Home Blog Page 1325

Bihaćka glumica Darja Badnjević: Svaka godina je za mene bila borba i uživanje

Svestrana i predana do krajnjih granica svakoj od strana, Darja je uspjela objediniti sva svoja interesovanja pozivom koji je čini kompletnom i nadasve sretnom. Danas je uspješna glumica koja se ne zamara sudbinom, već svakodnevnim radom nastoji istančati svoj glumački kvalitet i profinjenost.

Ko je Darja Badnjević?

Darja Badnjević je glumica iz Bihaća, koja trenutno živi u Sarajevu. Nakon završetka Ekonomskog fakulteta u Bihaću, upisuje Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, odsjek gluma, i završava u klasi profesora Senada Bašića. Trenutno je možete gledati u predstavama „Antigona- 3000 godina kasnije“, „Prosjačka opera“ i „Elizabeta Bam“, te u predstavama „Medvjed“ i „Muzičko na Obali“.

Zašto gluma?

Glumu sam izabrala jer je to jedini poziv koji objedinjuje sve moje interese koji su jako široki.

Šta si očekivala da ćeš naučiti na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti?

Prije upisa na Akademiju student ne može ni u najluđim snovima da zamisli šta ga čeka na nastavi koja obuhvata kompleksne scenske vježbe, koje rastavljaju studenta na male djeliće da bi on sam pronašao način na koji će se sastaviti i uspostaviti svoje glumačko biće. Ja sam očekivala da ću upisati zahtjevan fakultet, ali količina rada na sebi, posvećenosti, truda i znoja koje sam ostavila u toj ustanovi je iznad svakih očekivanja. U suštini očekuješ da ćeš naučiti glumiti, a zapravo naučiš put, i na tebi ostaje da učiš čitav život. Smatram da najviše znanja dolazi kroz iskustvo.


Tvoja impresija tokom studija u odnosu na očekivanja?

Svaka godina je za mene bila borba i uživanje. Uvijek sam birala teži put umjesto onog lakšeg, jer sam mislila da ću tako više naučiti. Zahvaljujući tome sad s većom lakoćom prilazim poslu, jer sam naučila ko sam i šta sam, šta su želje, a šta mogućnosti. Vrijednim radom čovjek najviše uči o sebi, stekne vještine pomoću kojih lakše kanališe talenat.

Šta nakon studija?

Ja se ne opterećujem sudbinom, smatram da glumac nakon studija treba da nastavi raditi na sebi kao i na Akademiji, i da na taj način neće biti bez posla. Ja želim izlaziti na kastinge, kvalitetno se pripremiti za svaki, i svakom projektu pristupiti sa velikom požrtvovanošću i ljubavlju. Mene ljubav prema poslu gura dalje, i zato nemam strah.

Gdje se vidiš za 10 godina?

Za 10 god se nadam da ću mnogo napredovati, tj da će moja gluma postati profinjenija i kvalitetnija. Voljela bih raditi sa što više reditelja, snimiti svoj film, napraviti par projekata u Bihaću i zainteresovati ljude iz tog kraja za ovaj posao, jer realno ne znaju šta propuštaju. Također, želim imati miran i sređen privatni život, jer smatram da ljudi koji imaju porodičnu stabilnost lakše podnose poslovne izazove.

Gdje si sad?

Sad živim u Sarajevu, tu imam najviše prilike za rad. Voljela bih uraditi projekat u Bihaću jer volim svoj grad i želim svoju umjetnost da podijelim sa svojim sugrađanima, koji će nadam se znati to cijeniti. Mislim da se mladi u Bihaću trebaju više zanimati za pozorište i filmsku umjetost, jer je to tržište koje je otvoreno i gotovo nepostojeće u Krajini. Voljela bih da vidim veći interes za snimanje filmova, odnosno da se ljudi obrazuju i rade u toj oblasti, može im donijeti veliku korist.

Vremeplov: Hafizovića džamija u Bihaću

Prije nego počnem pisati o samoj džamiji, dužan sam kazati nekoliko stvari vezano za porodicu koja ju je i utemeljila. Za našu porodicu veže se legenda da smo potomci plemića von Wihitsch, koji su, da bi zadržali imanje, prešli na islam 1592. godine nakon osvajanja Bihaća od strane Osmanlija. Bila je to nekad utjecajna, kršćanska porodica koja je vladala gradom i branila ga od osmanskih napada. Svako od braće iz te plemićke porodice, morao je uzeti različito prezime, kako se ne bi ponovno udružili i pobunili protiv osmanske vlasti. Tako je moj predak uzeo prezime Hafizović, od arap. hafiz što znači čuvar Kur’ana, i zadržao se na imanju nadomak gradskih zidina u Harman Ičezaru. Tako se stara kuća Hafizovića sve do Drugog svjetskog rata, nalazila tačno ispred današnjeg Hotela Park, uz jarak, a posljednji je u njoj rođen moj djed Ahmet.
Piše: Dinko Hafizović
Naziv naselja Harman Ičezar, vodi porijeklo od arap. Ad-Hazar, što znači bijela kula, bijeli grad, jer se prostiralo na južnoj strani bihaćkih zidina koje su imale puno sunca i bile suhe, pa su na suncu bile blještave, za razliku od sjevera gdje ima manje sunca, puno vlage pa zidine obuđaju od mahovine i vlage. Na sjevernoj strani prema Krupskoj ul., nalazila se Zelengradska Tabija i Vrata, a na južnoj prema naselju Ičezar, Njemačka vrata, odnosno Reichs-Thor, jer su išla izravno prema carstvu preko Zavalja. Zbog teškog izgovaranja same riječi, od naziva Harman Ičezar, danas se zadržalo samo ono „harman“, pa tako govorimo o naselju Harmani.
Dolaskom Austrijanaca, zatečeni su podosta održani sistemi obrane, bedema, kula i stari kaštel u kojem je također bila mala džamija. Radilo se o ruševini koja je uklonjena i na kojoj je sagrađena bihaćka medresa, danas zgrada SDK. Pojedini povjesničari pogrešno tumače ovu ruševinu kao Ičezarsku džamiju, zbog naziva koji upućuje na zidine, a nesvjesni naziva samog naselja u današnjem gradskom parku i okolo Hotela Park, a u kom se nalazila prava Ičezarska džamija – ispred Doma Armije, nekad poznata kao Hafizovića džamija, a što je dokumentovano i ovjekovječeno na prvoj fotografiji grada Bihaća iz 1880. godine.
Na istoj fotografiji, vidljiva su tri minareta, prvi Fethijin, zatim minaret Bišćevića džamije u centru grada, i na kraju minaret Hafizovića džamije na lokalitetu današnjeg Doma Armije, južno od Njemačkih vrata.
Hafizovića džamija bila je drvena džamija koju su austrijske vlasti, s ciljem uljepšanja i uređenja grada, uklonile u periodu između 1890. i 1900. godine, pa umjesto od drveta, izgradile novu, kamenu džamiju nešto sjevernije, bliže jarku. Riječ je o današnjoj džamiji u Harmanima, u kojoj je posljednji mutevelija iz porodice Hafizovića bio moj pradjed Salih, a koja do danas nosi naziv džamija Ičezar.
Uklanjanje Hafizovića džamije, kao i gradskih bedema, nije bio vandalski ili neprijateljski čin, nego planska transformacija grada iz srednjovjekovne, otomanske utvrde, u moderan, srednjoevropski grad, kakav je bio Bihać sve do savezničkog bombardovanja 1944. godine. U Harman Ičezaru, prema pisanju Radoslava Lopašića, ubrzo su nikle moderne kuće, uređeni su trotoari na glavnoj, Zavaljskoj cesti, te šetalište i novonasađeni park u kom je bihaćka gospoda svakodnevno uživala u njegovim ljepotama – kako nekad, tako i sad.

Olimpijski kajakaški velikan Shipley: Doći ću ponovo u BiH, želim učestvovati na Una regati

Trostruki olimpijac i trostruki viceprvak svijeta u K-1 disciplini kajaka Scott Shipley jedan je od najvećih prijatelja bh sporta. Javnost  ga je upoznala  1996. godine kada se Bišćaninu Samiru Karabašiću razbio kajak na Olimpijskim igrama u Atlanti, a Scott mu dao svoj kojim je prethodne godine osvojio Svjetski kup i na taj način pokazao veliku humanost postupkom prema sportisti koji je na kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre otišao helikopterom iz ratom zahvaćene države.

Nekadašnji vrhunski sportista se pored tri nastupa na Olimpijskim igrama i tri srebrne medalje na Svjetskim prvenstvima može pohvaliti i osvajanjem tri Svjetska kupa i petim mjestom na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine.

“Kao dječak bavio sam se mnogim sportovima, ali kada sam dospio u drugi razred tada sam se posvetio samo kajaku. Neki se ljudi probaju baviti kajakom i kažu sebi da im je to zanimljivo, a neki se probaju baviti kajakom i kažu sebi da to žele raditi svaki dan – ja sam bio u ovoj drugoj skupini. Zavolio sam kajak, trenirao sam svaki dan, ujutro prije i poslijepodne nakon škole. Kroz koju godinu postao sam juniorski prvak svijeta (U18) i tada sam odlučio ne ići dalje sa školom i u potpunosti se posvetiti kajaku kako bih se što bolje pripremio za Olimpijske igre“, izjavio je Shipley u razgovoru s članovima Sportskog udruženja LUX.

Otkrio je da se u početku uopće nije htio baviti kajakom.

“Razlog zašto baš kajak, a ne neki drugi sport, leži u činjenici da mi se otac bavio kajakom i da je bio član državnog tima SAD-a 1965. godine. Odatle potiče moje poznanstvo s kajakom. Zanimljivo je da u početku nisam htio uopće ući u kajak, međutim kad sam kasnije prvi put ušao, od tog momenta više nikad nisam htio prestati s tim sportom”, rekao je poznati kajakaš.

On je učestvovao je na Olimpijskim igrama u Barceloni, Atlanti i Sydneyju.

“Iako sam imao samo 21 godinu na svojim prvim Olimpijskim igrama u Barceloni bio sam razočaran što nisam ostvario bolji plasman od tog 27. mjesta. Godinu prije Olimpijskih igara u Atlanti postao sam viceprvak svijeta i prvak Svjetskog kupa, stoga sam važio za jednog od favorita za osvajanje zlatne medalje. Ipak, ostvario sam loš plasman, 12. mjesto, promašio sam ulaz, morao sam se vratiti i tu sam izgubio dosta vremena. Bio sam jako razočaran svojim nastupom. Jednostavno, nije bio moj dan. Zapravo, nisam imao svoj dan ni na jednim od Olimpijskih igara na kojima sam bio, obzirom na to da nisam osvojio medalju. Najbolji rezultat mi je peto mjesto na Olimpijskim igrama u Sydneyju”, kazao je Shipley.

Imao je mnoge anegdote s Olimpijskih igara za ispričati, ali posebno je izdvojio jednu.

“Na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Atlanti koračali smo stazom i usred defilea odjednom su nas zaustavili i gurnuli čitav Dream Team ispred nas. Izuzetno visoki ljudi od kojih smo se mi jedva vidjeli. Mislio sam u sebi ‘Hej, i mi smo tu, napravite malo prostora’. Nisu mogli biti više drugačiji od svih ostalih američkih sportista tamo. Ovi ljudi su sportski giganti i bilo koji drugi dan u te četiri godine oni su iznad nas, međutim taj dan dok smo koračali stazom svi smo bili jednaki. Zanimljivo je bilo vidjeti nekog poput Shaqa (Shaquile O’Neal op.a.) ko zarađuje milione i nekog poput mene ko je tada živio u kućici na drvetu s godišnjim prihodom od samo 10 hiljada dolara na istom mjestu. To je jedna od fascinantnih stvari vezanih za Olimpijske igre”, dodao je nekadašnji olimpijac.

Scott je istakao da ne žali što u svojoj kolekciji priznanja nema olimpijsku medalju.

“Bio sam triput viceprvak svijeta i tri puta osvajač Svjetskog kupa. Prvi put kad sam postao viceprvak svijeta u konkurenciji je bilo malo više od 100 takmičara. U ovom sportu uvijek je velika konkurencija tako da sam ja prezadovoljan s ovih šest velikih medalja koje ste istakli na početku razgovora. Doduše, olimpijska medalja bi izgledala lijepo na zidu“, uz smijeh je istakao raspoloženi Shipley.

Osvrnuo se i na BiH te je više strasti govorio o našoj zemlji nego o svojim uspjesima. Prisjetio se Olimpijskih igara u Atlanti i donacije u vrijednosti od 50.000 dolara koju je osigurao bihaćkom kajaškom klubu.

“Cijeli svijet je bio svjestan konflikta u Bosni i Hercegovini i on je mnogo utjecao na raspoloženja mnogih u svijetu. Nismo nikad vidjeli niti jednog Bosanca na većim takmičenjima. Poznavali smo mnogo kajakaša iz, recimo, Njemačke ili Francuske, ali ne i iz BiH. Prvi put smo vidjeli takmičara iz vaše zemlje na Svjetskom kupu prije Olimpijskih igara i to nam je itekako privuklo pažnju, međutim nismo znali pozadinu te priče. Kasno navečer, dok smo bili na Olimpijskim igrama, nazvali su me i rekli da je bosanski tim ostao bez kajaka i pitali su me da li sam ja voljan ustupiti jedan. Naravno da sam pristao i ustupio sam mu svoj kajak u kojem sam osvojio Svjetski kup prije Olimpijskih igara. Što se tiče upita o donaciji, mnogi mediji su prenijeli tu priču i onda su uslijedili mnogi pozivi s upitom šta bi oni mogli uraditi kako bi se pomoglo Samiru u njegovoj situaciji. Zapisali smo sva imena, skupili smo sve što se dalo skupiti i poslali smo tu donaciju za Bosnu i Hercegovinu za razvoj kajakaškog sporta u Bihaću”, rekao je bivši američki kajakaš.

Ubrzo je nakon toga prvi put posjetio BiH.

“Nakon Olimpijskih igara u Atlanti prvi put sam posjetio BiH i proveo sam dosta vremena sa Samirom koji me upoznao sa svojim iskustvima prije nego je bio u mogućnosti da nastupi u utrkama. Zaista je nevjerovatno kakve je prepreke morao preći kako bi došao do najmasovnijeg sportskog takmičenja na svijetu, definitivno mu je bilo stotinu puta teže nego bilo kojem drugom kajakašu koji se našao tamo. Upoznao sam tamo djecu koja su nekoliko godina provela u kućama. Samirova priča je fascinantna, ali kada sam otišao u Bosnu i Hercegovinu još je fascinantnije bilo vidjeti čitavu tu zajednicu koja polako izlazi na ulice, djecu kako se igraju i plivaju. Prizor koji mi je najviše ostao u glavi jeste ta tranzicija ubrzo nakon rata kada su ljudi opet mogli normalno živjeti. Tužno je da je Dinku i Emiru (hrvatski olimpijac Dinko Mulić i bh. olimpijac Emir Šarganović op.a.) rat bio normalna stvar, da su navikli na to. Samir Karabašić, Emir Šarganović i Dinko Mulić su čudo”, dodao je Shipley.

Emira i Dinka upoznao je kao djecu, kasnije ih je gledao na Olimpijskim igrama.

“Donijeli smo opremu u Bosnu i Hercegovinu, Emir i Dinko su tada imali možda 12 ili13 godina. Kada ih stavite u čamac većina se djece boji, plaču, ne znaju šta raditi, ne žele među velike valove. Stavili smo 13 ili 14 djece, išli smo i kroz mjesta gdje je voda turbulentnija i fascinantno je da su sva djeca bila oduševljena. Dvoje od te djece bili su Emir i Dinko, koji su kroz desetak godina otišli na Olimpijske igre u Atini. Zaista, mali početak s velikim završetkom. Nevjerovatna stvar za vidjeti”, istakao je bivši američki kajakaš.

Skoro dvije decenije nije bio u našoj zemlji, ali planira uskoro doći na bihaćku Una regatu.

“Vratio sam se 1999. godine i razlika između 1996. i 1999. godine bila je nevjerovatna, bilo je to potpuno neko novo iskustvo. Ipak, od tada nisam bio u Bosni i Hercegovini, ali odlučio sam jedne godine ponovo doći u Bihać i učestvovati u tradicionalnoj Una regati“, poručio je nekada vrhunski kajakaš Scott Shipley na kraju razgovora.

Kanalizacija prioritet: Generacijski projekt u vremenu kada generacije odlaze

Ovo će potrajati, kažu da, kada dignu asfalt, postave cijevi zatrpaju nasipom, tek tada treba da prođe određeni broj dana da bi se zemlja slegla da bi preko cijevi i nasipa tek onda moga da nastupi valjak.

A zemlja se slegla i tamo gdje su već kopali a nije vraćen asfalt su rupe i neravnine kakve još nismo vidjeli u izrupanoj nam domovini.

I tako će biti ko zna koliko dugo jer grad jedva iznalazi sredstva da kao partner da svoj dio učešća u KFW projektu a kamo li da iznađe dovoljno sredstava da se brzo i efikasno vrati asfalt.

Saobraćaj se jedva odvija, a tek počinje turistička sezona, tako da je možemo odmah odbaciti.

Štetu trpe i svi drugi mali poslovi u gradu, jer čim se preusmjeri automobilski ili pješački saobraćaj vlasnicima ne preostaje ništa drugo nego da zaključaju radnje a i takvih je primjera sve više u gradu.

Zbog prašine sve fasade i prozori daju prizor Černobila, gume i obuća na ljudima kao da su upravo iz rata izašli.

Što je najgore niko ne izlazi pred javnost da kaže da se ovo mora, da je ovo generacijski projekt, da treba pokazati malo strpljivosti.

Ne, umjesto toga inspekcije pokreću akciju kodnog naziva “priključak” te će izricati kazne onima koji ne budu htjeli platiti priključak.

Bivši načelnik je htio ukinuti ovaj projekt kojeg je pripisao ondašnjoj SDP gradskoj Vlasti, a novi načelnik samo kuka kako neće biti para da se završi.

Više niko se ni ne trudi da nas ubijedi da je ovo sve neophodno.

Pa se moramo zapitati, jesu li mudre glave ovoga grada došle na stratešku ideju jer je izmjena kanalizacije neophodna, ili su nam ovo utrpali neki stranci u dogovoru sa nekima domaćim, jer ko nema svoga plana ima tuđi.

2 zlatne, 1 srebrena i 2 brončane medalja za KK Jion Bihać

KARATE KLUBA JION-PEB BIHAĆ nastupio na Međunarodnom turniru „BUŠIDO BANJA LUKA„,te među 1100 takmičara iz 74 kluba i 6 zemalja osvojio 2 zlatne, 1 srebrenu i 2 brončane medalja.

ZLATNE MEDALJE SU OSVOJILI:

1. SELIMOVIĆ HASAN- u kategoriji dječaci 10 godina +40 kg

2. DURDŽIĆ IMANA u kategoriji kate, djevojčice 8-9 godina

SREBRENU MEDALJU JE OSVOJILA:

1. IMANA DURDŽIĆ u kategoriji kate djevojčice 8-9 godina/I nivo/

BRONČANE MEDALJE SU OSVOJILI:

1. FELIĆ EMA- seniorke open -68 kg
2. ALIBABIĆ MIRSAD- kadeti -70 kg

NOVI SLUČAJ: Djevojka prijavila silovanje

Jučer u PS obratila se P.DŽ., rođena 1994.godine, koja je prijavila da je M.M.,nakon što je okončala vezu sa istim, bila prisiljena na seksulani odnos od strane istog.

Naime, prijavljeni je istu odvezao svojim putničkim motornim vozilom na njoj nepoznatu lokaciju gdje joj je dao da konzumira neko njoj nepoznato narkotičko sredstvo, a nakon što je djelomično izgubila svijest, isti ju je seksualno iskoristio.

Rad na dokumentovanju djela preuzeli su istražitelji SKP. Kantonalnom tužilaštvu slijedi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu „ Silovanje“.

Na području USK pojačan inspekcijski nadzor u ugostiteljskim i trgovinskim objektima

U skladu sa Odlukom o pokretanju pojačanog inspekcijskog nadzora na području Unsko-sanskog kantona s ciljem suzbijanja sive ekonomije i sprečavanja rada na crno broj: 17-05-00015/17-1036-001 od 07.02.2017.godine inspektori Kantonalne uprave za inspekcijske poslove su pored redovnih inspekcijskih nadzora u skladu sa postojećim kapacitetima i mogućnostima, selektivno i u određene dane, u periodu od 07.02. do 24.03.2017.godine izvršili pojačane inspekcijske nadzore u objektima za promet mesa i mesnih prerađevina, ugostiteljskim objektima, trgovinskim objektima za promet kruha i peciva, kao i u objektima za obavljanje određenih obrta, te je po osnovu istih utvrđeno slijedeće:

U pojačanim inspekcijskim nadzorima učestvovalo je u prosjeku 18 inspektora te su izvršene 562 kontrole. Kontrolama je utvrđeno da 17 subjekata nadzora ne posjeduje odobrenje za rad, te u 43 objekta u momentu kontrole utvrđeno je da nisu izdavali fiskalne račune, a u 39 objekata nije evidentiran promet na propisan način.

U vršenju inspekcijskih kontrola kontrolisano je 1950 radnika od kojih su zatečena 53 radnika na crno.

Po osnovu utvrđenih nedostataka poduzete su slijedeće upravne mjere:

– Donijeta su 173 rješenja o otklanjanju nedostataka,
– Donijeto je 14 rješenja o zabrani rada,
– Zapečaćena su 3 objekta,
– Izdato je 119 prekršajnih naloga u ukupnom iznosu od 120.400,00 KM,
– Djelovanjem inspekcije uposleno je 28 radnika.

Koristimo priliku da Vas izvijestimo da će Kantonalna uprava za inspekcijske poslove nastaviti sa organizovanjem pojačanih inspekcijskih nadzora s ciljem suzbijanja sive ekonomije i rada na crno, pogotovo u slijedećim subjektima nadzora:

– Subjekti nadzora koji se bave iskorištavanjem šuma (izvođenje radova u šumarstvu, rezanje, cijepanje i pakovanje ogrjevnog drveta)
– Subjekti nadzora koji se bave trgovinom na malo na tržnicama
– Subjekti nadzora koji se bave nelegalnim klanjem životinja i preradom mesa
– Subjekti nadzora koji se bave izvođenjem građevinskih radova
– Subjekti nadzora koji se bave pružanjem ugostiteljskih i turističkih usluga (pružanje usluga smještaja, smještaja u domaćinstvu, rafting usluge i ostale turističko-ugostiteljske usluge).

Gore navedeni pojačani inspekcijski nadzori organizirati će se u različitim periodima u zavisnosti kako je koja oblast nadzora aktualna.

Saša Ćurguz osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina u Ljutočkoj dolini

Saša Ćurguz je proglašen krivim i osuđen je na 15 godina zatvora zbog krivičnog djela zločini protiv čovječnosti. U izrečenu kaznu zatvora uračunat će se i vrijeme koje je proveo u ekstradicionom pritvoru, kao i vrijeme koje je proveo u pritvoru.

Također, Sud je donio rješenje kojim je Ćurguzu produžen pritvor zbog postojanja posebnih pritvorskih razloga koji po ovom rješenju može trajati narednih devet mjeseci, a najduže do 30. decembra 2017. godine ili do nove odluke Suda.

U okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske koji je započeo 23. maja 1992. godine na području naselja Ripač, a 10. juna 1992. na ostalom području opštine Bihać i trajao najmanje do kraja jula 1992. godine, usmjerenog protiv civilnog bošnjačkog stanovništva u naseljima Ripač, Ćukovi, Orašac, Klisa i Kulen Vakuf, znajući za takav napad i znajući da njegove radnje čine dio tog napada, u svojstvu pripadnika Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade Vojske Srpske Republike (VRS) počinio progon civilnog bošnjačkog stanovništva zbog nacionalne i vjerske pripadnosti, i to nečovječnim postupanjem i ubistvima.

Ćurguz je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, a oštećeni su sa imovinsko-pravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

Kod gradskog sata saobraćajna nesreća (FOTO)

Na raskrsnici u centru grada, kod gradskog sata, desila se saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovali motocikl i automobil. Kako očevidci tvrde, do saobračajne nesreće je došlo nakon što je vozač automobila udario svojim vozilom u motocikl te je vozač motocikla izgubio kontrolu.

Kako Biscani.net portal saznaje, nema teže povrijeđenih i saobraćaj se otežano odvija u centru grada. Policija još uvijek vrši uviđaj.


U Bihaću danas zasjedala Vlada Unsko-sanskog kantona

U Bihaću je danas zasjedala Vlada Unsko-sanskog kantona. Između ostalog razmatran je i usvojen Izvještaj o izvršenju Budžeta Unsko-sanskog kantona za period 01.01.-31.12.2016. godine.

Odlukom o izmjenama i dopunama Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2016. godinu planirani su sveukupni prihodi u iznosu 215.918.664,00 KM. Donacije neplanirane Budžetom i namjenski prihodi, koje su ostvarili budžetski korisnici u iznosu od 64.135,00 KM, nakon usvajanja Odluke o izmjenama i dopunama Budžeta Unsko-sanskog kantona za 2016. godinu raspoređene su na troškovna konta u skladu sa članom 8. Zakona o izvršavanju Budžeta USK te su, navela je ministrica finansija Zlatka Šepić, ukupno planirani rashodi za 2016. godinu iznosili 215.982,799,00 KM.

Na prijedlog Jasmina Burnića, ministra za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline utvrđeni su prijedlozi odluka o određivanju visine minimalne slobodno ugovorene zakupnine stana na području grada Bihaća i općina Unsko – sanskog kantona za 2017. godinu. Sukladno zakonskoj obavezi Ministarstva po Zakonu o zakupu stanova za grad Bihać i općine na području Unsko – sanskog kantona izrađeni su prijedlozi odluka kojim je utvrđen način obračuna visine minimalne slobodno ugovorene zakupnine stana za tekuću godinu.

Vlada je danas razmatrala i Izvještaj o provodenju Zakona o državnim službenicima i namještenicima u organima državne službe Unsko-sanskog kantona za 2016. godinu Ministarstva pravosuđa i uprave.

U skladu sa Protokolom o pregovorima za sklapanje Kolektivnog ugovora za radnike u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju i odgoju Unsko-sanskog kantona, kojeg su potpisali Sanela Ćenanović, ministrica obrazovanja, nauke, kulture i sporta i predstavnici sindikata, danas je imenovan Pregovarački tim u ime Vlade Kantona. Zadatak ovog tima je da sa predstavnicima sindikata utvrdi prijedlog Kolektivnog ugovora za radnike u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju.
Vlada je dala saglasnost na lzmjene i dopune Statuta JU Univerzitet u Bihaću.