Raspuštena komisija za nekretnine koja je Grad Bihać koštala 307.000 KM

May 3, 2017

Isplate na osnovu rada pojedinaca u ovoj komisiji tokom četiri godine Grad Bihać i građane koji pune gradski budžet koštale su 307.000 maraka. Biti blizak s vladajućim očigledno se isplatilo.

“Do sada je bila praksa da je ta komisija možda nekad i služila za kompenziranje, da se određenim državnim službenicima koji već rade u organu uprave na neki način osiguraju i dodatni prihodi”, kaže gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

A dodatni prihodi za pojedince su i premašili cifru od 30.000 maraka, dok plate ostalim uposlenicima kasne više mjeseci, a postavlja se i pitanje redovnih isplata doprinosa.

“Da biste danas došli do zaposlenja ne morate biti stručni, obrazovani i sposobni. Morate biti dobri vojnici svoje partije i klimati glavom političarima i onima koji su u vlasti”, smatra Muhamed Mahmutović, predsjenik Saveza samostalnih sindikata USK-a.

https://www.facebook.com/federalna/videos/1746875758661218/

U Komisiji za procjenu nekretnina propisi određuju da moraju biti zaposleni stručnjaci, od inžinjera građevine, ekonomista, pravnika. Ali da li su baš svi stručni u organu uprave? Nema li sposobnih ljudi i mimo zidova ove institucije?

“Ima dovoljno ljudi u Bihaću i van Bihaća koji bi se trebali javiti na oglas, koji zadovoljavaju te kriterije i da oni budu članovi te komisije. Da na taj način osiguramo veću transparentnost i napravimo neku dispreziju – da mi u gradskoj upravi ne moramo uzimati novac po svim osnovama”, zaključuje Fazlić.

Zasad je Fazlić napravio prvi korak, bivši sastav komisije je raspušten, te formirana nova koja broji 6 članova na period od 60 dana. Ali trinaesterica sa početka priče su već zaradila, a onih nekoliko stotina maraka duga što je ostalo – bit će im, prije ili poslije, isplaćeno.

Čuvaju ugled MUP-a i države 24 sata

May 3, 2017

Većina žena i dalje misli da je biti policajac isključivo muški posao, mi se s tim ne slažemo – kažu mlađe inspektorke iz Bihaća koje ne traže nikakvu prednost

Prema policijskim standardima Evropske unije, pripadnica ljepšeg spola u policijskim jedinicama ne smije biti manje od tri posto, a naravno da ih primaju i daleko više jer su u potpunosti ravnopravne sa muškim kolegama.

Ti trendovi se sve više slijede i u Bosni i Hercegovini, mada nije tako bilo oduvijek. Raditi u policiji smatralo se muškim poslom, a zbog osude konzervativne sredine žene bi izbjegavale takvu karijeru.

Odlični strijelci

– Danas imamo 55 policajki u Ministarstvu unutrašnjih poslova, a prije rata nismo imali nijednu. U posljednjoj generaciji na akademiji iz Unsko-sasnkog kantona od 14 kandidata, četiri su bile žene. Mi i dalje u društvu imamo problem da se žene ne odazivaju na ovu karijeru, treba ih motivisati, nadam se da će i ovaj prilog potaknuti mlade kandidatkinje da slijede svoj životni izbor, kazala nam je Snežana Galić, portparolka MUP-a USK-a, koja je nedavno imenovana u čin samostalnog inspektora.

Svoje utiske i iskustva radeći u policiji tek nešto više od godinu, sa Oslobođenjem su podijelile mlađa inspektorka Aida Kadirić iz Odjela za maloljetničku delinkvenciju i nasilje u porodici, mlađa inspektorka Azra Ramić-Budimlić i mlađa inspektorka Elma Bajrić iz Odsjeka za sprečavanje privrednog kriminala i korupcije MUP-a USK-a Bihać te Harisa Džehverović, mlađa inspektorka Odjela krim-policije Cazin.

One su snažno pojačanje policiji, žene su sklone posmatranju detalja i svaki istražiteljski tim treba da ima bar jednu, da se i ne spominju propisi gdje pretres osumnjičene ženske osobe može izvršiti samo žena policajac.

Harisa je odmah poslije srednje škole upisala Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu.
– Uvijek mi je želja bila da radim u policiji i ona se napokon i ostvarila, kazala nam je mlađa inspektorka.

Snežana nije imala takvu želju, ali je radom u policiji pronašla sebe.

– Žene u policiji mogu biti i preraspoređene na druge dužnosti, napredovati u činu i ja to iskreno predlažem mlađim kolegicama da slijede. Široko iskustvo mnogo pomaže, kazala nam je samostalna inspektorka Galić.

Neke od kolegica su bile postaknute i činjenicom da su imale oca ili drugog srodnika u policiji, ali njih pet ističu jednu zajedničku stvar.

– Mislim da se mnogim mladim osobama, kao i nama, javljala želja da se poduzme nešto u našoj zemlji gdje je tako visoka stopa privrednog kriminala. Ja sam željela dati svoj doprinos i mislim da je ovo dobar način, ispričala nam je mlađa inspektorka Azra Ramić-Budimlić.

Raditi u policiji nije uvijek lako, ali ljubav prema poslu pomaže.

– Ja radim sa djecom, vidim neke stvari, napolju su drame. Teško je živjeti sa saznanjem da samo sat vožnje od vas neko živi tako kako živi, kazala nam je Aida Kadirić.

Dvije kolegice koje rade u Odsjeku za sprečavanje privrednog kriminala i korupcije suočavaju se sa drugačijim izazovima.

– To su jako složeni i kompleksni predmeti koji podrazumijevaju svakodnevno čitanje različitih propisa, praćenje koraka i novih pojavnih oblika kriminala, stvarno je veliki izazov iako možda nismo suočene sa emocijama, jer stvarno je veliki broj prijava, kazala nam je Elma Bajrić.

Sa teškim scenama policajke se suoče još dok su kadetkinje, jer bivaju na uviđajima.
“Za mene je jako težak trenutak bio kada sam bila na uviđaju saobraćajne nesreće u kojoj je poginula mlada djevojka koja je bila kćerka mog kolege. Pogotovo je stresno kada poznajete osobe”, ispričala nam je Harisa Džehverović.

Kada dođu kući poslije dugog dana, u razgovoru sa svojim suprugom i policajke nađu smiraj. Od njih pet samo jedna nije u braku, ali nijedna od mlađih inspektorki još nema djecu. Za sada slijede put svoje karijere, koja ipak jeste i opasna.

Aida Kadirić je već bila u situaciji gdje im je osumnjičeni prijetio da će ih sve pobiti, a poslije lišavanja slobode su našli i oružje, što je značilo da je mogao realizovati svoju prijetnju.

Svako lišenje slobode iziskuje procjenu rizika.

“U mom odsjeku tokom akcija istovremeno se lišava slobode više lica, ako postoji potreba, angažiraju se pripadnici jedinice za podršku”, kazala nam je Elma Bajrić.
Harisa je imala zapaženu akciju na lišavanju slobode osoba koje su osumnjičene za oružano razbojništvo.

Svaki riješen slučaj daje im osjećaj postignuća i zadovoljstva.
“Ja sam u početku svaki uviđaj sanjala, ali kada se slučaj riješi, to iščezne i idete dalje”, kaže Snežana Galić. Svojim kolegicama preporučuje da pronađu izduvne ventile, a za nju je to uzgajanje bašte.

Azra kaže da je već shvatila da policijski posao nije samo rad za platu, nego da je to način života.

U svako vrijeme, na svakom mjestu one moraju imati u svijesti da su policajke. Nose odgovornost 24 sata i neprestano čuvaju ugled Ministarstva i države.

– Prekršaj koji počini građanin nije isti kao kad ga počini ovlašteno službeno lice, zato nas nikada nećete vidjeti da pretrčavamo kod semafora pa sve do odabira lokala u koje u privatnom životu izlazimo, kazala nam je Elma, a Aida dodaje da su u posljednju godinu sve promijenile raniji način života.

Zanimljiva stvar za ove mlađe inspektorke jeste da su sve izvrsni strijelci, zahvaljujući dobroj obuci na Akademiji u sarajevskom naselju Vraca. Ali u Bihaću nema streljane, te se samo jednom godišnje vrši provjera gotovosti gdje su mlade inspektorke pokazale zavidne vještine sa pištoljem.

– Prije svega sigurno rukujemo oružjem, što je najbitnije. Četiri osnovna sigurnosna pravila su: uvijek prilazi oružju kao da je napunjeno, budi siguran šta je meta i šta se nalazi iza nje, ne usmjeravaj oružje u nešto što ne želiš povrijediti i ne drži prst na obaraču, kazale su nam ove mlađe inspektorke.

U svom radu ne traže nikakve pogodnosti zbog toga što su žene niti se smatraju hendikepiranim u bilo kojem pogledu. Mi nismo žene policajci, nego ovlaštena službena lica, kolegice, naglašavaju naše sagovornice.

Dobar – loš policajac

Čak i u slučaju da se osumnjičeni ispituju metodom dobar – loš policajac, te ako još u tome učestvuje kolega i kolegica, ne mora značiti da ona automatski mora biti u ulozi dobrog policajca. Jer nekad obrnuta situacija bude itekako efektnija. Prirodne prednosti koje žene imaju, a koje muškarci itekako mogu osjetiti kod isljeđivanja, znaju biti presudne za otkrivanje detalja koji se žele sakriti.

IN MEMORIAM: Damir Bajrić (11.05.1975. – 1.05.2012.) – Neka ti je vječni rahmet prijatelju naš!

May 2, 2017

Damir Bajrić, član kabineta bivšeg općinskog načelnika Albina Muslića, 01.05. 2012.godine smrtno je stradao u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u naselju Lohovo na magistralnom putu Granični prijelaz Užljebić – Ripač.

Do ove tragedije došlo je prilikom povratka s prvomajskog druženja sa prijateljima, kada se njegov automobil našao na lijevoj strani puta i udario u stijenu, nakon čega je došlo do prevrtanja.

Damir Bajrić rođen je 11.05.1975.godine u Bihaću. U našem gradu završio je osnovnu školu i dva razreda Gimnazije „Bihać“, nakon čega treću godinu završava u Zagrebu a četvrtu u Gimnaziji „Šibenik“. Sljedeća stepenica njegovog obrazovanja bio je upis Grafičkog fakulteta u Zagrebu i stjecanje zvanja diplomiranog inžinjera grafičke tehnologije. Nakon završetka fakulteta vraća se u rodni grad u želji da ga svojim znanjem i radom unaprijedi.

Prije pronalska posla u struci, odslužio je i vojni rok u redovima Armije BiH. Njegovo prvo radno mjesto bilo je u „Politlenci“, zatim i u firmi „DI DE Delić“, osiguravajućim kućama „Lido“ i „Euroherc osiguranje“. Nova dešavanja u njegov život donosi 2006.godina kada počinje da obavlja funkciju direktora Multiplex kina „Una“, a ubrzo nakon toga, na vlastitu incijativu, se uključuje u politički život svoje zajednice i postaje član Socijaldemokratske partije BiH u Bihaću. Njegov rad i zalaganje se posebno ističu na polju kulture i muzičke baštine BiH, bh.filma i književnosti, te radu sa mladim ljudima za koje je organizovao velik broj seminara, konvencija i događaja, koji su bili od šireg društvenog značaja.

Zbog svoje snalažljivosti, zalaganja, truda i znanja obavljao je i funkciju savjetnika općinskog načelnika a zatim i šefa kabineta.

Njegov privatni život krasio je brak sa suprugom Arijanom, a u trenutku tragedije očekivao je i skoro rođenje djeteta.

Njegovi prijatelji, poznanici te građani Bihaća, za ovog mladog i ambicioznog čovjeka imaju samo riječi hvale, sjećaju ga se kao osjećajne i odgovorne osobe koja je imala razumijevanje za sviju.

Na njegovom facebook profilu, prijatelji svakodnevno ostavljaju oproštajne poruke, pokazajući koliki je gubitak bio njegov preran odlazak.

„Na dan kad si otišao posadio sam maslinu. I ne prođe dan da je ne pogledam i ne sjetim te se. Nekako sam sebe uvjerio da je dio tvoje duše ostao zarobljen u tom drvetu. Da nas spaja između ova dva svijeta koja nas dijele. I to će drvo nadživjeti i mene. Možda i našu djecu? Masline su dugovječne. Vjerujem da će i dio moje duše jednom ući u to drvo. I onda ćemo opet pričati o svačemu i ničemu. Kao nekad što smo, kao uvijek što ćemo.“

„Jel znaš za onaj glupi trenutak u životu, kada ti se sve sruši, a znaš da ćeš ujutru morati da skupiš snagu za novi početak? Jel znaš za onaj osjećaj kada si razočaran u sve, a opet moraš dalje? Jel znaš kako je kada se nadaš i raduješ onako iz sveg srca,misliš da se sreća i tebi osmjehnula…a onda ti se sve sruši u trenu! Jel znaš kako je kada u tebi oživi ono dijete koje te tjera da se smiješ,a onda te nešto jednostavno ušuti? E, ja znam, jer se tako osjećam!”

Neka ti je vječni rahmet prijatelju naš!

Džanan Musa: Ne postoji način da se odužim svojim roditeljima

May 1, 2017

Bosna i Hercegovina iznjedrila je još jedan neprikosnoveni talent, o kojem već nekoliko godina bruji ne samo region.

Bišćanina Džanana Musu sportska javnost Starog kontinenta upoznala je kada je proglašen najkorisnijim igračem Evropskog prvenstva za kadete 2015. godine u Litvaniji, na kojem je reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila historijski zlatni uspjeh. Upriličen je tada u Sarajevu i najmasovniji doček zlatnim momcima, izuzmemo li one koji su se dešavali u čast uspjeha nogometne reprezentacije BiH.

Maksimalno profesionalno igrač zagrebačke Cedevite nastavio je pružati sjajne klupske, ali i reprezentativne partije. Tako je već u debiju za seniorsku reprezentaciju u avgustu prošle godine selekciji Belgije ubacio 16 koševa, uz 3 skoka i 4 asistencije. Inače, prve košarkaške korake napravio je u KK Bosna XXL u svom rodnom gradu da bi već sa 12 godina dobio poziv KK Koš iz Sarajeva, odakle je 2014. otišao u Zagreb.

Sa mladićem koji će 8. maja proslaviti 18. rođendan i koji se sa svojim klubom takmiči u Euroligi, ABA ligi i 1. HNK ligi, a pri tome pohađa i treći razred Ekonomske škole, razgovarli smo o njegovoj svakodnevici, životu u Zagrebu, porodici u Bihaću i djevojci u Sarajevu. U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” otkrio je i gdje bi usmjerio novac da potpiše milionski ugovor te kako se nosi sa svim epitetima koji ga prate.

Košarkaška prvenstva su u završnici, ima li umora?

– Veoma je teško igrati u ovako zgusnutom tempu. Mnogo je utakmica, treninga, a malo vremena za odmor. Sada, zapravo, fizička sprema dolazi do izražaja i veoma je bitno živjeti sportski da bi se sve podnijelo.

Osvrnimo se na to da je Crvena zvezda nadigrala Cedevitu za naslov ABA lige. Jeste li zadovoljni svojim učinkom u tim mečevima?

– Kada izgubite na takav način, niko ne bi trebao biti zadovoljan. Izvlačim pouke, kao i moj tim, i idemo dalje. Nismo imali dobru seriju i to je sad iza nas.

Kako uspijevate uskladiti klupske i školske obaveze?

– Imam sreću da imam veliko razumijevanje svojih profesora iz škole “Benedikt Kotruljević” u Zagrebu. Trudim se da uskladim sve i da stignem gradivo. Ogromnu podršku imam od svojih profesora te od direktorice, kojoj sam veoma zahvalan.

Uskoro ćete postati punoljetni, a toliko je uspjeha iza Vas. Živite drugačije od svojih vršnjaka.

– Sigurno se moj život mnogo razlikuje. Bukvalno ne znam šta znači biti slobodan, šta su izlasci, društvo i tako dalje. Moj život se svodi na dvoranu, kuću i povremene odmore.

Kako, onda, izgleda Vaš jedan prosječan dan?

– Budim se rano i nakon doručka sam u dvorani sat, sat i pol prije treninga. Prvi dnevni trening završavam i nakon njega dodatno radim individualno. Zatim mi slijedi ručak te nekoliko sati sna i odmora, a nakon toga poslijepodnevni trening.

Novac i mogućnost

Osjećate li pritisak od riječi koje idu uz Vaše ime – najbolji, najperspektivniji, najagilniji…

– Dok sam bio kadet svi su epiteti utjecali na mene. No, mnogo toga mi se desilo u dvije godine u Zagrebu. Sad se ne obazirem, jer znam da sve to treba pokazati na parketu. Lijepo ih je čuti, ali su samo obaveza da ne posustajete.

Nakon 8. maja, stječete pravo potpisivanja profesionalnog ugovora. Hoće li to biti za Cedevitu ili je ovo prilika da objavimo ekskluzivnu vijest?

– Ne bih o tome. Sve će se informacije znati u dogledno vrijeme.

Izjavili ste da želite zaigrati u NBA, što bi značilo i milionski ugovor?

– Inače ne razmišljam o pobjedama, uživam u igri, takvog sam mentaliteta. Volim da igram košarku i igram je iz ljubavi. Naravno da to ide jedno s drugim. Svi igrači u NBA imaju milionske ugovore pa i većina igrača u ozbiljnijim evropskim klubovima. Meni to predstavlja sigurnost za moj život i mogućnost da pomognem nekim talentima i osobama u mojoj Bosni i Hercegovini.

Ponos ste nacije, ali prije svega Vaših roditelja i brata Džennisa. Koliko ste često skupa, posjećuju li Vas, prate li Vas u dovrani?

– Radne dane provodim sam, ali sam sa porodicom svakog vikenda kada nisam na gostovanju. Imao sam teških perioda, kada sam samo s njima mogao ostati pribran. Sve je to iza mene. Oni su tu i najljepše trenutke provodim s njima.

Malo je onih koji znaju da ste tene često “naručivali” od tetke Sabine, slala Vam ih je iz Amerike dok ste nastupali za KK Koš. Koliko Vam je značila podrška bližnjih u počecima?

– Moja porodica je jedina koja je sve vrijeme bila uz mene. Uvijek sam imao njihovu podršku. Upravo su tetka Sabina i tetak Nedim znali prelaziti po 300 kilometara po Americi da bi našli patike za mene. O mojim roditeljima Rusmiru i Saudini, da i ne govorim. Većina kućnog budžeta bila je usmjerena na mene. Godinama. Ne postoji način da im se odužim. U tim odnosima novac je marginalan. Porodica je nešto što je najvrednije za mene.

Pravi odmor

Zanimljivo je da ste PR prepustili bratu, kako se uopće nosite sa popularnošću, godi li Vam?

– Smatram se normalnom osobom. Fokusiran sam većinom na rad, a svi ljudi oko mene su zaduženi za tekuće stvari. Inače, moj brat je završio Fakultet tjelesnog odgoja i sporta, s usmjerenjem u sportski menadžment, i to kao student generacije i apsurd bi bio davati povjerenje nekome drugom. Najbolje me poznaje i uvijek je u dogovoru sa mnom. Također, treba naglasiti da je tu i nekolicina osoba koja je uključena u sve to te, naravno, PR tim Cedevite. Brat radi vrhunski posao sa svojim timom, ne samo za mene, već za sve osobe i pravna lica s kojima sarađuje, i drago mi je da smo vezani i na taj način.

Je li istina da Sarajevo često posjećujete zbog djevojke?

– Radi porodice i nje. Kad me stigne umor i imam nekoliko dana slobodno, sa porodicom odem u Sarajevo i onda smo svi na okupu. Tu je pravi odmor. Nekad je taj sastanak i u rodnom Bihaću, ovisno o dužini dopusta.

Film i večera

Sviđa li Vam se život u Zagrebu?

– Nemam slobodnog vremena i uopće nisam upoznao život u Zagrebu. Kad provodite sedam sati dnevno u dvorani, veoma malo vremena vam ostane da spavate, a o nekom životu da ne pričam. Kad sam sa porodicom, zna se desiti neki film ili večera i to je sve.

Velika stvar

Seniorskoj reprezentaciji ovih dana se, kao pomoćnik Duška Vujoševića, pridružio Josip Pandža, trener s kojim ste ostvarili najveći uspjeh do sada.

– Velika je to stvar i za nas i za trenera Pandžu. On je to zaslužio, a i meni je čast da je tu.

Blic-pitanja

Kako ćete proslaviti 18. rođendan?

– To je iznenađenje koje mi spremaju porodica i prijatelji, to je sve što znam.

Hoćete li uskoro polagati vozački ispit?

– Da.

Vaš recept za uspjeh?

– Rad iznad svojih mogućnosti.

Najljepši kompliment koji ste dobili?

– Da sam ponos svoje porodice i države.

Imate li ritual prije izlaska na teren?

– Pomolim se Bogu.

Kakvo je sjećanje na doček zlatnih momaka ispred Vječne vatre?

– Veliki broj ljudi i sva ta emocija.

Poruka Fikretu Abdiću: I Agrokomerc podijelio Kladušane

May 1, 2017

Skriveni optimizam i nada s jedne i s druge strane šutnja uokviruju ovoproljetnu svakodnevicu Velike Kladuše, najzapadnije bh. općine, nakon prodaje dijela Agrokomercovih proizvodnih kapaciteta, do proteklog rata jednog od najvećih prehrambenih kombinata u regiji.

I posebno najava Kompanije AC Food, odnosno AS grupacije, koja je otkupila pomenute proizvodne pogone, da će pokrenuti proizvodnju u Tvornici za preradu voća i povrća, zatim nakon procesa obnavljanja poprilično oštećenih pogona i modernizacije opreme i u Tvornici stočne hrane i time dati zamaha obnovi i razvoju cijeloga kraja.

Smail Korajlić iz AS grupacije s optimizmom najavljuje: “Potencijal Tvornice stočne hrane je 20.000 tona mjesečno, Tvornice za preradu voća i povrća hiljadu tona i brzo bi se trebali staviti u funkciju. Potencijali za obje tvornice su u ovom kraju, cijeloj Krajini – Velikoj Kladuši, Cazinu, Bužimu, Bihaću, Bosanskoj Krupi i šansa je u kooperativnoj proizvodnji, koja ovdje ima tradiciju.”

Vraća to nadu, istina za sada stidljivo, radnicima Agrokomerca, koji vjeruju da bi uskoro prepoznatljivi proizvodi poput začina “Vegedor”, kafe “Emina” mogli ponovo postati brend Cazinske krajine. Ali, i najave ove grupacije da će otkupiti i ostale dijelove proizvodnog lanca, čim Sud proglasi prodaju.

Međutim, s druge strane šutnja. Veliki broj radnika bojažljivo ili nikako o tome ne želi javno govoriti. Razlog je, kažu, “raskol između državne i federalne sa lokalnom vlasti, te neizvjesnost – i ko će više upravljati našim sudbinama.”

A Fikret Abdić, presuđeni ratni zločinac, nekadašnji prvi čovjek Agrokomerca, u proteklim godinama i predsjednik Udruženja za zaštitu nezaposlenih dioničara te kompanije i sadašnji općinski načelnik, o ovome ne govori. Barem, ne javno.

Vlasnik otkupljuje sudske presude
Radnici kazuju samo – upravo zbog stanja u kojem se Agrokomerc nalazi već dvije decenije veliki broj njih je tužio kompaniju za neisplaćene plaće. Mnogi su dobili presude i stavljali hipoteku na imovinu, koje su kasnije otkupljivali pojedini advokati, pojedinci, čak i neke privatne kompanije.

“Presude od nekoliko hiljada maraka prodavane su za nekoliko stotina maraka”, kaže Mumin Pehlić iz Sindikalne organizacije Agrokomerca, “jer to su radnici morali činiti samo za preživljavanje.”

Hipoteku na imovinu u Tvornicama stočne hrane i preradu voća i povrća stavilo je 75 radnika, na osnovu dobijenih sudskih presuda za neisplaćene plaće. Jedan od njih pojašnjava da je novi vlasnik AC Food, odnosno AS grupacija ponudila tim radnicima otkup presuda: “Već je njih 68 prihvatilo i postiglo sporazumom o otkupu, a vjerovatno će to učiniti i ostali.”

Šutnju Fikreta Abdića, kako za sebe voli kazati tvorca Agrokomerca, o Agrokomercu, ali i najnovijim dešavanjima za vrijeme načelnikovanja, osim samo na promociji svoje knjige, prekinulo je Općinsko vijeće Velike Kladuše.

Na zahtjev, kako je pojašnjeno javnosti, Abdićeve Laburističke stranke, na svojoj tematskoj, aprilskoj, sjednici posvećenoj upravo Agrokomercu, Općinsko vijeće je zatražilo od Vlade entiteta Federacija BiH i Agencije za privatizaciju FBiH hitnu reviziju privatizacije u Agrokomercu, te posebno reviziju vlasničke strukture kapitala.

Traži se još i revizija provedene tzv. male privatizacije, revizija do sada prodanih objekata, poslovnih prostora i ostale imovine. I najvažnije – zaustavljanje svih promjena na imovini Agrokomerca, te zaustavljanje svih pravnih radnji do okončanja revizije. Sve ovo, kako stoji u zaključku Vijeća je u “interesu lokalne zajednice”.

Procjena Agrokomerca
Pojašnjavajući to na Vijeću, Abdić je još jednom ustvrdio: “Naš tim radi na procjeni Agrokomerca i on je najstručniji u regiji. Tvrdnje da je Agrokomerc državna firma su politički uticaji i politika. Međutim, ovdje se konačno moraju izmijeniti činjenice.”

Općinsko vijeće je zadužilo načelnika Abdića da pokrene inicijativu ustavnosti zakona u kojima je povrijeđeno pravo dioničara i ranika Agrokomerca i lokalne samouprave.

Mirvet Beganović, zamjenik predsjednika LS BIH i član Izvršnog odbora Udruženja za zaštitu nezaposlenih dioničara Agrokomerca, kaže: “Cilj nam je da na ovakav način nastavimo iskrenu borbu za radnike koji su privatizacijom, ne samo Agrokomerca, već i Saniteksa, Grupeksa, Kladušnice ostali bez posla i ikakvih prava, zatim cilj je pokretanje cjelovitog procesa revizije kako privatizacije, tako i promjene strukture vlasništva.”

Međutim, sjenu na sjednicu i stavove Općinskog vijeća, ali i Beganovićevu tvrdnju, baca činjenica da se raspravljalo samo o Agrokomercu, iako se javnosti pokušalo predstaviti drugačije, čak i u usvojenim zaključcima.

Ekskluzivno pravo
Dato je ekskluzivno pravo vijećnicima iz Abdićeve Laburističke stranke da raspravu usmjeravaju samo za Agrokomerc. Zanemarene su kompanije Saniteks, Grupeks, pa HUTRO Kladušnica. Sve to ilustruje činjenica da vijećnici nisu znali da upravo u Kladušnici, kao prvom kolektivu, završava revizija privatizacije, a zatražili su to u svojim zaključcima.

Ne govori li upravo ovo o nečem drugom – javno su upitali bivši radnici i dioničari iz pomenutih kolektiva.

U svojoj pisanoj poruci Abdiću i Općinskom vijeću kazali su: “Zbog nejednakosti, neravnopravnosti i diskriminacije članovi Udruženja dioničara neće više učestvovati u novim podjelama u Velikoj Kladuši. Smatramo da je ovdje podjela previše.”

Dovoljna ilustracija ovoproljetne šutnje građana Velike Kladuše.

USK rekorder u Federaciji po broju bivših vlada i ministara (VIDEO)

May 1, 2017

Još se nije slegla prašina ni oko prošle rekonstrukcije manjinske vlade SDA-SBB, koja je izvršena prije sedam dana, a u političkim krugovima već se nagađa o novoj.

Za 22 godine imao je 18 premijera i s rekonstrukcijama, najmanje 25 različitih sastava vlade.

https://www.facebook.com/federalna/videos/1744566572225470/

Međunarodni praznik rada je prilika za koju se građani pripremaju mjesecima

May 1, 2017

Poznato da nama u Bosni i Hercegovini nije potreban poseban razlog za janje i sve ostalo sto ide uz to, ali 1.maj je i više od praznika i to je tradicija koja se na ovim prostorima njeguje.

Međunarodni praznik rada 1. Maj prilika je za koju se građani Bosne i Hercegovine pripremaju mjesecima, a neki gotovo cijelu godinu. Tradicionalno na većini izletiša traži se mjesto više, a već dugi niz godina za stanovnike MZ Ostrožac kod Cazina 1. maj je i više od praznika.

Kažu da u Cazinu postoji izreka ako ne znaš gdje ćeš za1. maj vidimo se na Ostrošcu. Prvomajski praznici u ovoj cazinskoj mjesnoj zajednici svaki put privuku više hiljada posjetilaca, ne samo sa ovih prostora nego i znatno šire. Tako se i ove godine od ranih jutarnjih sati mogla čuti muzika sa svake strane ulice. Štandovi, miris janjetine i veliki broj građana nešto je što se ne propušta 1. maja i tako nekoliko desetina godina unatrag.

Pored Ostrošca popunjeno je bilo i u ostalim izletištima na području cazinske općine. Ništa drugcija slika nije ni na području Bihaća. Poznato izletište Topole bilo je tjesno da primi sve one koji su ovdje željeli proslaviti 1.maj, pa se nemali broj njih morao vratiti i potražiti neku drugu lokaciju. Zabave nije nedostajalo, svako je,u skladu svojih mogućnosti, priredio prvomajsku trpezu.

Iako je poznato da nama u Bosni i Hercegovini nije potreban poseban razlog za janje i sve ostalo sto ide uz to, ali 1.maj je i više od praznika i to je tradicija koja se na ovim prostorima njeguje gotovo stotinu godina, a prema danas viđenom ne sumnjamo i narednih stotinu.

Ima li novca za najveće stratište nakon Jasenovca

May 1, 2017

Spomenik kod Bihaća čini petnaest skulptura poredanih u prostoru sa pristupnim stazama, platoom, krajolikom i grobnicom…

Jedno od okupljališta mladih u Bihaću za mnoge je nepoznanica i misterija koja ih samo podsjeća na Stonehenge u Velikoj Britaniji. Osim mladih koji se ovdje okupljaju i ponekog rekreacioniste, jedini posjetioci bihaćkog Stonehengea su turisti koji čuvaju sjećanje na žrtve u čije ime je podignut ovaj spomenik, koji svjedoči o fašizmu i masovnom pokolju stanovništva koji se desilo tokom Drugog svjetskog rata. a koji su počinile ustaše.

Znaju li o tome išta mlade generacije?

Nacionalni spomenik BiH

Ovaj kompleks u spomen na žrtve fašističkog terora, idejno je djelo Bogdana Bogdanovića jednog od najpoznatijih i najuspješnijih graditelja memorijalne arhitekture u regionu jugoistočne Evrope. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 2011. godine, donijela je Odluku da se Spomen-park žrtvama fašističkog terora proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

“Spomenik čini petnaest skulptura poredanih u prostoru sa pristupnim stazama, platoom, krajolikom i grobnicom. Na ovaj spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika koja je uspostavljena prema Aneksu 8. opšteg mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini”, kaže Amir Kadić, direktor Zavoda za zaštitu kulturnog nasljeđa USK-a.

Kulturni pejzaž Spomen-park žrtava fašističkog terora nalazi se na brdu Garavice uz cestu koja iz Bihaća vodi do graničnog prijelaza Izačić i Republike Hrvatske. Ovaj spomen-kompleks na Garavicama otvoren je 1981. godine, a podršku izgradnji spomen-kompleksa dao je visoki funkcioner KPJ Hakija Pozderac.

Fašisti ubili desetine ljudi

Prema podacima kojima raspolaže Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, na tom mjestu i njegovoj okolici tokom 1941. godine, ustaške snage počinile su zločine nad građanima bihaćkog kraja. Kako se navodi u obrazloženju Komisije – prema nekim podacima ubijeno je 7.000 civila, dok prema drugim izvorima broj žrtava dostiže i 12.000 ljudi.

“Tu nisu ubijani samo ljudi iz Bihaća, ima tu ljudi sa područja Like i Korduna. Među žrtvama je i Salih Mušanović, koji je bio prvi sekretar komiteta Komunističke partije. To je najveće stratiše poslije Jasenovca, nema većeg stratišta u okrugu. U znak sjećanja na žrtve izgrađen je spomen-park, koji je nažalost u određenoj mjeri zapušten i ja sam na to reagirao uputivši poslaničko pitanje u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Bihać ima tekovine antifašizma i ovo je vrlo značajno za nas sa strane proevropske orijentacije”, kaže Mirković

Novac glavni problem

Direktor Kadić ističe da je Zavod u saradnji sa Javnom ustanovom za sport, odmor i rekreaciju uradio projekat kojeg je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika odobrila, ali da bi ga realizirali potrebna su im materijalna sredstva.

“Mi smo neki dan imali posjetu Državne komisije i Republičkog zavoda Republike Srpske, koji su nam došli s primjedbama kako se spomen-park ne održava. Odveli smo ih gore da se uvjere u stanje koje je ekstra. Međutim, da bismo mi to uredili i unaprijedili kvalitetu pejzaža tog lokaliteta sa atraktivnim i autohtonim vrstama biljaka, te omogućili neku vrstu rekreativne ponude, potrebna su nam finansijska sredstva. Ukupna vrijednost projekta iznosi 31.700 km, a mi taj novac nemamo. Čim se iznađe novac, mi ćemo pristupiti realizaciji projekta”, ističe Kadić.

Potreba za otvaranjem Unske pruge opravdana

April 30, 2017

Potreba revitalizacije Unske pruge za teretni i putnički saobraćaj jedna je od tri panel-diskusije okruglog stola „Knin – sjecište željezničkih pravaca“ održanog u Kninu a kojeg su upriličili Hrvatska gospodarska komora i Udruženje luka pod pokroviteljstvom Grada Knina. U ime Uprave Željeznica Federacije BIH o potrebi oživljavanja Unske pruge govorio je Samir Alagić, direktor bihaćkog Područja infrastrukture ŽFBH, predstavnica Uprave ŽRS te privrednici, predstavnici lučkih uprava Split, Zadar i Šibenik zainteresiranih za korištenje željezničkih usluga.

Do 500.000 tona roba

Direktori lučkih uprava Šibenika, Zadra i Splita su na Okruglom stolu „Knin – sjecište željezničkih pravaca“, potreba revitalizacije Unske pruge, u Kninu, bili izričiti u zahtjevu upućenom Upravi HŽ infrastrukture da se željeznički pravac Knin – Bihać mora napokon otvoriti i uspostaviti teretni saobraćaj.

U ime Uprave ŽFBH, direktor bihaćkog PI ŽFBH Samir Alagić je iskazao interes za otvaranje Unske pruge, jer je njenim jednostranim zatvaranjem od strane HŽ 17. maja 2010. godine, USK transportno izoliran.

„Zbog toga stagnira i ovdašnja privreda. Mi u Željeznicama Federacije BIH smatramo da bi otvaranjem Unske pruge na njenoj cijeloj dužini, dionici od Martin Broda do Knina koji održava Područje infrastrukture ŽF BH Bihać, u dužini 99,8 km i Željeznica Republike Srpske u dužini 19,6 km, prohodnoj i u redovnoj upotrebi za saobraćaj teretnih i putničkih vozova dizel-vučom, privreda ovoga dijela BiH oživjela“, kaže Alagić.

Dodaje kako je Unska pruga i prije rata i u prošlosti bila podrška i okosnica privrednog razvoja ovoga kraja pa bi se njenim otvaranjem povećale privredne aktivnosti u USK koji obiluje rudnim bogatstvima.

„Željeznicama se omogućuje da mogu prevoziti i do 500.000 tona različitih roba iz ovoga i drugih dijelova BIH. Predstavnici lučkih uprava Splita, Zadra i Šibenika su kazali kako godišnji promet roba u trima lukama iznosi između 3,5 četiri miliona tona roba, na što mi u Željeznicama Federacije BIH smatramo da, kada bi se samo deset posto tog tereta usmjerilo na Unsku prugu, a prirodno su usmjereni na korištenje željezničkih usluga Unskom prugom, to bi iznosilo do 400.000 tona“, kaže Alagić.

Doelektrifikacija Unske pruge

Željeznicama se otvaraju mogućnosti prijevoza između 900 hiljada i milion tona roba iz čega je vidljivo da je potreba za otvaranjem Unske pruge opravdana. Alagiću su predstavnici HŽ kazali da ne održavaju dio pruge za koji su nadležni. Stoga su svi učesnici okruglog stola odlučili iskazati pritisak na HŽ da se hrvatski dio Unske pruge što prije otvori.

„Mi ćemo po usvajanju plana poslovanja ŽFBH od strane Vlade FBIH, krenuti u realizaciju doelektrifikacije ovoga dijela Unske pruge od Blatne, Željeznica RS do Bihaća. Izvršili smo defektažu elektro-tehničkih postrojenja i specificiranje materijala a planirana vrijednost te investicije je oko dva i po miliona maraka“, kaže Samir Alagić.

Ovim bi se, dodaje, uspostavio saobraćaj elektro-vučom do Bihaća što bi značajno smanjilo troškove saobraćaja. Potom bi se pristupilo uvođenju putničkih talgo-vozova čime bi se ovaj kraj povezao s ostatkom BIH. U drugoj fazi bi prugu elektrificirali od Bihaća do Knina, ali zbog njenog presijecanja graničnom linijom na više mjesta, ovaj problem će morati riješiti nadležna tijela RH i BIH.

Zaključci sa okruglog stola s ciljem otvaranja Unske pruge bit će upućeni Vladi RH, vlastima županija koje gravitiraju Unskoj pruzi i Upravi HŽ infrastrukture, koja bi na svom području trebala osigurati prohodnost pruge.

Potreba za otvaranjem Unske pruge opravdana

April 30, 2017

Direktori lučkih uprava Šibenika, Zadra i Splita su na Okruglom stolu „Knin – sjecište željezničkih pravaca“, potreba revitalizacije Unske pruge, u Kninu, bili izričiti u zahtjevu upućenom Upravi HŽ infrastrukture da se željeznički pravac Knin – Bihać mora napokon otvoriti i uspostaviti teretni saobraćaj.

U ime Uprave ŽFBH, direktor bihaćkog PI ŽFBH Samir Alagić je iskazao interes za otvaranje Unske pruge, jer je njenim jednostranim zatvaranjem od strane HŽ 17. maja 2010. godine, USK transportno izoliran.

„Zbog toga stagnira i ovdašnja privreda. Mi u Željeznicama Federacije BIH smatramo da bi otvaranjem Unske pruge na njenoj cijeloj dužini, dionici od Martin Broda do Knina koji održava Područje infrastrukture ŽF BH Bihać, u dužini 99,8 km i Željeznica Republike Srpske u dužini 19,6 km, prohodnoj i u redovnoj upotrebi za saobraćaj teretnih i putničkih vozova dizel-vučom, privreda ovoga dijela BiH oživjela“, kaže Alagić.

Dodaje kako je Unska pruga i prije rata i u prošlosti bila podrška i okosnica privrednog razvoja ovoga kraja pa bi se njenim otvaranjem povećale privredne aktivnosti u USK koji obiluje rudnim bogatstvima.

„Željeznicama se omogućuje da mogu prevoziti i do 500.000 tona različitih roba iz ovoga i drugih dijelova BIH. Predstavnici lučkih uprava Splita, Zadra i Šibenika su kazali kako godišnji promet roba u trima lukama iznosi između 3,5 četiri miliona tona roba, na što mi u Željeznicama Federacije BIH smatramo da, kada bi se samo deset posto tog tereta usmjerilo na Unsku prugu, a prirodno su usmjereni na korištenje željezničkih usluga Unskom prugom, to bi iznosilo do 400.000 tona“, kaže Alagić.

Doelektrifikacija Unske pruge

Željeznicama se otvaraju mogućnosti prijevoza između 900 hiljada i milion tona roba iz čega je vidljivo da je potreba za otvaranjem Unske pruge opravdana. Alagiću su predstavnici HŽ kazali da ne održavaju dio pruge za koji su nadležni. Stoga su svi učesnici okruglog stola odlučili iskazati pritisak na HŽ da se hrvatski dio Unske pruge što prije otvori.

„Mi ćemo po usvajanju plana poslovanja ŽFBH od strane Vlade FBIH, krenuti u realizaciju doelektrifikacije ovoga dijela Unske pruge od Blatne, Željeznica RS do Bihaća. Izvršili smo defektažu elektro-tehničkih postrojenja i specificiranje materijala a planirana vrijednost te investicije je oko dva i po miliona maraka“, kaže Samir Alagić.

Ovim bi se, dodaje, uspostavio saobraćaj elektro-vučom do Bihaća što bi značajno smanjilo troškove saobraćaja. Potom bi se pristupilo uvođenju putničkih talgo-vozova čime bi se ovaj kraj povezao s ostatkom BIH. U drugoj fazi bi prugu elektrificirali od Bihaća do Knina, ali zbog njenog presijecanja graničnom linijom na više mjesta, ovaj problem će morati riješiti nadležna tijela RH i BIH.

Zaključci sa okruglog stola s ciljem otvaranja Unske pruge bit će upućeni Vladi RH, vlastima županija koje gravitiraju Unskoj pruzi i Upravi HŽ infrastrukture, koja bi na svom području trebala osigurati prohodnost pruge.