Miranda Tuzlak, mlada Bišćanka je napisala emotivan post o slučaju hapšenja njenog oca koji se veže za slučaj podmetanja bombe u dvorište porodične kuće bihaćkog slastičara Nevzeta Zećirija u Ulici Bosanskih Banova 22 koju je Zećiri prije tri dana pronašao u kartonskoj kutiji.
Njen post sa Facebook-a prenosimo u cijelosti:
Čovjek sa slike je moj otac. Otac koji je prehranio porodicu sa minimalnom invalidskom penzijom, čovjek koji se sa 63 godine bori i dalje svaki dan da zaradi i da nas prehrani.
Čovjek kojeg pognute glave odvode u tužilaštvo. Sve što sam htjela da svom ocu kažem u tom trenutku je da nikada ne saginje glavu i ne spušta pogled od kamera od fotografa, od ljudi, da se ne stidi nas, da se ne plaši jer vjerujemo u njega. Pitala sam se da li ga boli rame, dok ga odvode onako, jer znam da ga uvijek boli. Da sam mogla i tad bih mu podignula glavu visoko, jer nema čega da se stidi. Mi smo vjerovali da je on nedužan.
Moj otac je stavljen u isti koš sa ljudima koji su izvršili ucjenu, koji su prijetili trudnom ženom, koji su prijetili s rečenicom “Znam da imaš trudnu snahu i gdje ti dijete ide u školu.”, prijetili dizanjem kuće u zrak.
Moj otac koji nikada ne bi mrava zgazio je prozvan u članku sa rečenicom “Elvira Muslić, Adis Felić i Saud Tuzlak koji se dovode u vezu sa podmetanjem bombe i reketiranjem Zećirija”. S kojim pravom, s kojom sigurnošću?
Za sve koji su mi se javili i pitali za mog oca, moj otac je danas pušten iz pritvora nakon 36h, nakon odrađenog poligrafa i saslušanja sudije i prva rečenica mog oca jutros s vrata je bila “Nisam ništa uradio” kroz suze i zagrljaj.
Hvala Dragom Allahu, odbačene su sumnje da je moj otac sudjelovao u ucjeni i postavljanju bombe, a mi kao porodica nismo ni sumnjali u to.
Stoga pošto portali i članci nisu objavili da je on oslobođen krivnje, htjela bih ja da to napišem i da se zahvalim svima koji su vjerovali u nevinost moga oca, koji su bili uz mene i koji su mi bili podrška u svemu. Hvala vam svima.
