U vremenu kada mnogi pišu kako bi bili primijećeni, postoje i oni rijetki autori koji pišu zato što to jednostavno moraju, jer emocije ne mogu zadržati u sebi. Jedan od njih je i književnik Damir Mašić, autor brojnih djela koja već godinama pronalaze put do srca čitalaca širom Balkana i dijaspore. Njegove knjige nisu samo priče, već iskrene ispovijesti o životu, boli, ljubavi i borbi čovjeka koji je kroz riječi naučio svoje rane pretvarati u snagu.
Povod za razgovor je njegova nova knjiga „Samohrani borac“, za koju mnogi već sada smatraju da će biti jedno od njegovih najemotivnijih djela. Govorili smo o inspiraciji, predstojećoj turneji, uspjehu koji je njegove knjige doveo do najvećih svjetskih biblioteka, ali i o novim projektima koji nastaju u tišini neprospavanih noći.
Donosimo iskren i emotivan razgovor sa piscem koji je svojim riječima dotakao hiljade ljudi.
Intervju sa piscem Damirom Mašićem povodom nove knjige „Samohrani borac“
Bišćani.net: Damire, iza Vas su brojne knjige koje su pronašle put do čitalaca širom Balkana. Ovih dana mnogo se govori o Vašoj novoj knjizi „Samohrani borac“. Šta ona zapravo predstavlja?
Damir Mašić: „Samohrani borac“ nije samo knjiga. To je dio mene pretočen u riječi. Govori o čovjeku koji, čak i kada ostane sam pred životnim izazovima, ne prestaje da se bori. U njoj ima tuge, lomova, neprospavanih noći, ali i nade.
Vjerujem da će se mnogi pronaći među njenim stranicama, jer svi vodimo svoje tihe bitke koje drugi često ne vide. Knjiga prati priču samohranog oca koji se bori da njegovo dijete ostane uz njega, dok se istovremeno suočava s pritiscima porodice i teškom borbom za egzistenciju, kao i željom da njegova kćerka ozdravi. Riječ je o vrlo emotivnoj i snažnoj priči za koju vjerujem da će osvojiti srca publike.
Bišćani.net: Publika već govori o novoj književnoj turneji. Gdje će Vas čitaoci imati priliku upoznati?
Damir Mašić: Turneja je već u pripremi i veoma se radujem susretima sa ljudima. Posebno mi znači što ću gostovati u Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine u Sarajevu, a tačan datum promocije uskoro će biti poznat.
Nakon toga slijede promocije u Tešanj, Bužim, Velika Kladuša, Jajce, Novi Travnik i brojnim drugim gradovima.
Za mene promocije nisu samo predstavljanje knjiga. To su susreti duša. Tada čujem priče ljudi, njihove sudbine i emocije, a svaki takav susret ostavi dubok trag u meni.
Bišćani.net: Gdje pronalazite inspiraciju za toliko snažne i emotivne priče?
Damir Mašić: Najčešće noću, kada se sve utiša. Kada grad zaspi, a ostanu samo tišina i misli koje čovjek tokom dana pokušava potisnuti.
Tada često sjedim sam uz slabo svjetlo lampe, dok me zvuk vjetra ili lavež psa u daljini podsjećaju da život nikada potpuno ne miruje. U tim trenucima emocije najglasnije govore i nastaju moje najiskrenije rečenice. Ponekad jedna suza kaže više od hiljadu riječi.
Bišćani.net: Kako ste se osjećali kada ste saznali da su Vaše knjige završile u tri velike svjetske biblioteke, British Library, Library of Congress i Columbia University?
Damir Mašić: Iskreno, ostao sam bez riječi nekoliko minuta. To je osjećaj koji je teško opisati.
Čovjek koji je pisao iz bola, iz vlastitog životnog iskustva i iz skromne sobe, odjednom sazna da njegove riječi stoje na policama među milionima knjiga širom svijeta. To nije samo moj uspjeh, već dokaz da emocije ne poznaju granice.
U tim trenucima osjetio sam ogromnu zahvalnost prema svim ljudima koji su vjerovali u mene kada je bilo najteže.
Bišćani.net: Koji su Vaši planovi nakon „Samohranog borca“?
Damir Mašić: Trenutno intenzivno radim na knjizi „Kako sam preživio sebe“. To će biti veoma duboko i iskreno djelo, možda i jedno od najtežih koje sam ikada pisao.
Pored toga, planiram i knjigu „Dželati ljubavi“, autobiografsko djelo slično „Striptizu duše“. To su knjige koje neće skrivati emocije niti uljepšavati stvarnost.
Bišćani.net: Spominjali ste i knjigu o misterioznoj djevojci. O čemu je riječ?
Damir Mašić: Riječ je upravo o knjizi „Dželati ljubavi“, koja govori o istinskom zaljubljivanju.
U njenom središtu nalazi se plavooka djevojka koja je ostavila dubok trag u meni. Međutim, to nije samo priča o ljubavi prema jednoj osobi, već i o životu uopće, o svemu što sam naučio tokom prethodnih godina.
Pišem o ljudima koji dođu, ostanu ili nestanu, te o tome kako nas neke osobe promijene zauvijek, čak i kada više nisu dio našeg života.
Bišćani.net: Mnogi Vas nazivaju jednim od najaktivnijih i najproduktivnijih pisaca na Balkanu. Kakav je osjećaj nositi takvu titulu?
Damir Mašić: Iskreno, ne razmišljam mnogo o titulama. I dalje sebe vidim kao običnog čovjeka koji piše ono što osjeća.
Ako ljudi u mom radu prepoznaju trud, emociju i iskrenost, to mi je najveća nagrada. Pišem jer ne znam drugačije živjeti. Dok god moje riječi nekome budu utjeha, nada ili snaga, smatrat ću da moj rad ima istinski smisao.
Bišćani.net: Za kraj, šta biste poručili svojim čitaocima?
Damir Mašić: Nikada ne odustajte od sebe. Život zna slomiti čovjeka, ali upravo iz najdubljih rana često nastaju najljepše priče.
Možda ono što danas boli već sutra postane razlog zbog kojeg će neko drugi pronaći snagu da nastavi dalje.
