“Ovdje su u Drugom svjetskom ratu, osim Srba iz Bihaća, koji su ovdje bili većina, ubijani i Srbi sa prostora današnje Hrvatske i Plitvičkih jezera”, podsjetio je Dodik u obraćanju prisutnima u Spomen-području Garavice kod Bihaća, gdje je obilježeno 76 godina od stradanja više od 12.000 ljudi tog kraja, gotovo isključivo Srba, koje su u ljeto 1941. godine pobile ustaše.

On je rekao da je taj projekat dokrajčen u “Oluji”, kada je prije toga ukinuta konstitutivnost Srba u Hrvatskoj, a kasnije bombardovane kolone izbjeglica iz srpskih krajina.

Predsjednik Srpske je naglasio da je garavičkim zločinom nastavljen kontinuitet ustaške ideologije – jednu trećinu Srba pokrstiti, jednu pobiti a jednu raseliti.

Dodik je najavio da će stradanje Srba u Garavicama od naredne godine obilježavati Vlada Srpske i da će to područje biti proglašeno mjestom od republičkog značaja.

“Namjera je da se ovaj prostor, koji je oskrnavljen, uredi i da to bude državna manifestacija na kojoj će se okupiti veći broj ljudi. Izgradićemo ovdje spomen-crkvu sa spomen-pločom koja će svjedočiti o ovom strašnom stradanju. Ovo mjesto nas mora okupljati”, poručio je Dodik.

On je rekao da je najpotresnije iz svjedočenja žrtava što su u Bihaću i Garavicama ljudi ubijani pred očima djece, kao i da su neki od ubica i zločinaca nakon Drugog svjetskog rata inkorporirani u sarajevsku komunističku vlast.

Dodik je naveo i da je nekadašnji komunistički sistem uspostavio sistem zaborava zločina nad Srbima, rekavši da su to žrtve fašizma, iako su ustaše – Hrvati i muslimani i u Bihaću pobili Srbe, Јevreje i jedan broj Roma.

“Bili su nagrađivani za svoje zločine i nisu kažnjeni. Nikada ne smijemo zaboraviti ove događaje, kao i Ljubomira i Slavka Kvaternika, Maksa Luburića i druge ideologe koji su ubijali na ovim prostorima, a prošli nekažnjeno”, rekao je Dodik i podsjetio da je jugoslovenski projekat bio podvala Srbima.

On je naveo da su se ubijanja Srba i Јevreja u Bihaću dešavala dok su se događali pogromi Srba u Јadovnu, na ostrvu Pag, a nakon toga i u Јasenovcu, Šušnjaru, Staroj Gradišci i Prebilovcima, gdje je ubijeno i bačeno u jame više od 6.000 Srba.
“Sve to je bio projekat Nezavisne Države Hrvatske koji nije prestao na ovim prostorima. S druge strane, nas su pokušali da okarakterišu u UN kao genocidan narod, ali zahvaljujući Rusiji to se nije desilo. Јa ne vjerujem da može da se oprosti to što su nam uradili, ali ne pozivam na osvetu i revanš, jer to liči na njih”, rekao je Dodik u Bihaću.

On je poručio da će nastaviti da dolazi u Garavice i na sva mjesta gdje su Srbi stradali.
“Mi se moramo osloniti na naše dvije države – Republiku Srpsku i Srbiju. Srpska je jedina brana da nam se u budućnosti ne dese nove Garavice i Јasenovac, zbog čega je moramo jačati do nebesa, da bude jaka i stabilna. A sa Hrvatima treba da sravnimo račune i dođemo do istine o tome što je činjeno, kako bismo na ovim prostorima gradili život zajedno. Isto se odnosi i na muslimane”, rekao je Dodik.

On je dodao da bi oni koji, poput hrvatskog premijera Andreja Plenkovića danas slave nekakve “pobjede” /”Oluju”/ i pominju oslobađanje Bihaća i Srebrenicu, trebalo da znaju da su “Srbi doživjeli 1.000 Srebrenica”.

“On je vjerovatno mislio na 1941. godinu kada je ovdje pobijeno 12.000 do 15.000 Srba i kada se po njihovim kriterijumima `oslobodio` Bihać. `Oluja` je bila završni čin etničkog čišćenja 250.000 Srba i što se nas tiče, zločin nad Srbima”, rekao je Dodik.

Političari u BiH moraju jasno da kažu da je proces povratka završen

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da političari u BiH moraju jasno da kažu da je proces povratka u predratna mjesta življenja završen i da u tom pogledu više nema prostora za napredak. Dodik je naveo da nije realno očekivati, iako to zvuči politički atipično, da se svi predratni stanovnici nekih opština i gradova vrate u svoja mjesta življenja.
“Možemo samo da uradimo da svi slobodno mogu doći /u ta mjesta/”, rekao je Dodik novinarima u Bihaću.
On je napomenuo da su mnogi Bošnjaci iz Republike Srpske prvo, najavljujući povratak, obnovili kuće putem međunarodnih programa, pa to prodali.

“To možete da vidite i u Federaciji BiH gdje su se Srbi isto tako vraćali. Povratak se ne može pojačati nasiljem, već mora biti dobrovoljan. Očigledno je da je ta dobrovoljnost 20 godina nakon rata gotovo upitna”, rekao je Dodik.

On je dodao da “onaj ko se vratio, ostaće, a onaj koji nije, nikada neće ni doći”.
“To važi na svim stranama /u BiH/, bez obzira na floskule o tom nekom povratku”, rekao je Dodik.
On je naglasio da je sada u Bihaću samo pedesetak srpskih kuća i da troje djece uči pravoslavnu vjeronauku.

“Bilo je 12.000 Srba u Bihaću prije 1991. godine. Naravno, bilo je mjesta gdje su u značajnom broju bili Bošnjaci u Republici Srpskoj, ali realnost je sasvim druga. Dogodilo se to što se dogodilo. Јa bih volio da se nikada nije dogodila ni 1941. godina, a pogotovo 1991. i 1995. godina”, rekao je Dodik.
On je istakao da su ljudi organizovali svoje živote na nekim drugim mjestima, gdje njihova djeca imaju svoje školske drugove, žene se, udaju…

Dodik je naglasio da niko ne treba da ometa skupove različitih naroda u BiH, te da se svi moraju navići da omoguće i obilježavanja stradanja ljudima koji to hoće i žele.

Zvaničnici Republike Srpske, brojne delegacije i predstavnici organizacija i udruženja koja baštine antifašizam obišli su danas humke, zapalili svijeće i položili cvijeće u Spomen-području Garavice kod Bihaća, gdje su ustaše u ljeto 1941. godine ubile više od 12.000 ljudi tog kraja, uglavnom Srba.

Vijence su položili predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, poslanici Branislav Borenović i Vlado Gligorić u ime NSRS, delegacija Vlade Srpske predvođena ministrom rada i boračko-invalidske zaštite Milenkom Savanovićem i ministrom unutrašnjih poslova Draganom Lukačem, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Marija Milić, kao i predstavnici Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka, te predstavnici Skupštine Vojvodine.

Vijence su u Garavicama položili i predstavnici BORS-a, Odbora za obilježavanje stradanja “Garavice 1941” i Zavičajnog udruženja “Una”, grada Banjaluka, Јevrejske opštine Banjaluka i porodica stradalih.
Predsjednik Odbora “Garavice 1941” Nebojša Kuštrinović rekao je da je u Garavicama i Bihaću u Drugom svjetskom ratu ubijeno između 15.000 i 17.000 Srba, te da se ne smije dozvoliti da to mjesto ostane devastirano i zaboravljeno.

“Nadam se da će prisustvo predsjednika Srpske i njegov autoritet, kao i podrška ostalih institucija pomoći da ovo mjesto postane svetinja srpskog naroda i da se uredi”, istakao je Kuštrinović.
Predstavnik Јevrejske opštine Banjaluka Đorđe Mikeš rekao je da je danas odata počast “podzemnom gradu”, te da iz ovog zločina treba naučiti kako se braniti od toga da nas zlo opet ne dočeka.
“Јevreji su iz Drugog svjetskog rata izvukli pouke i želim da svi tako rade, i da se ovakve stvari nikada ne dešavaju”, naveo je Mikeš.

Predsjednik Udruženja “Una” Boško Stojisavljević rekao da su Garavice mjesto patnje i jada o kome bihaćka opština treba više da brine i da to ne postane rekreativna zona, kako se najavljuje.

“Arhitekte iz Prijedora pomažu nam da se ovo uredi”, dodao je Stojisavljević.
Nakon istorijskog časa, u Spomen-području Garavice za stradale je služen parastos na srpskom, jevrejskom i romskom jeziku.

Pomen žrtvama ustaškog terora organizovalo je Zavičajno udruženje “Una”.
U Garavicama kod Bihaća ustaše su početkom Drugog svjetskog rata pobile više od 12.000 Srba, Јevreja i Roma bihaćkog kraja. Među ubijenima bio je veliki broj djece. Ubijeni stanovnici Bihaća i okoline bili su uglavnom Srbi i u manjem broju Јevreji, a pamti se da je na Garavicama u ljeto 1941. godine ubijeno više civila nego što je Bihać imao stanovnika.

Ovo stratište je zapostavljeno nakon Drugog svjetskog rata, jer su činjenice o zločinu i pokolju nad nedužnim civilima u Bihaću, koji je sprovela NDH držane daleko od očiju javnosti.
Prema britanskim izvorima, u Garavicama je za tri mjeseca ubijeno 14.500 civila, pa je ovo drugo mjesto po broju žrtava u BiH u Drugom svjetskom ratu.

Prvi spomenik žrtvama Garavica podignut je 1949. godine, a u periodu od 1960. do 1980. bihaćka opština uređuje Garavice kao spomen-park žrtvama fašističkog terora, nakon čega je 1981. godine otkriven novi spomenik.

Spomenik iz 1949. godine uklonjen je i postavljen u blizini bihaćke kule, a u posljednjem ratu je znatno oštećen. Prije četiri godine ponovo je demontiran i odvezen na spomen-područje u Garavicama.

U Bihaću se danas po ko zna koji put okupila politička svita iz RS-a, da održi “čas historije” o stradanju srpskog stanovništva iz bihaćkog okruga sa početka 1941. godine i obilježi 76. godišnjicu stradanja srpskog civilnog stanovništva.

Piše: mr. his. Dino Dupanović

Takva reakcija iz manjeg bh. entiteta ne bi bila nimalo čudna da se na Garavicama održava čas historije utemeljen na naučnim dokazima, odnosno arhivskoj građi. Garavice su još jedan pokazatelj da Srbi, manipulišu sa brojkom ubijenih Srba, Jevreja i Roma, stvarajući mit o Garavicama kao sratištu na kojem je od ustaških krvoloka, velikog župana Ljubomira Kvaternika, ubijeno između 12.000 – 15.000 ljudi.

Meritum cijele stvari jeste bacanje optužbi ne samo na ustašku vlast, odnosno Hrvate, nego i na muslimane koji su se nalazili u službi ustaške vlasti i bili puki izvršioci Kvaternikovih naredbi. Cijela stvar, bi bila prihvatljiva i kao historijska činjenica prihvatljiva, da je srpska historiografija prezentirala jasne dokaze od 12.000 – 15.000 ubijenih Srba na Garavicama. Gotovo kroz cijeli socijalistickči period, kada su se na čelu ili u sklopu svih bitnijih kulturno – historijskih institucija u Bihaću nalazili Srbi, ova brojka je uzeta kao konačna i to bez bilo kakve polemike. Svaki pokušaj relativiziranja broja žrtava na Garavicama završavao se privođenjem i javnim linčom.

Garavički mit o 12.000 ubijenih Srba, i manjeg broja Jevreja i Roma nastajao je baš u vrijeme ekspanzije velikosrpske politke krajem sedamdesetih i početkom osamedesetih godina prošloga stoljeća. Kreatori brojke od 12.000 ubijenih Srba bili su historičari Milan Vukmanović i Branko Bokan, koji su u svojim člancima objavljenim u sklopu knjige “Bihać u novijoj Istoriji” ovu brojku uzeli kao već utvrđenu, bez bilo kakve naučne potkrijepljenosti. Vukmanović u svome članku “Ustaški zločini na području Bihaća u ljeto 1941. godine”, navodi da je ta brojka definisana prema zvaničnoj evidenciji ne navodeći kakva je to zvanična evidencija. Srpska historiografija nikada do danas nije izišla sa konkretnim i validnim dokazima, imenima, žrtava ubijenih na Garavicma. Do sada se sve svodilo, na kojekakve “zvanične evidencije”, ne navodeći koje su to evidencije, “prema hvalisanju ustaša” i tako u nedogled sa nerelevantim dokazima.

Posljednja u nizu publikacija izišla na temu broja žrtava na Garavicama je knjiga Dušana D. Miljkovića “Stradanja u Cazinskoj Krajini i Antifašistička borba (1941- 1945)”, koja je ostala dosljedna velikosrpskoj politici i brojci od 12.000 ubijenih Srba. Zanimljivo da je Miljković u toku svog 40 – ogodišnjeg rada uspio prikupiti ukupno 11.659 imena civilnih žrtava rata srpske nacionalnosti sa područja Cazinske Krajine ( Bihać, Bosanska Krupa, Bužim, Cazin, Velika Kladuša ).

Ukupan broj popisanih žrtava koje je Miljković zabilježio, da su odvedene i ubijene na Garavicama iznosi 223. Ovu brojku svakako ne treba uzeti kao konačnu i ona sasvim sigurno jeste znatno veća, ali ni blizu 12.000 kako se već godinama istupa u javnosti. Pojedini arhivi u regionu polako otvaraju svoja vrata, što će svkako olakšati prebrojavanje broja žrtava na Garavicama, za koje se procjenjuje da je ubijeno oko 7.000 ljudi srpske nacionalnosti. Potrebno je napomenuti da su neki historičari istupali sa brojkom od 18.000 ubijenih Srba, što u ovom članku neće biti predmet rasprave.

Tako smo svjedoci da pojedini političari iz Bihaća, srpske nacionalnosti, u javnost izlaze sa ovom brojkom i na taj način šire međunacionalnu mržnju, kod ionako podjeljenog društva. Konačni cilj nije svakako negiranje bilo kakvog zločina, njega treba prihvatiti i suočiti se s njim, međutim ne treba dozvoliti da manipuliše sa ubijenim ljudima u svrhu ostvarivanja političkih interesa.

Kako su za Klix.ba kazali iz Vatrogasne jedinice Bihać, gašenju vatre najviše je pridonijela kiša koja je u popodnevnim satima padala na ovom području, posebno na nepristupačnom terenu.

Podsjećamo, požar je izbio jučer oko 15 sati, a prijetio je naselju Ćelije i vodopadu Štrbački buk, no intervencijom uposlenika Nacionalnog parka Una i vatrogasaca na vrijeme je lokaliziran. Ipak, požar jučer nije u potpunosti ugašen zbog dolaska noći, manjka ljudstva i izrazito nepristupačnog terena te se nastavio širiti prema Ljutoču.

Jutros je opet prijetio naselju Ćelije i Orašcu, no popodnevnim satima je u potpunosti ugašen.

Požar je zahvatio šumska područja koja nisu naseljena, ali ne stabla, već samo nisko rastinje, tako da štete nisu velike.

Na požarište su izašli i istražitelji MUP-a USK, a prema nezvaničnim informacijama uzrok požara je ljudski nemar.

Poljoprivrednici iz Federacije BiH kažu nam kako će do ponedjeljka iduće sedmice čekati odgovor nadležnih te, ukoliko ga ne dobiju, prelaze na druge mjere. Od predsjednika Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžada Biće saznajemo kako je više od 70 posto voća i povrća uništeno u ovom bh. entitetu. Suše su najviše štete nanijele poljoprivrednicima u Tuzlanskom, Unsko-sanskom i Posavskom kantonu.

“Čekamo odgovor iz Federalne vlade. Stanje je katastrofalno, nadamo se da će imati razumijevanja”, istakao je kratko Bićo za Klix.ba.

Čekaju se kantonalne vlade

Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić kazao je za Klix.ba kako nekoliko dana razgovara s poljoprivrednicima. Prema njegovim riječima, situacija je veoma teška.

“Ovo je po mnogo čemu jedna od najtežih godina za poljoprivredu u najnovijoj historiji BiH. Prvo smo imali jake padavine, sad vrućine, a ne pogoduju nam ni kretanja na svjetskom tržištu, što vidite na primjeru maline. Stanje elementarne nepogode treba biti proglašeno da barem malo amortizujemo gubitke koje je donijela suša. Ovu odluku može donijeti samo Vlada FBiH i to nakon što stanje elementarne nepogode proglase barem dva kantona. Uprkos sezoni godišnjih odmora, ministarstvo radi u punom kapacitetu jer je upravo ljetnji period najosjetljiviji za poljoprivredu”, rekao nam je Dedić.

I u manjem bh. entitetu je slična situacija. Predsjednik Udruženja voćara RS-a Dragoja Dojčinović prije nekoliko dana je uputio Vladi RS-a i resornom ministarstvu zahtjev za proglašenje stanja elementarne nepogode zbog mraza i suše. Kako nam je kazao, poljoprivrednici još nemaju povratnu informaciju od nadležnih, a on se nada kako će u što skorijem periodu ispoštovati njihov zahtjev.

“Stečeni su svi uslovi za proglašenje elementarne nepogode. Ne radi se samo o štetama za ovu godinu. Mi imamo višegodišnje štete na zasadima kada je u pitanju voće. Najviše kiše treba u junu i julu za formiranje pupova i tu ćemo imati vjerovatno štete i za narednu godinu. S tim će doći i do povećanja cijena uvoza voća, ako ga bude bilo i u Evropi. Tako će biti oštećeni i potrošači i proizvođači, ali i oni koji su trebali raditi u našim voćnjacima i zaraditi novac”, naglasio je Dojčinović.

Nastavak suše, manjak padavina

Štete na usjevima u RS-u jako su velike još od proljetnog mraza i padanja grada, a visoke temperature su donijele nove probleme poljoprivrednicima. Najteže je voćarima u Potkozarju, u općini Bosanska Gradiška, gdje su mraz i suša na voćnjacima načinili štete od oko 16 miliona KM.

“Prema prvim procjenama, štete od mraza u RS-u iznosile su oko 26 miliona KM. Nakon ljetnih suša procjenjujemo da bi štete mogle biti oko 70 miliona KM, a ako suša potraje, mogle bi se popeti i na 100 miliona KM. U pojedinim oblastima proizvođači jabuka suočavaju se sa štetom od 80 do 100 posto”, kazao nam je Dojčinović.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS analiziralo je podatke s terena te smatraju kako se može govoriti o elementarnoj nepogodi. Kako nam je kazao glasnogovornik ove institucije Aleksandar Macanović, posebno su zabrinuti jer meteorolozi najavljuju nastavak toplotnog talasa i sušnog perioda u augustu te manjak padavina u septembru.

“Već sada možemo govoriti o tome kako će prinosi kukuruza, povrća, voća, industrijskog i krmnog bilja biti za 40 posto manji od očekivanog ili za oko 450.000 tona manje. Pored toga, tek nam predstoji da saberemo štete do kojih će evidentno doći u augustu i septembru. Ovo će se sve odraziti i na stočarsku proizvodnju, prije svega zbog umanjenja stočne hrane. Očekuje se pad proizvodnje mlijeka, gubici u peradarstvu…”, ističe Macanović.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a će nove podatke utjecaja suše na poljoprivrednu proizvodnju predstaviti Vladi RS-a iduće sedmice koja će predložiti moguće mjere pomoći poljoprivrednicima. Naredne sedmice bi i Federalna vlada trebala donijeti odluku zahtijevaju li problemi poljoprivrednika hitnu intervenciju resornog ministarstva.

Čekajući na odluke nadležnih, poljoprivrednici se nastavljaju boriti da spase ono što im je ostalo od usjeva.

U izaslanstvu su bili i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te predstavnici udruga branitelja iz Domovinskoga rata. Vijence su položili i zapalili svijeće kod spomenika Glas hrvatske žrtve – Zid boli, kod Središnjega križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata, na grobu prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te na zajedničkoj grobnici za neidentificirane žrtve iz Domovinskoga rata na Krematoriju.

Ističući kako su na dan početka vojno-redarstvene akcije “Oluja” došli odati počast hrvatskim braniteljima i svima koji su za slobodu Domovine dali svoj život i zdravlje u obrani od velikosrpskog režima Slobodana Miloševića, Plenković je rekao da ta činjenica obvezuje vlast, cijelo društvo i nove generacije da odaju poštovanje i počast žrtvi hrvatskih branitelja da nastoje graditi društvo i zemlju onakvom kakvu su sanjali i za kakvu su se zalagali. Naglasio je i da je u to vrijeme državnička mudrost i odvažnost prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, u kompleksnim međunarodnim i sigurnosnim okolnostima, pridonijela oslobađanju ne samo većine okupiranih teritorija RH, već je značila i strateški preokret odnosa u BiH, sprečavanje nove Srebrenice u Bihaću te je zahvaljujući “Oluji” došlo do postizanja Daytonskog i Pariškog sporazuma.

Upitan o podizanju kaznene prijave koju je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podnio za zločine počinjene u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima od 5. do 8. kolovoza 1995., Plenković je odgovorio kako hrvatska Vlada vodi računa o dignitetu Domovinskog rata i svemu na čemu je Hrvatska utemeljena. “Istovremeno, Hrvatska je demokratska država i država u kojoj postoji sloboda govora i aktivnosti svih udruga”, rekao je. Jandroković: “Olujom” je slomljen san o Velikoj Srbiji Naglasivši kako je operacijom “Oluja”, kojom je oslobođena skoro petina okupiranog teritorija, slomljen san o Velikoj Srbiji, Jandroković je rekao da je Hrvatska u “Oluji” iskazala zajedništvo svih ljudi, veliku vojnu silu te pokazala da se i u složenim međunarodnim odnosima mogu ostvariti željeni ciljevi. Istaknuo je da se danas sjećamo svih poginulih za Hrvatsku, a s posebnim poštovanjem i prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana “bez čije vizije i razumijevanja međunarodnih okolnosti projekt stvaranja hrvatske države ne bi bio ovako uspješan”. “Vojno-redarstvena operacija “Oluja” i potpora koju su ljudi dali hrvatskim vojnicima i policajcima znak je da hrvatski narod kada je zajedno, kada zaboravi na sve političke i svjetonazorske podjele, može ostvariti najteže zadatke”, naglasio je Jandroković. Poručio je da nam sjećanje na “Oluju” i danas može biti podstrek, da u bitno izmijenjenim međunarodnim okolnostima kada postoje nove prijetnje i novi globalni izazovi, zajednički djelujemo i u bitnim nacionalnim pitanjima, zaboravimo podjele i osiguramo napredak zemlje, ekonomski rast i razvoj i ojačamo solidarnost među hrvatskim građanima.

Upitan o kampanji “Isprika” Inicijative mladih za ljudska prava, Jandroković je rekao da je “Oluja” bila legitimna oslobodilačka akcija te se treba vidjeti povijesni kontekst zašto je do nje došlo. “Hrvatska je morala osloboditi svoje okupirane teritorije nakon pet godina poniženja, patnje i ubijanja hrvatskih ljudi”, kazao je. Vojna akcija, rekao je, bila je nužna nakon svih pokušaja da se mirnim putem i pregovorima zaokruži teritorijalni integritet RH. Dodao je kako su i međunarodni akteri prepoznaju važnost te operacije.

Na pitanje kako Hrvatska i Srbija imaju oprečna stajališta o “Oluji” i što se treba dogoditi da se tenzije smanje, odgovorio je da svi vodeći ljudi RH vode računa da naša politika prema susjednim državama, pa i Srbiji, bude politika dobrosusjedskih odnosa. Pri tome je ta politika okrenuta potpori da te zemlje postanu članice EU-a, a one koje žele i NATO-a. “Kada je u pitanju Domovinski rat i “Oluja” onda je važna istina. Mi jako dobro znamo da je sve započelo krajem 80-tih godina snažnom i neprijateljskom Miloševićevom propagandom.

Znamo da je cijeli koncept Velike Srbije bio osmišljen na vojnom osvajanju tadašnje JNA i paravojnih snaga u Hrvatskoj i BiH”, kazao je. Naglasivši kako je tadašnje hrvatsko vodstvo, predvođeno predsjednikom Tuđmanom, željelo mirnim putem zaokružiti teritorijalnu cjelovitost zemlje, Jandroković je kazao da to nije bilo moguće zbog nekooperativnosti i agresivnosti druge strane, pa je Hrvatska vojnim putem oslobodila svoje okupirane teritorije i tu nema nikakve mogućnosti za drugu interpretaciju. Vijence na zagrebačkom groblju Mirogoj položilo je i zapalilo svijeće i izaslanstvo Grada Zagreba predvođeno gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Sa povećanjem iznosa poticaja za proizvođače malina na 0,45 feninga Vlada Unsko-sanskog kantona učvrstila je vodeću poziciju u Federaciji BiH po visini poticaja malinarima. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede Vlade F BiH poticaji za proizvođače maline po kantonima iznose: TK 0,06 KM, SBK 0,10 KM, ZDK 0,20 KM, KS 0,28, BPK 0,15 KM, HNK 0,00 KM, K-10 0,00, ZHK 0,00 KM, PK 0,00 KM a USK 0,45 KM.
Vlada Unsko-sanskog kantona, na sjednici održanoj, u utorak, poništila je odluku o sufinansiranju otkupa maline i donijela odluku o povećanju podsticaja za proizvođače.
• Podsticat ćemo i dalje proizvođače s tim da ćemo podsticaj podići za pet feninga tako da će ubuduće umjesto 0,40 iznositi 0,45 KM, izjavio je kantonalni ministar poljoprivrede Dragan Polimanac.
Prijedlog da se dio podsticaja za proizvođače usmjeri onim otkupljivačima koji će malinu otkupiti po 2,5 KM otkupnoj cijeni od minimum 2,5 KM , iniciran je sa zajedničkog sastanka predstavnika proizvođača i Vlade USK-a, a nakon što su malinari dovedeni u poziciju da sa cijenom otkupa nisu mogli pokriti ni troškove. Na žalost Unsko-sanski kanton ostao je usamljen u nastojanju da se zaštite proizvođači i postignu zagarantovane cijene otkupa od najmanje 2,5 KM sa sufinansiranjem otkupljivača sa 0,30 KM po kilogram maline. Prema analizi resornog federalnog ministarstva otkupljivači, upravo sa ovog kantona, isplaćuju najnižu otkupnu cijenu. U drugim kantonima otkupljivači su nudili 1,8 do 2 KM po kilogramu, samo u USK otkupljivači, ni nakon najave poticanja otkupa nisu ponudili veću otkupnu cijenu.
Nakon analize stanja Vlada USK-a je, na prijedlog resornog Ministarstva, donijela novu odluku po kojoj će sistem podsticanja proizvodnje maline ponovo usmjeriti na proizvođače te iznos podsticaja povećali u skladu sa budžetskim mogućnostima.
„Zajedno sa proizvođačima maline mi smo pokušali na ovaj način povećati otkupnu cijenu i, za ovu sezonu, naći kompromisno rješenje. Iskreno mi je žao što primjer nisu slijedili u drugim kantonima da bi zaštitili proizvođače. Vlada Kantona neće odustati u namjeri da zaštiti svoje građane, čestite, vrijedne ljude koji su se posvetili proizvodnji zdrave hrane. Zajednički ćemo tražiti rješenja da se proizvodnja unaprijedi, bolje uvežu sami proizvođači u nastupu prema otkupljivačima te ćemo pokrenuti inicijative, u skladu sa nadležnostima, da se nađu sistemska rješenja na višim nivoima vlasti kojima će proizvođač biti pošteno plaćen za rezultat svog rada“, kaže premijer USK-a Husein Rošić.
Prema podacima Privredne komore F BiH Bosna i Hercegovina sa proizvodnjom malina od preko 25.000 tona je na 8. mjestu proizvođača u svijetu i sa 6.7 posto učestvuje u ukupnoj svjetskoj proizvodnji malina. U Vladi USK-a su jednoglasni da proizvodnju treba podsticati pa će ovaj federalni kanton i dalje isplaćivati najveći iznos poticaj po kilogramu maline, sad povećan na 0, 45 KM.
Upravni odbor Kantonalnog saveza proizvođača jagodastog voća i povrća oglasio se saopćenjem u kojem izražavaju podršku Vladi USK zbog djelovanja na zaštiti proizvođača te zbog odluke za povećanje podsticaja za proizvodnju malinu.