Home Blog Page 462

Snimljeno 1994. u dvorani Luke / Bihaćke legende: Zauvijek uspomena na nezaboravnu ekipu MUP-a

Piše: Biscani.netnnUzbuđenje i ponos su bili neizbježni u sportskoj dvorani Luke dok su se hrabri muškarci MUP-a Bihaća pripremali za vježbe. Snimak iz tog aprila 1994. godine oživljava uspomene na nezaboravnu ekipu koja je svojom hrabrošću i posvećenošću ostavila dubok pečat u to vrijeme.nnNa snimci su prepoznatljiva lica poput Fadila Gaše Dizdarevića, Halilagić Jasmina – Ace, Jasmina Beganovića – Jace, Asmira Bakrača, Edina Malkića, Fikreta Fiće Bečića, Huseina Havića, Nedžada Sarajlije, te djevojaka Admire i Majde Plesnik. nnIako su neki od njih sada u zasluženoj penziji, a drugi su nakon određenog vremena izabrali druge životne puteve, svi su i dalje prisutni u našim sjećanjima. nnVelika zahvala ide Fikretu Bečiću – Fići na ustupljenom snimku, koji je omogućio da ponovno doživimo te trenutke.nnPosebna zahvalnost ide i autoru Facebook stranice, Seadu Deliću, koji redovno objavljuje arhivne slike i snimke iz ratnih dešavanja. Njegova predanost očuvanju historije omogućava nam poseban uvid u prošlost, čemu želimo posebno izraziti zahvalnost.nnnn(Biscani.net)

KRAK 20—23: VIDEO reportaža označava tri godine djelovanja KRAK Centra u Bihaću

U želji da dokumentuje trogodišnji put entuzijazma i posvećenosti svojih članova, KRAK Centar je predstavio video-reportažu pod nazivom “KRAK 20—23”. Ova video-produkcija sjedinjuje programske aktivnosti, socijalnu praksu i zajednička okupljanja, obuhvatajući ključne trenutke prvih tri godine djelovanja centra.

Kroz ovu retrospektivu, članovi KRAK Centra dijele svoje iskustvo, pričaju priču o razvoju, usponima i padovima tokom tog vremena.

“KRAK 20—23” odražava duh kolektivnog rada i posvećenosti ciljevima centra. Članovi su uživali u procesu stvaranja, a sada s nestrpljenjem dijele ovu retrospektivu s zajednicom. Ova video-reportaža predstavlja poziv na dijalog, razmjenu ideja i daljnje korake u razvoju KRAK Centra.

Gradonačelnik Sedić u tradicionalnoj predbožićnoj posjeti parohu bihaćkom Slaviši Milinović

Gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić danas je bio u tradicionalnoj predbožićnoj posjeti parohu bihaćkom Slaviši Milinoviću. Ovom prilikom još jednom je naglašen prijateljski odnos, saradnja i međusobna podrška.

„Drago mi je da i ovako pokazujemo ono što Bihać zaista jeste, a to je otvoreni evropski grad, u kojem svoje mjesto pronalaze svi ljudi i narodi – različite vjeroispovjesti. Zato uvijek i ponavljam da mi je zadovoljstvo što sam na čelu takvog grada. Naravno, to želimo potvrditi i današnjom posjetom našem prijatelju, parohu Slaviši Milinoviću. Grad Bihać jeste i mora biti otvoreni prijatelj svakog čovjeka koji dođe ili živi u našem gradu, bez obzira na njegovo porijeklo, vjeru i nacionalnost. Svim sugrađanima pravoslavcima želim čestittati predstojeće praznike, uz želju da se osjećaju dobro i da u njima uživaju u krugu porodice i prijatelja“, izjavio je prilikom današnje posjete gradonačelnik Sedić.

O važnosti ovakvih posjeta i druženja govorio je i bihaćki paroh Slaviša Milinović.

„Najvažnije je da je gradonačelnikova podrška i naklonost svakodnevna i ja mu se ovom prilikom zahvaljujem za takav prijateljski odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskom narodu u Bihaću“, riječi su paroha Milinovića.

On je uputio i kratku božićnu poruku svim vjernicima u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu.

„Pravoslavni hrišćani se za Božić pozdravljaju sa „Mir Božji, Hristos se rodi“ i neka upravo sve bude u skladu sa tim riječima „mir Božji“. Neka taj mir vlada svugdje među ljudima, a potrudimo se da ljubav koju nosimo u sebi, prenesemo na svakog čovjeka. Svim vjernicima želim da u radosti, sa božjim blagoslovom i u svjetlosti Hristovog rođenja dočekaju Božić“, dio je poruke bihaćkog paroha Slaviše Milinovića.

VIC: Zabrinut sin

Sin:

– “Ćale, je li istina da u nekim zemljama muž ne upozna svoju buduću ženu prije vjenčanja?”

Otac:-

“To ti se, sine, događa u svim zemljama.”

BONUS VIC: Fata se preletila

Mujo htio izjaviti ljubav i pohvaliti sovju Fatu:

– “Znaš bona da u našem soliteru ima jedna žena koja nikad nije prevarila svoga muža!?”

Fata će na to:

– “Ne zafrkavaj, a koja je to?”

BONUS VIC: Rasprava u tramvaju

Pijan čovek obrati se ženi u tramvaju:

– Gospođo, u životu nisam video ružniju ženu od vas”.

Žena: – “Ni ja nisam videla pijaniju svinju od vas!” uvređeno mu odvrati dama.

Čovjek: – “To je istina, gospođo, ali mene će to držati samo do ujutro.”

MALOG DJEČAKA SU LIJEČNICI POSLALI KUĆI DA UMRE, NO ON JE ŽIVO ČUDO

Malog Lucu su liječnici poslali iz bolnice kući da umre, no čudo je da je još živ. Pročitajte u nastavku tešku priču ove obitelji.

Novopočenoj majci iz Velike Britanije su liječnici nakon porođaja prvo rekli da nema o čemu brinuti, a onda joj je rekli da je njenom sinu ostalo nekoliko mjeseci života.

Rebecca Parks (27) je napustila posao u vrtiću da bi se posvetila malom Luci i njegovom starijem bratu Zecu kada je počela karantena u njenoj zemlji.

Ona i njen partner Paul Evans (36) prošli su kroz pakao u kojem se većina roditelja nikada nije našla, ali oni se unatoč mračnoj prognozi nastavljaju boriti.

Unatoč tome što su Lucu prije dvije godine liječnici otpisali zbog raka u četvrtom stadiju, mališan prkosi prognozama i nastavlja se oporavljati. Upravo je krenuo u vrtić. Sada kada biste ga pogledali jednostavno ne biste znali kroz što je prošao i da se i dalje svakodnevno bori za život – kazala je Rebecca za Wales Online.

Muke su počele kad su roditelji primijetili da Luca, tada star svega pet tjedana, ne može micati lijevu ruku.

– Nije je mogao ni podići, bila je tako slaba. U našoj bolnici dijagnosticirana mu je Erbova paraliza. Rekli su mi da nema razloga za brigu i da će ga za četiri mjeseca u Leedsu pregledati specijalist koji se bavi tim slučajevima – ispričala je majka.

Ostatak teksta pročitajte u nastavku:

Malog dječaka su liječnici poslali kući da umre, no on je živo čudo

 

Drugim ljudima želimo zlo, radujemo se tuđim nesrećama, a dobrom se nadamo – To ne ide

Sigurno ste već čuli izreku “ko drugome jamu kopa sam u nju upada”. Ova izreka nam govori da naše želje i djela prema drugim ljudima mogu imati ozbiljne posljedice na nas same.

Ali, da li je ova izreka stvarno istinita? Kada analiziramo naše odnose s drugim ljudima, možemo primijetiti da mnoge osobine koje vidimo kod drugih ljudi, zapravo prepoznajemo kod sebe. Čak i kada nemamo ništa zajedničko s drugom osobom, naše emocije i psiha nam jasno signaliziraju da postoji veza između nas i drugih ljudi.

Ovo je ono što prepoznajemo duboko u drugima. Psiholozi često naglašavaju važnost opraštanja kao načina za oslobađanje od negativnih emocija koje osjećamo prema drugima ili prema nečemu. Zašto je to tako važno i istinito? Mi smo nesvjesno svuda oko nas. Drugi ljudi su naš odraz, ali naše tijelo prepoznaje samo nas same.

Kada poželimo nekome nešto loše, tijelo to vrlo jasno razumije, ali projicira se jedino na nas jer naše tijelo prepoznaje samo nas, a svi ljudi su samo naš odraz. To znači da, kada želimo nekome nešto loše ili činimo zlo drugima, zapravo nanosimo štetu samima sebi.

Sva naša negativnost je samo naša i što se više ljutimo, to će nam biti gore. Čak i kada se ljutimo na nekog drugog, mi smo osoba koja proživljava negativne emocije. Psiholozi nas potiču da drugima oprostimo jer je opraštanje čin oslobađanja od negativnih emocija koje osjećamo prema nekome ili nečemu.

Ako dopustimo tim emocijama da nas muče, one će se projicirati na nas same. Kada oprostimo, osjetit ćemo olakšanje. To je slično iskustvu hipnoze ili aktivne mašte, tehnika koje nas uče da zaronimo duboko u sebe i osjetimo svoje biće jako iskreno i intenzivno, bez uplitanja našeg razuma.

Opraštanje nije lako, ali svakako bismo trebali pokušati. Opraštanje znači otpuštanje svih negativnih emocija koje truju naš život i naše biće. Kada oprostimo drugim ljudima, naše negativne emocije će nestati. Opraštanje uvrede ne znači da smo slabiji, već pokazuje našu snagu i hrabrost da se oslobodimo negativnosti.

svezazenu

VIC: Fata se preletila

Mujo htio izjaviti ljubav i pohvaliti sovju Fatu:

– “Znaš bona da u našem soliteru ima jedna žena koja nikad nije prevarila svoga muža!?”

Fata će na to:

– “Ne zafrkavaj, a koja je to?”

BONUS VIC: Rasprava u tramvaju

Pijan čovek obrati se ženi u tramvaju:

– Gospođo, u životu nisam video ružniju ženu od vas”.

Žena: – “Ni ja nisam videla pijaniju svinju od vas!” uvređeno mu odvrati dama.

Čovjek: – “To je istina, gospođo, ali mene će to držati samo do ujutro.”

VIC: Rasprava u tramvaju

Pijan čovek obrati se ženi u tramvaju:

– Gospođo, u životu nisam video ružniju ženu od vas”.

Žena: – “Ni ja nisam videla pijaniju svinju od vas!” uvređeno mu odvrati dama.

Čovjek: – “To je istina, gospođo, ali mene će to držati samo do ujutro.”

VIC: Profesor i student

Profesor sjedi u restoranu i jede. Dolazi student i sjeda bez pitanja za njegov stol.

Profesor, ljutito:

– “Otkad to orlovi i svinje sjede za istim stolom?”

Student se digne, pokupi tacnu i kaže:

– “Dobro, onda letim dalje!”

KRAK 20—23: VIDEO reportaža označava tri godine djelovanja KRAK Centra u Bihaću

U želji da dokumentuje trogodišnji put entuzijazma i posvećenosti svojih članova, KRAK Centar je predstavio video-reportažu pod nazivom “KRAK 20—23”. Ova video-produkcija sjedinjuje programske aktivnosti, socijalnu praksu i zajednička okupljanja, obuhvatajući ključne trenutke prvih tri godine djelovanja centra.nnKroz ovu retrospektivu, članovi KRAK Centra dijele svoje iskustvo, pričaju priču o razvoju, usponima i padovima tokom tog vremena.nn”KRAK 20—23″ odražava duh kolektivnog rada i posvećenosti ciljevima centra. Članovi su uživali u procesu stvaranja, a sada s nestrpljenjem dijele ovu retrospektivu s zajednicom. Ova video-reportaža predstavlja poziv na dijalog, razmjenu ideja i daljnje korake u razvoju KRAK Centra.nn