Historičar dr. Franjo Jurić, nekadašnji zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća Bihać, osvrnuo se na aktuelnu političku i pravnu situaciju u Unsko-sanskom kantonu nakon odluke Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Jurić je u svojoj reakciji otvorio još jedno pitanje koje je, prema njegovom mišljenju, ostalo u sjeni rasprave o smjeni Vlade Mustafe Ružnića, imenovanju Vlade Ibrahima Dizdarića i aktiviranju mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda.
Utrka za 30 mjesta u Skupštini USK: Ko predvodi stranke i ko se ponovo vraća pred birače?
2
Ustavni sud Federacije BiH poništio imenovanje nove Vlade Unsko-sanskog kantona, Ružnić se vraća na mjesto premijera
3
Premijer Dizdarić krenuo od sebe: Ukida karticu sa 15.000 KM i privilegije, dok stižu četiri auta od 362.600 KM koja je kupila prethodna Vlada
Riječ je o zastupljenosti Hrvata u izvršnoj vlasti Unsko-sanskog kantona.
“Zamislite apsurda, u Vladi USK nema niti jednog Hrvata, a vitalni nacionalni interes na novoizabranu Vladu USK povlače zastupnici (zastupnik) iz reda srpskog naroda”, napisao je Jurić.
Podsjetimo, pitanje vitalnog nacionalnog interesa pokrenuo je Mladen Lonić, jedini zastupnik iz reda srpskog naroda u Skupštini USK. Ustavni sud FBiH danas je odredio da se do donošenja konačne odluke ne primjenjuju osporene odluke Skupštine USK koje se, između ostalog, odnose na razrješenje prethodne i imenovanje nove Vlade. Konačna odluka o tome da li je povrijeđen vitalni nacionalni interes srpskog naroda još nije donesena.
Jurić, međutim, smatra da cijela situacija istovremeno šalje važnu političku poruku Hrvatima u Unsko-sanskom kantonu.
“Šta bi tek bilo kad bi to učinili Hrvati, koje su očito nepotrebni ili nebitni za izvršnu vlast USK? I to je poruka. Samo ne znam tko se za nju treba stidjeti?”, poručio je Jurić.
Njegova reakcija tako aktuelnu krizu oko Vlade USK posmatra iz drugačijeg ugla. Dok se posljednjih dana najveći dio političke rasprave vodi oko toga je li prilikom promjene vlasti ispoštovana procedura zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda, Jurić postavlja pitanje političke zastupljenosti drugog konstitutivnog naroda u izvršnoj vlasti Kantona.
Aktuelna situacija time dobija još jednu dimenziju: osim pitanja ko će do konačne odluke Ustavnog suda voditi Vladu USK i kakav će biti konačan ishod postupka, Jurić svojim istupom otvara raspravu i o tome koliko su konstitutivni narodi zastupljeni u institucijama vlasti Unsko-sanskog kantona i kakvu političku poruku njihov izostanak iz izvršne vlasti šalje građanima.
