Home Blog Page 1261

Krajišnici čekaju vizu za odlazak iz BiH

Od ranih jutarnjih časova više desetina ljudi, većinom mladih, stoji u redu ispred zgrade “Ekvator”, u kojoj se na drugom spratu nalazi Konzularna kancelarija Ambasade Slovenije u BiH i čeka vize.

“Dolazim već četvrti put pred Konzulat i ne pamtim ovakvu gužvu. Vozač sam i radio sam ovdje godinu i po. Pokušavao sam srediti papire za Njemačku i nisam uspio, ali uspio sam pronaći poslodavca u Sloveniji”, priča dvadesetosmogodišnjak iz Bihaća koji kao razloge svog odlaska navodi veću platu i bolje uslove rada.

Dodaje da za razloge zašto odlazi treba da pitamo vlast koja ne reaguje na sve veći odlazak stanovništva.

M.I. iz Cazina već sedam godina živi u Sloveniji i radi kao vozač. Kaže da nisu traženi samo šoferi, već i druga zanimanja poput zidara, armirača, varilaca, molera. Pred Konzulatom čeka svoju suprugu, kojoj je odobren boravak po osnovu spajanja porodice. Termina za zakazivanje nema, kaže, dođeš, poraniš, stojiš i čekaš. Problem je što kancelarija radi tri dana sedmično i to samo tri sata, od devet do 12 časova.

Mnogi prolaznici se zaustavljaju i na prvi pogled pomisle da su redovi zbog banke, koja posluje u istoj zgradi, ali odlaze zabrinutih pogleda kada dobiju odgovor da je u pitanju čekanje na slovenačku vizu i odlazak iz BiH.

U slovenačkom konzulatu u Banjaluci su nam potvrdili da je broj zainteresovanih porastao za oko 20 odsto u odnosu na prošlu godinu.

Ističu da obrada jednog zahtjeva za boravak, na osnovu zaposlenja ili spajanja porodice, traje maksimalno 30 minuta, ako je dokumentacija uredna. Dešava se često, kako objašnjavaju, da dokumenti nisu potpuni, te da najčešće nedostaje osiguranje ili, pak, papiri koji nisu prevedeni na slovenački jezik.

“Većina njih su pronašli poslodavce i predali su zahtjev u Sloveniji pa dolaze ovdje zbog otisaka prstiju. Svi zahtjevi koje mi primimo od državljana BiH se šalju na odlučivanje u Sloveniju”, navode u Konzulatu.

Ističu da po njihovim slobodnim procjenama najčešće odobrenje dobijaju građevinci, varioci i šoferi.

Uplate za premiju zdravstvenog osiguranja do 4. juna

Iako je rok za uplatu premije zdravstvenog osiguranja bio 30. april, u Zavodu zdravstvenog osiguranja su odlučili da produže rok.

U USK produžen je rok za uplatu premije zdravstvenog osiguranja od 19. maja do 4. juna a na osnovu iskazane potrebe građana koji nisu na vrijeme izvršili uplatu. Inače kontinuitet uplata je na nivou i na godišnjoj osnovi iznosi oko 3 miliona maraka.

Iako je rok za uplatu premije zdravstvenog osiguranja bio 30. april, u Zavodu zdravstvenog osiguranja su odlučili da produže rok. Tako građani premiju koja iznosi 20 KM mogu uplatiti od 19. maja do 4. juna. Kao razlog za ovakvu odluku u Zavodu navode činjenicu da je zadnji dan za uplatu premije bio vikend pred prvomajske praznike tako da dosta građana nije izvršilo uplatu.

Premija traje jednu kalendarsku godinu bez obzira na mjesec u kojem je uplaćena. Koristi od premije su mnogostruke, ističu u Zavodu i podsjećaju da su na listi 124 usluge koje su besplatne za uplatioce.

Djeca koja su rođena poslije roka određenog za uplatu, a osigurana su preko zaposlenog roditelja, podliježu plaćanju. Plaćanja su oslobođene brojne kategorije stanovništva i po tom osnovu potraživanja Zavoda od Vlade USK na godišnjem nivou iznose oko milion KM. Među njima su RVI sa određenim postotkom invaliditeta, oboljeli od malignih oboljenja, osobe koju su izvršile transplantaciju organa, duševni bolesnici, predškolska i školska djeca te stariji od 65 godina života koji su osigurani preko Centra za socijalni rad.

BIHAĆKA REGIJA: Pravac razvoja incoming turizma

Pozivamo sve privredne subjekte i institucije koje se bave unaprjeđenjem i razvojem turizma u bihaćkog regiji da u pozitivnom okruženju razgovaramo o izazovima i perspektivama razvoja incoming turizma u Bihaću i okolini, a mi ćemo vas upoznati sa uspješnim inicijativama iz Hercegovine i Krajine.

Radujemo se Vašem aktivnom učešću i razmjeni ideja kojom ćemo doprinijeti razvoju incoming turizma.

​Ovaj događaj se organizira u okviru projekta MarketMakers podržanog od Vlade Švicarske, a koji provodi konzorcij Helvetas Swiss Intercooperation i Kolektiv, d.o.o. (Posao.ba) i turistički klaster Una pod nazivom BIHAĆKA REGIJA – PRAVAC RAZVOJA INCOMING TURIZMA, dana 24.05.2017. godine u 10:00 sati na Japodskim otocima, Račić – Bihać.​

Molimo Vas da svoje učešće potvrdite najkasnije do 22.05.2017. na e-mail: jp.np.una@gmail.com

DOBRO NAM DOŠLI

Hrabrost ili ludost / Neustrašivi mladići: Skaču sa stijena u brzu Unu

Na Facebooku je objavljen video s raftinga na Uni na kojem se vidi kako mladići skaču s vrha vodopada na glavu, i to u brzake pune stijena i kamenja.

“Rafting na Uni… Hrabrost ili ludost… Bosanci skaču u ‘smrt’”!, riječi su kojima je opisan video, a mnogi su u komentarima čestitali na hrabrosti.

“Za sve treba imati hrabrosti, a oni je baš imaju”, jedan je od komentara.

Momci s Une vjerovatno poznaju svaki brzak i svaki kamen u koritu rijeke i najvjerovatnije znaju kako i gdje da skoče, a da se ne povrijede.

Ovo je tekst koji je preuzet sa regionalnih portala. A na snimku je naš sugrađanin Haris Delić.

Bilo kako bilo, video definitivno diže adrenalin:

https://www.facebook.com/portalbiscani/videos/1364132376988232/

Bilo kako bilo, video definitivno diže adrenalin

Kostela, naselje od kojeg je samo Una ljepša (FOTO)

Za nastanak ovog bihaćkog naselja najviše se vezuju dvije legende: ona o kralju vodenih bića i ona o robovima koji su izgubili živote u prokopavanju stijena

Nekoliko kilometara nizvodno od Bihaća nalazi se naselje Kostela, koje je, prema narodnim pričama, oduvijek bilo najljepše unsko naselje. Posljednjih nekoliko decenija ambijent ovog kraja u dobroj se mjeri izmijenio, ali to nije uništilo draž priča o nastanku ovog naselja. Za njegov nastanak vezuju se mnoge legende, a najduže su se održale one o vodenim bićima i probijanju kanjona Une.

Prvu legendu ispričao nam je Zaim Prošić iz naselja Ostrožac, koje se nalazi iznad Kostela. On kaže da se u narodu prepričavalo kako je nekada davno na prostoru današnjeg Bihaća postojalo veliko jezero i u njemu vodena bića. Između njih i ljudi vladalo je neprijateljstvo, a kralj vodenih bića želio je da ljude pokori i sebi potčini. No, ljudi su bili pametniji i snalažljiviji te su prokopali kanjon kroz koji je iscurilo jezero, a od njega ostala samo rijeka – današnja Una. Sva su vodena bića umrla, ostao je samo njihov kralj koji se skrivao u Uni, ali su na kraju i njega savladali.

Prema drugoj legendi, koju nam je ispričao Mehmed Ibrišimović iz Spahića, lokalno stanovništvo, u želji da se riješi te silne vode i usmjeri je izvan Bihaća, došlo je na ideju da prokopa brdo.

“Kada sam bio dijete, slušao sam priče starih o nastanku Kostela. Sjećam se da su pričali kako su ovaj naš plato i brdo na kojem su smještena naselja Spahići, Srbljani i Jezero nekada bili spojeni s brdom preko puta na kojem je danas naselje Brekovica. S obzirom na to da je Bihać bio preplavljen vodom, trebalo ju je nekud usmjeriti kako bi se ta voda iscijedila. Ne zna se tačno koje se godine to desilo, ali su ti ljudi odlučili da prosijeku to brdo. Radili su na tome dugo, a onda doveli robove da oni rade na završnom dijelu, i oni su to dovršili, ali je voda, kada je navalila kroz taj prosjek, odnijela te robove, i po njima je naselje dobilo ime Kostela, što simbolizira brojne kosti položene na tom dijelu. Voda je sebi napravila put, i tako je nastao kanjon Une”, priča Mehmed.

Kostela je danas turističko naselje koje privlači mnogo posjetioca iz arapskog svijeta i Turske. U njemu se nalazi jedan od najljepših luksuznih hotela na području Bihaća – “Kostelski buk”, okružen prirodnim ljepotama i s atraktivnim pogledom na male Unine vodopade.

Naselje je poznato i po mlinovima. Legenda kaže da su se mještani naselja Spahići, koje se nalazi iznad Kostela, spustili u ravnicu, jer su im kuće u ratu bile zapaljene. Kada je rat stao, stanovništvo nije imalo gdje, te se naselilo niz Unu. Na rijeci su sagradili mlinove i preživljavali radeći kao mlinari.

“Nekada je ovdje bilo pedesetak mlinova i radili su kada nigdje drugdje mlinovi nisu mogli raditi, jer je ovdje uvijek bio dobar vodostaj Une. Imali smo dobre majstore koji su znali izraditi kvalitetne mlinove koji su mogli funkcionirati na nabujaloj i oskudnoj vodi. Posvuda su se nalazile pećine od sedre, ljudi su tu kuhali, spavali u mlinovima, dograđivali ih sebi u kuće, i tako je nastalo cijelo selo”, objašnjava mještanin Edhem Muminović.

Kako je nastalo mlinsko naselje nizvodno od Bihaća, ispričao nam je dedo Mehmed, koji se sjeća vremena kada su stanovnici njegovih Spahića, u potrazi za poslom i boljim uvjetima života, silazili u ravnicu i gradili mlinove, a zatim i kuće.

“Naši ljudi iz Spahića imali su neke parcele uz Unu u tom kanjonu koji se proteže do Bosanske Krupe. Tu sve do 1946. godine nije bilo ničega osim tri srpske kuće. Onda su naši ljudi odavde počeli dolje graditi mlinove. To su bili prvoklasni mlinovi i narod je s područja cijele Krajine dolazio tu da melje, jer je brašno dobiveno mljevenjem u tim mlinovima bilo vrhunsko. I ti su mlinari tu imali sobicu za spavanje kada je navala posla i ostajali po nekoliko dana. Zatim se, poslije Drugog svjetskog rata i uslijed toga što su im kuće izgorjele u ratu, narod počeo spuštati i nastanjivati uz te mlinove. Tu su imali povoljnije uvjete za život, tu im je voda, saobraćajnica i pruga prolazile su kroz Kostele. A onda se 1950. godine počela graditi hidrocentrala, koja je završena 1957. godine. Tada je Kostela dobila i struju, a ubrzo je i telefonska linija prošla kroz taj kraj”, prisjeća se Mehmed.

I danas je Kostela lijepa, ali je nestalo starine. Mještani kažu da se jedine sačuvane fotografije iz tog vremena nalaze u hidroelektrani, smještenoj na ulazu u Kostelu. Kuće su nicale, ali su se klizale na sedrama, goleme stijene odlamale su se i rušile im zidove. To je, kažu mještani, posljedica povlačenja toka vode. U naselju i danas ima rukavaca, brzaka i slapova, ali mnogo manje nego prije. Za to je kriva hidroelektrana, tvrdi Edhem, koja je poremetila i izmijenila cijeli ambijent nekadašnje netaknute prirode u Kosteli. Ali ističe da ovo mjesto još ima čar koja privlači sve ljubitelje prirode. Ostao je samo jedan mlin kao ukras i podsjetnik na neka davna vremena. Ostala je i Una i njen kanjon koji počinje upravo u naselju Kostela.

Revanš finala Kupa BiH: Bišćanin Jakupović sudi meč između Širokog Brijega i Sarajeva

Edin Jakupović iz Bihaća sudit će revanš utakmicu finala Kupa Bosne i Hercegovine, u kojoj će snage odmjeriti Široki Brijeg i Sarajevo.

Pomoćnici će biti Senad Ibrišimbegović i Damir Lazić iz Brčkog, dok će dodatni pomoćnici biti Tomaslav Ćuić iz Tomislavgrada i Dragan Petrović iz Banje Luke uz šestog sudiju Ermina Sivca iz Zenice.

Delegat meča bit će Ivica Galić iz Mostara, a posmatrač suđenja Marko Bilić iz Zenice.

Podsjetimo, utakmica na Pecari igra se u srijedu od 20 sati, a u prvom susretu odigranom na stadionu Asim Ferhatović Hase pobjedu su odnijeli Širokobriježani rezultatom 1:0.

Naša Donna Ares novom objavom rastužila svoje fanove

Pjevačica Donna Ares koja se već duže vrijeme bori sa rakom, kaže da ipak nije pobijedila ovu opaku bolest.

Iako su prije par dana svi domaći mediji prenjeli vijest da je popularna pjevačica pobijedila rak po treći put opaku bolest, istina je drugačija…

“I tako ja ležim pod temperaturom i čitam kako sam pobijedila rak po neki put. I divim se hrabrosti svakog novinara koji ne uspije da dešifruje moj status, ali ipak samouvjereno izvlači iz konteksta i na osnovu toga donosi netačne zaključke i plasira to kao velike vijesti. Kad su trebali pisati o esencijalnoj listi, fondu solidarnosti, tenderima, lijekovima, procentima nisu, jer ne smiju… To je zabranjena tema u ovoj državi.. Od svih problemima o kojima sam pričala njima je u fokusu uvijek ono manje bitno ili čak potpuno nebitno… Najbolje da ne pišu ništa… Što se mene tiče ja sam sa tim završila. I nije poenta u tome da se spasi moj život, poenta je puno kompleksnija, ali ja zaista ne želim više nikom ništa da objašnjavam. Ako ne kontaš status odmakni se i ne čačkaj mečku”, napisala je pjevačica na svom Instagram profilu.

Dedić: Zahtjeve za moju smjenu ne shvatam ozbiljno jer dolaze od SBB-a USK

Federalni ministar poljoprivredne, vodoprivrede i šumarstva Šemsudin Dedić kazao je, u povodu sve češćih priča o njegovoj smjeni, kako takve zahtjeve ne shvata ozbiljno s obzirom na to da dolaze od predsjednice kantonalnog odbora SBB-a USK Azre Hadžić.

Dedić ističe da stanje u poljoprivredi nije zadovoljavajuće no sigurno nije toliko tragično koliko to pokušavaju predstaviti pojedinci.

“Moj saradnici i ja ćemo na tematskoj sjednici u srijedu prezentirati tačne podatke. Od početka mog mandata mene nažalost prati ‘bauk’ mog prethodnika koji ne samo da je srozao ugled ministarstva već je i napravio neviđene propuste i dugove”, rekao je Dedić.

On dodaje da su, od kada je preuzeo dužnost ministra, imali 50 miliona maraka naslijeđenih dugovanja po osnovu poticaja. Kako kaže, ovo je skoro jedan godišnji iznos budžeta ministarstva.

“Danas je ovaj dug značajno smanjen a radimo i na osiguranju kontinuiteta isplata. 
Osim toga, sve do mog dolaska, djelovanje ministarstva bilo je skoro u potpunosti svedeno na direktna plaćanja, odnosno socijalnu pomoć poljoprivrednicima. Investicije u razvoj postojale su samo na papiru. Još 2015. godine za preko nam potrebne strukturne promjene u budžetu ministarstva nije bila predviđena nijedna marka. No već u 2016. vidite boljitak. U razvoj investirali smo prošle godine devet miliona KM iz budžeta i 21 milion KM kredita. Do 2019. ukupne investicije kroz sopstvena i kreditna sredstva planiramo povećati na 70 miliona KM. 
Zahtjeve za mojom smjenom ne shvaćam ozbiljno pogotovo zato što dolaze od predsjednice kantonalnog odbora SBB-a USK Azre Hadžić”, rekao je Dedić.

Kako kaže, u četvrtak SBB izlazi iz koalicije na kantonu, dan nakon toga pojavljuje se zahtjev za njegovom smjenom.

“Teško da to smatram sticajem okolnosti. Gospođa Azra Hadžić ne brine za poljoprivrednike već pokušava preko njihovih leđa voditi kantonalnu politiku i rušiti kantonalnu vladu. Mislim da je krajnje neozbiljno da koristimo federalni parlament za lokalne političke obračune i da takav način zloupotrebe institucija neće podržati nijedna stranka”, zaključio je Dedić.

Za radove na boračkoj zgradi uplaćeno 134.506 KM

Gradska uprava Bihaća nakon usvajanja ovogodišnjeg budžeta stvorila je uslove za nastavak podrške izgradnji boračke zgrade na Ozimicama I. Boračka zgrada čeka na završetak izgradnje preko sedam godina, a želja svih učesnika u ovom projektu je da se radovi na STO 2 zgradi što prije okončaju i preostali dio stanara konačno useli u svoje stanove. Gradska uprava u Budžetu za 2017. godinu osigurala je 280.000 KM za boračku zgradu, a odlukom bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića sa današnjim danom (ponedjeljak 15. maj 2017. godine), za nastavak radova na zgradi STO 2 uplaćen je iznos od 134.506 KM.

Pismo Dobojke hrabrim bihaćkim rafterima: Suza u oku i osmjeh na licu

Rafteri iz Bihaća među prvima su pritekli u pomoć poplavljenim dobojlijama, ovo pismo uputila im je majka jednog od dječaka koji su spasili

Čujem Bišćani organizuju humanitarni kocert za Dobojlije!

Nije to ona gorka suza koja krene iz straha za život svog djeteta jer mu se bore za život u operacionoj sali, nije to ona suza koja krene kad te strašna sila iznenada razdvoji od tvojih najmilijih i kad ne znaš da li ćeš ih ikad vise vidjeti… ili ona kad u samo 10 minuta izgubis sve sto si ikad imao i ne znaš na koju stranu da se okreneš i kreneš!

To je ona „sretna“ suza koja se nekako izmigolji svaki put kad čujem tu riječ„bišćani“.

Pogledam svog Marka, trogodisnjaka koji je već propatio više nego mnogi za čitav život i opet je sa vječitim osmjehom na licu, sjajnijim od hiljadu sunca, sa zvjezdicama u očima i srcem hrabrijim od hiljadu lavova…

Kaže: „ Vozio sam se u čamcu i cike su nesto pričale a ja se nisam bojao! Neću te nikad više ostaviti mama ti ćes sad uvijek biti sa mnom…“

A ja, majka kao majka, srce se stegne i opet pomislim „bišćani“! Nakon 30h, spasili moje najmilije, moju dušu i život, mog Marka. Vec sam rekla i ponoviću još hiljadu puta ja sam Marka rodila i dala mu život, doktori su mu dali život tri puta i vi sad, kad nam je bilo najteže…

I zato, dragi moji bišćani, hvala što postojite, hvala što ste tu, što ste pokazali da ste LJUDI. Rekli ste mi da ne treba da se zahvaljujem i znam da ste to što ste uradili za mene i za sve Dobojlije, radili srcem pa ću ja umjesto još jednog HVALA da vam obećam da ću kao Markova majka sve da uradim da Marko izraste u ČOVJEKA, čovjeka sa pravim vrijednostima.

U čovjeka kao sto je svaki od vas, hrabar i plemenit. Divni ste i ponosna sam što ste zauvjek dio naših života, ponosna što vas poznajem… Markova mama