Kantonalni sud u Sarajevu odbio je danas prijedlog Tužilaštva o jednomjesečnom pritvoru za vozača tramvaja Adnana Kasapovića, osumnjičenog u istrazi teške saobraćajne nesreće koja se dogodila 12. februara u blizini Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Podsjetimo, u nesreći kojoj je smrtno stradala jedna osoba, dok su još četiri osobe povrijeđene, od kojih je maloljetnoj djevojčici amputirana noga i još uvijek joj se bore za život.
Tokom ročišta održanog dan ranije pred Općinskim sudom u Sarajevu, Kasapović je izjavio da se ne smatra odgovornim, tvrdeći da je do iskakanja tramvaja iz šina došlo usljed tehničkog kvara.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo zatražilo je određivanje jednomjesečnog pritvora zbog sumnje da je neprilagođena brzina kretanja tramvaja dovela do nesreće u kojoj je smrtno stradao mladić, jedna djevojka zadobila teške povrede, dok su još tri osobe povrijeđene. Prema navodima Tužilaštva, vještak elektrostruke preliminarno nije utvrdio tehničke neispravnosti na vozilu, dok je saobraćajni vještak ukazao na neprilagođenu brzinu.
S druge strane, odbrana osporava takve tvrdnje. Branilac vozača naveo je da je uzrok nesreće tehničke prirode, ističući da je osumnjičeni pokušao zakočiti, ali da zbog kvara nije uspio zaustaviti tramvaj. Prema njegovim riječima, sličan problem zabilježen je i istog dana na terminalu na Ilidži, ali tada nije došlo do težih posljedica.
Kasapović je u obraćanju sudu naveo da su kvarovi na ovom tipu vozila, kako tvrdi, poznati zaposlenima u GRAS-u, te da je tokom svoje dugogodišnje karijere imao slično iskustvo. Izrazio je žaljenje zbog posljedica nesreće i porodica pogođenih tragedijom.
Važan segment istrage moglo bi predstavljati i svjedočenje očevidaca. Lejla Fejzić, koja se u trenutku nesreće nalazila na tramvajskoj stanici, izjavila je za Face TV da je vozač, prema njenim zapažanjima, upozoravao putnike mahanjem i zvonjenjem, signalizirajući da postoji problem s vozilom.
U fokusu istrage nalazi se i video-nadzor iz tramvaja, kao i snimci kamera iz okoline mjesta nesreće. Očekuje se da bi analiza tih materijala i eventualna rekonstrukcija događaja mogli dati precizniji uvid u uzrok tragedije.
U ponedjeljak ću tražiti hitno dostavljanje tajnih ugovora o nabavci tramvaja i izgradnji pruga, poručila je Izetbegović.
Povodom stravične nesreće koja je uzburkala javnost u BiH i izazvala masovne proteste mladih, na svom Facebook profilu oglasila se skupštinska zastupnica SDA Sebija Izetbegović.
– ŠTA JE ISTINA?
U toku skoro pune 4 godine mandata u Skupštini KS nikada nije podnesen izvještaj o radu i poslovanju KJKP “Gradski saobraćaj” d.o.o.Sarajevo( GRAS ).
Zadnji put se o tome govorilo16.06.2020 godine. Davno, zar ne?
Govorilo se tada o mjerama sanacije i reorganizacije, nisam tada bila zastupnica ali jesam pratila. Trenutno sve što znamo je ovo što vidimo: svakodnevni saobraćajni haos i kolaps, TAJNI UGOVORI MILIONSKIH VRIJEDNOSTI za izgradnju tramvajskih šina, stajališta, kupovinu tramvaja koji ne mogu voziti po snijegu pa ih šlepaju ovi stari tramvaji, koji su jučer povučeni jer postoji ” sumnja u njihovu ispravnost”. Ta sumnja se kod ovih neznalica pojavi tek kad neko nastrada. Imamo trolejbuse koji se stalno kvare, o tome drugi put.
U svemu što se desilo ima red odgovornosti: premijer KS, Vlada KS, ministar saobraćaja, predsjedavajuci Skupštine, direktor GRAS-a, neposredni nadređeni raznih sektora koji vrše kontrole tramvaja, pa tek onda vozač. Krenuli su naopako jer na najtanjem vazda puca?
Saznaćemo i kad kad su vozači imali sistematske preglede, ko ih je radio, da li su redovni etc.
U ponedjeljak ću podnjeti inicijativu, koju sam već napisala: TRAŽIM HITNO DOSTAVLJANJE NA UVID SAKRIVENIH tj. TAJNIH UGOVORA O NABAVCI TRAMVAJA I IZGRADNJI TRAMVAJSKIH PRUGA.
Kao zastupnica, po Zakonu o zaštiti tajnih podataka, imam pravo znati sve takve povjerljive podatke jer mi je pravo i obaveza znati kako se, i u šta, troše budzetska sredstva. Imam pravo i obavezu obavijestiti građane o svakoj utrošenoj KM, jer Skupština usvaja izvještaje o izvršenju budzeta tako da tu nema mjesta tajnim ugovorima.
Naravno, i tajne ugovore za EXPO DUBAI i ostalo neka usput dostave, da ne moram ponovo pisati. Naravno, sa imenima i razlogom putovanja svakog navedenog kao i mjesto i cijenu boravka.
Uz izraze najdubljeg žaljenja, bašum sagosum porodici Morankić, i molbu dragom Bogu da im olakša tešku bol koja i nas boli, nadam se i molim što boljem ishodu za teško povrijedjenu djevojčicu Ellu. Njena povreda biće preteško iskušenje za njenu mladu dušu i budući život.
Samo potpuna odgovornost i adekvatne sankcije, za one koji su zaista odgovorni, može donijeti kakvu takvu satisfakciju i smiraj.
Gubitak niko nadoknaditi ne može – poručila je Izetbegović.
Kolona demonstranata kreće se prema Općoj bolnici, uz glasne povike podrške vozaču tramvaja: “Pravda za Adnana”, dok pojedini učesnici protesta nose transparente s porukama: “Svi smo mi Adnan”.
Tri dana nakon stravične tramvajske nesreće koja je potresla Sarajevo, građani su ponovo izašli na ulice tražeći odgovornost i pravdu.
Kolona demonstranata kreće se prema Općoj bolnici, uz glasne povike podrške vozaču tramvaja: “Pravda za Adnana”, dok pojedini učesnici protesta nose transparente s porukama: “Svi smo mi Adnan”.
Građani poručuju da ne žele unaprijed presude, već transparentnu i pravednu istragu o svim okolnostima koje su dovele do tragične nesreće.
Ističu da se odgovornost mora utvrditi institucionalno, bez pritisaka i politizacije.
Podsjetimo, Sud danas odlučuje o prijedlogu za određivanje pritvora vozaču tramvaja, a odluka se očekuje u toku dana. Upravo ta odluka dodatno je mobilizirala građane koji smatraju da se mora voditi računa o svim činjenicama prije donošenja konačnih mjera.
“Uzrok nesreće je tehnička neispravnost vozila. Osumnjičeni je kao vozač tramvaja pokušao da zakoči ali nije uspio. Isti dan na terminalu na Ilidži došlo je do istog problema (zalijepljene vožnje), ali nije bilo veće nesreće (zaustavi ga tramvaj ispred njega”, rekao je branilac vozača.
Vozač tramvaja Adnan Kasapović tokom današnjeg ročišta na Općinskom sudu u Sarajevu obratio se Sudu kazavši da je do iskakanja tramvaja iz šina došlo zbog tehničkih faktora.
Postupajući tužilac Tužilaštva Kantona Sarajevo predložio je jednomjesečni pritvor vozaču tramvaja Adnanu Kasapoviću zbog sumnje da je odgovoran za tešku saobraćajnu nesreću koja se dogodila u blizini Zemaljskog muzeja kada je tramvaj koji se kretao iz pravca Željezničke stanice iskočio iz šina usmrtivši mladića i teško povrijedio djevojku koji su se nalazili na tramvajskog stanici. Pored toga povrijeđene su još tri osobe.
Postupajući tužilac Edin Šarčević kazao je da vozač tramvaja nije prilagodio brzinu tramvaja.
“U ovoj fazi sa velikom stepenom vjerovatnoće uzrok nesreće je ljudski faktor. Vještak saobraćajne struke (koji raspolaže svim podacima) je preliminarno rekao da je vozač tramvaja propustio da smanji brzinu. Radilo se o neprilagođenoj brzini. Tramvaj je išao više od dozvoljene brzine”, kazao je tužilac.
Dodao je da je vještak elektro struke (bez kompletnih podataka) preliminarno rekao da nije mogao na tramvaju utvrditi tehničke neispravnosti iz oblasti svoje struke.
“Rekao je da nije utvrdio poremećaj napona. Vozač je mogao isključiti struju na prekidač”, kazao je tužilac.
“Vozač tramvaja koji je upravljao vozilom prije osumnjičenog Adnana Kasapovića je rekao da je tramvaj bio ispravan. Nismo utvrdili da je bilo nekih problema sa šinama”, kazao je tužilac.
Također, vještaci mašinske struke nisu utvrdili da je na tramvaju bio neispravan kočioni sistem, kazao je tužilac.
Pritvor je predložen zbog opasnosti da bi boravkom na slobodi osumnjičenog moglo doći do uznemirenja javnosti.
“Građani su vidno uznemireni zbog učestalosti sličnih događaja. Puštanje na slobodu osumnjičenog bi poljuljalo povjerenje u pravosuđe”, kazao je tužilac Šaćirović obrazlažući posebne pritvorske razloge.
Odbrana osumnjičenog je negirala navode Tužilaštva.
“Uzrok nesreće je tehnička neispravnost vozila. Osumnjičeni je kao vozač tramvaja pokušao da zakoči ali nije uspio. Isti dan na terminalu na Ilidži došlo je do istog problema (zalijepljene vožnje), ali nije bilo veće nesreće (zaustavi ga tramvaj ispred njega”, rekao je branilac vozača.
Nakon izlaganje odbrane Sudu se ponovo obratio osumnjičeni Kasapović.
“Smatram da nisam kriv. Uzrok je tehničke prirode. Ovo je dobro poznato svim radnicima GRAS-a. Ovo se dešava na ovom tipu vozila vrlo često. Imao sam sličan slučaj na početku karijere (prije 20 godina). Ima još video nadzor koji će pokazati dosta toga. Žao mi je zbog djece. U teškoj sam situaciji. Žao mi je”, kazao je Kasapović.
Na Kantonalnom takmičenju „Ljubav i bratstvo“, učenici JU OŠ „Harmani II“ iz Bihaća ostvarili su zapažene rezultate i još jednom potvrdili kvalitet rada ove obrazovne ustanove.
Najuspješniji među njima bio je Faris Dervišević, koji je osvojio prvo mjesto u kategoriji matematika, informatika i logika, čime je pokazao izuzetno znanje, analitičke sposobnosti i talenat u oblasti prirodnih nauka.
Vrijedan rezultat ostvarila je i Tejma Sedić, koja je osvojila peto mjesto u kategoriji njemački jezik, demonstrirajući sigurnost, predanost i visok nivo poznavanja stranog jezika.
Iz škole su uputili čestitke nagrađenim učenicima, ali i svim ostalim takmičarima koji su dostojanstveno predstavljali JU OŠ „Harmani II“ i dali svoj maksimum na ovom kantonalnom nadmetanju. Posebna zahvalnost upućena je i mentorima koji su svojim radom i podrškom doprinijeli ostvarenim uspjesima.
Jasmin Hasić: U budućnosti sebe vidi u istom prostoru u kojem je i sada, između teorije i prakse, između Bosne i Hercegovine i svijeta (Raport.ba)
Prof. dr. Jasmin Hasić je autor udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2.
Promocija udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine dr. Jasmina Hasića (38) pobudila je veliki interes.
Tom prilikom je Hasić kazao da postoji veliki interes za učenje bosanskog jezika u Bosni i Hercegovini, kako kod stranaca koji borave u našoj zemlji tako i u inostranstvu kod osoba koje su bh. porijekla ili su supružnici nekoga iz BiH.
Prof. dr. Jasmin Hasić rođen je 1987. godine u Sarajevu. U ratu je sa porodicom izbjegao najprije u Švedsku, a potom u Poljsku, gdje je završio osnovnu školu. Srednju školu pohađao je u Mariboru i potom ostavrio veoma uspješnu aklademsku karijeru.
Jezik koji se nosi sa sobom
Njegova istraživačka polja obuhvataju vanjsku politiku, komparativnu politiku, studije dijaspore, izgradnju mira i tranzicijsku pravdu, s posebnim fokusom na politike memorije.
Govori više slavenskih i neslavenskih jezika, što je i inspiracija za nastanak ovog udžbenika.
Kada za Raport govori o promociji udžbenika Bosnian Language for Non-Native Speakers A1/A2 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, Jasmin Hasić ne govori o uspjehu, nego o kontinuitetu.
Biblioteka za njega nije tek zgrada ili institucija, nego simbol ideje da znanje, jezik i pamćenje imaju svoj dom. Kao dijete koje je Sarajevo napustilo prerano, kaže, bosanskom jeziku se cijelog života vraćao s određene distance, ponekad nesigurno, ponekad s nostalgijom.
Vidjeti knjigu o bosanskom jeziku, i to u nestandardnom, praktičnom formatu, u prostoru koji čuva kolektivnu memoriju zemlje, doživio je kao tiho zatvaranje jednog kruga. Ne kao ličnu pobjedu, nego kao potvrdu da ima smisla ulagati trud da se bosanski jezik učini dostupnim drugima, tzv. neizvornim govornicima, strancima, ali i nama samima. U tom smislu, njegova knjiga nije samo udžbenik, nego i diskretna gesta povratka.
Bosanski kao strani, ali ne i dalek
Ideja za udžbenik nije nastala iz akademske ambicije, nego iz vrlo konkretne praznine. Tokom studija i rada u različitim evropskim gradovima, Hasić je stalno susretao ljude koji su iz profesionalnih, privatnih ili emotivnih razloga željeli naučiti bosanski jezik, ali nisu znali odakle početi. Postojeći materijali bili su rijetki, često zastarjeli i metodološki neujednačeni.
Zato je udžbenik oblikovao po uzoru na one za “velike” jezike, oslanjajući se na Zajednički evropski referentni okvir (tzv. CEFR), ali bez gubljenja onoga što bosanski čini živim: kulture, navika, humora i svakodnevnih situacija. U njemu se uči kako se pozdravlja, razgovara telefonom ili popunjava formular, ali se usput saznaje i o bosanskoj kafi, gradovima, imenima i običajima. Jezik se ne tretira kao apstraktni sistem, nego kao sredstvo snalaženja u svijetu.
Za Hasića, bosanski jezik nije u opasnosti da nestane, on se govori, piše, pjeva i voli. Ali jeste u opasnosti da se svede na politički simbol, umjesto da se razvija kao funkcionalan, otvoren i samopouzdan jezik. Upravo zato smatra da je jedan od načina njegove zaštite pomalo i paradoksalan: otvoriti ga drugima. Kada ga uče neizvorni govornici ili stranci, bosanski prestaje biti samo “naš” i postaje univerzalan.
Između jezika, zemalja i tišine
Pitanje jezika za Hasića je neraskidivo vezano za iskustvo migracije. Maternji jezik, kaže, često je posljednja stvar koju čovjek ponese i prva koju počne gubiti, ne zato što ga zaboravlja, nego zato što ga rijetko ima s kim dijeliti. Za njega je bosanski oduvijek bio prostor intime, tj. jezik u kojem misli o stvarima koje nisu nužno akademske, jezik u kojem se šuti i pamti.
Zato na gubitak jezika kod djece bh. dijaspore ne gleda kao na isključivo moralno pitanje. To vidi kao realnost migracija, a ne kao neuspjeh ili poraz roditelja ili same djece. Ona prirodno usvajaju jezik sredine u kojoj žive, jer im je potreban da bi pripadala. Problem nastaje tek kada se zaboravi da je dvojezičnost bogatstvo, a ne teret. Bosanski ne mora biti savršen da bi bio živ, nekad je dovoljno da postoji kao jezik povratka.
Nakon nekoliko godina rada u međunarodnim institucijama izvan BiH, uključujući i nedavni angažman u Misiji UN-a u Prištini, Hasić kaže da je naučio da se najvažnije stvari često dešavaju tiho. U budućnosti sebe vidi u istom prostoru u kojem je i sada, između teorije i prakse, između Bosne i Hercegovine i svijeta. Ne privlače ga gotove pozicije koliko procesi učenja.
Privatno, kaže, vodi prilično običan život. Voli duge šetnje gradovima koje ne poznaje i razgovore bez jasnog zaključka. Jezik mu je i posao i hobi. Često sluša ljude više zbog načina na koji govore nego zbog onoga što govore. Možda ga najbolje opisuje to što je stalno negdje između: jezika, zemalja i disciplina. Vremenom je, kaže, naučio da je to sasvim u redu mjesto za “biti”.
Iz Udruženja likovnih umjetnika BiH oprostili su se od Erdoana Morankića, mladića iz Brčkog koji je u 23. godini poginuo u tramvajskoj nesreći u Sarajevu.
Kako navode u objavi koju su podijelili na Facebooku, Erdoana su upoznali u Galeriji “Roman Petrović” među slikama i razgovorima koji bi trajali duže od planiranog.
Od prvog susreta bilo je jasno da pred nama stoji mlad čovjek izuzetne finoće, kulture i rijetkog talenta. U komunikaciji je uvijek bio odmjeren, poštovao je starije kolege, pitao, slušao i učio.
Njegove poruke – jednostavne, radne, posvećene umjetnosti, govorile su o ozbiljnosti i odgovornosti koju je nosio kao mlad čovjek, kao student Akademije likovnih umjetnosti i kao mladi stvaralac koji je tek ulazio u svijet umjetnosti”, navode.
Također, iz UlUuBiH-a navode da njegove slike nisu bile obične, već se u njima vidjela zrelost, osjećaj za kompoziciju i iskrena potreba da govore kroz poseban likovni jezik.
“Bio je jedan od onih rijetkih mladih umjetnika za koje odmah znate da obećava mnogo. Udruženje likovnih umjetnika u Bosni i Hercegovini izražava duboku tugu zbog njegovog preranog odlaska. Njegov mladi život i stvaralački put je prekinut, ali trag koji je ostavio u svom kratkom, a plodnom umjetničkom stvaranju i vremenu ostaje vječno. Porodici iskreno saučešće”, naveo je sekretar UlUuBiH-a Denis Jeina.
Podsjećamo, mladić iz Brčkog Erdoan Morankić, koji je studirao u Sarajevu tragično je preminuo u tramvajskoj nesreći u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Bio je student Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a svoje radove je izlagao na više samostalnih i grupnih izložbi.
Njegova umjetnička istraživanja bila su usmjerena na vizualizaciju tajne kao suštine trajanja i umjetničkog izraza.
Jučer je održan sastanak Stručnog tijela i predstavnika Centar za razvoj inkluzivnih praksi Bihać i Cazin, na kojem se razgovaralo o tekućim izazovima u radu, kao i o planovima za naredni period.
Tokom sastanka definisane su važne smjernice daljnjeg djelovanja i budućih aktivnosti s ciljem unapređenja inkluzivnih praksi i pružanja kvalitetnije podrške korisnicima.
Učesnici su naglasili značaj međusobne saradnje i koordinacije, ističući da je zajednički rad ključan za izgradnju inkluzivnijeg društva i osiguravanje jednakih prilika za sve.
Djevojke iz Bihaća u svijetu cyber sigurnosti: Koraci ka ravnopravnijoj digitalnoj budućnosti
U vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja, pitanje ko će oblikovati digitalnu budućnost postaje sve važnije. Posebno mjesto u toj priči zauzima uključivanje djevojaka u IT sektor, gdje su još uvijek nedovoljno zastupljene. Upravo zato, primjeri poput učenica Elektrotehničke škole Bihać pokazuju koliko je važno ulagati u znanje, prilike i samopouzdanje mladih.
Devetnaest učenica ove škole učestvovalo je na završnom CybHER BiH Cyber kampu u Sarajevu, trodnevnom programu posvećenom cyber sigurnosti, razvoju digitalnih vještina i osnaživanju djevojaka za aktivniju ulogu u tehnološkim oblastima.
Kroz radionice, panel diskusije, rad u Cyber Smart Labu i interaktivne aktivnosti, učenice su imale priliku učiti o savremenim izazovima digitalnog svijeta, ali i razvijati praktične vještine koje su danas sve traženije. Osim tehničkog znanja, poseban fokus stavljen je na izgradnju samopouzdanja i razmjenu iskustava, što je ključni korak ka dugoročnom uključivanju djevojaka u IT sektor.
Ovakvi programi imaju širi značaj jer doprinose smanjenju rodnog jaza u tehnologiji, ali i stvaranju generacije mladih koja je spremna odgovoriti na izazove digitalne ekonomije. Učenice iz Bihaća tako ne predstavljaju samo svoju školu, već i primjer kako lokalne zajednice mogu biti dio globalnih trendova.
Podršku učesnicama pružio je i ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini Julian Reilly, koji je kroz motivacijske poruke dodatno naglasio važnost uloge žena u oblasti cyber sigurnosti i tehnologije uopće.
Organizaciju kampa podržali su Ambasada Velike Britanije u Bosni i Hercegovini i British Council, dok je učešće bihaćkih učenica omogućeno uz podršku profesora Admira Džaferovića. Upravo ovakva saradnja obrazovnih institucija i međunarodnih partnera pokazuje kako zajednički pristup može otvoriti vrata novim generacijama.
Iz Elektrotehničke škole Bihać ističu da su ponosni na svoje učenice, naglašavajući kako je ovo iskustvo važan korak ka njihovom profesionalnom razvoju, ali i aktivnijem uključivanju u digitalnu budućnost.
Priče poput ove pokazuju da Bihać ima potencijal, znanje i mlade ljude spremne da budu dio savremenog svijeta – svijeta u kojem tehnologija ne poznaje granice, ali traži jednake prilike za sve.
Ovaj sadržaj je nastalo uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru projekta SMS Facility – Podrška malim medijima na Zapadnom Balkanu, koji provodi CPCD. Sadržaj je isključiva odgovornost medijske kuće i autora i ne odražava nužno stavove, mišljenja ili vrijednosti Evropske unije.
U Dispanzeru za zdravstvenu zaštitu žena ZU Dom zdravlja Bihać otvoren je Antistres kutak, čime je, kako navode iz ove zdravstvene ustanove, napravljen značajan iskorak u pružanju podrške ženama kroz različite životne izazove.
Iz Doma zdravlja ističu da korisnice mogu bez prethodnog zakazivanja termina posjetiti Antistres kutak i ambulantu, gdje im je, uz klinički pregled, na raspolaganju i sveobuhvatan razgovor te empatičan pristup stresu i traumi. Naglašavaju da je cilj pružiti individualiziranu brigu prilagođenu potrebama svake žene, uz poruku da razumijevanje i podrška ne smiju biti privilegija, već standard zdravstvene zaštite.
U realizaciji ove aktivnosti učestvuju timovi doktorice Halide Lubić i doktora Orhana Džinića, uz podršku organizacije Medica Zenica te menadžmenta Doma zdravlja.
Iz ustanove navode i da posebnu pažnju posvećuju povratnim informacijama korisnica putem sistema e-zadovoljstva, kako bi kontinuirano unapređivali kvalitet pruženih usluga.
