Mujo-ef. Spahić (60) već 30 godina obavlja imamsku dužnost u džematu Ribić.

Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1977. godine, a prvi put službovao je kao imam u rodnom Bosanskom Petrovcu, nakon čega odlazi u džemat Ripač, gdje ostaje kraći vremenski period, a zatim dolazi u džemat u kojem privodi kraju svoj imamski poziv. Za Preporod govori o nekadašnjim i ovim današnjim ramazanima, običajima koji ih više nema i ljepoti duše koja se nekad osjećala.

Ramazani su nekad okupljali porodice

Prisjećajući se svojih prvih ramazana u službi imama, kada je kao softa bio raspoređivan u razne krajeve Bosne i Hercegovine. Svake godine drugi kraj i naselje. Ogromna je kaže razlika između ondašnjih ramazana i ovih današnjih.

„Oni ramazani su bili karakteristični najviše po tome što su Iftari pravljeni u krugu porodice. Dakle, njegovala se ta porodična strana i osjećalo se u duši veće zadovoljstvo nego što se danas osjeća uz ramazan.“ – otpočinje naš razgovor Mujo-efendija, prisjećajući se tadašnjih teravih-namaza i omladinskih sijela nakon njih, kada se živilo za te ramazanske noći i sijela koja su bila prilika za upoznavanje i ašikovanje.

Vrijedne Hercegovke

Kad je bio druga godina medrese, praksa ga je kao softu odvela u Jablanicu gdje su mu u sjećanju ostale Hercegovke, koje su bile sposobne i vrijedne žene.

„Sve oko kuće i stoke su radile žene i ja sam imao priliku da se lično uvjerim u to gledajući te žene kako pred iftar vode krave sa ispaše, a na glavi nose tovar drva i rukama pletu nešto. Danas, kada uporedite tu omladinu i ovu danas, velika je razlika. Sjećam se da mi je otac pričao kako je počeo postiti od svoje desete godine, a sad ima devedest i nikad nije prekidao ramazan. U vrijeme dok sam odrastao vrhlo se konjima, kosilo se, kopalo i kupilo sijeno. Najteže nam je bilo kad smo vrhli žito, pa se ono nasadi na harman i treba konje ganjati da idu u krug da se to žito vrši. To mi je ostalo u sjećanju. Sve se radilo ručno, a postilo se. Dakle, ljudi su tada radili teške fizičke poslove i postili, nije im to bilo teško.“ – priča nam Mujo-efendija i kaže kako je danas neko drugo vrijeme i da ljudima nedostaje živa komunikacija.

Nedostaje živa komunikacija

Današnja komunikacija uglavnom se vrši putem interneta, pametnih telefona i društvenih mreža, što je upravo, kaže nam efendija Spahić, glavni problem otuđenosti ljudi jednih od drugih i nedostatka duhovnog ispunjenja i sreće u ramazanskim danima.

„Sve ide preko interneta, fejsbuka i dopisivanja. Nema onoga ko nekada da se sjedne i porazgovara. Vrlo malo je takvih oblika komunikacije. Prije se nakon teravih-namaza išlo na sijelo. Stari su imali svoje društvo, a mi mladih svoje. Bilo je nekako više života i čara, a ćejif je bio nešto što je svako imao. Danas ljudi ne znaju uživati i sve im je na dohvat ruke. Ostalo mi je tad u sjećanju lule koje su stari ljudi tada pušili. Trebalo je to sa trudom i čakmakom pripaliti, ali nije im bilo teško. U tome svemu su osjećali neku posebnu draž.“ – kaže efendija Spahić.

Imami se trebaju posvetiti mladima

Na pitanje; čemu bi se imami trebali posvetiti u mjesecu ramazanu? – Mujo-efendija kaže kako bi njihov fokus trebao biti na džematlijama – kako onim starijim tako i onim mladima a posebno djeci.

„Stari preziru da djeca dolaze u teravih-namaz i čuju se, smiju i šapuću. Ali to je opet jedna karateristika ramazana i teravih-namaza. Ako nema toga, znači nema prave ramazanske atmosfere. Tamo gdje se u zadnjim saffovima ne čuje dječiji smijeh i šapćanje, džemat se treba zapitati šta je s njim. Trebamo se više posvetiti našoj omladini. Imamo omladine koja završava islamske fakultete ovdje u BiH. Kojima je Allah, dž.š., otvorio put ka vjeri. Sad trebamo raditi na tome da usmjerimo omladinu da počne praktikovati svoju vjeru.“ – pojašnjava nam efendija Spahić.

Dobio plaketu od MIZ-a Bihać

U toku svog 30-godišnjeg rada, poslao je sedam učenika u medresu. Neki od njih su danas imami, a neki profesori. Posebno u svom imamskom pozivu vodio je brigu o vjerskoj pouci i odgoju djece, kao i njihovom usmjeravanju na pravi put. Zato je od Medžlisa IZ Bihać u mektebskoj 2005/2006. godini, dobio priznanje za najboljeg mualima. Na kraju našeg razgovora, Mujo-efendija želio je skrenuti pažnju na značaj porodičnih okupljanja i zajedničkih večera, a mjesec ramazan je upravo prilika da se rodbina okupi i skupa iftari.

/cazin.net

Branislav Brane-Veršić, sudija i tužilac u penziji, preminuo je u 72. godini života.

Veći dio radnog vijeka proveo je u struci, a potom je bio i jedan od ombudsmana za Unsko-sanski kanton.

Većina Bišćana, ipak, najviše će ga pamtiti po sportskim aktivnostima. Unatoč poznim godinama, aktivno se bavio rekreativnim trčanjem i trčao je na više od 460 utrka u zemlji i inozemstvu.

Trčanjem se aktivno bavio od 4. januara 1978. godine, a svoju prvu službenu trku istrčao je 18. oktobra 1981. u dužini 24,5 kilometara na Plitvičkim jezerima. Posljednja utrka bila je Bihać – Srebrenica ove godine.

Brane je bio istaknuti sportista, patriota, čovjek koji je volio Bihać i BiH. Bio je i ostao legenda bihaćke atletike. Njegovi prijatelji čuvaju sjećanje na dobrog čovjeka kroz trčanje i organizaciju memorijalne utrke njemu u čast. U naselju Žegar njegovi poštovaoci i prijatelji postavili su tablu sa njegovim imenom pored staze kojom je Brane svakodnevno trčao.

Gope Halilović, Hajro Vojić i Jasmin Halilagić – Aci.

Bihać, 17.6.2016.godine.

Napisao je i knjigu posvećenu sportu kojim se bavio i iznimno ga volio.

/uskinfo.ba

Deveta vanredna sjednica Skupštine Unsko-sanskog kantona zakazana je za sutra, 20. juna. Na dnevnom redu je stanje na Univezitetu u Bihaću, a razmatrat će se izvještaj Komisije Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta o provedenom nadzoru na ovoj visokoškolskoj ustanovi, sa prijedlogom mjera.

Na dnevnom redu je i prijedlog odluke o razrješenju članova Upravnog odbora Univerziteta i imenovanju novog, te prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Univerzitetu.

/RTVUSK

O postu u dugim ramazanskim danima, ramazanu u porodici i društvu te među omladinom razgovarali smo sa muftijom bihaćkim Hasanom ef. Makićem.

Muftija bihaćki Hasan ef. Makić proveo je skoro cijeli život služeći Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Nekada najbolji student, imam u nekoliko džemata u našoj zemlji, muftija, pa čak i kandidat za reisu-l-ulemu u jednom momentu, proveo je i dio svog života u logorima Omarska i Manjača u okolici Prijedora.

Za početak razgovora za naš portal, od muftije Makića htjeli smo doznati kako jedno vjersko lice provodi mjesec ramazan.

“Ja sam ga lično dočekao veoma radostan i sretan što mi je Bog darovao još jednu priliku da doživim i ovaj mubarek mjesec. Kao muftija, imam zaista puno obaveza u ramazanu u kojima nastojim da obiđem što više džemata, posjetim što više džamija, održim predavanja, susretnem se sa ljudima, tako da je moj ramazan okupiran obavezama i aktivnostima. Pored toga, nastojim se odazvati i na što više iftara i pozive naših džemata, jer mi je to veoma bitno. Tako da mi ramazan, što se kaže, prođe ‘u trku’. Kada dođe bajram, imam osjećaj da je ramazan tek počeo”, kaže muftija.

Ramazan se dočekuje sa radošću, a ne strahom

Nastavljajući dalje, on navodi da su i svi muslimani dočekali ramazan otvorene duše i srca, kao što se dočekuje najomiljeniji gost.

“Mi smo u pripremi za ramazan potencirali da se ovaj mjesec dočekuje sa radošću, a ne strahom. Ramazanom treba vjernike obradovati, a ne zaplašivati. Ima onih koji kažu: kako ćemo postiti, dug je dan, vrućina? Ima i brojnih drugih pitanja. Kod vjernika to nećete čuti, čak ni da se žale na takve stvari. Nažalost, to počesto govore oni koji uopće ne poste ili nikad nisu okusili slast posta i radovanja iftaru”, priča muftija Makić.

On kaže da su vjernici svjesni činjenice da je ove godine ramazan došao u vremenu kada su najduži dani u godini, ali bez obzira na to, “oni su smireni, ne žale se i gledaju da urade što više dobra”.

“Onaj ko je navikao da posti on će postiti i kad je dan kratak i kada je dan dug. Onaj ko na to nije navikao, njemu je i kratak dan razlog da ne posti”, ističe muftija.

Na našu konstataciju da je primjetno da znatan broj omladine posti, ali i obilazi džamije u toku ramazana, muftija potvrđuje takve navode.

“Evidentno je da je omladina sve više vezana za post, ramazan, džamije i, generalno, za svoju vjeru. Kada danas pogledate u naše džamije, daleko je veći broj omladine u njima nego starijih ljudi. Ima onih koji su odrasli u ‘onom’ periodu kada je bio ‘pritisak’ na vjeru, pa nisu naučili skoro ništa o islamu, ili vrlo malo, tako da nisu ni navikli da poste. To su uglavnom sada srednjovječni ili stariji ljudi, koji tada nisu postili, tako da nije ni očekivati od njih da se lako opredijele da poste u ovim momentima. Današnja omladina ima mnogo bolje uvjete da puno više nauči i sazna o islamu, a rezultat toga je veliki broj omladine koja posti i vezuje se za svoju vjeru”, objašnjava naš sagovornik.

“Nije sve u postu”

Kada je riječ o ramazanu, priča dalje muftija, nije sve u postu, kojeg, kako kaže, mnogi potenciraju, a brojne druge ramazanske prednosti izostavljaju.

“Svako od nas najviše voli da iftari kod kuće sa svojom porodicom i to je posebna čar u ramazanu: povezivanje porodice, zajednička sofra i naša tradicionalna jela. Znamo koliko su danas svi preokupirani sobom i vlastitim obavezama, tako da ramazan donosi i taj segment u naše kuće. Ramazan jednostavno zbližava ljude i u njemu je sve drugačije. Nadalje, čak se i u zatvoru u Bihaću klanja teravija, zatvorenici poste, u bolnicama se organiziraju iftari za bolesnike i uposlenike. Slične aktivnosti se održavaju i u vojnoj kasarni. Ramazan ulazi i, po meni, treba da uđe u sve pore ljudskog života, i koliko god je privatna stvar svakog muslimana, toliko je i javna manifestacija, zbog svih ovih stvari”, navodi muftija.

U skladu s tim, ovog ramazana u Bihaću se održava manifestacija “Ramazan u Bosni“, a u zadnjoj trećini ramazana u ovom gradu bit će organizirani iftari za krajišku omladinu, te omladinu koja dolazi iz Republike Srpske, odnosno Kozarca, Prijedora i Bosanskog Novog. Takve manifestacije predviđene su i u svim drugim gradovima koji su centri muftijstava u Bosni i Hercegovini.

Za kraj razgovora, muftija Makić uputio je i poruku svim muslimanima da iskoriste ramazanske trenutke kako bi sagledali svoje stanje kroz dozu samokritičnosti i objektivnosti, ali i pogledaju situaciju oko sebe i uvide potrebe drugih ljudi, te pomognu onima koji su u stanju socijalne potrebe.

/klix.ba

Gradski sportski savez Bihać u skladu sa svojim planom aktivnosti, a na osnovu dosadašnjeg pozitivnog iskustva, kako bi aktivirali grad a time i nase turiste, u duhu sportske rekreacije i natjecanja organizira tradicionlano druženje, jednodnevni masnovni rafting pod nazivom “Unski susreti Bihać”.

Rafting je simboličnog karaktera, vožnja rafting čamcima, kajakom i drugim sličnim, ali sigurnim plovilima uz korištenje sigurnosne opreme. Datum održavanja je 16.07.2016. godine.

Unski susreti započinju okupljanjem i zaduživanjem opreme u jutarnjim satima, te startom prve etape Lohovo-Ripač. U Ripču je organizirano druzenje i odmor uz ručak za sve učensike. U nastavku druge etape Ripač-Bihać, predviđeno je također kratko stajanje kao kratki odmor za piće u Golubiću. Od Midžić jezera se odvija utrka kajakaša, raftera i lađara, nakon čega svi zajedno s mnogo pozitivne energije i natjecateljskog duha obilježavaju ulazak u Bihać, gdje sve učesnike dočekuju znatizeljni gledaoci uz srdačni aplauz. U prelijepom Bihaću ovaj susret je upotpunjen tradicionalnim skokovima sa Gradskog mosta, dodjelom nagrada i druženjem dugo u noć.

U aktivnosti mogu učestvovati sve članice Saveza, sva udruženja, organizacije, privatna i javna preduzeća, službe, sindikati i svi građani koji prijave tim 8 članova, izvrše uplatu kotizacije od 300 KM. U kotizaciju je uključen rafting čamac R8 sa skiperom, prslucima i veslima, ručak sa osvežavajućim pićem u Ripču, piće-osvježenje u Golubiću, obrok po dolasku, muzika i večernje druženje.

Za sve informacije kontaktirajte putem e-maila: sportski.savez.bihac@gmail.com ili na telefon 037/222-533.

Prijave i uplate kotizacije za rafting kao i prijave za skokove mogu se izvršiti u prostorijama Gradskog sportskog saveza Bihać, SRC “Rifat Zolić Gero – Stens”.

Okvirni program:

10:00 – 11:45h okupljanje, druženje, zaduživanje opreme,
12:00h obraćanje organizatora i start raftinga,
14:00 – 17:00h očekivani dolazak u Ripač i ručak,
14:00 – 17:00 h ručak za sve učesnike i slobodne aktivnosti
17:00 h start II etape Ripač – Bihać
18:00h Midžića Jezero i takmičenje raftera i kajakaša,
18:30h očekivano vrijeme dolaska u Bihać,
19:00h skokovi sa gradskog mosta Alija Izetbegović
20:00h dodjela nagrada i večernje druženje.