Sve vreme je bio ubeđen da na desnoj nozi u dnu, kod članka ima proširenu venu koja je dosta izražajna, ali ovaj 42-godišnjak se šokirao kada mu je na pregledu lekar saopštio da je to zapravo crv koji već duže vreme živi u njegovom telu.
Da, deluje suludo, ali tako je…
Crv je u njegovom telu završio dok je bio na godišnjem odmoru u Nigeriji, nakon čega je primetio jak svrab na nozi.
Ustanovili su mu bolest poznatu kao Rudarska glista, koja je uzrokovana parazitima u ljudskim crevima, a izaziva osip, kašalj, otežano disanje, mučninu, stomačne bolove, proliv.
Izvor: srbijadanas
Donna Docherty imala je skoro 100 kilograma, kada je tražila idealnu vjenčanicu za sebe.
Svakoga je dana jela gotovu hranu, a popila bi i do 6 limenki cole. Međutim, uspjela je doslovno prepoloviti svoju težinu tako što je izbacila samo jednu namirnicu iz svog života.
Pronaći vjenčanicu u koju će stati bila je prava noćna mora. Donna je tek u 31-oj godini života odlučila stati na kraj suvišnim kilogramima.
Hraneći se nezdravo nagomilala je gotovo 100 kilograma. Bila je ovisna o gotovoj hrani i gaziranim pićima. Uvijek je bila gojazna, dok je bila tinejdžerka i mlada žena, u dvadesetim godinama života.
“Dok sam još bila tinejdžerka otišla bih sa svojim prijateljima u restoran brze hrane i prejela bih se. U dvadesetima sam živjela od slatkiša. Jela sam isključivo gotovu hranu i nisam marila za svoje zdravlje”, priznala je Donna The Mirroru.
Tek kada je došao trenutak udaje, Donna je odlučila stati kilogramima na kraj. Uspjela je smršati dovoljno da stane u vjenčanicu, ali nije stala samo na tome.
Kada danas gleda fotografije sa vjenčanja sa svojim današnjim suprugom Kevinom Dochertyem, ne može vjerovati da je to zaista ona.
Drastično je počela mršati 18 mjeseci kasnije, kada je trebala biti djeverušom na vjenčanju svoje sestre. “Znala sam kako je došlo vrijeme odluke, pa sam prestala govoriti kako ću početi mršati od iduće godine i ispraznila sve ormariće u našoj kuhinji”, rekla je Donna koja je krenula u teretanu.
Ključna namirnica koju je izbacila iz prehrane je šećer. Učinila je to nakon što joj je otac obolio od dijabetesa.
“Izbaciti šećer iz prehrane nije bila teška odluka, jer mi je tata obolio upravo zbog njega”, priznaje Donna. “Počela sam intenzivno vježbati i kile su se počele brzo topiti. Sada kuham i više ne jedem gotovu hranu. Obožavam zobenu kašu, jaja i domaći gulaš”, otkriva.
“Svima koji pokušavaju smršati poručila bih kako moraju prestati očekivati da to drugi naprave umjesto njih. Svaki puta kada odradim vježbe, sama sebi u ogledalu dam pet. Pokušajte i vi”, rekla je Donna koja danas ima 45 kilograma.
Ana Tantilo pojavila se u jednoj emisiji zbog neoubičajeno velikog nožnog palca koji joj zadaje muke i uzrokuje bol, piše Mondo.rs.
Došavši kod doktora Breda Šefera žena je rekla da ju jako boli, te da je dolazak kod njega vidjela kao posljednju opciju pre nego što joj prsta zada još gore probleme.
Kada joj doktor izuje cipele, i sam je iznenađen jer je Anin palac zapravo dvostruko veći od sljedećeg prsta, dok je na lijevom stopalu čak i duži.
Dr Šefer joj nakon pregleda saopštava da je stanje ozbiljno i da bi moglo da dovede do komplikacija.
“Kada imate stopalo kao vaše, gdje je prst skoro dvostruko veći, to uzrokuje bol pri svakom koraku. Može da dovede do artritisa, problema sa zglobovima”, kaže doktor, pa dodaje: “Ja lično nikada nisam vidio pacijenta sa ovako velikim prstom, to je veoma rijetko”
Kad je Hannah Peters bila trudna, liječnici su otkrili kako se beba ne razvija kako bi trebala i utvrdili da dijete najvjerojatnije neće preživjeti.
Naime u 13-om tjednu trudnoće bebi je postavljena dijagnoza da boluje od rijetke koštane displazije.
Kako se bližio dan poroda, liječničke prognoze su bile sve gore.
Rekli su joj kako će dijete biti rođeno s ispodprosječnom porođajnom težinom i da vjerojatno neće zaplakati jer će biti slab i premalen. No, ona je osjećala da je njezina beba pravi mali borac.
Iako su mu predviđali samo dva mjeseca života, maleni Jude je sada star dvije godine. Njegov rast je usporen, pa još odjeću veliče za bebu od tri mjeseca, ali on se još uvijek bori iz dana u dan.
Bolest je toliko rijetka da od nje boluje manje od 100 djece na cijelom svijetu.
Kad je voditeljica popularnog talk showa Ellen čula za Sonyu Romero, učiteljicu velikog srca, znala je da je mora ugostiti u svojoj emisiji.
Sonya podučava predškolarce u Albuquerqueu. Način na koji ona počinje dan sa svojim malenim učenicima je izvanredan. Prvo što ih svako jutra pita je jesu li i što su jeli, treba li im odjeće i trebaju li oprati zubiće ili se počešljat.
Iako ima biološkog sina, posvojila je i dvoje djece koje je podučavala, a kojima je bio potreban dom.
Gledajući prilog u kojem djeca i njezine kolege govore o njezinu radu i njoj kao osobi, Sonya je zaplakala, a suze nije mogla suspregnuti ni poznata voditeljica koja joj je uručila dva čeka od po 10.000 dolara. Jedan je glasio na ime Sonye Romero, a drugi je bio namijenjen školi.
Ovo nije prvi put da Ellen na ovakav način podupire humanitarne osobe, a sigurno nije ni posljednji.
Uz pomoć ovog trika od svoje kose ćete lako napraviti savršeno prirodnu frizuru – sjajne kovrdže!
Potrebno vam je malo voska ili pjene za kosu kako bi se lokne bolje i duže održale.
Jedna tanka četka za kosu i šnale ukosnice.
Internet je zaljubljen u ova dva slatka psića, koji su upravo spašeni i jednostavno ne mogu a da se ne zagrle.
Navodno su pse usvojili Vijetnamci koji su ih pronašli kako lutaju ulicama Ho Chi Minha, a sada žive u svetištu s budistima. Internet je, međutim, još uvijek zabrinut zbog okrutnosti prethodnih vlasnika, koji su ih ostavili da umru od gladi.
Čovjek se ne može a da se ne zapita što su njih dvoje doživjeli na ulicama prije nego što su odvedeni u hram zbog čega su izgledali tako uplašeni i ranjivi.
Srećom, njih dvoje su sada u dobrim rukama. Privikavaju se na svoj novi dom i čak pokušavaju naučiti meditaciju od časnih sestara. Pogledajte samo tu zen pozu! Sve će biti u redu.
Ipak, jedno je sada sigurno, definitivno su sretni što još uvijek imaju jedno drugo u svom vječnom domu.
Ova dva psa lutalice imali su jedan drugoga kada su bili u nevolji, lutajući ulicama Ho Chi Minha.
Sada su sigurni, ali još uvijek ne puštaju jedno drugo.
Prošle su one noći na hladnim ulicama.
Sad imaju dom i zajedno su ga preživjeli. Jer zna da sada ima i koga da mu drži šapu.
Tko zna kroz što su slatki psići prošli u životu, ali oni sada žive potpuno drugačije živote zahvaljujući svojim spasiteljima!
PODIJELI ovu Dragocjenu priču sa svojim prijateljima i obitelji!
Izvor:lexnau
U šestom sam mjesecu trudnoće i čekam rođenje djevojčice. Ne znam ko je otac jer od decembra imam redovan seks sa mužem i djeverom…
Nisam svetica, znam to, kao što znam da sam otvorila vrata pakla koja nisam smjela. Udala sam se iz ljubavi prije četiri godine i doselila u suprugovu porodičnu kuću. Suprug je stariji godinu od mene i zabavljali smo se svega šest mjeseci prije nego što smo se uzeli. Bila je to velika ljubav i još je.
Njegov dvije godine stariji brat pokušavao je da me muva još dok sam išla u srednju školu. Važio je za jednog od najzgodnijih momaka u mjestu, vozio velike motore i bio nekako divalj. Međutim, nismo ništa imali do ove godine. On se ženio i razvodio dva puta.
Ima prijeku i tešku narav. Kako živi na istom imanju kao i mi, često smo se viđali. Uvijek me je gledao prodorno, kao da me hipnotiše. I onda se desilo to. Došao je malo pod gasom kod nas. prije toga sam uspavala dvogodišnjeg sina. Suprug je otišao u Kragujevac sa svekrvom radi nekog posla. Djever je to znao. Nabacivao mi se i ranije, ali sam to vješto skrivala.
Žena zna kako da odbije na elegantan način. Ali to veče sam popila dva pita i ne znam šta mi je bilo. Malo po malo uspio je da me pritisne na trosjedu. Oprala sam se, ali nedovoljno. Znam da sam mogla biti odlučnija. Imali smo nezaboravan seks. Sve se nastavilo. Viđamo se dva-tri puta sedmično. Mislila sam da će proći, ali strast i požuda su uvijek jači.
Krajem oktobra umalo nas moja svekrva nije uhvatila na gomili. Mislim da je nešto posumnjala. Sin je bio kod nje i ona je nenadano došla u djeverovu kuću da nešto uzme. Od tada me gleda ispod oka, kao da mi kaže znam šta radiš.
U junu sam ostala u drugom stanju. I sada ne znam ko je otac, jer sam istovremeno imala seks sa mužem i djeverom. Svjesna sam situacije. Htjela sam da prekinem sa djeverom, ali on još umije da me slomi. Posljednji put je rekao da će reći bratu sve ako ga ostavim. Ovaj moj bi ga ubio. Dobar je i vrijedan, ali to ne bi podnio.
Zato sam oprezna, a djever to koristi da bi mi se uvukao pod suknju…
Zamislite da ste se tek vjenčali sa osobom koja je ljubav vašeg života, zamislili ste cijeli život da provedete zajedno i jedva čekate da uživate u ostatku vaših života.
Međutim, tek što se otpočeli ljubavnu idilu, nakon samo sedam mjeseci dođe do tragedije. Ljubav vašeg života je odjednom na aparatima, a doktori vam govore da ne polažu mnogo nade u njegov oporavak. Teško je zamisliti ovaj tužan scenario, pogotovo da zamislimo da se desi nama, ali za Danijel Dejvis ovo je bila tragična realnost.
Ona je u julu 2011. godine dobila poziv iz bolnice da je njen muž, Met, doživio tešku saobraćajnu nesreću, dok je vozio motor. Danijel ga je, uprkos tome što su joj doktori rekli da nema nade da će se njen muž probuditi, odbijala da ga skine sa aparata koji su ga održavali u medicinski izazvanoj komi.
Nakon tri godine i bezbroj molitvi izgovorenih od strane njegove žene, Met se probudio i rekao jednu riječ koju Danijel nikada neće zaboraviti:
“Pokušavam”.
Met se motorom uključivao na autoput kada je, velikom brzinom, naletio na nepropisno parkirano vozilo i udario u njega. Ne samo što je zadobio višestruke prelome, već je zadobio i teške povrede glave. Ležao je u bolnici potpuno onesposobljen i u nesvjesti, ali Danijel je uvijek bila pored njega.
Kada su joj doktori rekli da više ništa ne može da se uradi za njenog muža, Danijel se suočila sa teškom odlukom: da li da ga isključi sa aparata ili da nastavi da se bori.
Kasnije je rekla da je odluka zapravo bila veoma jednostavna:
“Znala sam da će nam Bog pomoći da zajedno prođemo kroz ovo. Vjerovala sam da za Boga ovo nije bila krupna stvar”.
Kasnije su Meta premjestili u kuću Danijeline majke, gdje su se organizovale u smjenama, zarad cjelodnevne brige o njemu.
Met se uspješno oporavlja, što su doktori mislili da je nemoguće, ne samo što se uspješno oporavlja, već što se uopšte i probudio iz kome.
Zahvaljujući nepresušnoj vjeri njegove žene, ovaj par sada ima drugu šansu za sretan, zajednički život.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić sa svojim saradnicima, posjetio je Medžlis IZ Sanski Most. Prilikom ove posjete muftija Kudić se sastao sa rukovodstvom medžlisa, predsjednikom i glavnim imamom, koordinatorima odjela koji djeluju pri ovom medžlisu, te imamima svih džemata sa prostora Sanskog Mosta.
Imami i koordinatori su predstavili svoj rad, iznijeli statističke podatke aktivnosti u džematu, te da iznesu eventualne probleme s kojima se imami susreću u svom djelovanju.
„Razgovarao sam sa imamima i koordinatorima Medžlisa IZ Sanski Most i moram priznati da sam zadovoljan njihovim diskusijama i prijedlozima i smatram da imaju jedinstven problem: nedostatak djece i veliki egzodus našeg stanovništva. Kada donosim bilo kakve odluke i rješenja, uvijek konsultujem one koji su bili imami ili koji su još imami, jer je to iskustvo koje je iznimno važno i neprocjenjive vrijednosti. Prvi prioritet imama jeste da bude imam, a sve ostale aktivnosti u džematu koje imami inače rade treba biti u prvom planu. Mektebska problematika je permanentna briga na kojoj aktivno radimo i brinemo, rješavamo probleme i nastojimo našim imamima dati adekvatne smjernice za buduće djelovanje. Čestitam glavnom imamu na odličnoj komunikaciji koju ima sa imamima i muftijstvom, u oba smjera.“ – rekao je muftija Kudić.
Imami su istakli da je ozbiljan problem s kojim se suočavaju u svom radu jeste veliki egzodus stanovništva iz Sanskog Mosta, što se najbolje može vidjeti kroz broj djece u mektebu. Procjena je da su dvije trećine djece od prije deset godina izvan naše domovine, te su istakli da je možda najveći izazov s kojim se zajednica mora uhvatiti u koštac jeste kako sačuvati mekteb?! Istakli su zadovoljstvo džematskom infastrukturom i zbog činjenice da na razne načine džematlije pomažu rad džemata, kao što je veliki podstrek za džemate fizičko prisustvo na vjerskim aktivnostima onih džematlija koji dođu u svoj zavičaj povodom praznika. Imami se na razne načine trude da organiziraju razne svečanosti i aktiviraju rad sa odraslim džematlijama na polju podučavanja Kur’ana i osnovama vjere. Imami čiji džemati gravitiraju na području rudnika mrkog uglja „Lager“ su iznijeli zabrinutost zbog činjenice što se iskopom ovog rudnika dovode u opasnost kuće i imovina džematlija, a samim tim se dovodi u uposasnost i vakufska imovina.
Nakon sastanka, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je glavnom imamu Medžlisa IZ Sansi Most Mirzi-ef. Žeriću dodijelio dekret za naredni mandat od četiri godine. Muftija je istakao da je svojim dosadašnjim zalaganjem i radom zaslužio najveće pohvale i priznanje, te mu poželio da i u ovom mandatu napravi značajne rezultate. Glavni imam Žerić se zahvalio muftiji Kudiću na povjerenju i izrazio nadu da će zajedno sa svojim saradnicima i dalje raditi na unapređenju rada ovog medžlisa.
U pratnji muftije Kudića su bili mr. Haris-ef. Veladžić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje i Nazif-ef. Horozović, koordinator za medije Muftijtva bihaćkog.
