Rat je ušao u svaku bihaćku ulicu, a nije zaobišao ni najzabitije mahalske ćoškove. Poslije svakog neprijateljskog žestokog granatiranja gradskih i prigradskih područja, djeca ispred svojih skloništa kupe ratne “suvenire” – krhotine eksplodiranih granata, zvani geleri. Pojedini “skupljači” nakupili su po nekoliko kilograma tih “suvenira”. Osim gelera “u modi”su i čahure od puščanih i mitraljeskih metaka “repovi” minobacačkih granata, ostaci raznih avionskih bombi, a najviše na cijeni su motori projektila iz neprijateljskih višecjevnih bacača raketa.
Bišćanka Sadika Muslić smatra da ona ipak ima najvredniji “suvenir”. Kada je njena mjesna zajednica nosila poklone našim borcima na prvoj borbenoj liniji, ona je izrazila želju da počasti artiljerce. Udovoljeno je njenoj želji i ona ih je neki dan nahranila burekom i krofnama.
U znak zahvalnosti oduševljeni artiljerci su joj poklonili čahuru artiljerijskog oruđa zvanog “ZIS”. Predhodno su se na poklonjeni “suvenir” svi redom potpisali, a kao uvod tim potpisima stoji:
“Sadiki od njenih Zlatnih ljiljana”.
Poklon je uručen 30.11.1992.godine, a posda ZISA 502.viteške brigade bili su pripadnici:
Čavkić, Cuni, Filek, Jure, Izet, Emir, Neno, Alaga, Sajo, Sakan, Eso, Blanjo i Bajrić.
