Zalaganjem menadžmenta i svih uposlenika bihaćko JKP Komrad odnedavno se nalazi na listi uspješnih kompanija u BiH.

Kao kriterij za uvrštavanje na ovu listu u obzir su se uzimali finansijski pokazatelji poslovanja preduzeća evidentirani u Izvještajima o radu i u bazama podataka finansijskih institucija naše države.

Prema riječima Hadisa Jusića, direktora JKP Komrad, u današnje vrijeme, u ekonomskom smislu jako je teško vrijeme i ukoliko uspijevate izvršavati poslovne obaveze koje su sasvim normalne, rezultat toga jeste uvrštavanje na listu uspješnih preduzeća.

“U svakom slučaju definitivno je ovo jedna pozitivna referenca za JKP Komrad Bihać i za nju nisam zaslužan samo ja kao čelni čovjek preduzeća, nego zahvala ide svim uposlenima, upravljačkim strukturama i na kraju krajeva hvala i svim građanima grada Bihaća. Po dolasku na čelo ove firme sam rekao da svi moramo, prije svega, raditi na finansijskoj konsolidaciji i stabilizaciji firme koja je bila u to vrijeme u zaista teškoj situaciji. Naravno , to je trajan proces tako da ćemo mi u Komradu i u narednom periodu o tome voditi računa”- kazao je Jusić.

Romi su najbrojnija od 17 nacionalnih manjina u BiH. Na posljednjem popisu u BiH, onom iz 1991., samo 8.000 stanovnika izjasnilo se kao Romi, ali ih je i tada bilo mnogo više, priča nam Sead Džemaili, predsjednik Vijeća nacionalnih manjina i predsjednik Udruženja Rom.

U USK-u živi 2.200 Roma, u samom Bihaću ih je više od 700. Žive kao i svi drugi Romi u BiH, najčešće se bave sakupljanjem i preprodajom starog željeza, ali i prošnjom. Nekoliko godina iza nas razne nevladine organizacije su tretirale kao Dekadu Roma. Onima u Bihaću to se isplatilo jer im je Grad napravio dvije stambene zgrade u kojima živi desetak porodica. Gradi se i treća, ali u naselju Ružica, gdje se ove zgrade nalaze i gdje ih živi najviše, sumnjaju da će ta zapasti njih, iako su spremni da traže čak i ako znaju da nešto neće dobiti.

– Ne tražim za sebe, tražim za majku. Ona je sa bratom otišla na liječenje u Njemačku, nisu otišli da zarade pare, brate, kome da se obratim, priča nam Senad iz Ružice.

I on i njegov brat Sebastijan koji je majku odveo na liječenje, imaju po petoro djece.

Tokom Dekade Roma malo im se pomoglo u Ključu, Bihaću i Bosanskoj Krupi, ali to nije značajno promijenilo njihov status. Njihov status promijenili su oni sami i to pojedinci.

– Uobičajena predrasuda je da mi nećemo da idemo u školu, međutim, mi smo dokazali da to nije tačno. Imamo djevojčicu iz Bosanske Krupe koja studira da postane inžinjerka. A imamo i dva brata i sestru, Mersuda, Ferdija i Selmu Selman iz Bihaća koji su se fakultetski obrazovali i danas su poznati svjetski likovni umjetnici, ispričao nam je Džemaili.

On kaže da bi provedba presude Sejdić – Finci pomogla da se stvari mijenjaju.

– To je osnovna stvar koja se može i mora uraditi, a zbog tog problema zapeli smo i stali na putu evropskih integracija, kaže on.

/oslobođenje

Londonski Guardian objavio je recenziju ‘Knjige o Uni’ bosanskohercegovačkog pisca Faruka Šehića, koja je doživjela svoje izdanje na engleskom jeziku, pod nazivom: Quiet Flows the Una.

Izdavač je Istros Books, a prijevod na engleski uradio je Will Firth.

U recenziji koja hvali ovaj roman, ističe se kako je Šehić dobitnik Europske nagrade za književnost.

“Ovaj nagrađeni autobiografski roman bosanskog pjesnika, kojeg je živopisno preveo Will Firth, daje značajan i kompleksan doprinos literaturi ratne tematike.

Napisan dvadeset godina nakon događaja koji su bili okarakterizirani kao ludilo raspada Jugoslavije, isto toliko nakon raspada Šehićevog života – bio je student veterine kada je konflikt započeo – ovaj roman započinje vapajem iz srca: ‘moje su uspomene ružne i teške’.

Kao da testira čitaočevu naklonjenost, pripovijedač nam već na početku kaže kako je i on ubijao, i to ne jednom”, navodi recenzentkinja knjige Kapka Kassabova.

Šehić se dobrovoljno pridružio armiji i bio svjedok zvjerstava koje su činile obje strane, što je skicirano u romanu, ali ne dominira njime. Ipak ovi događaji kao sjena prate bit romana, a to je čin maštovite rekonstrukcije, kojom se odaje počast svemu što je u piščevom životu bilo vrijedno voljeti, čak i nakon što je oskrnavljeno.

Šehić jasno daje do znanja da je taj rat bio teritorijalna agresija a ne religijsko-nacionalni konflikt, kao što to nekad mediji vole reći, naglašava Kassabova.

Kao pjesnik, autor iskreno sažima poremećenost rata: “Imam snage da se stidim za druge”, piše.

Na kraju teksta, recenzentkinja izražava nadu da će ovaj roman doživjeti prijevode i na druge jezike.

/foto: google
/radiosarajevo.ba

Na dan obilježavanja godišnjice osnivanja Armije BiH, centar grada Bihaća osvanuo je oblijepljen plakatima na kojima je lik nestalog ratnog generala HVO-a Vlade Šantića čiji nestanak još uvijek nije rasvijetljen. Na plakatima je pitanje upućeno Kantonalnom tužilaštvu: Tužilaštvo USK-a zašto šutite?

/abc

U organizaciji US alumni asocijacije u BiH* u brojnim gradovima u Bosni i Hercegovini su tokom aprila ove godine organizovani forumi na kojima su mladi ljudi, srednjoškolci, studenti, aktivisti iz formalnih i neformalnih udruženja građana, nosioci pozitivnih društvenih promjena i alumniji programa američke ambasade u BiH razgovarali o temama, inicijativama i planovima kako da od Bosne i Hercegovine kakvu sada imamo napravimo bolje, kvalitetnije i ljepše mjesto za život za sve njene stanovnike.

Sumirajući utiske sa foruma koji je održan Bihaću 31. marta i prateći teme i sadržaje foruma u drugim dijelovima BiH ( http://usalumni.ba/20-godina-mira-u-bih/ ) želim da na papir stavim nekoliko razmišljanja. Osnovna želja cijele serije foruma je bila da se skoncetriše na primjere pozitivnog društvenog angažmana prvenstveno na lokalnom nivou pa se tako, u slučaju bihaćkog foruma, pričalo prvenstveno o ekološkim, obrazovnim,  i ekonomskim temama. Vrlo brzo se kao zajednički nazivnik mnogih aktivnosti ljudi prisutnih na forumu pojavila rijeka Una i prirodni, kulturni i ekonomski potencijali koji su nam dati da ih na pametan i održiv način koristimo. Svi mi koji živimo pored i na ovoj rijeci znamo šta nam ona znači i znamo da ona uvelikoj mjeri oblikuje naše razmišljanje i način života. Takođe znamo da takvu vrstu blaga ne treba uzimati zdravo za gotovo i da trebamo i konstantno radimo na očuvanju i unaprijeđenju ovog prirodnog dobra. Ono što treba još da naučimo je kako da to što imamo prezentiramo i ponudimo i drugim zaljubljenicima u prirodu, zdrav život i  avanturu. I upravo je to bio fokus mnogih ideja koje su se pojavile na forumu. Bilo je govora o mnogim aktivnsotima koje NP Una u saradnji sa udruženjima za zaštitu okoline provodi u parku, o angažmanu mladih (srednjoškolaca i studenata) u aktivnsotima parka, zaštiti ovog područja od korporativnih inicijativa za izgradnju elektrana, a podršci malim investitorima i lokalnim stanovnicima područja gornjeg toka Une (radi se o stanovništvu različitih etničkih grupa od kojih su skoro svi povratnici na svoja prijeratna ognjišta) koji kroz svoje inicijative u polju turizma, poljoprivrede, ekonomije i zanatstva mogu da ostavare dobre ekonomske rezultate.  Una je spomenuta i u kontekstu neprestane inspiracije za umjetnike, zaljubljenike u ljepotu i humaniste.

Ono što je fascinanto i čemu sam svjedočio i 2010 godina kada sam bio na Youth Leadership Programmu US ambasade u BiH, kada sam sa grupom srednjošolaca iz Banja Luke, Širokog Brijega i Bihaća bio na jednomjesečnom studijskom putovanju u SAD je to da onog renutka kada se priča fokusira na pozitivne strane života i kada isključimo dnevno-političke igre podjela, prevara i inducirane netrpeljivosti svi mi odjednom postjemo ljudi, ljudi koji žele, i rade na boljoj budućnosti u kojoj ima mjesta za sve. Zaboravljeni ideali ponovo provire iznad mora ravnodušnosti, letargije i osrednjosti u kojoj živimo. Počnemo hraniti jedni druge pozitivnom enregijom, počnemo da prihvatamo i dijelimo  ideje pa čak i ako su  drugačije od onih početnih, osjetimo da smo na zajedničkom terenu ma kako različiti bili. Lijepo je biti dio jednog takvog kruga i vidjeti da postoje ljudi sa kojim se vrijedi zalagati za bolju budućnost.

*US alumni asocijacija u BiH (http://usalumni.ba/) je organizacija koja okuplja sve one koji su učestvovali na nekom od programa razmjene, obrazovanja, studijskih i stručnih putovanja koje nudi Američka ambasada u BiH. Tokom godina veliki broj srednjočkolaca, studenata i profesionalaca iz različitih oblasti (obrazovanje, ekonomija, politika…)je kroz programe Američke ambasade u BiH bilo u mogućnosti da kroz studijska putovanja, profesionalno usavršavanje i on-line kurseve unaprijedi svoje profesionalne sposobnosti ali i da se upozna sa dobrim praksama i načinom života u SAD.

Bihaćka mjesna zajednica Izačić jedan je od najvećih džemata Medžlisa IZ Bihać koji u posljednjih nekoliko godina bilježi zapažene rezultate u vjerskom životu , odnosno uređenju vjerskih objekata i džematske kuće. Podršku džematskom odboru i efendiji Izetu Šahinoviću nesebično pruža i gradska uprava Bihaća na čelu sagradonačelnikom Emdžadom Galijaševićem .

Tako je grad Bihać izdvojio 100.000 KM za kupovinu zemljišta i uređenje harema nove džamije u Izačiću, osigurana je i voda na lokalnom mezarju, a posljednja pomoć grada Bihaća realizirana je za uređenje džematske kuće.

Danas je u Kulturnom centru Bihać održana premijera prvog filma popularnog krajiškog dvojca, Amela Družanovića – Mece i Omera Nadarevića – Omče.

Urnebesna komedija pod nazivom “Macola” privukla je veliko  interesovanje javnosti. Film kroz humor prikazuje realnost današnjice Bosne i Hercegovine, a snimao se na raznim lokacijama širom naše zemlje.

Ne propustite duhovitu filmsku priču o rođacima (Meca i Omčo) koji su, ne svojom krivicom, ”upali” u velike dugove koje moraju vratiti, a svaki njihov pokušaj postaje nemoguća misija.

Promocija dugoočekivane komedije održat će se i u Cazinu u četvrtak u 19h!

/foto: Facebook/cazin.net

Bihaćka mjesna zajednica Ozimice I obilježila je danas godišnjicu otvorenja spomen obilježja i osnivanja Odreda Teritorijalne odbrane Ozimice ratne 1992.godine. U prisustvu porodica poginulih boraca, demobilisanih boraca, RVI, predstavnika MZ Ozimice I, grada Bihać i Vlade USK-a , položeno je cvijeće na spomen obilježje, a prigodnim riječima prisutnima su se obratili Senad Abdihodžić, prvi komadant TO Ozimice, Adnan Šečić, RVI iz MZ Ozimice I, Mujo Begić, ispred Vlade USK-a i Smail Toromanović, Savjetnik gradonačelnika Bihaća.

U svojim obraćanjima istakli su da se vise građana , a posebno mladih, treba okupljati i obilježavati sve datume iz odbrambeno-oslobodilačkog rata, kao jedini put da se ne zaboravi herojstvo branioca Bihaća i države BiH.

“Na ovom spomen obilježju nalaze se imena 89 stradalih, od kojih je 71 branioca, a 18 civilnih žrtva, među kojima je 3 djeteta od 10 do 14 godina. Ova imena trajni su podsjetnik na herojsku borbu naše Armije i svih građana Bihaća koji Bosnu i Hercegovinu nose u srcu “ – kazao je Toromanović.