U organizaciji Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Karlovac i Karlovačke županije, nedavno je održana međunarodna konferencija o temi “Prometno povezivanje na pravcu Novo Mesto – Karlovac – Bihać”.

Na konferenciji su učestvovali politički predstavnici i saobraćajni stručnjaci iz Slovenije, Hrvatske – Karlovačke županije i BiH, odnosno Unsko–sanskog kantona. Delegaciju USK-a, na ovom međunarodnom skupu o razvoju prometne infrastrukture, činili su ministri privrede, te građenja, prostornog uređenja i zaštite okoliša, Vid Šantić i Tahir Nuhić, kao i predsjednik kantonalne Privredne komore Ismet Pašalić, koji su govorili o planiranim cestovnim pravcima na našem području.

Radi se o putnom pravcu, koji bi povezivao sve tri zemlje, s tim da su Slovenija i Hrvatska značajno ispred BiH po tom pitanju. Naša zemlja je trenutno u procesu usvajanja prostorne dokumentacije. U prostorni plan Federacije BiH je ušla ta brza cesta, koja se zove „Treća razvojna os“.

„Republika Slovenija je kao što sam rekao najdalje otišla i ona već ima simulaciju i urađenu neku dokumentaciju i čak i sredstva iz evropskih fondova. Hrvatska ima do državne ceste, brze ceste Karlovac dolje prema moru i sad ovisi od nas gdje će taj priključak biti. Mi smo na osnovu prostornog plana USK-a koji će biti usvojen u decembru, definisali kako treba ići i gdje ide taj priključak. Nama je normalno u interesu kantona da ona bude najbliža linija do zapadne Evrope“, kazao nam je Tahir Nuhić, ministar za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK-a.

Dodao je da je cilj te brze cesta da se njome iz Kantona dođe do Slovenije, odnosno do Novog Mesta za neka dva do dva i po sata. Time bi izbjegli duga čekanja, koja sad imamo, kao i odlazak na Zagreb, a saobraćaj bi bio dosta jeftiniji, što je i preduvjet za razvoj privrede. Uz to, došlo bi i do razvoja građevinskog sektora, što bi bila značajna finansijska injekcija za domaće firme.

„Ti su saobraćajni, odnosno prometni koridori vrlo značajni, jer oni povlače za sobom razvoj tog područja, razvoj privrede, poljoprivrede… Za nas je to vrlo značajno, jer to nam je priključak direktno za Evropsku uniju. Mi imamo dva pravca, pravac Bihać, pravac Kladuša, što se nadovezuje i na naše prostorne planove i Federacije, a i Kantona“, istakao je Vid Šantić, ministar privrede USK-a.

Temeljni zaključak sa ovog skupa je da lokalne i regionalne vlasti triju država moraju čvršće surađivati oko ovog projekta i zajedničkim snagama ići prema svojim državnim vlastima kako bi mogli kapitalizirati već pripremljene projekte, da bi oni dobili državni i međunarodni značaj. Ministri smatraju, da zastupnici USK-a u Federalnom i državnom Parlamentu sad trebaju učiniti napore kako bi Kanton dobio potrebna sredstva da bi se moglo krenuti u ovaj proces.

/rtvusk

Gradski sportski savez Bihać po četvrti put organizira sportsko – turističku manifestaciju pod nazivomUnski susreti. S razlogom ih i ove godine svrstavamo među najatraktivnije sportske manifestacije u ovom dijelu države.

Respektabilan organizacijski nivo dostignut je u samo četiri godine, na što su posebno ponosni u Gradskom sportskom savezu. Osim jednodnevnog raftinga za nekoliko stotina učesnika i brojnih sportskih nadmetanja na vodi – posebnu pažnju zaslužuju 18. tradicionalni skokovi s Gradskog mosta.

Svi prijavljeni mogu očekivati mjesto u čamcu sa rafting opremom i obučenim skiperom, kao i osiguranje te ručak i piće u Ripču.

Zainteresirani za skokove sa gradskog mosta mogu se prijaviti i na dan njhovog održavanja (do 18:30h), a neophodno je znati da je obavezan skok Unska lasta, dok je drugi skok ostavljen na odabir samog skakača i neophodno ga je prijaviti prje izvođenja.

Skakačima su obezbjeđene i novčane nagrade, odnosno pobijednik odnosi 500KM, dok drugoplasirani osvaja 300KM, a za trećeplasiranog je obezbijeđena nagrada od 200KM.

Unski susreti sa skokovima sa gradskog mosta još jedan su značajan segment ovdašnje turističke ponude, ali i izvanredna sportska uvertira pred 44. tradiconalnu Una regatu.

/abc.ba

Nakon smjene vlade Izudina Saračaveći i postavljanja Husein Rošića na čelo Unsko-sanskog kantona strasti na političkoj sceni Krajine ne jenjavaju.

Naime, Laburistička stranka ratnog zločinca Fikreta Abdića tvrdi kako su zaslužni za rušenje, kako kažu, ”ratne” vlade Izudina Saračevića, dok bihaćka SDA ne podržava ovu smjenu i ne vidi ništa dobro u koaliranju sa SDP-om, DF-om, a najmanje sa Laburistima.

U saopštenju za javnost Laburističke stranke stoji kako Izudin Saračević već duže vrijeme nema podršku zastupnika u Skupštini USK, te da to utiče na blokiranje rada najvišeg zakonodavnog tijela Kantona.

Nadalje tvrde kako izbjegavanjem obveze izvještavanja Skupštine o svom radu, netransparentno trošenje Budžetskih sredstava, stvaranje obveza kroz “stihijsko” zapošljavanje u već prekobrojnoj administraciji i izostanak konkretnih mjera i koraka u ekonomskoj stabilizaciji USK-a, samo su neki od razloga zbog kojih Vlada Izudina Saračevića nije mogla opstati.

SDA Bihać, s druge strane ljute naslovi Laburističke stranke da je srušena “ratna” vlada lzudina Saračevića. Glavnim krivcem za nastalo stanje, ipak, smatraju aktuleni vrh KO SDA i traže da Šemsudin Dedić podnese ostavku na mjestu predsjednika KO SDA USK.

Sada već bivši premijer lzudin Saračević svoju i smjenu ostalih članova Vlade vidi kao početak predizbornih aktivnosti za opće izbore 2018. dok će općinski značiti tek ispitivanje terena pred veliko finale. Upozorava, međutim, da je i smijenjen jer pojedinim nije htio ispunjavati kriminalne želje.

U SDA Bihać ističu da je na sceni kriza vlasti i da će biti potreban angažman centrale stranke zbog čega će uputiti i zvanični stav da se predsjednik SDA BiH uključi u rješavanje unutarstranačkih problema u SDA USK.

/abc.ba

U optužnici protiv Radovana Karadžiću zapadnokrajiške općine gdje su živjeli nesrbi zastupljene su u skoro svim njenim segmentima. Iz ogromnog broja zločina u Krajini počinjenih nad Bošnjacima i Hrvatima, ravnim onima u srebreničkom holokaustu, Karla del Ponte (Carla) izdvojila je one najznačajnije za koje postoji obilje dokaza.

Brutalno strijeljanje

Tako se za općinu Ključ navode pogubljenja u selima Prhovo i Velagići 1. juna 1992. godine. U Prhovu su srpske snage izvele sedam muškaraca pred trgovinom, gdje su ubijeni naočigled mještana. Nakon odvajanja muškaraca poveli su ih prema naselju Peći i na tom putu ubili 15 osoba, a ostale muškarce zatočili u logor u zgradi škole “Nikola Mačkić”.

Istog dana u Prhovu je pred jednom kućom ubijeno 38 mještana Bošnjaka, od čega 17 žena. Istog je dana iz zaselaka Vojići, Nezići, Hasići i Hadžići izvedeno oko 130 civila i zatvoreno u školu u Velagićima.

Iste noći pred školom je izvršeno masovno strijeljanje i tom prilikom svi su ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu Lanište II. Ubijanje je nastavljeno i 26. juna 1992. u naseljima Krasulje i Ramići, gdje je ubijen 21 Bošnjak, a oko 90 ih je zatočeno i odvezeno u logor Manjača.

Logor Manjača

U Ključu je tokom rata ubijeno više od 700 ljudi. Ključani su, osim u svom gradu, ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam gradova. Najveće grobnice su Lanište I sa 188 žrtava, Lanište II sa 77 žrtava, Prhovo sa 38 žrtava. Posebno je monstruozno ubistvo 188 civila sela Biljani, među kojima su i bebe, a koji su kasnije pronađeni u prirodnoj jami Lanište. Najmlađa žrtva bila je Amila Džaferagić, tromjesečna djevojčica koja je iz jame Lanište ekshumirana zajedno s majkom, u njenom naručju, koja je čvrsto držala flašicu s mlijekom.

U kotorvaroškom selu Grabovica u novembru 1992. godine oko 190 civila ubijeno je u školi, dok je 17 Bošnjaka likvidirano 13. avgusta u Dabovcima. Iz Kotor-Varoši je prognano oko 5.000 Bošnjaka i Hrvata, a 300 ih je ubijeno.

Među 31.176 ubijenih civila nesrba općine Prijedor, 27.000 zatočenih u logore i 53.000 prognanih i deportiranih, u Karadžićevoj optužnici navodi se tek ubistvo deset Bošnjaka sela Čarakovo 23. jula 1992. Radi se o brutalnom strijeljanju čarakovskog imama Sulejmana ef. Dizdarevića ispred džamije zajedno sa još 11 komšija.

Stravične slike iz logora Manjača

Ovo strijeljanje preživjela su dvojica. Jedan je Sead Sušić, koji je gledao smrti u oči tog 23. jula i  vidio je ubice Dragomira Soldata, Zoran Babića i Velimira Đurića. Sud BiH osudio ih je na po 21 godinu zatvora za ovaj zločin.

– Izveli su nas iz kuća, postrojili ispred džamije i strijeljali. Efendija je u naručju imao devetomjesečnu kćerku Merjemu, koju je držao kada su došli po nas. Dodao ju je supruzi prije strijeljanja. Bilo nas je 12, a preživjeli smo amidža i ja. Otac i drugi amidža su ubijeni. Hodža je još davao znake života, izbijena mu je bila gornja vilica. Hasib Musić bio je ranjen u stomak i molio je umirućeg efendiju da mu pomogne – ispričao je Sead Sušić.

Sjeća se da je jedan od njih, Redžep Mujadžić, pokušao pobjeći, ali je nepoznat vojnik krenuo za njim, ispalio rafal i ubio ga. Sead je preživio jer je pao u nesvijest, ranjen u butinu. Kada je došao svijesti, otvorio je oči i vidio mrtve i ranjene oko sebe. Sakrio se na mezarju, a s amidžom se potom krio u okolnim  šumama 41 dan. U Čarakovu je 1992. godine ubijeno 413 civila.

Korićanske stijene: 200 civila strijeljano nad ambisom

Još jedan gnusni zločin počinile su Karadžićeve postrojbe 21. avgusta 1992. godine u mjestu Korićani, u općini Skender-Vakuf. Konvoj prijedorskih logoraša i protjeranih građana pod pratnjom Interventnog voda policije iz Prijedora zaustavljen je pored puta na planini Vlašić, iznad duboke provalije. Na tom mjestu strijeljano je oko 200 civila, čija su tijela završila u ambisu.

Cucla tromjesečne Amile Džaferagić, koja je iz jame Lanište ekshumirana zajedno s majkom, u njenom naručju, koja je čvrsto držala flašicu s mlijekom

U optužnici protiv Radovana Karadžića spominju se i monstruozna ubistva žena, djece i staraca  u sanskom selu Hrustovu u maju 1992. godine. U garaži hrustovačke porodice Merdanović 31. maja strijeljana su 22 civila, mahom žene, djeca, čak i bebe, i stariji ljudi.

Korićanske stijene

Sklonili su se od granatiranja sela, a zločinci su ih tu pronašli i pobili bombama i rafalima iz automatskog oružja. U garaži je stravični zločin preživjela beba stara 19 dana Jasmina Merdanović. Nju je svojim tijelom zaštitila majka Sabra Merdanović, koja je ubijena. Jasmina danas živi u Švicarskoj.

U jeku etničkog čišćenja nad Bošnjacima i Hrvatima Sanskog Mosta srpske oružane snage su iz najozloglašenijeg sanskog logora Betonirka, gdje su provođena svakodnevna mučenja i prebijanja, 7. jula 1992. po užasno vrelom danu u jedan kamion pod ceradu strpale 66 ispaćenih logoraša.

U hermetički zatvorenom prostoru prvo su tri sata, bez kapi vode i zraka, čekali na transport do Manjače. Na putu do 69 kilometara udaljenog konclogora Manjača, u koji su stigli u večernjim satima, njih 19 umrlo je u stravičnim mukama gušenjem u kamionu. Nakon rata  pronađeni su 2001. godine u masovnoj grobnici na ušću Dabra u rijeku Sanu.

Šest logoraša koji su vraćeni s Manjače da ih ukopaju također su ubijeni, a pet tijela ekshumirano je u masovnoj grobnici Dragoraj, u općini Mrkonjić-Grad. Jednom logorašu iz ove grupe gubi se svaki trag.

U logoru dnevno ubijano od 10 do 30 ljudi

Zločini u koncentracionom logoru Omarska zaprepastili su cijeli civilizirani svijet. Okrutnosti, zvjerska mučenja, batinanja, izgladnjivanja, egzekucije bili su svakodnevni tokom tri mjeseca, od 15. maja do 15. avgusta, koliko je logor “radio”. Ovdje su ubijani najugledniji Prijedorčani nesrbi, ali i “obični” civili. Oko 100 naoružanih stražara čuvalo je 3.334 logoraša.

Zatvorenici su uglavnom držani na dva mjesta – u otvorenom rudarskom oknu i velikom skladištu. Mnoga isljeđivanja završila su strijeljanjem na mjestu koje su logoraši nazivali Bijela kuća. Bila je tu još jedna zgrada, poznatija kao Crvena kuća, gdje su držali iskasapljena tijela dok ih ne sahrane negdje izvan Omarske ili samo bace u napušteno rudarsko okno.

Dnevno je ubijano 10-30 ljudi, neki su umirali od batina, žeđi, gladi ili gušenja. Mladić Ahil Dedić toliko je batinan da je skoro poludio od bolova, nakon čega su ga stražari ubili pištoljem. Tijela ubijenih u Omarskoj skrivana su po cijeloj teritoriji Prijedora, a najviše ih je pronađeno u Tomašici, najvećoj evropskoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata. U Aušvicu su Jevreji ubijani brzo u plinskim komorama, a u Omarskoj  su se zločinci sadistički iživljavali nad žrtvama.

Tomašica je najveća evropska masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata

U logoru Keraterm, nekadašnjoj fabrici keramike, ništa manje užasnom od Omarske, koji je u četiri hale držao oko 3.000 logoraša, od 15. maja do 6. avgusta vršena su sistematska mučenja, ubistva, batinanja i seksualna zlostavljanja. Civile su stražari udarali drvenim i metalnim šipkama, bejzbol-palicama, industrijskim kablovima s metalnim kuglama na kraju, kundacima, noževima. U Keratermu je u noći sa 23. na 24. juli 1992. u hali 3 ubijeno  oko 200 civila. Sredinom maja 1992. između 12 i 15 Bošnjakinja dovedeno je u Keraterm, gdje su silovane, a onda prebačene u logor Omarska.

/inmedia

U kasnim poslijepodnevnim satima je došlo do pada paraglajdera na planini Plješavici.

Pripadnici GSS Bihać i Granična policija su odmah po dojavi krenuli u akciju spašavanja, koja je uspješno okončana pronalaskom pilota paraglajdera.

/mojusk.ba

U okviru Festivala scenskih umjetnosti Bihaćki ljeto sinoć je u foajeu Kulturnog centra otvorena izložba slika cazinskog umjetnika Husnije Topića.

Izložbu je svečano otvorio Ermin Zulić, v.d. gradonačelnika po ovlaštenju, istaknuvši da je postavka cazinskog umjetnika izuzetno vrijedna sa aspekta umjetnosti,jer prikazuje motive krajiških likova iz stvarnosti i legendi.

Zvanično, danas je u Bihaću obavljena primopredaja dužnosti u ministarstvima Vlade Unsko-sanskog kantona.

Premijer Husein Rošić i ministri USK:
Dragan Polimanac ministar Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Adis Muharemović, ministar Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta
Nikola Findrik, ministar Ministarstva pravosuđa i uprave
Ervin Bibanovic, ministar MUP-a
Salih Dedić, ministar Ministarstva finansija
Asmir Crnkić, ministar Ministarstva privrede
Jasmin Burnić, ministar Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša
Dzevad Malkoc, ministar Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida
Dženis Šabulić, ministar Ministarstva zdravstva, rada i socijalne politike, preuzeli su dužnost.

U toku je priprema konstituirajuće sjednice Vlade USK