U sarajevskoj Vijećnici upriličen je svečani prijem povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Prisutnim zvanicama obratio se član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Njegov govor prenosimo u nastavku.

– Krajem prošlog stoljeća, suočeni sa novom političkom realnošću koja je nastala nakon propasti komunizma i sa realnošću raspada bivše zajedničke države, građani Bosne i Hercegovine putem svojih političkih predstavnika izabranih na prvim demokratskim izborima, Prvog marta 1992. godine krenuli su na tada jedini mogući put, put izglasavanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, put samostalnosti i suverenosti. Historijske okolnosti i vjekovna želja za nezavisnošću sjedinili su se u uspješno održanom referendumu o nezavisnosti koji je postavio temelje za međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine.

Priznanje koje se moralo braniti oružjem budući da su se naši susjedi prometnuli u agresore koji nisu bili spremni prihvatiti nezavisnost Bosne i Hercegovine kao političku i međunarodnu činjenicu. Međunarodnom priznanju prethodilo je naše, nazovimo ga tako, vlastito građansko samopriznanje, odnosno stečena svijest o tome da se u borbi za nezavisnost naše države možemo i moramo u prvom redu osloniti na sebe i vlastite snage. Ta svijest u praktičnom smislu manifestirala se odmah na početku agresije kada su na poteze secesionista i agresora raspoložive republičke institucije, a ponajviše MUP RBiH, odlučeno reagovale u odbrani vitalnih državnih institucija i u zaštiti života građana.

Dalji razvoj događaja i tok agresije dao je za pravo takvom uvjerenju. Vlastite snage koncentrisane u i oko Armije Republike Bosne i Hercegovine, pod vrhovnom komandnom Predsjedništvom Bosne i Hercegovine, ostale su naš jedini oslonac u borbi za nezavisnost. Ne samo da se nije moglo osloniti na međunarodne snage nego je međunarodni faktor najčešće bio na strani agresora, što se vidjelo kroz nuđene mirovne planove koji nisu pretpostavljali Bosnu i Hercegovinu kao državu, nego čas kao uniju država, čas kao konfederaciju, čas kao sve drugo samo nikako kao cjelovitu državu.

Takav odnos međunarodnog faktora prema Bosni i Hercegovini, potrajao je sve dok nismo formirali, organizovali i ustrojili Armiju R BiH u vojnu snagu sposobnu da izvodi najsloženije vojne operacije i ostvaruje kako taktičke tako i strateške pobjede. Tek nakon toga, kada je postalo jasno da Bosna i Hercegovina neće nestati, i kada je postalo jasno da Armija BiH nesalomljiv faktor, tek nakon toga smo mogli računati na neki vid pomoći međunarodnih snaga. Ali, da ne lažemo sami sebe, ta pomoć nije bila rezultat njihove međunarodne volje ili naklonosti, nego rezultat naše iskazane snage u borbi za domovinu.

Sve to upućuje nas na zaključak utemeljen na velikom kolektivnom iskustvu, a koji kaže da kada smo se god oslanjali na vlastite snage rezultat naše borbe je bio vidljiv i konkretan a kada smo se god, ponegdje u brojnim iluzijama, oslanjali na drugoga u odbrani naših života i domovine, rezultat je bio poražavajući. I zato danas ne smije biti nikakve dileme oko toga na koga se u predstojećim izazovima možemo osloniti. Moramo se osloniti na sebe, ali isto tako razgovarati sa svima i sa Istoka i sa Zapada. Razgovarajmo i sarađujmo i sa svima ako će to biti od koristi domovini.

Odbacimo sve one tako česte i maliciozne prigovore zbog naših pokušaja saradnje ili uspostavljanja kontakata sa državama koje su nesumnjivo prijateljski nastrojene prema našoj domovini. Nismo dužni nikome da se pravdamo i objašnjavamo. Dužni smo samo svojoj državi i svojoj djeci, a jedina garancija naše nezavisnosti su naše dužnosti prema Bosni i Hercegovini. Svakim danom iznova smo svjedoci toga da svijet koji je postojao jučer, odnosi koji su do jučer bili temelji kakvog – takvog međunarodnog poretka više ne postoje.

Ako se u tolikoj mjeri ne mijenjamo mi, i ako i dalje u nama postoji ista ona nit koja nas je spajala u odbrani domovine prije trideset godina, danas jednako moramo biti svjesni toga se mijenjaju globalne okolnosti, kao što su se mijenjale u vrijeme pada berlinskog zida. Eho tih globalnih promjena itekako se osjeti i ovdje u Bosni i Hercegovini. Stoga ovaj Dan nezavisnosti dočekujemo sa nikad manjim političkim prisustvom stranog faktora u Bosni i Hercegovini.

Jasno i glasno se mora reći da međunarodna zajednica i njena uloga u BiH, kao neki konkretan i djelatan mehanizam, više ne postoji. Izbacimo je iz našeg političkog, akademskog i svakog drugog vokabulara, kako bi makar na nivou jezika i misli uhvatili posljednji voz sa savremenim zbivanjima. Stvarnost koja slijedi biće potpuno drugačija od ove postdejtonske ere koju smo preživjeli. Ukoliko želimo uhvatiti taj posljednji voz realnosti morati ćemo istovremeno pronaći snage i vlastitih kapaciteta da odbranimo integritet odluka domaćih institicija, i onda kada nam se te odluke sviđaju ali i onda kada nam se ne sviđaju.

Funkcionisanje države, sistema i institucija, kako znamo i umijemo, morati ćemo osigurati sami. Stoga kada govorim o oslanjanju na vlastite snage i kapacitete, ne mislim na puko uzimanje oružja u ruke u odsudnom trenutku, nego mislim na preuzimanje odgovornosti za vlastitu državu. Prošlo je vrijeme u kojem se zbog nefunkcionisanja ove ili one institucije obraćalo stranom ambasadoru. I do sada je to traženje takve dadilje bilo smiješno ali od sada bi moglo biti pogubno. Međutim, mi u Bosni i Hercegovini ni po tome nismo izuzetak.

Čitava Evropa u ovom trenutku pokušava da se konsoliduje, upravo iz sličnih razloga. Nismo mi jedini koji se sada prevashodno moramo oslanjati na vlastite snage. Pred tim izazvom je cijela Evropa koja, ako želi vlastitu slobodu, istu će morati da skupo plati ili da se za nju bori, budući da je veliki tutor otkazao bezuvjetnu podršku. Stoga su naši i evropski izazovi gotovi isti, i ako još uvijek postoji nešto što se zove evropski put Bosne i Hercegovine on je upravo u imperativu da se i Evropa i Bosna i Hercegovina moraju pozabaviti sa sobom.

U tom smislu treba nam biti jasno da Bosna i Hercegovina i Evropa, šta god mislili kada kažemo Evropa, dijele istu budućnost, da ne kažem fatalistički, sudbinu. To bi trebao biti naš najvažniji vanjskopolitički orjentir u budućnosti. U tome, uostalom, vidim priliku za ozdravljenje i Evrope ali i Bosne i Hercegovine i društvenih odnosa koji u njoj vladaju. Kakvi god izazovi da nas čekali, a jasno je da neće biti laki, siguran sam da će ih Bosna i Hercegovina savladati jer smo mi svoje najteže ispite državnog samopotvrđivanja davno položili, te pokazali svijetu ko smo i šta smo.

Ova država ima razlog svog postojanja i opstojanja. Ona je prirodna i društvena cjelina, a ne bilo kakav ideološki ili politički konstrukt nametnut od bilo koga. Ta cjelina, sama po sebi, karakterno i mentalno je specifična, nedjeljiva i neuništiva, kao ljubav bosanskog čovjeka prema domovini, koja traje vjekovima, poručio je Komšić.

(Vijesti.ba)

Ovim zakonom bi NSRS mogla biti kontrolni mehanizam svakog parlamentarca na državnom nivou da glasa onako kako oni požele.

Na današnjoj sjednici NSRS, na prijedlog Vlade RS, raspravljat će se o dopuni Krivičnog zakonika RS.

Ovaj prijedlog je naročito sporan u kontekstu predloženih Zakona o zabrani postupanja SIPA-e, Tužilaštva BiH i Suda BiH te osnivanja VSTV-a RS, a mogao bi dovesti do toga da oni koji ne budu postupali po neustavnim entitetskim zakonima mogu biti kažnjeni do pet godina zatvora.

– (1) Službeno ili odgovorno lice u instituciji Republike Srpske ili jedinici lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službeno ili odgovorno lice iz Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, koje ne primijeni, ne sprovede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku institucija ili organa Republike Srpske ili koje spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, sprovođenje ili izvršenje takve odluke, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

2) Za krivično djelo iz stava 1. ovog člana izriče se mjera bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.

У Приједлогу закона о допуни Кривичног законика Републике Српске, кога ће данас, на 18. посебној сједници разматрати Народна скупштина, додаје се нови члан 278а „Непоштовање или неизвршавање одлука институција или органа Републике Српске“.👇 pic.twitter.com/GW0AsiWRKC

— НАРОДНА СКУПШТИНА РЕПУБЛИКЕ СРПСКЕ (@ParlamentSrpska) February 27, 2025

Ovaj zakon može biti vrlo sporan i sa aspekta da svi lokalni zvaničnik se mora prilagoditi raznoraznim skandaloznim zaključcima koje donesi NSRS na brojnim posebnim sjednicama.

Također, ovim zakonom bi NSRS mogla biti kontrolni mehanizam svakog parlamentarca na državnom nivou da glasa onako kako oni požele.

Hipotetički gledano, NSRS može donijeti zaključak da svi moraju biti koalicija na državnom nivou i na taj način SDS i PDP moraju sarađivati sa SNSD-om ili će biti krivično gonjeni.

Do ovakvih prijedloga dolazi nakon prvostepene presude predsjedniku RS Miloradu Dodiku, koji je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja.

(avaz.ba)

Izricanje presude bilo je popraćeno standardnim Dodikovim gestama – suptilne i one nešto manje suptilne prijetnje.

Pred Sudom Bosne i Hercegovine jučer je osuđen predsjednik RS Milorad Dodik na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS.

Izricanje presude bilo je popraćeno standardnim Dodikovim gestama – suptilne i one nešto manje suptilne prijetnje, gomila psovki i uvreda. Redali su se govornici, mahom iz SNSD-a, govoreći kako ne priznaju Sud i Tužilaštvo.

U govoru ispred Narodne skupštine RS, predsjednik SNSD-a je vrijeđao sve i svakoga. Čak je i zaprijetio da “od danas nema više BiH koju ste zamišljali”. Pokušavao je i od sebe da napravi žrtvu i narodnog heroja. Naravno, vrlo je malo onih koji još uvijek vjeruju u takve priče.

Govorio je i da neće ulagati žalbu na prvostepenu presudu. Sva je priča stajala do nekoliko sati kasnije, a onda se naglo promijenila ploča.

Prvo je njegov advokat Goran Bubić izjavio da će se ipak žaliti na odluku Suda BiH., a onda još jedna promjena ploče.

Nakon sastanka s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Milorad Dodik je kazao da je spreman biti u 10.00 u Sarajevu da razgovara. Više je nego jasno da se ponovo pokušava spasiti na bilo koji mogući način.

Dokaz je ovo da je pravosuđe strah i trepet, pa i za one što misle da su iznad države i zakona.

(avaz.ba)

Na posebnoj sjednici NSRS obratili su se predsjednik ovog tijela Nenad Stevandić i predsjednik RS Milorad Dodik.

Obojica su u svojim govorima kritikovali opoziciju.

Da je ova presuda donesena u vrijeme Bidena, danas bi bio rat. Da je ova presuda donesena prije godinu dana, srećom donesena je danas.

On je rekao da su samo dva rješenja ili si Srbin ili poturica, ili hrabar ili kukavica.

Nakon njega obratio se Milorad Dodik koji je rekao da je presuda politički motivisana i motivisana na poziciji rasne i nacionalne mržnje.

“Kad sam čuo riječi – Kriv je, moram vam reći da me to uzbemirilo. Mislim da je opozicija promašila. Ako Orban, Rusija, Vučić i drugi prepoznaju trenutak, čudi me da to opozicija ne prepoznaje. Ako nastavite da ignorišete pokazaćete na kojoj ste strani. Vi rizukujet da odete na drugu stranu od patriota. Možda sam do sad bio spreman da ne zamjerim ličnu mržnju, sad jesam. Viđe nisam spreman da trpim, uzvratiću kako ja mislim da trebam, rekao je Dodik.

On je rekao da sa Bošnjacima treba praviti trajni mir i život jedan kraj drugih.

“Ne možemo, niti oni nas istrijebiti. Niti ja to želim. Srbi su spremni da oproste, čak i da prihavte svoju krivicu. Nismo organizovali procese protiv Bošnjaka čak ni protiv onih koji su u Prijedoru dizali narod”, rekao je Dodik.

(Vijesti.ba)