Popisali smo se prije više od dvije godine, a sada smo napokon i saznali koliko nas je. Evo podataka za Unsko-sanski kanton.
Prema danas objavljenim rezultatima popisa stanovništva u BiH živi 3.531.159 stanovnika. Agencija za statistiku BiH objavila je i detaljne podatke o nacionalnoj strukturi stanovništva na svim nivoima.
U Federaciji BiH živi 2.219.220 stanovnika, dok u Republici Srpskoj njih 1.228.423, dok u Brčko distriktu živi 83.516.
Iznoseći podatke prema etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti, navedeno je da u BiH od 3.531.159 stanovnika, osobe koje su se izjasnile po etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti da su Bošnjaci čine 50,11 posto, osobe koje su se izjasnile da su Hrvati 15,43 posto, a osobe koje su rekli da su po etničkoj ili nacionalnoj pripadnosti Srbi je 30,78 posto.
Sastav stanovništva na području USK
Unsko-sanski kanton broji 273.261 stanovnika, što ga čini četvrtim kantonom po veličini u Federaciji BiH. Broj ženaje nešto veći od broja muškaraca, odnosno 137.957 u odnosu na 135.304, a što se tiče nacionalne pripadnosti u USK-u živi većinsko Bošnjačko stanovništvo, njih 246.012, naspram 5.073 Hrvata, 8.452 Srba i 11.539 Ostalih.
Na području grada Bihaća živi 56.261 stanovnik, od čega 29.220 žena, naspram 27.041 muškaraca. Na području grada živi 49.550 Bošnjaka, 3.265 Hrvata, 910 Srba i 1.879 Ostalih.
Na području općine Bosanska Krupa živi 25.545 stanovnika, od čega 12.997 žena, naspram 12.548 muškaraca. Na području Općine živi 23.578 Bošnjaka, 66 Hrvata, 1.260 Srba i 494 Ostalih.
Na području općine Bosanski Petrovac živi 7.328 stanovnika i najmanj je ovo općina na području USK, a od čega 3.650 žena, naspram 3.678 muškaraca. Na području Općine živi 3.179 Bošnjaka, 26 Hrvata, 3.996 Srba i 85 Ostalih.
Na području općine Bužim živi 19.340 stanovnika, od čega 9.455 žena, naspram 9.885 muškaraca. Na području Općine živi 19.207 Bošnjaka, 8 Hrvata, 1 Srbin i 96 Ostalih.
Na području općine Cazin živi 66.149 stanovnika i najveća je ovo općina na području USK, a od čega 33.077 žena, naspram 33.072 muškaraca. Na području Općine živi 63.463 Bošnjaka, 320 Hrvata, 29 Srba i 1.945 Ostalih.
Na području općine Ključ živi 16.744 stanovnika, od čega 8.379 žena, naspram 8.365 muškaraca. Na području Općine živi 16.130 Bošnjaka, 30 Hrvata, 273 Srbia i 258 Ostalih.
Na području općine Sanski Most živi 41.475 stanovnika, od čega 20.649 žena, naspram 20.826 muškaraca. Na području Općine živi 19.258 Bošnjaka, 358 Hrvata, 943 Srbia i 193 Ostalih.
Na području općine Velika Kladuša živi 40.419 stanovnika, od čega 20.530 žena, naspram 19.889 muškaraca. Na području Općine živi 32.561 Bošnjak, 636 Hrvata, 146 Srba i 6.407 Ostalih.
Pripadnik MUP USK-a, Policijske stanice Bihać, Muhamed Zirić i ove godine po peti put učestvuje na Maršu mira i pješačkom maratonu prema Srebrenici. Marš mira, odnosno pješački maraton dug je oko 240 km. Zirić kreće iz Bihaća 02. jula za Sarajevo gdje će se priključiti ostalim učesnicima marša. Iz Sarajeva se kreće 03. jula preko Sarajevskog Ozrena, Olova, Kalesije, Nezuka, da bi naposlijetku, nakon osam dana pješačenja učesnici stigli 11. jula u Potočare na dan kolektivnog ukopa i dženaze žrtvama genocida.
Muhamed Zirića svojim učešćem u Maršu mira želi odati počast žrtvama genocida u Srebrenici koji se ne smije nikad zaboraviti. Ujedno se zahvaljuje sindikatu BH Telecoma, ministru MUP-USK-a, Saidu Makiću, radnim kolegama, prijateljima i rodbini na podršci.
Svake godine prema Srebrenici se uputi veliki broj građana sa prostora Unsko-sanskog kantona, brojni sportisti, biciklisti, motoristi koji neće dozvoliti da se genocid ikad zaboravi.
Za sve kolege koje žele dobiti informacije o toku marša mogu se obratiti na lični telefon Muhameda Zirića 061/590-350.
Osvrt na emisiju U FOKUSU emtiovanu na RTVUSK, a vezano o stanju na Univerzitetu u Bihaću
„ žega i vetar i sneg i kisa jedu zemlju i seme u zemlji, a sve što ipak nikne i rodi se, žigošu i saviju i pognu toliko da bi ga, kada bi mogli, pobili drugim krajem u zemlju, samo da ga vrate u bezličje i tamu iz koje se otelo i niklo“ (Ivo Andrić).
Emisija U FOKUSU koja je emitirana 23 juna 2016. na RTV USK pokazala je svu osionost, bijedu, primitivnost i katastrofalnost politike koju vode oni kojima je ovaj narod dao povjerenje da ga povede u srećniju budućnost u kojoj bi generacije koje dolaze vidjele više svjetlosti, doživjele više radostii osjetile više samopovjeranja i samopoštovanja prema samim sebi u danima koji se nalaze ispred njih. I umjesto jedne renesansne priče koja bi mogla nadahnuti i pokrenuti nove generacije ka novim horizontima i novim vidicima i nadanjima, podstrta im je demagoška priča sa mračnim zastorima iz kojih izbija samo studen, vlaga i odbojnost prema svemu onome što bi ovaj narod moglo učiniti srećnijim sa više samopovjerenja u samoga sebe.
Bilo je otužno gledati kako se odvija neravnopravan dvoboj izmedju onih koji bi išli naprijed ka novim idejama, ka novim moralnim uzusima i novom vidjenju univerziteta i novih akademskih vrijednosti, i onih koji bi da se zadrže u svijetu despotske vladavine, birokratske krutosti, spletkarenja i podmetanja, u čijim granicama strah od odmazde ubija svaku pomisao na inventivnost razmišljanja i kreativnost djelovanja. Kada predsjednik jedne lokalne vlade pred javnošću otvoreno iznese osionu prijetnju da će svako ko se usprotivi njegovoj direktivi imati posla sa državom koju on personificira, tu zdrav razum zastaje i ludilo nastavlja svoju igru. Nema dalje bilo kakve rasprave, nema argumenata, nema logike niti pak prava na nadu da će se bilo šta promjeniti u ovom našem nesrećnom društvu. Argument sile, primitivizma i gluposti uspostavlja dominaciju kojoj se jedino može usprotiviti druga viša sila, veća gomila gluposti i primitivizma, što izaziva velike lomove i nevolje koje smo tek ostavili iza nas. Stvarnost postaje još tragičnija i besmislenija ako se ima u vidu da se ova tragikomika odvija po pitanju odnosa na visokoškolskoj ustanovi kao što je bihaćki Univerzitet i da su glavni akteri dešavanja upravo oni koji su najodgovorniji za budućnost ove ustanove i ovog naroda.
Sve što vodi napretku, progresu, što otvara nove vidike, što otklanja frustracijei inferiornost i što jača samopouzdanje, proglašava se nezakonitim i štetnim. Otvaranje širih perspektiva za mlade generacije, stvaranje ambijenta u kojem bi se mogle stvoriti i realizirati nove ideja koje bi Univerzitet mogle povezati sa naprednim svijetom, razaraju se kroz nemilosrdan atak na nosioce tih ideja, proglašavajući ih kao retrogradnu skupinu koja se samo bori za administrativne pozicije na Univerzitetu. Odbija se svako pravo na kritiku, svako pravo na slobodnu misao i na drugačiji način razmišljanja. Odbija se pravo da se postavi ma kakva sumnja u ispravnost, zakonitost i moralnost postupaka Rektora(?) koji se nalazi pod strogom zaštitom autoriteta Predsjednika lokalne vlasti, koji je usput rečeno pod sumnjivim okolnostima došao do statusa PhD studenta upravo na tom istom Univerzitetu na kojem uporno pokušava inaugurirati sva ovlašćenja u rukama Rektora (?), koji je dobio nepovjerenje akademske zajednice. Ostaje otvoreno pitanje da li se ovdje radi o principijelno nezakonitom ponašanju lokalnog Premijera ili o principijelno interesnom ponašanju rigidnog političkog birokrate koji ima opsesivnu težnjuprema akademskim titulama.
Univerzitet u Bihacu već duže vremena se nalazi zarobljen u privatnim interesima nekoliko bivših predsjednika vlada USK i njihovih bliskih rodjaka i tazbine koji su koristeći svoj politički utjecaj kreirali široku mrežu svojih istomišljenika u kojoj nemilosrdno sapliću svaku ideju koja traži novi moderni koncept Univerziteta sa novim nastavnim i istraživačkim programom i sa novom vizijom razvoja društva. Više od 65% uposlenika na Univerzitetu u Bihacu nalazi se u bliskim rodjačkim i tazbinskim odnosima. Nije rijedak slučaj da bliski rodjaci ili supružnici kreiraju, donose i izvršavaju odluke o tome koga dovesti ili protjerati sa Univerziteta, koga promovirati u više zvanje, koga imenovati na odredjene pozicije i sl.. Odlukeo nabavci opreme za istraživanja i nastavu, koja je nekoliko puta skuplja od tržišne vrijednosti, naravno uz dobijenu proviziju za tako dobro odradjen posao, koju će poslije volšebno koristiti za privatni biznis, najčešće je kreacija ovih „rodbinskih/tazbinskih grupa“. Svako pokretanje pitanja odgovornosti ovih grupa automatski vodi odmazdi prema onima koji pokreću to pitanje. Ako se uz to ta odmazda provodi putem državnih institucija, što nije rijedak slučaj, što je bilo vidljivo i u ovoj TV emisiji, stvara se visok stupanj anksioznosti (straha) koji vodi totalnoj paralizi Univerziteta i društva u cjelini. Stvara se društvo anomije (bezakonja) što vodi u zatvoren krug samovolje i nasilja. Od tih porodičnih i tazbinskih veza, zavisi sudbina i budućnost Univerziteta i cijele zajednice, što proizvodi visoke tenzije širokih razmjera, što je velika tragedija i opasnost za ovaj narod.
U njihovoj interpretaciji interesa Univerziteta uništen je koncept Evropskih poslijediplomskih studija, uništen je Centar za ljudska prava i prevenciju konflikta, uništen je koncept medjunarodnog univerzitetskog konzorcija za komparativni studij Medjunarodnog i Islamskog prava, uništena je saradnja sa brojnim univerzitetima iz EU, uništena je koncepcija stalne medjunarodne konferencije RIM, uništen je Ekonomski institut, a koliko se da vidjeti na putu je da se uništi još jedan vrijedan projekt na Pedagoškom fakultetu.U okviru rastakanja i uništenja Univerziteta, ukinut je medjunarodni časopis sa medjunarodnom redakcijom sa dvostrukom recenzijom da bi se publikovali brojni tzv. „godišnjaci“ u kojima se bez ikakve recenzije objavljuju bezvrijedni radovi na temelju kojih se vrši promocija u viša zvanja, što drastično opterećuje budžet Univerziteta odnosno USK. U klimi koju je stvorila ova mešetarsko-rodjačka grupa nikome ne smeta što na Univerzitetu ima gomila zaposlenih pravnika i ekonomista (supruga, ćerki, sinova, kuma, prija i sl.) a što se završni računi i pravni sporovi redovito povjeravaju advokatskim kancelarijama uz velike honorare što značajno opterećuje budžet Univerziteta. Nikome ne smeta što se razni masteri i doktori nauka proizvode za svega nekoliko mjeseci, što se put od asistenta do redovitog profesora prevaljuje za svega nekoliko godina. Nikome ne smeta to što prvo zaposlenje pojedinaca počinje na poziciji ministra i sl.
U tom podmuklom destruiranja Univerziteta, dakako i naroda, djeca pojedinih rektora, dekana, profesora, političara, naprasno se proglašavaju studentima generacije da bi na temelju toga bili izabrani za asistente na fakultetima ovog Univerziteta, sa čime se lanac nepotizma i karikiranja akademske zajednice nastavlja na perfidan i podmukao način. Sa Univerziteta se progone oni koji su svoju akademsku validnost potvrdili na stranim prestižnim univerzitetima da bi se na njihovo mjesto doveli rodjaci i istomišljenici. Stvorena je opća klima linča svakog ko pokuša izaći iz šablona koji prezentira interes ove skupine bivših političara.
Svaki poziv nastavnicimada održe predavanja na stranom univerzitetu, da izlažu na medjunarodnim konferencijama ili sipozijumima koji su van njihovog interesnog kruga, kažnjava se anonimnim prijavama ili krivičnim progonom navodno zbog primanja nadoknade za topli obrok za vrijeme participiranja u medjunarodnim programima. Da bi se akademska aktivnost ovih nastavnika efektno restrikriktirala donose se rektorske naredbe sa kojom su nastavnici univerziteta obavezuju da čuče u svojim kabinetima od 8-16h. Umjesto da se sistematski prati njihova nastavna i naučno-istraživačka aktivnost i da se razvija kreativna atmosfera na Univerzitetu, što je glavni zadatak Rektora, razvija se selektivna birokratska kontrola dolazaka profesora na posao što ubija svaku kreativnu inventivnost bez koje nema modernog Univerziteta i savremene intelektualne elite.
Ovdje nije samo u pitanju uništenja Univerziteta. Ovdje je prije svega ciljuništiti svako inventivno razmišljanje i kreativno djelovanje svakog pojedinca i time uvesti cijeli narod u duboku hibernaciju i tako ostvariti kontrolu i dominaciju nad društvom. Tako će se na zajedničkom putu uništavanja budućnosti ovog naroda naći politička birokracijai tzv. intelektualna elita, koje djeluju pod patronstvom i kontrolom raznih „rodbinskih/tazbinskih grupa“ kojima je glavni ciljnjihovo osobno bogaćenje i zadovoljiti njihove megalomanske malogradjanske interese putem korumpiranja, podmićivanja, dodvoravanja i stvaranja atmosfere straha. Za studente, za generacije koje dolaze, za budućnost ove zemlje njih je malo briga.
Nadu ipak daje djelovanje tužilaštva i suda koji su počeli djelovati na način kako se to radi u normalnim zemljama. Poučan je primjer slučaj Lipovače i Galijaševića koji su od naroda izabrani predstavnici ovog galimatijasa prevaranata i lupeža,završili tamo gdje su završili. Djelovanje ovih „rodbinskih/tazbinskih grupa“prerasta u opasnu rabota koja se mora spriječiti. Medjunarodna zajednica ne smije ostati imuna prema svemu ovom. Cijena može biti previsoka i za nju.
Policijski službenici Sektora kriminalističke policije su u suradnji sa pripadnicima Policijske stanice Bihać, dana 01.07.2016. godine u naselju Orašac pronašli zasad sa četrdeset i sedam stabljika koje izgledom asociraju na biljnu vrstu „Cannabis sativa“, visine od 30 – 95 cm.
Kriminalističkom istragom pronađeno je i lice koje je zasadilo navedene biljke, a radi se o D. V. rođen 1996. godine iz Orašca koji je lišen slobode i nad njim će se u naredna 24 sata izvršiti kriminalistička obrada.
Navedene biljke su počupane i pohranjene u prostorije MUP-a USK radi potreba daljih vještačenja i dokaznnog postupka u procesuiranju krivičnog djela koje je okvalificirano kao krivično djelo „neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“.
Predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić danas je predao Centralnoj izbornoj komisiji BiH kandidatske liste za lokalne izbore 2016. Godine.
Dostavljene su kandidatske liste sa pripadajućom dokumentacijom za 63 općinska vijeća/skupštine opština,Skupštinu Brčko Distrikta, Skupštinu grada Banjaluka i 21 kandidatska lista za načelnika/gradonačelnika,te tri kandidatske liste za nacinalne manjine.
U Sanskom Mostu DF će dati podršku zajedničkom kandidatu (DF-SDP) Enesu Eminiću.
U Cazinu,Tuzli i Zenici Demokratska fronta je dostavila i liste za nacionalne manjine.
Podaci o listama i njihovim nositeljima za 63 općinska vijeća/skupštine opština, Skupštinu Brčko distrikta, Skupštinu grada Banjaluka i tri kandidatske liste za nacionalne manjine bit će objavljeni na službenoj stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.
Vlada Unsko-sanskog kantona zasjedala je danas u Bihaću. Na 123. sjednici članovi Vlade, na prijedlog Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, utvrdili su Nacrt Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih građevina i zahvata.
Ministarstvo privrede ovlašteno je da, putem Komisije za koncesije, pokrene postupak za dodjelu koncesije za istraživanje i eksploataciju dolomita na lokaciji Sikirica u općini Velika Kladuša.
Na prijedlog Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Vlada USK odobrila je sredstva za rekonstrukciju tri školska objekta i to: OŠ Harmani II i OŠ Gornje Prekounje – Ripač u Bihaću i OŠ Tržačka Raštela u Cazinu a na prijedlog Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša program projekata utopljavanja školskih zgrada proširen je i na jedan školski objekat u općini Bosanski Petrovac.
Skupštini na razmatranje upućen je i prijedlog za kreditno zaduženje za likvidnost putem revolving kredita za Kantonalnu bolnicu u Bihaću.
Usvojeni su izvještaji o radu: Doma zdravlja u Bosanskoj Krupi, Gradske apoteke u Cazinu i Kantonalnog fonda za pomoć u stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju boračkih populacija, prognanih osoba i socijalno ugroženih kategorija. Ovaj Fond, ukazano je, treba ubuduće ojačati svoju kreditnu liniju za zapošljavanje i samozašljavanje osoba iz boračkih kategorija.
Nakon jedanaest godina pronađeni su posmrtni ostaci pripadnika Armije BIH, nestalih u junu 1992. godine. Riječ je o Karmen Kamenčić, pripadnici Ključko-sanske čete, Ahmetu Čavkiću i Mehmedu Muharemoviću, pripadnicima TO Vrsta i Bihać, te Ekremu Rahmanoviću, zatočeniku u ratnom logoru u Ripču.
Njihovi posmrtni ostaci su kao NN osoba razmijenjeni 1995., a identifikovani su ove godine.
Dženaza Karmen Kamenčić obavljena je protekle subote u Sanskom Mostu, a Ekrema Rahmanovića na Vrsti. Dženaze Ahmeta Čavkića, pripadnika Odreda TO Prekounje i Mehmeda Muharemovića, pripadnika TO Vrsta bit će obavljene sutra, 2.jula, u Čavkićima, odnosno na Gradskom mezarju Humci.
Veliki muzički događaj, koji u povodu 50 godina Radio Bihaća organiziraju RTV Bihać i muzička produkcija „Heart music“, održat će se u petak, 08 jula na Gradskom trgu u Bihaću s početkom u 20,00 sati.
Nastupit će 40 izvodjača sa područja svih općina Unsko-sanskog sa 28 autorskih kompozicija, dječijih pjesama, koje će po prvi put biti prezentirane/izvedene u javnosti.
Među izvođačima koje je stručni žiri odabrao na audicijama proteklih mjeseci vlada nestrpljenje pred veliki muzički dječiji spektakl na koji se očekuje dolazak građana sa područja cijelog kantona. U promociju ovog događaja uključeni su svi mediji koji djeluju na ovim prostorima te i ovog momenta se može glasati za učesnike pa putem telefonskih linija podržite svoje favorite a oni najbolji po ocjeni publike, stručnog žirija i televotinga biće nagrađeni.
Organizatori RTV Bihać i muzička produkcija „Heart music“ ovim projektom žele vratiti djecu osnovnoškolskog uzrasta u svijet dječijih pjesama te afirmirati domaće kompozitore. Cilj je već ispunjen a realizacija finalne večeri Prvog radijskog dječijeg festivala je kruna višemjesečnog rada ekipe entuzijasta i profesionalaca sa preko 500 djece prijavljenih na audicije u svim općinama Unsko-sanskog kantona.
Vidimo se u petak, 08 jula na Gradskom trgu u Bihaću !!!
Problem nepotizma, štele i korupcije je prisutan svuda oko nas, pa čak su sve učestalija reagiranja mladih na to. Mladi više ne mogu da šute na činjenice da podobni i uvijek samo jedna klasa društva “kupi kajmak” blagodati koje Bosna i Hercegovina nudi, ma kakva god bila.
Tako je jutros reagirala Sandra Jašarević, studentica generacije Pravnog fakulteta u Bihaću, sa prosjekom skoro pa savršenim od 9.95, ogorčena na konkursnu proceduru i rokove, kao i na rad pojedinih institucija koje očigledno daju lažne i krivotvorene dokumente, kako bi treća lica ostvarila korist u određenim konkursnim procedurama.
Do svake pojedinosti je sve objašnjeno u ovom komentaru objavljenom na društvenoj mreži, tako da nema potrebe objašnjavati dodatno:
“Često slušamo o sumnjivim načinima zapošljavanja i namještanju konkursa. Iznijeću jedan takav primjer odnosno pokušaj zavaravanja Agencije za državnu službu FbiH. Naime, u februaru ove godine je raspisan konkurs za prijem tri pripravnika volontera u Kantonalnom sudu u Bihaću. Prikupila sam traženu dokumentaciju i uredno je dostavila. U aprilu sam dobila rješenje o prijemu, s tim da sam morala čekati da prođe žalbeni rok od osam dana iz razloga što ljudi koji nisu primljeni imaju pravo na žalbu.
Na spisku primljenih kandidata sam treća od prijavljenih 46. Takav redosljed na listi mi je bio sumnjiv, s obzirom da sam bila sigurna da je Amir Kulenović diplomirao iste godine kad i ja, a imao je više bodova koji se dodjeljuju na osnovu vremena provedenog na evidenciji službe za zapošljavanje. Pošto sam primljena nisam se žalila. Očekivala sam skoro rješavanje žalbi i početak rada. Postala sam nestrpljiva i u maju sam nazvala Odbor za žalbe tražeći objašnjenje odugovlačenja postupka riješavanja žalbi. Tada sam dobila informaciju da je navedeni predmet zaprimljen tek u maju što znači da je ovdje u Bihaću četiri sedmice skupljao prašinu, te da postoje četiri žalbe kojima se osporava redosljed primljenih kandidata.
Slučaj još uvijek nije dobio svoj konačni epilog. Međutim, posjedujem zanimljive informacije o tome šta je uzrok ovakve situacije. Prva dva kandidata na listi Amir Kulenović i Jasmin Porčić su odradili pripravnički staž i naravno da su se žalili oni koji imaju takve informacije i koji nisu primljeni. Naime, Amir Kulenović i Jasmin Porčić su se nakon odrađenog pripravničkog staža prijavili ponovo na evidenciju službe za zapošljavanje. Kada je raspisan konkurs dobili su uvjerenje kojim dokazuju da su od završetka školovanja pa do dana raspisivanja konkursa vrijeme proveli na evidenciji službe za zapošljavanje. Eto to je način da barem pokušate dva puta da odradite pripravnički staž, dok neko ne može ni jednom, jer nije tatin sin i ne dolazi iz poznate Bihaćke porodice. Osim toga, navedeni slučaj nam ukazuje na zloupotrebu službenog položaja unutar Službe za zapošljavanje USK-a, tačnije odjeljenja u Bihaću, jer u ovom slučaju pomenuta gospoda su iz Bihaća i ovdje su dobili takvo uvjerenje. Moguće je da su službeni položaj zloupotrijebile službenice koje izdaju takva uvjerenja ili njihov predpostavljeni koji im je izdao takvo naređenje. Zanima me samo da li postoji tarifa za ovakve usluge i kolika je. Kada sam ja u februaru tražila uvjerenje da sam na evidenciji nezaposlenih od 2013. Godine kontinuirano rečeno mi je da to nije moguće, jer sam bila prvo prijavljena u Ključu pa se prebacila u Bihać nakon promjene prebivališta.
Morala sam da uvjerenje pribavim iz Ključa, iako sam uredno u Bihać donijela prelaznicu kojom dokazujem kada sam se prijavila prvi put, a taj datum stoji i u radnoj knjižici. Dakle, ja ne mogu na zakonit način dobiti uvjerenje sa istinitim sadržajem, a Kulenović i Porčić mogu dobiti na nezakonit način i sa lažnim podacima. U međuvremenu, Kulenović je dobio posao u Kantonalnom tužilaštvu USK-a, vjerovatno kao nagradu za dobar pokušaj nezakonitog zapošljavanja u sudu. Razmišljam o podnošenju krivične prijave protiv ovlaštenih lica u Službi za zapošljavanje USK-a odjeljenja u Bihaću. Međutim, bojim se da bi taj predmet mogao stajati u ladici i skupljati prašinu sve dok na mjesto tužioca ne dođe Kulenović koji će obustaviti istragu i baciti ga u smeće. Zaista me zabrinjava činjenica da mladi ljudi u ovom društvu koji krše zakone bivaju nagrađeni za svoj trud dobrim zaposlenjem. Takvi postaju tužioci, sudije, ministri i sl i blagonaklono gledaju na sve oblike devijantnog ponašanja u društvu.”
