Ljubav prema Bihaću i Bosni i Hercegovini nekada nastane sasvim neočekivano. Jedna takva priča dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država, a njen glavni akter je Paul Weil iz Chicaga, koji ni nakon više od tri decenije nije zaboravio grad na Uni.

Paul je kao srednjoškolac boravio u Bihaću u okviru programa razmjene učenika tokom školske 1989/1990. godine, kada je pohađao četvrti razred Gimnazije u Bihaću. Za vrijeme boravka živio je kod porodice na Ozimicama I, a slobodno vrijeme najčešće provodio u tada popularnom kafiću Fair Play.

Kako portal BiscaniNET saznaje, boravak u Bihaću ostavio je dubok trag u njegovom životu. Naučio je tečno govoriti bosanski jezik, a kako kaže, i danas napamet pjevuši pjesme kultne grupe EKV. Toliko je zavolio način života, prijateljstva i atmosferu grada da je nakon završetka američkog koledža planirao vratiti se i živjeti u Bihaću.

Tokom ratnih godina s velikom je zabrinutošću pratio agresiju na Bosnu i Hercegovinu te je, kako navode njegovi prijatelji, na različite načine nastojao pomoći ljudima iz zemlje koju je zavolio.

Paul Weil u Bihaću na Gradskom trgu

I danas, uprkos hiljadama kilometara koje ga dijele od Bihaća, Paul redovno dolazi u posjetu porodici kod koje je nekada živio i svojim prijateljima. Ovih dana ponovo je obišao neke od najljepših krajeva Krajine – Štrbački buk, Stari grad Ostrožac i kupalište Brvice, uživao u raftingu na Uni i druženju sa starim prijateljima.

Naravno, nije izostala ni podrška fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. U svom prepoznatljivom stilu, kroz šalu često zapjeva: “I am from America, take me to Bosnia.”

Priča Paula Weila još jednom pokazuje da se ljubav prema Bihaću i Bosni i Hercegovini ne mjeri mjestom rođenja, već uspomenama, prijateljstvima i emocijama koje ostanu za cijeli život.

10.225
prije 2 sata