Smješten na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, uz samu granicu s Hrvatskom, Izačić je povijesno mjesto nastalo na vjetrometini sila koje su se sudarale s njegovim tvrdim zidinama, ovisno otkud je smjer vjetrova rata puhao, nekad s istoka, a nekad sa zapada. Sagrađen je na kamenitom brijegu kraj kojeg su prolazili antički putevi, a danas pored njega prolazi savremena magistralna cesta i evropski putni pravac ili ruta koja spaja zapadni dio Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom. A ta Evropska unije, bukvalno, korak je preko granice, na savremeno uređenom graničnom prelazu koji nosi ime kao i samo mjesto. Stoga se opravdano može kazati da je Izačić kapija na zapadu Bosne.

OD ILIRA I RIMLJANA DO HRVATA I TURAKA

U antičko vrijeme zabilježeni su u okolici ostaci rimskih građevina, ilirske gradine, ostaci starih puteva i kaldrma, grčke crkvine i groblja, koji govore da je u ovom mjestu još davno bujao život. Narod pripovijeda da su nekad tu živjeli i stari Grci, koji napustiše ovaj kraj zbog nevolja s vjetrovima koji ovdje uobičajeno udaraju takvom silinom da su skidali i krovove s kuća.

Naselje je dobilo ime po plemićkoj porodici Izačića, koja se prvi put spominje 1501. godine. Kako navodi Radoslav Lopašić u svojoj knjizi Bihać i Bihaćka krajina, ime naselja mijenjalo se kroz povijest, pa se nekad zvalo Hižačić i Ežačić, da bi naposljetku dobilo ime Izačić, koje se zadržalo do danas. Starija povijest Izačića, kako tvrdi Lopašić, slabo je poznata. U srednjem vijeku prostirala se oko Izačića općina Berišić, koja se poslije zvala i Dol zbog svog geografskog položaja na potezu između planine Plješevica i naselja Izačić. Krajem petnaestog vijeka, uz ime Izačić pojavljuje se ime Bogdana Izačića, a kod Jurja Sladojevića u uvodu u grad Obrovac na Uni 1501. godine kao kraljevski povjerenik javlja se Ivan Izačić iz naselja Dol, dok se Pavao Izačić 1530. godine spominje kao zapovjednik straže u tvrđavi Izačić. Godine 1550. kao zapovjednik spominje se Franjo Izačić. Kasnije su Izačićem upravljali drugi hrvatski plemići koji su, ne mogavši ga sami braniti, Izačić ustupili kraljevskoj upravi, koji je nakon pada Ostrošca i Cazina, uz utvrdu u današnjem naselju Brekovica, na lijevoj obali Une služio kao prednja kapija Bihaća, zbog čega je konstantno bio na udaru Turaka.

Uslijed stalnih turskih prijetnji i upada, izačićki grad ili tvrđava dodatno se utvrđuje i dobiva stalnu posadu, ali ipak nedovoljnu da odoli stalnim naletima osmanskih vojskovođa. Izačić je osvojio poznati Hasan‑paša Predojević samo nekoliko dana prije nego što je osvojio i znameniti grad Bihać 19. juna 1592. godine. Od tada se nalazi na granici dvaju svjetskih carstava i na udaru moćnih austrijskih vojskovođa. Dva je puta tada doživio veliku nesreću, ali se i dizao iz pepela. Najprije ga je 1809. godine cijelog s okolicom popalio i uništio čuveni francuski general Marmont kada je došao pod zidine Bihaća s prijetnjom da će ga pretvoriti u prah i pepeo. Nasreću, to se nije desilo, tvrdoglavi Krajišnici okončali su sukob predajom Cetingrada, koji je bio i uzrok ove intervencije.

OD STAROG GRADA NIJE OSTAO NI KAMEN

Godine 1809. snađe Izačić još jedna velika nevolja, udari na njega karlovački general i baron Waldstetten s 15.000 krajišnika, pa popali Izačić i svu okolicu. Ovom mjestu kao da je historijska sudbina da bude predziđe Bihaća, kapija na koju dolaze dobronamjerni gosti ili, pak, bedem na kojem se brani srce Krajine, ili glava sve Krajine, znamenito Bišće. Tako bi i za vrijeme austrougarske okupacije, tako bi i posljednjeg rata.

“Savremena magistrala ipak unosi živost, mjesto se razvija kao tranzit na kojem ima svakakvih trgovačkih i ugostiteljskih radnji. S obzirom na to da je Izačić udaljen 10 kilometara od Bihaća i da mu gravitira veći broj razvijenih naselja, poduzetni mještani našli su svoju trgovačku računicu. Mjesto ima osnovnu školu, mjesnu ambulantu, dosta mještana svoj kruh zarađuje u zapadnim zemljama. Vrijedni su i radini, što se vidi u razvoju samog mjesta koje se razvija poprimajući urbanije konture. Nije im težak ni kruh od poljoprivrede, kojom se bave po plodnim dubravama i dolinama izačićkog platoa. Ko je jednom prošao cestom prema nekadašnjem kompleksu Agrokombinata ‘Krajina’, vidjet će pravu krajišku žitnicu koja može prehraniti zdravom hranom čitavu Krajinu”, kaže Rešad Behić, inžinjer u Direkciji za ceste Unsko-sanskog kantona i predsjednik Skupštine Udruženja “Naša Krajina, naša baština”.

I dok skeptični Bišćani s visine gledaju na lokalna sela koja gravitiraju gradu, Izačić ponosno ističe da je i on bio nekada grad. Pa nije ni čudo što na topografskoj karti na mjestu stare utvrde stoji toponim “Izačić Grad”. Na mjestu starog grada stoje dvije džamije, stara, koju mještani ostaviše kao spomenik na svoje starine, i moderna, veća i ljepša, po ukusu ovovremenih neimara. Od ostataka starog grada nije ostao kamen na kamenu. Jednostavno je izbrisan sa zemlje, dobrim dijelom zbog borbi i opsada koje su se vodile za ovaj strateški važan položaj. Ostatke su raznijeli vjerovatno i mještani za gradnju kuća. Bila je to utvrda duga 130, a široka 60 metara, s tri kule visine i do 8 metara.

“S onu stranu granice bivši je aerodrom JNA ‘Željava’. Uništen i onesposobljen, čeka pametne glave s obje strane da se dogovore oko njegove turističke upotrebe. U susjednoj Hrvatskoj, nedaleko od ovog mjesta, čuveni je Nacionalni park ‘Plitvička jezera’, koji svojim ljepotama privlači veliki broj turista. Veći broj njih dođe da obiđe i povijesni grad Bihać i rijeku Unu. To su turisti koji pored prirode traže i kulturne sadržaje koje nudi drevno Bišće. Granični prelaz Izačić okrenut je prema Bihaću, u smjeru gradske obilaznice koja bi trebala zaobići ovo mjesto. Saobraćaj, koliko god da donosi negativnih stvari, ipak donosi život. Ako kad ili, bolje rečeno, ako ikad bude urađena obilaznica koja bi trebala koštati desetine miliona maraka, ovo će mjesto logikom životnih tokova izgubiti svoj prometni značaj, a to dijelom znači i ekonomsko umiranje. Mnogo je primjera mjesta koje su zaobišle zaobilaznice, a koga zaobiđe put, tome je i Bog rekao lahku noć”, ističe Behić.

Da je još ono što je i stoljećima bio, Izačić je dokazao u posljednjem ratu kada je dao najbolje sinove za odbranu Krajine i zapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Jedno od najpoznatijih junačkih imena iz tog perioda svakako je ime Adila Bešića, koji je, kako to svojevremeno opjeva Ibro Selmanović u svojoj ratnoj pjesmi Izačiću, ponosan mi budi, u legende upisao ime Izačića, koji je još jednom dokazao da je i dalje ono što je oduvijek bio – ponosna kapija na zapadu Bosne.

Danas je održana sjednica Kolegija Skupštine USK na kojoj je zakazan termin i dnevni red vanredne sjednice najvišeg zakonodavnog organa u kantonu. Kako je ranije najavljeno, sjednica je zakazana za sutra (četvrtak) sa početkom u 12h.

Na sjednici Kolegija je rečeno da će novi Zakonom pokušati pronaći rješenje verifikacije diploma Srednje medicinske škole u KŠC-u.

Također, sutra će se razmatrati i Elaborat o osnivanju medicinske škole u KŠC-u, što je trebalo biti učinjeno prije 4 godine. Prema reakcijama poslanika i članova kolegija, elaborat će biti usvojen i tretiran kao sve privatne škole, te se neće finansirati iz budžeta. Javni interes je prije nekoliko godina izražen za Opću gimnaziju u KŠC-u i samo se ona prema tome može finansirati iz javnih finansija.

Podsjećamo, sjednica je zakazana za sutra u 12h.

U video prilogu možete pogledati izjavu predsjedavajućeg Skupštine nakon sjednice Kolegija.

Blizu 3.000 bolesnika na hemodijalizi moglo bi da se isključi sa ovih aparata, odnosno da odbije dobiti terapiju ukoliko vlada FBiH i Parlament FBiH ne ispune 15 njihovih zahtjeva. Ovo je poručeno danas prilikom jednosantog protesta oko 200 članova Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.

Pored usvajanja izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji organa i tkiva, dijalizirani i transplantirani bolesnici od Federalnog ministarstva zdravstva zahtijevaju izvještaje o radu transplantacijskih koordinatora po bolnicama i broju utvrđenih moždanih smrti. Traže da se odmah sagleda stanje aparata za dijalizu koi su prešli tri-četiri puta više sati od dozvoljenih 15.000 te osiguravanje novca za njihovo obnavljanje. Tomislav Žuljević, predsjednik ovog Udruženja ističe da od blizu 3.000 bolesnika u BiH koji su na dijalizi, samo 20 ih je na listi čekanja za transplantaciju organa.

Među zahtjevima dijaliziranih i transplantiranih bolesnika jeste i osiguravanje adekvatne terapije za bolesnike na peritonejskoj i hemodijalizi te uvrštavanje određenih lijekova na esencijalnu listu. Od Federalnog ministarstva zdravstva traže da se uključi u javnu kampanju o transpalntaciji i darivanju organa te na taj način podrži rad Donorske mreže u BiH.

„Mi ćemo dati određene rokove za usvajanje naših 15 zahtjeva. Ukoliko nas ne ispoštuju, ljudi na dijalizi će doći pred Vladu FBiH ili Parlament i isključiti aparate. Žrtvovat ćemo svoje živote. Transplantacija vraća čovjeka na posao, normalnom životu i društveno korisnim aktivnostima. Dijaliza je mukotrpna i veliki trošak za državu. Jedna godina dijalize znači jednu transplantaciju“, poručio je Žuljević. Okupljeni su poručili da ovdje nije samoo riječ o pacijentima koji su na dijalizi, nego i o onima koji čekaju na transplantaciju jetre, srca, gušterače, pluća i durgih organa. U Udruženju dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH se nadaju da će današnje okupljanje doprinijeti da se institucije i pojedinci „napokon pokrenu i počnu raditi na spašavanju ljudskih života“, a to će, kako navode, najbolje uraditi ako usvoje predložene izmjene i dopune Zakona o transplantacji organa i tkiva u svrhu liječenja i rade na njegovoj provedbi.

Jedna od pacijentica je Nermina Krivić kakala je da je došla iz Ključa, te već 34 godine ide na dijalizu . „Više sam bez nade. Dobila sma karcinom čekajući bubreg“, kazala je Nermina. Iako je Vlada Federacije BiH još u februaru prošle godine utvrdila i u parlamentarnu proceduru uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, do njegovog usvajanja nije došlo, a nema naznaka ni kada bi se to moglo dogoditi. S dvadesetak transplantacija organa godišnje, Bosna i Hercegovina se i dalje nalazi na dnu liste evropskih zemalja, dok se u susjednoj Hrvatskoj godišnje izvrši blizu 400 transplantacija organa.

Izmjenom postojeće zakonske regulative koja tretira ovu oblast, broj transplantacija trebao bi se znatno povećati, čime bi se i svima oboljelim izašlo u susret.

Sabid Abdijanović, poznatiji kao Sajko, iz Brekovice voli često zapjevati, posebno tokom dugih vožnji širom Evrope. Uz pjesmu i muziku ga vrijeme prođe brže, ali i zanimljivije.

Sajko je vozač kamiona, koji voli muziku, ali isto tako učiti ilahije i ezan.

Svoje prijatelje na Facebooku nedavno je obradovao učenjem ezana, a komentari su bili više nego pozitivni.

Brate, imaš predispozicije i vokalne sposobnosti za kariju (učača), posveti se tome koliko i volanu; vjeruj nećeš zažaliti. Svako dobro i Allah te sačuvao, jedan je od komentara na postavljeni video.

Zahvaljujući Sajki ezan se čuje širom Evrope, poslušajte i vi:

Za 27.7. 2017. godine u bihaćkoj dvorani “Luke” zakazana je historijska prva MMA priredba u našem gradu. Na najpopularnijoj društvenoj mreži Facebook kruži plakat priredbe sa 10 boraca, a priredba bi se trebala održati pod nazivom “Noć gladijatora”.

Najpriznatije ime svakako je bivši član najjače MMA organizacije svijeta UFC-a Denis Stojnić. Tu je i dobro poznato ime u regiji Vaso Bakočević, a i naša regija imat će svog predstavnika obzirom na to da je najavljen i Ključanin Mensur Dedić alias Boky Junior.

Na plakatu je kao pokrovitelj istaknut Grad Bihać, dok su kao sponzori istaknuti klub “The Best” i Autokuća “Begović.”

Predhodni vikend u Sloveniji na rijeci Soči – Solkan, kajak kanu klub Soške-elektrane su organizovale prve dvije utrke ECA JUNIOR CUP 2017. na kojem su učešće uzeli i dva kajakaša iz KKK“UNA“ iz Bihaća, Adian Čavkunović i Emir Redžić.

Na takmičenju je učestvovalo 340 takmičara iz cijele Evrope i neki klubovi iz Amerike. Na stazi je bila 21 kapija od kojih je 6 bilo uzvodnih. Staza je bila jako teška i zahtjevna za sve juniore, gdje su samo najbolji uspjeli da prođu stazu bez kaznenih poena.

U subotu je na programu bila prva utrka na kojoj je Adian Čavkunović zauzeo 22 mjesto i plasirao se u finale, dok je Emir Redžić zauzeo 27 mjesto. U finalu je Adian završio na 18 mjestu.

U nedelju druga utrka Euro CUP-a Čavkunović je zauzeo 15. mjesto, a Redžić 23. mjesto (22 ulazi u finale). U finalu je Adian Čavkunović zauzeo odlično 14 mjesto.

– Znam da možemo i moramo se puno bolje pripremiti za slijeće utrke koje slijede. Nadamo da će rukovodstvo kluba pronaći način da riješi pitanja odlaska na pripreme i utrke. Naši vršnjaci od februara treniraju na najboljim evropskim stazama, dok smo mi na treningu u Kraljama. Imamo punu podršku trenera i nadamo se da ćemo uskoro donijeti prvu medalju za nas sa Evropskih takmičenja- ističu Adian i Emir.

– Iako je nastup naših takmičara bio upitan za ECA junior Euro Kup, uz pomoć roditelja koji su finacirali takmičenje, uspjeli smo nekako da ih prebacimo do Zagreba, pa do granice Slovenije sa opremom i kajacima u Čatež, gdje su uz pomoć naših prijatelja iz KKK“Čatež“ zajedno s njihovim kajakašima otišli u Solkan, te predstavljali BiH i Grad Bihać. Dečki pitaju šta dalje i mi trenutno neznamo šta da radimo, čemu da se nadamo.

Znamo da je teška finansijska situacija u Gradu i da je sport u Bihaću upitan, ali ovi dečki zaslužuju mnogo više pažnje, jer ipak je KAJAK SPORT, po čemu je Bihać poznat i nepostoji nijedan klub u BiH iz kojeg su potekla tri Olimpijca koji su učestvovala na Olimpijskim igrama. Zašto nebi bilo i četvrti ili peti učesnik Olimpijskih igara.. Slijedeći ECA junior Cup se održava u krajem mjeseca u Flattach-Austrija, pa Augsburg- Njemačka, Poljska-Krakow, Češka-Češke Budjevice i Slovačka-Bratislava. Svjetsko prvenstvo za juniore se održava u Bratislavi–Slovačka krajem 7. mjeseca, gdje nevjerujemo da će uspjeti učestvovati, jer će nam finansijska podrška sigurno izostati – ističe Samir Karabašić, trener KKK“UNA“.

Prije nekoliko dana, gost Dnevnika Kantonalne televizije je bio dr. Dervišević, direktor Kantonalne bolnice u Bihaću, koja je u žiži javnosti još od rata. Žiža se povećala nakon požara prije 4 godine, da bi koncem 2016. godine Kantonalna bolnica ponovo došla na repertoar negativnoh priča, slučajem dr. Balaban Nikoline čiji epilog tek čekamo.

Nažalost, u ovom prilogu nije spomenuta ključna riječ, a to je odgovornost, sjetimo se da niko nije odgovoran za požar, a po svemu sudeći niko nije odgovoran ni za upošljavanje dr. Balaban i zadržavanja na poslu iste nakon lavine medijskih natpisa i katastrofalnim greškama koje su rađene i koje će tek doći na naplatu s obzirom da rezultati revizije istih još javnosti nisu poznati.

Po čemu je zanimljivo gostovanje direktora Kantonalne bolnice na Dnevniku 1, Kantonalne televizije? Šum u komunikaciji i nepoštivanje Vlade USK na čelu sa premijerom je ono što su svi vidjeli u tom Dnevniku 1. Naime, prije samog intervjua, zajedno sa kolegicom koja je vodila sami intervju, dirketor je pogledao prilog u kojem su izjave dali premijer Vlade USK Husein Rošić i ministar zdravstva Hazim Kapić iznoseći određene tvrdnje, činjenične ili ne. Svoje mišljenje na tvrdnje ministra i premijera, direktor Dervišević je okarekterizirao iznenađujućim, pripisujući to mogućem neznanju. Na kraju, demantirao je sve tvrdnje ministra i premijera sa 6 puta izgovorenim riječima “nije tačno” u nepunih 10 minuta razgovora.

Intervju direktora, te izjave premijera i ministra pogledajte u video prilogu.

Mejasa Dupanović, predsjednica “Unskih smaragda” je uzburkala javnost svojom objavom o smeću u rijeci Uni, te potakla na velik broj reakcija građana putem društvene mreže. Njenu objavu sa Facebook-a prenosimo u cijelosti:

“Da li bar “H2O”, zalužuje nositi ovo ime, ako svoje smeće /flaše,konzerve, račune, itd/, baca u rijeku Unu?

Danas su Unski smaragdi-DEP, snimili punu vreću ugostiteljskog smeća, sa flašama, konzervama od pića i računima bara: H2O.kako pluta rijekom Unom.

Pozivamo komunalnu inspekciju.- Grad Bihać, da poduzme odgovarajuće mjere i kazni ovog počinioca.”

https://www.facebook.com/100009184554624/videos/1812130802436387/

https://www.facebook.com/100009184554624/videos/1812125855770215/

Svakim danom sve je više slučajeva da se građani u BiH susreću sa zmijama, a jedan takav slučaj susreta sa najopasnijom otrovnicom poskokom zabilježen je danas na trim stazi na lokalitetu Borića u Bihaću, piše “Moj USK“.

U svim područjima Unskosanskog kantona ove godine bilježi se neuobičajeno veliki broj zmija pa se građanima savjetuje oprez, podaci su veterinarskih stanica. Prema riječima direktora Veterinarske stanice u Bihaću Zekerijaha Alagića, ovo je jedna od godina koje se nazivaju zmijskim zbog povećanog broja ovih gmizavaca.

“Ovoliki broj zmija proporcionalan je povećanju brojnosti glodavaca kojima se one hrane. Zmija se ne treba plašiti niti ih ubijati, jer su one važan faktor za očuvanje ravnoteže u ekosistemu”, istakao je Alagić, te dodao da zmija nikada neće napasti prva, ona djeluje u samoodbrani.

Prema podacima iz Zavoda za javno zdravstvo, ovdašnje zdravstvene ustanove su opskrbljene dovoljnim količinama seruma protiv zmijskog otrova.

Planinarku u BiH ujeo poskok: Doktor je rekao da je čudo da sam živa

Osjetim pod stopalom nešto mekano, a onda ubod na prednjoj strani gležnja. Pomislim da sam zapela za kakvu trnovitu granu, ali onda čujem zlosretno siktanje pod nogama. Između širokog lišća, ugledam kako se prelijevaju rombovi gmižućeg poskoka.

Tako je ugriz poskoka opisala Dubrovčanka, strastvena planinarka i trkačica Marina Maslek. Njeno svjedočanstvo je na svom blogu Trčim jer štrčim podijelila njena kolegica Sanja Kavaz.

Marinu je početkom juna tokom treninga u BiH za nogu ugrizao poskok. Na planinskom masivu Prenj na visini od 1200 metara s kolegom Lazarom Badanjcem trenirala je za velebitski ultra maraton. Planirala je istrčati 22 kilometra unutar 5 sati, ali zmija joj to nije dozvolila.

– Poskok! Laki, ugrizao me poskok! Nadamo se da možda poskok nije pustio otrov. Ali vrlo brzo, noga mi počinje oticati uz jak osjećaj žarenja i brideću bol, i više nema sumnje da je ugriz bio otrovan – napisala je na blogu.

Uslijedilo je pet sati boli, drhtavice, vrtoglavice, hladnoće, preznojavanja, mučnine i čekanja. Uz pomoć Gorske službe spašavanja i Oružanih snaga BiH prebacili su je u Mostar gdje su joj liječnici dali serum.

Do dolaska GSS-a Marini je prvu pomoć pružio kolega planinar Lazar Badanjac.

– Doktor mi kaže kako je čudo što sam uopće živa, i da je oporavak od ugriza rizičan i dugotrajan. Otrov je razradio tkivo noge, mišić i krvne žile kroz koje je velika količina krvi istekla izvan krvotoka u tkivo. Noga mi je natečena do slonovskih razmjera, a bol je konstantna. Sve što sam napornim treningom mjesecima razvijala je sada uništeno, a i dalje mi prijeti rizik od tromboze i komplikacija. Kapci su mi otečeni i mogu ih podignuti samo prstima, a i tada sve vidim uduplo i vrti mi se. Ne mogu se ustati niti u Wc – napisala je Marina koja se oporavlja.

Nakon primanja seruma, deset dana provela je u bolnici, no još uvijek, kaže, treba mirovati. Sada kod kuće prima terapiju, a kako bi se u potpunosti oporavila potrebno je da se podljev potpuno povuče.

Planira nastaviti trčati i planinariti, no s puno više opreza.

O svom iskustvu je podijelila i nekoliko savjeta onima koji bi se mogli naći u sličnoj opasnosti.

1. Ostanite sabrani. Panika vam nimalo ne pomaže – zapravo, ubrzava rad srca i širi krvne žile što ubrzava djelovanje otrova. Ono čega ste se mogli bojati već se dogodilo. Sada trebate pomoći sami sebi i olakšati drugima da vam pomognu.

2. Nazovite pomoć odmah, objasnite gdje ste i koje vam je najbliže mjesto za transport.

3. Ostanite mirni, što manje se krećite. Fizička aktivnost pospješuje cirkulaciju i ubrzava djelovanje otrova i njegovo širenje po tijelu.

4. Ne podvezujte ugrizeno mjesto.

5. Na mjesto ugriza stavite hladni oblog.

6. Pratite reakciju na mjestu ugriza (oticanje, modrilo) i pomno pratite sve osjećaje/simptome koje primijetite.

7. Ako je neko s vama, sve informacije u vezi svog stanja komunicirajte i prenosite.

8. Pijte puno tekućine.

9. Ponovo: dišite i ostanite sabrani. Sve su šanse da će sve biti u redu, a zaliječen zmijski ugriz nakon oporavka ne ostavlja trajne posljedice.

Napominje i kako nije svaki ugriz otrovnice jednak. Postoji velika mogućnost da dobijete takozvani ‘suhi ugriz’. Kako onda znati da je pustila otrov? Najčešći simptomi su izrazita bol i naticanje na mjestu ugriza, nekontrolirana drhtavica, povišena temperatura, znojenje, vrtoglavica, mučnina, poremećaji vida i dezorijentiranost.

Pojačan priliv turista kao dodatan,  a mnogima i jedini  vid zarade, sve više koriste ovdašnji stanovnici, pogotovo oni koji gravitiraju Nacionalnom parku Una, a sve više ih se odlučuje za iznajmljivanje smještaja.