Nedavni požar na Plješevici kod Bihaća možda je najbolje pokazao koliko Unsko-sanski kanton u vanrednim situacijama zavisi od pomoći koja mora stići iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
Dok su se vatrogasci, Civilna zaštita i druge službe borili sa vatrom na izrazito nepristupačnom, a dijelom i minski sumnjivom terenu, iz Bihaća su upućivani zahtjevi za angažman helikoptera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Utrka za 30 mjesta u Skupštini USK: Ko predvodi stranke i ko se ponovo vraća pred birače?
2
Ružnić: „Kartica služi da budemo dobri domaćini“ – Dizdarić: „Imam listing, vidio sam gdje se trošilo“
3
Ustavni sud Federacije BiH poništio imenovanje nove Vlade Unsko-sanskog kantona, Ružnić se vraća na mjesto premijera
Helikopter OS BiH intervenisao je na Plješevici, ali je nakon ponovnog širenja požara pomoć iz zraka ponovo bila potrebna. Grad Bihać je ponavljao zahtjev za angažman helikoptera i dostavljao nove koordinate aktivnih žarišta snimljenih dronom.
Upravo je ova situacija ponovo otvorila pitanje o kojem se u Unsko-sanskom kantonu već govorilo: treba li USK imati vlastiti višenamjenski helikopter?
Helikopter nije samo kupovina: Troškovi tek tada počinju
Nabavka helikoptera predstavlja višemilionsku investiciju, ali cijena same letjelice samo je dio ukupnih troškova.
Potrebno je osigurati gorivo, redovno i vanredno održavanje, rezervne dijelove, osiguranje, obučene pilote i tehničko osoblje, hangar i kompletnu infrastrukturu potrebnu za sigurno korištenje letjelice.
Koliko samo gorivo može predstavljati ozbiljan izdatak pokazuje podatak koji navodi Crna hronika. Tokom jedne intervencije helikoptera Oružanih snaga BiH kod Konjica početkom augusta, za gotovo četiri sata leta potrošeno je približno 1.000 litara mlaznog goriva, odnosno oko 250 litara po satu leta.
Primjeri drugih kantona pokazuju koliko su ozbiljni i ostali troškovi.
Prema objavljenim podacima, MUP Zeničko-dobojskog kantona zaključio je okvirni sporazum za nabavku helikopterskog goriva vrijedan 51.714 KM sa PDV-om za period od dvije godine, dok je za kasko osiguranje helikoptera Kantonalne uprave civilne zaštite ZDK predviđeno 136.752 KM.
Još veće iznose predviđa Kanton Sarajevo. Za gorivo za višenamjenski helikopter Bell 412EPX planirana je nabavka vrijedna 85.470 KM bez PDV-a, dok je za osiguranje letjelice planirano 762.800 KM bez PDV-a.
Dakle, nema dileme da vlastiti helikopter predstavlja ozbiljan i kontinuiran trošak za budžet.
Ali koliko košta kada helikoptera nema?
Iskustvo sa Plješevice pokazalo je da računicu ne treba posmatrati samo kroz pitanje koliko košta kupiti i održavati helikopter.
Jednako važno pitanje je: koliko može koštati čekanje pomoći kada je svaka minuta važna?
Na Plješevici su vatrogasci imali dodatni problem jer se dio požara nalazio na nepristupačnom i minski sumnjivom području. Zbog sigurnosti ljudi, ekipe sa zemlje nisu mogle djelovati na svim mjestima na kojima je bilo potrebno.
U takvim okolnostima helikopter nije pitanje komfora ili prestiža, već sredstvo koje može napraviti ogromnu razliku u brzini reakcije.
Problem je što Unsko-sanski kanton nema vlastiti helikopterski kapacitet i zavisi od raspoloživosti letjelica Oružanih snaga BiH.
A kada požari istovremeno bukte na više lokacija širom Bosne i Hercegovine, jasno je da helikopter ne može biti na nekoliko mjesta istovremeno.
Upravo se to moglo vidjeti tokom augusta, kada su helikopteri Oružanih snaga BiH bili angažovani na više požarišta širom države.
Za USK to znači da, bez obzira koliko situacija bila ozbiljna, konačna mogućnost angažmana pomoći iz zraka zavisi i od situacije u ostatku Bosne i Hercegovine.
USK je već razmatrao nabavku vlastitog helikoptera
Priča o nabavci helikoptera za Unsko-sanski kanton nije nova.
Početkom 2026. godine na aerodromu Golubić u Bihaću predstavljen je višenamjenski helikopter Airbus AS350 koji je nabavio Zeničko-dobojski kanton.
Predstavnici Unsko-sanskog kantona tada su imali priliku upoznati se sa procedurama nabavke, načinom finansiranja, održavanjem, obukom pilota i mogućnostima korištenja ovakve letjelice.
Tada je otvorena i mogućnost da USK krene putem nabavke vlastitog višenamjenskog helikoptera.
Takva letjelica ne bi služila samo za gašenje požara.
Mogla bi biti korištena za potrebe Civilne zaštite, policije, potraga za nestalim osobama, spašavanja na nepristupačnim terenima, intervencija tokom prirodnih nesreća, kao i za hitni medicinski transport.
Upravo zbog toga eventualnu nabavku ne bi trebalo posmatrati isključivo kao trošak za gašenje nekoliko požara godišnje.
Plješevica je pokazala da ovo više nije samo teoretsko pitanje
Naravno, odluka o kupovini helikoptera vrijednog nekoliko miliona KM ne bi smjela biti donesena bez ozbiljne analize.
Potrebno je utvrditi koliko bi koštala nabavka, koliko godišnje održavanje, koliko piloti i tehničko osoblje, gdje bi helikopter bio smješten i koliko bi stvarno bio korišten.
Ali nakon iskustva sa Plješevice potrebno je napraviti i drugu računicu.
Koliko vrijedi šuma koja se može spasiti ako helikopter do požarišta stigne odmah?
Kolika može biti materijalna šteta ako se požar nekoliko sati nekontrolisano širi?
Koliko znači mogućnost da se do unesrećenog na nepristupačnom području dođe za nekoliko desetina minuta umjesto nekoliko sati?
I na kraju, koliko vrijedi ljudski život?
Požar na Plješevici pokazao je da Unsko-sanski kanton ima stvarnu potrebu za pomoći iz zraka. Pokazao je i koliko je nezahvalno u kriznoj situaciji čekati da helikopter iz drugog dijela države postane raspoloživ.
Zbog toga pitanje više ne bi trebalo glasiti samo:
Koliko bi USK koštalo da ima vlastiti helikopter?
Nakon Plješevice opravdano je postaviti i drugo:
Koliko nas može koštati to što ga nemamo?
