adisa, rođena Sarajka, sa sinom.

Kada je Stjepan Mesić čuo od Adise kako se preziva, spontano joj je rekao:

– Jesi li vidjela šta na rade od Maršala u Zagrebu, uklanjaju ploču s trga!?

Bišćanin Ale Šiljdedić: Srebrenički cvijet na Kipru

Tako se Šiljdedić, iako daleko od domovine, i iako je u mirovnoj misiji pod zastavom UN-a, s Plevakom fotografirao ispred zastave BiH, a obojica su godišnjicu genocida u Srebrenici obilježila i tako što su nosili srebreničke cvjetove.

Ale Šiljdedić, pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova USK, trenutno je u mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda na Kipru.

Jučerašnji 11. juli, kada je u BiH, ali i širom svijeta obilježena 22.godišnjica genocida u Srebrenici, za Šiljdedića je, kao i za sve bh.patriote, bio posebno emotivan.

Osjećanje da je posebno dirnut Šiljdedić je jučer podijelio i na svom facebook profilu, kada je na ovoj društvenoj mreži objavio fotografiju sa Vitalijem Plevakom, policijskim službenikom iz Ukrajine i komandantom jednog od tri sektora UN-a, a čiji je Ale zamjenik.

Tako se Šiljdedić, iako daleko od domovine, i iako je u mirovnoj misiji pod zastavom UN-a, s Plevakom fotografirao ispred zastave BiH, a obojica su godišnjicu genocida u Srebrenici obilježila i tako što su nosili srebreničke cvjetove.

Tajna Željeznog polja kod Bihaća: Bihać – Srebrenica prije Srebrenice!?

U posljednjem ratu i ofanzivi na Bihaćki okrug i pripadnike V korpusa Armije BiHsnage srpskog agresora uz pomoć paravojnih formacija tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna Fikreta Abdića, pokrenule su sve raspoložive vojne efektive kako bi slomile otpor branitelja. Neprijateljska novembarska ofanziva 1994 poznata kao „Jutro“ imala je za cilj konačno uništenje V korpusa Armije R BiH i uništenje muslimanske populacije na prostoru Bosanske Krajine.

U toj operaciji učestvovali su pripadnici tzv. Vojske srpske Krajine i Vojske republike Srpske potpomognuti izdajničkim snagama Narodne odbrane tzv. Autonomne pokrajine Zapadna Bosna pod komandom ratnog zločinca Fikreta Abdića. Srpske snage rukovođene su od strane političkih i vojnih struktura tzv republika Srpske Krajine i republike Srpske, na čelu sa ratnim zločincima Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem, te Milanom Martićem i Manojlom Milovanovićem. U planu uništenja V korpusa, bilo je zauzimanje slobodnih gradova sa Bihaćem, te gnusna likvidacija svog vojno sposobnog stanovništva starijeg od 16 godina.

Cilj operacije je spajanje tzv. srpskih zemalja zapadno od Drine i konačno stvaranje VELIKE SRBIJE.

Zauzimajući prigradska naselja Bihaća, u planu konačne likvidacije snaga odbrane, agresor je u Željezno polje dovukao inžinjerijske jedinice svih srpskih korpusa. U najkraćem roku moćna građevinska mehanizacija bivše JNA sada u rukama zločinačkih srbočetničkih hordi izvela je pripremne radove za izvršenje najmorbidnijeg zločina u povijesti. Moćnim bagerima iskopali su tranšeje za masovnu likvidaciju branitelja Bihaća i Bihaćkog okruga.

Bespilotne letjelice Nato saveza letjele su iznad područja Ripča i snimale vojne aktivnosti srpskih snaga, ortofoto snimke ovog poduhvata stoje u arhivama. Očekivao se pad slobodarskog Bihaća i Bihaćkog okruga i zločin masovnog uništenja muslimanskog naroda Bosanske Krajine sa razmjerama genocida.

Pripadnici V korpusa vodili su odsudnu bitku na prigradskim naseljima Bihaća, spremni i za najgoru situaciju uličnih borbi.

Po sličnom receptu događaja u Srebrenici pripadnici UNPROFOR-a pravili su se da ne vide otvorenu agresiju srpskih snaga iz susjedne Hrvatske. Neprijateljski raspoloženi komadant Unprofora Majkl Rouzlažno je krivio pripadnike V korpusa za nastalu situaciju, predlažući razoružanje V korpusa i demilitarizaciju, što je energično odbijeno od strane vojnih i političkih struktura na čelu sa komandantom Atifom Dudakovićem.

Ovo je priča iz usta srpskih demobilisanih vojnika, koji otvoreno progovaraju o zlu na koje su bili navođeni.

Srbočetnička mašinerija smrti planirala je da u roku 48 sati likvidira sve vojno sposobno stanovništvo. Specijalne jedinice za masovne likvidacije i odredi smrti čekali su plijen.

Autobusi i kamioni čekali su da prevezu zarobljeno stanovništvo do mjesta masovnih pogubljenja. Bageri i buldožeri, i druge inižnjerijske mašine bile su spremne da duboko u zemlju zakopaju svoje žrtve i poravnaju tragove zločina. Šumovita Plješevica trebala je biti mjesto najvećeg masovnog zločina i najveća masovna grobnica.

Planirana je likvidacija oko 30.000 vojno sposobnih muškaraca i dječaka starijih od 16 godina. Svjedočeći u Hagu američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt svjedočio je u prilogu navedenih događaja. Uz pomoć jedinica Hrvatskog vijeća odbrane na Livanjskom ratištu, koje su napale srpske linije odbrane prema Bosanskom Grahovu i Kninu, snage Petog korpusa su razbile smrtonosni obruč i vratile agresora na početne položaje.

Majstori masovnih likvidacija ovog puta su panično bježali da zaustave prodor hrvatstkih snaga. Zemlja ni jednu tajnu nije sakrila, o tome svjedoči masovna grobnica Tomašica, u kojoj su na sličan način sakriveni ostaci nevino ubijenih Prijedorskih muslimana.

Nedugo poslije, srbočetnički agresor izabrao je drugu žrtvu. (Ne)zaštićena enklava Srebrenica bila je lak plijen.

Genocid se ponovio, 8372 nevino ubijena muslimana, govore i opominju.

Ne ponovila se, nikom i nikad Srebrenica. Na sreću, rijeka Una još uvijek teče u svojoj ljepoti, sestra Drina postala je krvavi sinonim stradanja Bosanskih muslimana i genocida.

Bez naknada neće biti ni vozačkih ispita u USK

Članovi Komisije za polaganje vozačkih ispita na području Unskosanskog kantona dali su rok od pet dana Vladi USK da im počne isplaćivati dugujuće naknade za njihov rad, dok će u protivnom obustaviti sve aktivnosti u vezi s polaganjem vozačkih ispita. Prema riječima Ermina Goretića, jednog od članova Komisije, duguju im 21 naknada u ukupnom iznosu od 400.000 maraka. “Nažalost, nakon svih upozorenja i molbi prisiljeni smo na ovakav korak jer ne vidimo drugi način kako da dođemo do zarađenih naknada. Svojim radom smo omogućili značajna sredstva koja se za polaganje vozačkih ispita uplaćuju u kantonalni budžet”, istakao je Goretić, dodavši kako je u vezi s ovim pitanjem jedinstveno svih šezdeset članova pomenute komisije.

Premijer USK Husein Rošić istakao je kako su već sačinili plan isplate dugovanja, a članovima pomenute komisije zamjerio je na nedostatku komunikacije. “Žalosno je što o njihovim koracima saznajemo putem medija, umjesto da se čitava stvar riješi razgovorom. Sigurni smo da ćemo uskoro pronaći zadovoljavajuće rješenje za sve”, istakao je Rošić podsjećajući kako je Vlada kojoj je na čelu naslijedila 75 miliona maraka dugovanja po raznim osnovama.

Čamce počeo praviti iz ljubavi prema Uni: Himzo Bužimkić uživa u svom zanatu više od 30 godina

Jedan od najpoznatijih lađara iz Bosanske Krupe Himzo Bužimkić pravi unske lađe više od 30 godina. Njegove lađe poznate su širom svijeta, a ovaj sada već stari majstor kaže da je zavolio ovaj zanat zbog Une i njenih ljepota.

Pomoć sinova

– Mi ih, vjerovatno zbog naše ljubavi prema Uni, zovemo lađama, ali, u principu, to je drveni čamac. Ovo mi je hobi, lijepo je što od toga mogu i zaraditi, pa spajam ugodno s korisnim – rekao je Bužimkić.

Ovaj poznati majstor napravio je stotine lađa koje plove širom svijeta. Mnogi će za njega reći da je najbolji lađar, ali on nam je skromno rekao da se ne voli hvaliti, ali da su neke njegove lađe stigle do Londona, Ženeve, Ljubljane, Makedonije, Hrvatske, a da ne zna ni sam koliko ih plovi rijekama BiH.

– Stalno mi se javljaju ljudi sa svih strana svijeta koji žele baš moju lađu. Vjerovatno se prepoznaje ta ljubav koju unesem u njihovu izradu, pa su prepoznatljive – kazao nam je Bužimkić.

 

Za pravljenje lađe potrebno mu je pet do sedam dana, ali pripremanje drveta traje i po pola godine. Bužimkić ističe da koristi domaće drvo petrovačku smrču, koju siječe u decembru. Izreže je u februaru i suši je do juna, kada se može početi upotrebljavati.

Dar od Boga

Svoju ljubav i znanje prenio je na dvojicu sinova, koji, zbog svojih primarnih poslova, ne mogu svaki dan provoditi u radionici, ali, kako nam je rekao, uvijek pronađu vremena da dođu u radionicu i pomognu ocu.

– Osim sinova, sa mnom rade svakodnevno dvojica momaka. Ko god dođe u radionicu, poželi da ostane, jer ovo je pravi merak, raditi pored prelijepe Une u finoj atmosferi, to je baš dar od Boga – rekao je Bužimkić.

Ne cijenimo naše resurse

– Mi, Bosanci, čudan smo narod, često volimo više tuđe nego naše. Mnogi hvale indijski orah ili nešto slično, a imamo petrovačku smrču, koja je vrhunsko drvo za izradu riječnih plovila. Mnogi ne znaju da kod nas raste jedna vrsta javora koja se koristila za izradu Stradivarijevih violina, koje su najbolje i najskuplje na svijetu – rekao je Bužimkić.

Na trgu u Bihaću izložena postavka od 8.372 prazne čahure (FOTO)

Udruženje Život i vlasnik spomen-sobe 5. korpusa Mehrudin Dedić postavili su danas na Gradskom trgu u Bihaću drveni pano s natpisom ”Srebrenica 8372”. Natpis je urađen od praznih čahura, tačnije 8.372 čahure različitog kalibra koje su postavljene ispred panoa na ratnom šatorskom ceradnom krilu.

“Jedna čahura simbolizira jednu nevinu srebreničku žrtvu. Ove čahure sakupljene su kada je agresor pucao na Bihać tokom rata. Hvala Bogu, ta zrna nisu završila u našim tijelima, ali jesu u našem gradu. Bihać je već poslao bicikliste, maratonce, motoriste, pa je možda ostao pust na današnji dan. Tako da smo mi imali cilj da izložimo ovu postavku kako bi građani imali priliku vidjeti nešto što će ih asocirati na današnji datum”, rekao je za Klix.ba inicijator Mehrudin Dedić.

On je rekao da je mnogo toga kazano o Srebrenici, no da se, zbog masivnosti zločina i samog genocida, ima još puno toga ispričati.

Podršku Dediću dalo je Udruženje Život iz Bihaća koje svake godine organizira slične projekte i aktivnosti s ciljem podsjećanja na srebrenički genocid.

“Najbolji način za odavanje počasti žrtvama je put u Srebrenicu ili odlazak na dženazu. S obzirom na to da danas svi građani Bihaća neće biti u mogućnosti da odu u Srebrenicu, željeli smo i njima skrenuti pažnju na današnji dan i osvijestiti ih u tom pogledu. Smatrali smo da je najbolji način izložiti neku ratnu postavku te smo pružili podršku autoru i vlasniku spomen-sobe”, kazao je Omer Pajalić iz Udruženja Život.

Kako su istakli organizatori, reakcija građana daje nadu da je postavka uspjela te da je potrebno više ovakvih projekata.

“Građani prilaze, gledaju, komentarišu, a mnogi i šute. A šutnja, ponekad, najviše govori”, istakao je za kraj Dedić.

Održana komemorativna sjednica u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

U Bihaću je danas u organizaciji Gradske uprave održana komemorativna sjednica povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U prisustvu predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti grada Bihaća, prigodnim obraćanjima čelni ljudi grada Bihaća, gradonačelnik Šuhret Fazlić i predsjedavajući GV Bihać Davor Župa, te prof.dr. Suad Mahmutović, prisjetili su se dešavanja iz jula 1995.godine kada je sistematski i planiran genocid kojeg su nakon 11.jula 1995.godine nad Bošnjacima Srebrenice proveli pripadnici Vojske RS-a, MUP RS-a, i Vojske Jugoslavije.

https://www.facebook.com/GRADBIHACBiH/videos/796450003813647/

„Mi moramo ponosno i dostojanstveno nastaviti činiti onio što sada i činimo. Ovakav zločin ne smije se negirati i umanjivati, već sasvim suprotno, treba raditi i preduzimati sve da se ovakav zločin više nikada i nikome ne dogodi i sve što danas radimo ide u tom pravcu i samo nas može ujediniti i ojačati. Neka je vječni rahmet svim žrtvama Srebrenice“ – kazao je danas Davor Župa,predsjedavajući GV Bihać.

Istaknuvši da Bihać i njegovi građani nikada neće zaboraviti genocid u Srebrenici, Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća, kazao je da su danas riječi suvišne, ali su istovremeno i potrebne da prenesu poruku iz svakog dijela naše domovine i cijeloga svijeta da nikada nećemo zaboraviti Srebrenicu. 8372 puta.

https://www.facebook.com/GRADBIHACBiH/videos/796458190479495/

„Kada po ko zna koji put čujete svjedočenja preživjelih Srebreničana teško je bilo šta reći, ali u svom govoru sam ukazao na herojsku borbu . Ne pristajem na ulogu žrtve koja mi je kao Bošnjaku bila namjenjena i zato sam akcent stavio na borce 5.korpusa i naše komandante koji su nas postrojili kada je pala Srebrenica i usmjerili nas da to ne dozvolimo u Bihaću i to uistinu nismo dozvolili“- kazao je gradonačelnik Fazlić.

Osvrćući se u prigodnom obraćanju na dešavanja u Srebrenici u julu 1995.godine, prof. dr. Suad Mahmutović kazao je da se i danas 22. godine nakon stravičnih zločina pitamo kako je moguće da se desi genocid takvih razmjera na kraju dvadesetog stoljeća u svijetu kojeg nazivamo demokratskim.

https://www.facebook.com/GRADBIHACBiH/videos/796443193814328/

„Genocid u BiH njabolje je dokumentovan sa obzirom da su njegovi akteri tako brižljivo zapisivali, nerijetko i video zapisom skoro svaki momenat tokom agresije na našu zemlju. Zašto? Računali su da će pobjedonosno ući u sve bosanske gradove svega nekoliko dana nakon pada Srebrenice. Međutim, naišli su na herojski otpor patriota ove zemlje iz svih naših naroda. Zato dragi prijatelji, ne odustajte od države BiH i prava svakog građanina da u njoj časno žive“- kazao je prof. dr. Suad Mahmutović.

Na današnjoj komemorativnoj sjednici pored nastupa bihaćke glumice Erne Begatović koja je citirala potresna svjedočenja preživjelih Srebreničana prikazan je i dio dokumentarnog filma „Srebrenica“ autora Idriza Mujagića iz Bihaća.